(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at http : //books . google . com/| 



Digitized by LjOOQIC 



Digitized by LjOOQIC 



Digitized by LjOOQIC 



Digitized by LjOOQIC 



Digitized by LjOOQIC 



Digitized by LjOOQIC 






RAD 



JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE 



ZNAN08TI I UMJETNOSTI. 



KNJIftA LXXX. 



r 
U ZAGREBU 1886. 

TI8AK DIONIOKB TISKARB. 



Digitized by VjOOQIC 



U PROSLAVU 



PETDESETGODISNJICE 



PRIEPORODA HRVATSKE KNJIGE 



GOD. 1885 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UM.IETNOSTI. 



U ZAGREBU 1885. 

u AKADBM16KOJ knji2abi l. hartmana (kuqli i dbutsch) na prodaju. 



Digitized by VjOOQIC 






N0V16 Iti86 



Digitized by LjOOQIC 



Sadrzaj. 

Strana 

Uvodni govor predsjednika dra. Fr. Rackoga 1 

Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790 do 1835 godine. 

Od Tade Smiciklasa 11 

dru. Dimitriji Demetru kao dramatiku ilirske dobe. Od dra. Franje 

Markovica 73 

Nas napredak u prirodnih znanostih za minulih 50 godina. Od 

dra. Bogoslava Suleka 100 

Napredak mineralogije i geologije u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji 

od god. 1 835 do god. 1885. Od dra. Gjure Pilara .140 

napredku arkeologicke znanosti u nasoj hrvatskoj zemlji. Od 

S. Ljitbica ' . . 148 

Pogled na istoriju nase gramatike i leksikografije od 1 835 godine. 

Od Pere Budmana .165 

Zoologija i Hrvati. Od prof. S. Brusine 186 

Nacrt hrvAtske historiografije od 1835 do 1885 godine. Od dra. 

Fr. Rackoga • 246 



Digitized by LjOOQIC 



Digitized by LjOOQIC 



llTOdni goTor pred^edniia dra. Fr. Ra^koga. 

Due 16. studenoffa 1885 godine. 



PreuzviSeni gospodiiie pokrovitelju ! VeleStovana gospodo! 

Kada je akademija u svojoj skupnoj sjednici od 20. o^ujka t. g. 
zakljufeila, da se u proslavu petdesetgodiSnjice prieporoda hrvatske 
knjige drJe sjednice, u kojih ce se s jedne strane znamenovanje 
toga prieporoda iztaknuti, s druge pako strane razviti slika o na- 
predku u njoj zastupanih znanosti te6ajem ovoga poluvieka: tada 
se ona samo svojoj rodoljubnoj du^nosti odazvala. Bez onoga po- 
kreta, koji je prije 50 godina zapoceo, nebi ove akademije bilo; 
jedva je on zapodjenut bio, vec su hrvatski stalisi i redovi godine 
1836 u saboru drJanom u kolovozu clankom 15 „de promovenda 
cultura linguae nationalis" zakljucili, neka se „uceno drustvo" („eru- 
dita societas") ustroji, koje ce narodni jezik i znanosti u njem 
gojiti. Upravo trideset godina imao je hrvatski narod na takovo 
druStvo 6ekati, a ^elja prvih nasih duSevnih pokreta6a izpunila se 
u na§em znanstvenom zav^du. Ovaj je dakle duSevno 6edo priepo- 
roda hrvatske knjige, kojega je uspomenu vec iz zahvalnosti du^an 
proslaviti. 

Osobito se radujem, §to me je sreca zapala, da mogu biti tu- 
macem onih osjedaja, koji du§e va§e, um i srdce vase, vele§tovani 
akademici, ovaj cas i ovom prigodom obuzimaju. A ova je radost 
moja tim veda, §to mogu dati izraz izlievu va§ih cuvstva u nazoc- 
nosti onoga uzviSenoga sina domovine, koji je kod kolievke nasega 
prieporoda kano mladic stajao, te njim uzkrisene misli cielim 
iBXom svoje du§e usvojio; koji je u mu^evnoj svojoj dobi bezpri- 
mjemom poMvovnoSdu i najsmjelije osnove prvih preporoditelja 
na§ih u ^ivot priveo, i koji u starosti takodjer svojoj istom mlade- 

X 



Digitized by LjOOQIC 



2 PR. raCki, 

naCkom vatrom zagovara i promise svaki prosvjetni podhvat u 
naSoj domovini. S toga dozvolite, preuzviSeni gospodine pokrovitelju ! 
da Vam u ime akademije izrazim radost i harnost, §to u ovo 
kasno doba godine pohrliste u na§u sredinu, da ovu danaSnju sve- 
6anost svojom prisutnoSdu ukrasite. 



Koji bi hrvatski knji^evni prieporod dr^ao za proizvod slu&tja, 
ili za umjetni stvor pojedinaca, 6ak mo^ebit bez dudoredne podloge, 
ili za prelazni zanos dobe, ili za neopravdani probudjaj jedne na- 
rodne osebnosti, taj bi tim ocitovao, da mu suvislost svjetskih do- 
godjaja, uzajamni uticaj duhovnoga svieta, vi§e zvanje pojedinih 
naroda poznato nije. Taj bi metnuo s uma i geografski poMaj i 
stoljetne prosvjetne odno§aje i rodstvene sveze hrvatskoga naroda, 
poradi kojih svaka ove6a struja u moru Ijudskih misli zahvatila je 
takodjer pitomo 2alo hrvatske zemlje. Taj bi morao uzeti, da je 
hrvatski narod mogao izkljufien ostati od one jagme za obezbiedje- 
nje svestrane narodne osebnosti, koja se svuda okolo njega opa^a 
u posljednjih desetinah proSloga i prvih na§ega stoljeca. 

Dobro Vam je, gospodo ! poznato, da od seobe naroda nije Europa 
u svojem sto^eru tako duboko i tako ob(5enito potresena bila, kano 
sto uslied nacela francezkoga prevrata i nastalih iza toga velikih 
krvavih ratova. Gorostasan prekret obuhvati i dr^ave i cielo drustvo. 
Cieli predjaSnji dr^avni sustav, od Teja do Volge, od italskoga 
juga do skandinavskoga sjevera, bija§e uzdrman, starodavne tvorbe 
porusene, njekadanji odnosaji dr^avnih vlasti poremeceni. Ne samo 
covjek stade silnije tra^iti u druztvu shodne oblike izra^aju svojih 
misli i osjedaja, ne samo pojedini prije u zadak potisnuti slojevi 
druStva pojagmi§e se za polo^aje vecega upliva, nego i narodi ^uri§e 
se naci svomu duhu primjeren okvir u svih odno§ajih javnoga ii- 
vota. Na povrgini pojavise se nove sile; gradjanstvo i seljactvo, ta 
dva prije prezrena razreda pucanstva, zapodjenuse borbu za ravno- 
pravnost s tim vecim izgledom u uspjeh, sto si je, osobito prvi, 
radenoScu, izobra^enoscu i blagostanjem postupice stvarao uvjete za 
prvenstvo u dru§tvu. Tomu bija^e naravna posljedica, da su si na- 
rodni jezik, narodni obicaji, narodne predaje svagdje, u obdini i 
dr^avi, u druztvu i nauci osvojili prvo, pace izkljucivo mjesto. 

Kako je taj sveobci i svestrani prekret djelovao u svih zemljah 
i na sve narode, dobro je svakomu od vas poznato. Ovdje budi mi 
dozvoljeno sjetiti vas samo u kratko, kako je on, osobito na pro- 



Digitized by LjOOQIC 



UVODNI OOVOR. 6 

svjetnom polju, djelovao kod onih naroda, s kojimi su Hrvati u 
torn pogledu, §to radi prosvjetnih, Sto radi driavnih, Sto radi srod- 
stvenih sveza, stajali u bliiem doticaju; jer (5e nam tim i naSega 
prieporoda prvi pofcetak jasniji postati. 

Kada se o velikih prosvjetnih podrufejih govori: tada pripada 
hrvatskomu narodu od prve davnine mjesto u zapadnom, kojega se 
je svaki zamaSniji pokret i njega doticao, te je i svih velikih ste- 
5evina njegovih i on dionikom postojao. Ako li se prema glavnim 
sudjelujudim u torn zapadnom prosvjetnom podruftju narodom o 
okru^jih govori, koja tim oStrije iztifiu osebna narodna obiljeija, 
6im se jafce narodni duh na prosvjetnih stecevinah izrazuje: tada 
valja priznati, da hrvatski narod, odkako su 2ivi narodni jezici 
mjesto latinskoga zauzeli, stoji najvi§e pod uplivom njemaCke s ove 
a pod uplivom talijanske prosvjete s one strane Velebita. Pak upravo 
u Njema6koj i u Italiji odjeknu silno, kano malo gdje drugdje, onaj 
veliki prekret misli. 

U Njemackoj jo§ za posljednjih desetgodi§ta iznemogla i raztva- 
raju(5ega se rimskoga carstva nast^ u duSevnom ^ivotu naroda 
prevrat, kojega se smjer po cuvenoj Klingerovoj drami „ Sturm und 
Drang" tim imenom dosta razgovetno oznafiuje. BijaSe to naprama 
umiru(5oj staroj „mlada" Njemacka. U svih granah Ijudskoga znanja 
i umienja te^ilo se za originalno^cu i genialnoSdu. U filozofiji po- 
maljaju se sustavi, po kojih bi vjera razuma imala zamieniti histo- 
rijsko kr§(5anstvo. Winkelman i Lessing otvaraju umjetnosti nove 
zakone. U odgoju usvajaju se Russeau-ova nacela. Narodna se sviest 
svimi sredstvi budi. Ovo doba porodi i dva najveda njemacka 
pjesnika: J. W. Goethea i I. K. Fr. Schillera, koji uronivsi u duh 
svoga naroda udaraju na svoje umotvorine, koliko se i prislanjaju 
na strane uzore, narodan njemacki tip. Goethe rise u svojem „Gotzu 
von Berlichingen" sukob drevnoga samostalnoga vite^tva s nastalim 
novim poredkom drustvenim usvojiv Moeserovu pohvalu sredovjefine 
dobe za vladanja prava ja^ega, jer dobe velitine njemacke. On, 
koji je velike povjestne dogodjaje francezkoga prevrata pjesnicki 
zaodjenuo, posao je kano njemafeki patriota s pruskom vojskom 
prieko Rajne (1792). Uz zanos narodni, koji je njema6ka knjiga 
budila i u doba poraza, prista i romantitka skola, te se u osjecaju 
za slobodu i velifiinu Njemacke ne razlikuju oba Schlegela od za- 
nosnih pjesnika u vrieme ratova za oslobodjenje : Arndta, Kornera 
i Ruckerta. Jedni su osjedaji zahvatili i srdca mu^eva stroge nauke : 
filozo^a zaodjene se njemackim plaStom, filosof J. G. Fichte raz- 



Digitized by LjOOQIC 



4 PI^. RA^KI, 

plamtio je narod proti strancu svojimi berlinskimi govori („Reden 
an die deutsche Nation") god. 1808; u toj atmosferi stadoSe braca 
Grimm proucavati povjest jezika, prava i vjerovanja njemafekoga. 
U kratko: ovo doba novih misli, ovo doba borbe, slave i potiSte- 
nosti, dade genij njemafiki korifeje znanostim, kano Humboldta pri- 
rodnim naukam, Boppa i Potta komparativnoj filologiji, historiji 
Niebuhra, Rankea, Zeussa itd. tim pako pripravi narod za onaj 
svjetski poloiaj, koji si u na§e viieme izvoj§ti. 

Jo§ su dublje misli francezkoga prevrata proniknule apeninski 
poluotok, jer osim vecie srodnosti u prosvjeti Italija je dulje pri- 
vezana bila na Francezku. Ali u onoj mjeri, u kojoj je talijansko 
drustvo usvajalo misli francezke, rasla je Ijubav prama jeziku i 
knjizi talijanskoj. Umovi se svraciaju viSe nego li dosle k velikomu 
AUighieriu. Ugo Foscolo upuduje narod na izu6anje svoje pro&losti: 
„0 Italiani! io vi esorto alle storie, perche niun popolo piti di voi 
puo mostrare, ne pifi calamita da compiangere, ne piti errori da 
evitare, ne piii virtii che vi facciano rispettare, ne piU grandi anime, 
degne di essere liberate dair oblivione da chiunque di noi sa, che 
si deve amare e defendere ed onorare la terra, che ne fli nutrice 
ai nostri padri ed a noi, e che dara pace e memoria alle nostre 
ceneri . . . . " Prelazno ujedinjenje Italije pod Napoleonom ojaca 
narodnu samosviest te i poslije beckoga kongresa ostavi u talijan- 
skih rodoljubivih ^ivu te^nju za dr^avnim jedinstvom. „Mlada Ita- 
lija" bija§e gotova. Sto G. Rosetti zapieva: „Siam fratelli", to se 
je odjekivalo u svih pokrajinah apeninskoga poluotoka. Knjiga posta 
rojistem i sahranilistem narodnih osjecaja i teznja. Ona je upudivala 
narod o potrebi nutarnjega preporoda prije nego li se spoljasnji 
provede. Glavni propovjedaoci tih misli bijahu Silvio Pellico i Man- 
zoni. Osobita se pa^nja obraca na 6istocu he^wga jezika, koju je 
Giov. B. Nicolini toli vruce zagovarao, kudeci prekoredne galicisme 
u suvremenoj talijanskoj literaturi. Tako su sve prije umjetno za- 
vezane sile talijanskoga naroda postupice razvezane, te se konacna 
pobjeda narodne samosviesti predvidjeti mogla. 

„Ona velika pretvorba - ka^e magjarski poviestnik ~ kroz 
koju je krvno krstenje francezkoga prevrata provelo covjecji duh kako 
u njegovih dr^avnih tako i u dru§tvenih mu odnosajih, ne ostavi 
netaknute ni Ugarske; osobito i za to §to onaj prekret zapote ba§ 
u vrieme, u koje su dobro zamisljene nu silovite reforme Josipa IL 
narodni ^ivot u svih odnosajih njegovih toli silnim nacinom po- 
tresle". (M. Horvath: Einundzwanzig Jahre aus der Geschichte 



Digitized by LjOOQIC 



UVODNI GOVOR. 5 

Ungarns I. 3.). Onaj poticaj, timi okolnostmi Ugarskoj nametnut, 
potisnuo je tu zemlju u dvojaku struju: promiene naime drJavnoga 
sustava prema slobodoumnim nafielom zapadnim i zamjene magjar- 
skoga za vladavSi dotle u dr^avi latinski jezik. U jednom i drugom 
pravcu po6e se doduSe raditi u Ugarskoj odmah poslije 1790 go- 
dine; ali neprekidna napeta radnja zapoie poslije uzpostave mira 
iza beikoga kongresa s ugarskimi sabori god. 1825 — 7, 18.^0 i 
1832. Ja se, veleStovana gospodo! u razpravljanje toga pitanja ne 
mogu ovdje upuStati : jedno, §to Vam je poznato, a drugo, §to 6e o 
njem obzirom na upliv na Hrvatsku one dobe obSirnije progovoriti 
na§ drug, akademik Tade Smifeiklas. Nt budi dovoljno samo spo- 
menuti, da je i magjarski narod najvedu podporu u svojih druStve- 
nih i driavnih teJnjah iskao u knji^evnosti. „Za magjarski narod 
— veli refieni povjestnik — bijaSe razvijen duSevni Jivot, cvatu(5a 
knji^evnost neobhodnom nu^dom, i to ne samo, kano Sto kod ve- 
likih naprednih naroda, da ga duSevno i (5udoredno oplemeni, nego 
ujedno i za to da mu narodnost od propasti izbavi .... Pak 
zbilja magjarski narod imade vedm dielom maloj odusevljenoj 6eti 
svojih knjiSevnika svoj preporod iza duge nefiastne neradinosti za- 
hvaliti . . . Knjiga je ofeistila i razSirila krug misli u narodu ; ona, 
a osobito pjesnifeki joj ogranak, probudi narodna feuvstva i podr^a- 
vaSe onu rodoljubnu revnost, koja se zapo6e stiditi one bezsvjestice 
narodnoga Sivota, i uzbudi 6eznu6e, da je se riegi i da u duhu 
vremena uznapreduje". (Ondje str. 40—41). 

Onaj prekret, koji je zahvatio sav ^ivot romanskih i gennanskih 
naroda, nije se zaustavio na granicah njihovih, vec je uzdrmao i 
slovjenska plemena. Za Rusiju, koje je narodna samosviest na pla- 
menu Moskve razplamdena do neslu6ena prije stupnja, budi dovoljno 
sjetiti Vas sjajnih imena Dr^avina, Pu§kina, Karamzina, trojice, 
koja je svojoj dobi punim pravom naziv dala. Na literarnom ob- 
zorju Poljske ukazuje se poslije Krasickoga, Karpinskoga, Malczev- 
skoga, Brodzinskoga i Niemczevicza genij A. Mickievicza. Kada se 
u njemaCkoj knji^evnoj poviesti izti6e toliko prijateljevanje dviju 
najve(5ih pjesnika: Goethea i Schillera, nesmije se ni u slovjenskoj 
knjiievnoj poviesti zaboraviti na prijateljstvo izmedju dva najvecia 
slovjenska pjesnika: Rusa PuSkina i Poljaka MiCkievida — prija- 
teljstvo, koje nije ostalo bez blagosovna upliva na oba, ali koje je 
poljsM ustanak god. 1880 prekinuo. 

§to u ruskom i poljskom narodu ustaju takovi veleumi, manje je 
iudo, nego li Sto se u isto doba bude manja, sudbinom skoro na 



Digitized by LjOOQIC 



6 FR. RA(kl, 

smrt odsudjena plemeiia slovjenska. U ^eskoj je germanizacija, 
carem Josipom II. podpunoma provedena, izazvala narodnu reakciju. 
All ovdje nisu stall pjesnici buditi duh narodnji nego mui^evi znanosti : 
historici Dobner, Pelcl, Voigt i filolog Dobrovsky, taj otac sla- 
vistike. Dobrovsky je svojimi historijsko-filologiftkimi dubokimi iz- 
traMvanji ne samo 6eski jezik i 6eske starine nego i ostale slo- 
vjenske jezike i pro§lost slovjenskih naroda razsvjetlio. On bijaSe 
prvi, koji je na tiesnu svezu medju slovjenskimi jezici i plemeni 
znanstveno pokazao; 6im je i iesko narodno feuvstvo prenio na 
ob(5esloyjensku historijsku osnovu. Na ono prosvjetno zemljiste, koje 
je Dobrovsky 6eskomu narodu pripravio mogahu, stupiti s nadom 
u vedi uspjeh: Jungman, Safafik, Palacki i KoU^r. Sada je i na- 
rodni muzej ceski (1818) te izdavani njim fiasopis (1827) i „Matiea 
6eska" (1831) postala razsadnikom i sjemeniStem preporodjene 
ceske knjige. 

Ceski i magjarski narodni pokret, prvi zakonom privlaJivosti, 
drugi zakonom odpornosti, izazvao je takodjer u isto doba vrenje 
duhova pod visokimi Tatrami. Bemolak i Holly, Tablic i Palkovife 
budili su svojimi djeli onaj zapu§teni ogranak 6esko-slovenskoga 
naroda, a u knji^evnom druStvu zasnovanom god. 1801 u Po^unu 
kano i u stolid 6esko-slovenskoga jezika zasnovanoj ondje na liceju 
godine sliedede otvori§e slovaCkoj omladini vrelo za narodnu nao- 
brazbu. Ovdje u PoJunu usisali su Ijubav prama domu i narodu 
svomu Halupka, Stur, Hod^a i Hurban, pod uplivom pako diela 
svojih zemljaka KoUara i Safarika uCili poznavati ostalo Slovjen- 
stvo. Odavle razilazila se slovafika mlade^, te u tredem desetgo- 
diS(5u naSega vieka ustrajala knji^evna druStva na razlifeitih taSkah 
slovenske zemlje: u Levo6i, Pre§ovu, Kezmarku itd. a napokon 
god. 1834 nastojanjem M. Hamuljaka u samoj Pe§ti. 

Osobitim sticanjem okolnosti dogodi se, da si je i srbska knjiga 
za svoju kolievku odabrala Ugarsku i njezin glavni grad, dok glavnu 
silu ne prenese u oslobodjenu Srbiju. AH ta knjiievna radnja, steg- 
nuta vedim dielom na Skolske potrebe a uz porabu slaveno-srbskoga 
jezika, nije bila prikladna, da prodre u sve slojeve naroda. Tek onda, 
kada su Dositej Obradovi(5 a ponajprije Vuk Stefanovi(i Karad^d, 
taj prvi srbski knji^evnik slobodne Srbije, srbski jezik, crpljen iz 
puka, uveli u svetiSte nauke, probuja srbska knjiga i progovori 
cielomu narodu iz srdca k srdcu. Vukom Karad^item bje§e srbski 
narod igedno uveden u kolo ostalih prosviecenih naroda i u narufcaj 



Digitized by LjOOQIC 



UVODNI aovoR. 7 

Slovjenstva, da se ondje iiatjeca za dobro covjefianstva, a oydje da 
u zajednifeku baStinu prilo^i svoje osebno blago. 

Jur je Vuk svojom srbskom „pismenicom" (1814) i srbskim 
ijefenikom (1818) knji^evnomu jeziku 6vrst temelj i u borbi proti 
slaveno-srbStini pobjedu u stalaii izgled stavio; jur je on, neizu6eu 
ali od naravi darovit knji^evnik. po Dobrovskom i Kopitaru i Ja- 
kovu Grimmu uveden bio u dvorane literarne aristokracije ; jur su 
iijim obielodanjene narodne pjesrhe, proslavljene Goetheom, Grimmom, 
Talvicom, Gerhardom, Bowriugom, sticale borefemu se za slobodu 
i neodvisnost srbskomu iiarodu su(5ustvo svega izobra^enoga svieta: 
kada je hrvatski narod iztekivao svoga preporoditelja. A taj mu 
je poslan u osobi Ljudevita Gaja. 

Valjda se je, veIe§tovana gospodo! ofiekivalo, da ce moj daiia§nji 
govor ovdje zapoteti gdje se kraju primice. Ali bez obzira na to, 
§to (5e se rad Gajev i suradriika njegovih, kano i 50 godiSnji plod 
toga rada, ocieniti prema strukam zastupanim u ovoj akademiji u 
posebnih razpravah, koje ce i reformatornu djelatnost prvih prepo- 
roditelja na§e knji^evnosti uva^iti, dr^ao sam prikladnom ovu sgodu, 
da svratim pozornost, kako je prieporod hrvatske knjige stajao u 
tiesnoj svezi s onom strujom, koja je od konca proSloga stoljeda 
sav duSevni 2ivot evi'opskih naroda pronicala ; kako je taj prieporod 
bio kategorigki imperativ one dobe. Jedan je narod dolazio za 
drugim do sviesti svoje individualnosti ; jedan je za drugim doviknuo 
svojemu drugu i susjedu: „cogito, ergo sum" — samo su se redom 
u toj povorci razlikovali; samo su nosioci jedne obdenite misli ovu 
misao prema narodnoj osebnosti razli^itim nafeinom izraJavali. 
S toga u poviesti prieporoda nisu osobe preporoditelja, koliko jim 
zahvalnosti i duguje narod, \e6 misao njimi zastupana bitno i 
glavno. 

A da hrvatski narod nije mogao ostati izklju6en iz onoga veli- 
koga obcienitoga prekreta, koji se je s one strane Rajne munjevito 
na sve krajeve razgirio, koji je u Njemaftkoj, Italiji, Austriji, Ugar- 
skoj svim javnim i narodnim odno§ajem nov pravac dao, koji je 
Srbiju i Grgku uzkrisio, koji je slovenskoga diva iz sna probudio, 
sliedilo je naravno iz prosvjetnih i driavnih sveza, u kojih je od 
davna Jivio ; sliedilo je iz njegove i davne i bli^e proslosti. Tok za- 
padne prosvjete u hrvatsku zemlju nije nikada ni presuSio ni pre- 
kinut bio. Misli, koje su za izobraieni sviet izvirale iz obdega za- 
jedniikoga vrela, priticale su u hrvatsko druStvo bud obdenitim 
latinskim, bud drugim stranim 2ivim jezikom. Vi§i razredi hrvat- 



Digitized by LjOOQIC 



8 FR. RA^KI, 

skoga dru^tva stajali su sa zapadnimi i u staliSkom i u pro^vjetnom 
doticaju. Hrvatska je zemlja, koliko se je mienjao obseg njezine 
dr^avne neodvisnosti, uviek toliko samosvojnosti uiivala, da se je i 
u torn pogledu svoje osebnosti sviestna ostala. Pa6e i hrvatskomu 
jeziku i hrvatskoj knjizi nije bio nit predaje pretrgana. Jezik 
Hidje i Bruerovi&t, Katan6i6a i Relkovi&t, Buni(5a Luke 1 Vida 
DoSena, Kani21i(5a i Kacida prislanja se prieko Gjorgji(5a na jezik 
Gunduli6a i Palmotida, Ranjine i Lu6ica, Vetraniia i Maruli<5a, 
tako da ima iza sebe neprekidnu knjiievnu poviest od feetiri sto- 
Ijeda. A taj je jezik tekao iz ustiju puka uz vedu ili manju fiistodu. 
U kakove su prilike mladi Hrvati tecajem svojega obrazovanja 
dolazili, primjerom nam je sam Gaj. Iskra narodne spoznaje, kako 
sam pripovjeda, tinjala je u grudih njegovih ve6 u zavitaju njegovu. 
Bija§e to doba, kada je u Hrvatskoj, kako (5e na§ cienjeni akademik 
T. Smiciklas obSimije razlo^iti, narodna misao, §to pod uplivom 
velikoga evropskoga pokreta, §to pod pritiskom s one strane Drave 
dolaze(5im, stala shodan izrai^aj traiiti. Uza to je mladomu Zagorcu 
na oko A. Ka6ica, toga jedva dosta cienjenoga 6uvara narodne 
rie6i, pukao pogled na sinje more i s one strane Velebita i Une 
prikazujud mu 6esti jedne domovine, raztrgana uda jednoga naroda. 
U Befiu i Gradcu mladi je Hrvat u6io mudricu knjigu njemafiku, 
usisao kroz nju velika nafiela, koja su stala nove staze umnomu 
svietu prodirati. U Pesti otvaraju mu se novi vidici. S jedne strane 
gleda hvale i nasledovanja vriedno poMvovno revnovanje Magjara 
oko izufeanja i razvijanja svoga jezika, oko podizanja knji^evnosti i 
za njegovanje potrebitih joj zavoda, s druge nalazi se u kolu srodne 
bra(5e 6esko-slovenskoga i srbskoga plemena, koje si je ondje god. 
1826 u „Matici srbskoj" stvorilo dru§tvo za njegovanje narodne 
knjige, te se upozna s pjesnikom „Slavy dcery" i ucenim piscem 
poviesti sloyjenskih knji^evnosti i slovjenskih staro^itnosti. §to je 
\e6 u Gradcu sa svojimi drugovi zapo6eo, to ovdje na izvoru Jive 
vode nastavlja: Citanje na ime Vukovih narodnih pjesama, kojimi 
se KaCideve popunjuju. U toj dusevnoj atmosferi dozrieva mladi 
Hrvat: uz osjeciaj slovjenske uzajamnosti, koja mu novi donle ne- 
slu6eni sviet odkriva, bude o istovjetnosti hrvatskoga i srbskoga 
jezika osvjedoCen, a tim i o istovjetnosti obiju naroda, kojima je 
samo zlokobna proglost pokrajinske pregrade podigla. On snuje 
sada, kako bi se ta istovjestnost jezika u knjizi oJivotvorila i kako 
bi se bez praska ove pregrade oborile. Radi jedinstva knjiJevnoga 
jezika, koje bi rieci narodne prosvjete korito raz§irilo, valja Jrtvo- 

Digitized by LjOOQIC 



uvoDNi aovoR. y 

vati iivu6a naxieftja i razriefeja; radi jedinstva imena, valja potis- 
nuti pokrajinske nazive. 

Temeljna dakle misao ove, \e6 godine 1880 u glavnih crtah go- 
tove osnove, bijaSe ujediiyenje, jedinstvo narodno. A u toj misli i 
leii bitnost, sudtvo prieporoda hrvatske knjige i po njoj hrvatskoga 
naroda. Ime, u koje se je ta misao zaodievala, nije glavno; ono se 
moie i mienjati, a da sama misao ne prestane blagotvorno djelovati. 

Onaj preobra^aj hrvatske knjige, koji je godine 1 835 pod stiegom 
Lj. Gaja i sudjelovanjem pomodnika njegovih zapo6eo, okrstismo 
pravim i sgodnim imenom: prieporod. A za§to? Starija hrvatska 
knji^evnost bijaSe ne samo svojim postankom nego i svojim uplivom 
samo mjestna i pokrajinska. Krasne dubrovafike, hvarske, spljetske, 
zadarske knjiievne mnotvorine slabo bijahu pozilate izvan kotara 
ovih gradova, a u Posavini skoro nikako. Nova hrvatska knji^ev- 
nost na podlozi jedinstvenoga pravopisa uzvisivSi se jezikom, osje- 
(5ajem i teinjom nad uskim obsegom mjestnih nazora postade na- 
rodnom, pak je upravo njoj pridr^ano bilo, da one mjestne pretvori 
u narodne mnotvorine. Stara hrvatska knji^evnost bijaSe vedm 
dielom izlievom fcuvstva ili tvorom slufcajnih prigoda; docim se nova 
osvrde na sve potrebe fcovjeka i naroda, obradjujudi sve struke 
Ijudskoga znanja i umienja. Stara hrvatska knjiievnost osjedala se 
samo prigodice, i to uz podpunu sviest, sastavnim dielom ohie slo- 
vjenske, te su u njoj VranCid i Kriianid riedki pojavi ; dofeim nova 
crpa sve njezine ste6evine. Stara hrvatska knji^evnost sliedila je 
uzore strane, i ako 6esto tolikom vje§tinom, kano da nam izvornike 
prikazuje, do6im nova nastoji samotvomom i samoniklom biti pro- 
ufaivajudi Jiste narodne tvorine. Prema tomu slavi stara u novoj 
hrvatskoj knjiievnosti svoj prieporod, svoje preobra^eno uzkrsnucie. 

A preporodjenom knji^evnosti slavi hrvatski narod svoj prieporod u 
svih odiio§ajih svoga iivota. Od god. 1835 narodan jezik osvaja si 
mjesto u obitelji, obdni, dr^avi; utiliSta se di^u od najni^ih do 
najviSih; knji^evna se dru§tva stvaraju, hram se umjetnosti otvara; 
tiesne se granice javnih odnoSaja razsiruju; u svih se slojevih 
dru§tva budi i ja5i duh zajednice, mjestni i pokrajinski osebunjci 
sve to viSe ustupaju mjesto misli i osje(5aju narodne i plemenske 
skupnosti. Sve je to od naroda na polak nesviestna u kratko raz- 
dobje, uz velike nutamje i spoljasnje protiv§tine, s razmjerno ma- 
limi sredstvi uSinila ona misao, koju je neznatna 6eta mladih 
hrvatskih rodoljuba, velikimi nafeeli dobe oduSevljenih , bacila u 
hrvatski narod. 



Digitized by LjOOQIC 



10 FR. RA^I, 

Djelo prieporoda, prije 50 godina zapoceto, unatoc toli sjajnomu 
uspjehu liije dovr§eno. Ono je iz ruku prvih preporoditelja nam 
poyjereno, da ga nastavljamo i usavrSujemo. Taj smo zadatak pre- 
uzeli uz onu blagotvornu misao, misao povjestne i narodne zajednice 
u hrvatskoj, u hrvatsko-srbskoj, u juinosiovjenskoj u slovjenskoj 
obitelji, rodu. Ova misao neka nam pred o6ima lebdi i onda, kada 
po poljanah sveobce Ijudske naobrazbe tra^imo biljke, da jih u 
domad perivoj nauke presadimo, uvjereni budud da nase tlo imade 
vlastitih sastojina, na koje valja, da plod nosi, kod obradjivanja 
obzir uzeti. Ovu misao predajmo 6istu i neoskvrnjenu potomstvu, 
koje 6e djelo nauke i knjige, nadajmo se, u povoljnijih okolnostih 
produJiti. 

Akademija mislila je, da ce se prvim radnikom oko preporodjene 
hrvatske knjige u zahvalnosti tim najsgodnije odu^iti, ako u nizu 
razprava za sve one struke, koje obradjuje, poka^e, §to su oni za 
nje privriedili, na kojem su jih stepenu oni ostavili i §to su na- 
sljednici njihovi do danas stekli. Ovakav osvrt na polje domace 
knjiievnosti kroz pol stoljeca mogao bi i za bududi rad biti koristan, 
jer (5e odkriti nedostatke, koje valja popraviti, i praznine, koje valja 
popuniti. Ove pako razprave izdat (5e se u jednoj uspomeni priepo- 
roda i prvoga polustolje(5a namienjenoj knjizi. 

Na koncu klifiem „Slava" umrlim prvim budiocem hrvatskoga 
roda, kligem s Preradovi(5em „Slava" „pokojnikom milim, za 2iv- 
Ijenja koji rodu u6ini§e glas, a primjerom svojim bodre nas, da 
nam trudnja i napor ne jenja, da na putu muke i trpljenja, na putu 
si u budu(5i spas uztrajemo, i budemo kras mukotrpnog svoga po- 
koljenja!" Kli6em „slava" i 2ivu6im suradnikom njihovim, koji su 
tako sretni, da kroz polovinu stoljeda diele sre6u i nesreciu svoga 
naroda, da trudom svojim preporodjenu knjigu prate kroz to raz- 
dobje u razvoju njezinu. A na§ liepi na nov 2ivot uzkrsnuvSi, na- 
obrazbi naroda posveceni jezik, pozdravljam s umnim Hugonom 
Grotiom: „0 patria salve lingua! quam suam fecit nee humilis 
umquam nee superba libertas, quam non subactis civibus dedit 
victor, nee adulteravit inquilina contages; sed casta, sed pudica, 
sed sui iuris dilecta priscae fortitudinis proles". Razvijale se bujno 
u tom jeziku sve grane Ijudskoga znanja i umienja ; budi slobodnim 
izrazom slobodnoga duha; a hrvatski narod slavio napredniji drugo 
petdesetgodiSte svoga du§evnoga prieporoda! 



Digitized by LjOOQIC 



Obitna i razrM hrvatske narodne ideje od 1790 do M 

godine. 

Citao u sjednici filologihkohistoriSkoga razreda jugoslavenake akademije 
znanoati i nmjetnoHi d/ne 16. atudenoga 1885, 

PRAvi Clan Tadb SmiCiklas. 

Kada je na§a akademija odlucila da njekoliko 6itanja posveti 
pedesetgodi§njoj proslavi preporoda knjige i naroda hrvatskoga, 
zapala je mene duinost, da razsvijetlim historijski postanak zname- 
nit godine 1835; da poka^em, kako je u srcu naroda hrvatskoga 
ukresana iskra, koja poslije gori toli krasnim narodnim plamenom. 
Moja razprava ima se smatrati kao uvod onih umiiih radnja mojih 
drugova, koji 6e pokazati, kako se je razvila od g. 1835 gramatika 
i jezik, poezija i beletristika, historija politiCna i literarna, prirodne 
razne znanosti. Smatrao sam za svoju dui^nost, da moj uvod izveden 
ovamo dalje od god. 1790 sa refleksijama na jozefinsku dobu. 
OgledavSi proSlih pedeset godina kao uzrok, sinuti ce nam kao 
sama od sebe posljedicom godina 1835. 

I. 

Pogled na joiefiQsko doba. Hrvati stiskaja gvoju (lomoTina n m sveza s Ugarskom, misleci da ce se 
moci laglje braniti od becke centraljzacije i germanizacije. 

Strah je zao savjetnik pojedinca Covjeka, ako hofe da se ponese 
za velikim djelima. Straha nepoznadu veliki Ijudi stvoritelji nauka 
1 umjetnosti, a i dr^avni satvoritelji. Samo sitni dusi umiru od 
straha, jer se nije^u kadri uznijeti u visine i vedrine nebeske. Ako 
je gotovo zlo i siguran neuspjeh, kada pojedinca 6ovjeka prevlada 
strah, kolika je veda nesre(5a, kada strah prevlada cijeli narod. 
Dpgodi se i najvedim i najhrabrijim narodima, da dodju u takove 
momente, gdje im strah prevlada energiju. To je skrajna nesreca, 
koju osjeda svaki misaoni citatelj historije velikih naroda. Stara ona 

Digitized by LjOOQIC 



12 T. SMl6lKLAfi, 

rimska: „ Hannibal ante portas" pokazuje nam takov strah velikoga 
rimskoga naroda, a i historija rimska ka^e nam, kako se je narod 
rimski tek po velikim svojim muJevima od toga straha pdhrvao. 

Ovakov strah prevladao je plemstvo hrvatsko god. 1790. Tamo 
sa zapada Europe iz Franceske dolazili su i u Hrvatsku za svakoga 
plemida stra§ni glasovi o jednakosti i bratinstvu. Po tom bi na 
jedan mah izbrisana bila hiljadugodiSnja prava plemstva, koje je 
samo sebe smatralo za jedini politifcki narod. Vidilo je medjnti'm 
plemstvo hrvatsko mnogo bli^i i osjetljiviji primjer tih za njega 
toli pogubnih novoyjekih idea u vladanju ove godine mnrloga cara 
Josipa. Odpisom svojim od 28. januara 1790 opozvao je dodu§e Josip 
11. sve svoje reforme y^neka bude opet sve u starom stanju, kako 
je bilo g. 1780 ^ kada sino mi poslije smrti vase matere nastiipili 
vladu/^ Ali da je strah u kostima plemstva ostao pokazuje se u ne- 
izmjemom i neopisivom veselju, koje je omamilo s bog toga opoziva 
plemstvo hi'vatsko i ugarsko. „Ako Ijubav domovine nije san, ako 
rodjeni od otaca i odgojeni za domovinu, za nju valja da Mvimo i 
umiremo ; ako su zakoni, ako su prava u naSim srcima utisnuta pravi 
zakoni i prava ; veselje naroda ugarskoga i naSe premda je neizmjemo, 
ipak je maleno^ . . . Povratila se opet ona bla^ena vremena, gdje ti je 
„sentire quae velis et quae sentis dicere licet". Latinski jezik ta 
slava i dika Ugarske i Hrvatske, za koji su progla§ivali, da je ve(5 za 
u vijeke umro, opet o^ivi, opet u njem: „Latia rursus Lingua mis- 
centur sermones leges dictantur, firmantur sanctiones, jura discuti- 
untur, Philologi disserunt, judicant Tribunalia, sacra tractantur et 
profana".^ Veselje ovo uzmnoiilo se i uzveliSalo, kada je ban Ba- 



^ Predstavka zupanije zagrebacke na consilium od 2. marta 1790 
u glavnoj znpanijskoj skupstini, kada je reskript cara Josipa II. bio 
proglasen. 

* Sravni spis: Epistola qua S. P. Q. Latii sibi gratulatur, in- 
clita Heroum Regna Hungarian et Croatiae suo sursus ore loqui, 
els vero congaudet Linguam latinam revertisse ab exiliis et pro mortua 
declaratam rediise in A'itam'^. Zagrabiae 1790 U ovom zanosltom spisu 
risu se tako zivo uspomene klasi^ke latinstine, da je to vrijedno spo- 
menuti, kako se s uzhitom uzimlje, da je „in Monte Graecensi in 
quo Jason — aurea ilia aetate qua Dii terras coluerunt — cum Ar- 
gonautis Provinciam Saviam pererrans, hiemem sub pellibus egit, et 
Orpheus cantu citharae animatlB saxis, ad sui et Argonautarum me- 
moriam, molem coeuntibus ultro lapidibus in tres Turres, eminente 
medla^ abeuntem (Insigne hodie ornatissimae Civitatis Zagrabiensis) 
erexit: quanta omne tempus cura elaboratum fuerit, ut primas teneat 
genuina Latinitas." 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDBJA. 13 

la§a potajno pobjegao. Oprezniji stariji Ijudi pomogli su mu pobje(5i 
da ga mlade^ ne razmrcvari. 

Na njegovo mjesto imenovao kralj grofa Ivana Erdeda plemeni- 
toga sina ove zemlje i naroda. „Vi osjedate — reCe biskup Vrho- 
vac zaprisiiud novoga bana — da vam je danas zasjao najsretniji 
dan. Tim je vete va§e veselje, kirn je jaca bila va§a tuga pred 
malo dana, kada je najviSa cast domovine va§e bila poniiena i 
dokinuta. ^aliste od vremena neumrloga mu^a Franje Nada^dia, 
§to je banskoj vlasti oduzeta sva vlast na vojsku, ^aliste sto su 
ovoj oblasti (banskoj) oduzete bile najobSirnije vlasti politi6ke, sud- 
bene i vojene . . . Mio bih da ovaj dan prispodobite s onim, Sto 
je bilo pred malo mjeseci."' 

Spomen na dobu jozefinsku to je onaj strah u kostima plemstva 
hrvatskoga, koji cini da sada tako rekud od straha pjevaju. Sve 
misli, sve 2elje sve slutnje njihove idu za tim, da se to vrijeme 
nikada vi§e ne povrati. Bolnim i ogortenim cuvstvom neprestaju po- 
navljati i u predstavkama ^upanijskim sve one jade i nevolje 
koje pretrpiSe pod jozefinskom dobom, a i pojedini Ijudi u svojim 
govorima natjecu se, da u §to crnijim bojama predstave onu straSnu 
dobu. „Nesretna je ona zemlja — vele ^upanije naSe Josipu II. — 
gdje su moralni zakoni potisnuti u nazad radi moralnoga rasula, 
gdje se zakoni posveceni porabom od mnogo vjekova saCinjeni od 
najdostojnijih Ijudi, pristajuci na nje kralj i kraljevstvo, toliko puta 
prisegom potvrdjeni, i po V. Velicanstvu takodjer osigurani po tiho 
odstranjuju, pa se na njihovo mjesto postavlja novi sudbeni i kri- 
minalni red . . . Nemoi^e se kazati, 6im je stanovnicima ovoga kra- 
Ijevstva veda steta nanesena, da li preslobodnim odgojem mladjega 
sve(5enstva, razpuStenim odgojem mlade^i, i poteklom odatle izkva- 
renosdu cudoredja i vjere, ili pak time, sto su stari zakoni dokinuti 
i nove oblasti uvedene i uredjene .... Novim sudbenim i krimi- 
nalnim redom, prava je kuga uvedena, iz njega radjaju se pravde 
iz pravda smutnje. Pravde koje su se prije u jednom procesu svr- 
§avale, sada trebaju razlitite postupke, pak jo§ sami novi uvodni 
postupci vi§e odnose vremena, nego li prije cijele pravde. Bezbrojne 
pristojbe pritiScu pruce se stranke, razlicite natege smetaju same 
sudce. Advokatima podaju priliku da pravde budu neumrle, tu^i- 



^ Zem. Ark. ProtocoUum sabora g. 1790 str. 16. 



Digitized by LjOOQIC 



14 T. SMldlKLAS, 

telja tako terete da je mnogo tuinije pravdati se nego li svoga se 
prava sasvim odreci.* 

Ovako govore svomu kralju mu^evnom odvainoScu ^upanije hr- 
vatske u onaj cas, kada je Josip 11. ved odlu6io, da ce svoj sustav 
dokinuti. Prema tomu ocekivati bi bilo, da (5e iza povratka ustava 
krepko, sna^no i odvaMo stupiti na branik svojih prava, da 6e na- 
stojati stvarati sebi i potomcima garancije, da toga viSe nikada 
ne bude. Na mjesto svega toga ne prestaju plakati, kako im je zlo 
bilo pod vladavinom Josipovom. Odasvuda smo bill pritiskani — 
veli ^upanija zagrebacka — na nacin neplemenitih Ijudi proti te- 
meljnim nasim pravima bill smo popisivani, naSe su kuce silovitom 
vojnickom rukom uumerovane, katastralnom mjerom bill smo sve- 
deni u isti red sa na§ima podanicima, ^upanije nam dignute, plem- 
stvu oduzet sudjelujuci glas, magistratu iupanijskomu proti obifeaju 
i zakonu predano je, da radi po svojoj voiji, komisari kraljevski 
u klade bi nas bacali, ako smo govorili za prava nasa i za domo- 
vinu, kraljestvo raskidano u kotare, ^upanije stegnute, jezik njemacki 
uveden namjesto zakonitoga jezika latinskoga najprije u polititkim, a 
onda u sudbenim poslovima, i visi i ni^i sudovi pretvoreni su u di- 
kasterija, koja su zanemarila pozitivne zakone zemlje, svecenstvo 
prije prvi stalis kraljevstva izgubilo je prava svoja, koja mu daju 
sveti zakoni zemlje, kaptoli, samostani i crkve od pobo^nih otaca 
naSih Bogu posvecene i odgoju nase mlade^i namijenjene budu raz- 
valjene i dokinute i u diiige svrhe upotrijebljene, arkivi blago pri- 
vatnika budu od kaptola odneseni, a kaptolima oduzeta prava 
ovjerovljenja, zaklade za razne koristne svrhe kraljevstva osnovane 
odnesene su iz kraljevstva. a obitelji kod kojih su u zajmu bile, jer 
su ih prignali, da zajam cijeli odmah isplate, upropastene su, sabora 
nije bilo itd.^ 

Isti dan kada je ^upanija zagrebacka ove i mnoge druge tegobe 
iznosila u predstavci na consilium ugarsko-hrvatski, isti dan natjecu 
se sa ^upanijom stali&i hrvatski sabrani u sabor, da oslikaju svoje 
boli od vladavine Balasine od onih „hiljadu rana od kojih se puSi 
kraljevstvo hrvatsko iza ovoga groznoga covjeka", pak i oni pi§u 
na consilium, bojeci se jo§te uvijek, da im se ne bi taj 6ovjek na 
dvoru osvetio.^ 



1 Ark. bisk. zagr. od god. 1790 fasc. X predstavke zupanija na 
Josipa II. 

^ Predstavka zupanije zagrebacka od 2. marta 1790 u pos. otisku. 
* Biek. zagr. arklv fasc. X. Pismo stalisa na consilium od 2. marta. 



Digitized by LjOOQIC 



HRYATSKA NABODNA IDEJA. 15 

Dakle od Ugarske Sekaju pomodi, a samo sMno s Ugarskom i u 
§to u^oj svezi biti ce im moguce, da se obrane od befeke vlade, ako 
bi ona opet poku§ala onako vladati, kako je vladao Josip 11. Ovako 
umuju najglavniji Ijudi u Hrvatskoj, oyako umuje i u najznameni- 
tijem govoru §to je re6en u Hrvatskoj god. 1790 umni inafie Nikola 
Skrlec, kada re6e zakljucujudi svoj znameniti govor ob odno§aju 
izmed legislativne i eksekutivne vlasti: „Denique si, quod nos in 
particulari attinet, earn iniverimus rationem, ut nos indissolubili 
nexu Hungariae jungamus, non poterit suos amplius Limites potes- 
tas Executiva egredi.^^ Sto je umni Skrlec progla§ivao, da je spas 
Hrvatske jedino u torn, da se s Ugarskom Sto jate i sto uie sveie, 
da se otrese nasilja austrijske vlade „kojoj iiije smjeti nikada vje- 
rovati"^, tim mnijenjem odsijevalo je cijelo javno mnijenje u Hrvatskoj. 

U Zagrebu vikalo se, a tako i po cieloj zemlji na poreznike. Da 
ih svjetina ne podavi, bje^ahu ovi Ijudi u susjednu Kranjsku i §ta- 
jersku, ostavivsi a ne plativ§i svu silu dugova. I mu§ko i ^ensko 
stalo se odijevati po staro ugarski. Iste ^ene stale nositi po ugarsku 
krznenu kabanicu i „cako". MuSkarci nosise Stroke sablje, dijeliSe 
si vlasi po magjarsku u sredini, brkove si frkahu po magjarski. 
Sto je prije njemacki progovaralo, sada govori samo hrvatski. Kada 
je donesena kruna iz Beca, slavili su to jednako Hrvati kao i Ma- 
gjari. Rije6 „patriota" bila je ona zamamljiva lozinka, koju su si 
namijetali svi, a svi su smatrali buducu srecu svoga naroda jedino 
u torn, da se zajednicki s Magjarima u sto uJoj svezi uzmognu 
braniti i obraniti od navale becke vlade. ^ 

Naravno da je ova jaka struja u tadanjem ^ivotu previa i u sabor 
hrvatski, koji si niti nije nametnuo drugoga posla nego li izabrati 
zastupnike u zajednicki sabor, ali ih povezati takovom inStrukcijom, 
da se nijedan od njih nikako iznevjeriti node moci. Izaslanici hr- 
vatski imali su prisecSi i prisegli su: „da 6e samo ono raditi javno 
i tajno Sto je za cast i korist zakonitoga kralja Ugarske i sdru^e- 
nih kraljevina, da ce bditi nad 6isto(5om konstitucije, da (5e raditi 



^ Allocutio supremi Comltis Comitatus Zagrabiensis. Exlm Dona. 
Nikolai Skerlecz de Lomnicza revecto legali systemate — Magistratum 
ad legalem pedem reponeret Universitatemque ad obfirmandam Regni 
Hungariae Constitationem cohortaretur Die 15. Aprilis 1790. U po-' 
sebnom otisku. 

* Springer Geschichte Oesterreichs seit dem Wiener Friedeii 1808. 
Sv. I. str. 37. 

^ Memoiri grofa Orsica, Arkiv za jug. pov. sv. XI. 262 — 263. 



Digitized by LjOOQIC 



16 T. SMidlKLAS, 

slozi izmed staliSa obiju |kraljevma, a Sto je za obdu korist, da 
ce se pokof'avati vedini gltisova, samo da se izuzimlju posebna prava 
kraljevine Hrvatske.^^ 

Ovako ostaviSe staliSi hrvatski svoj osebujni drJavni polo^aj, samo 
da se uzmognu obraniti od nasilne befcke vlade, koja je kroz cijeli 
jedan vijek korak po korak preotimala svu vlast u svoje ruke, . koja 
je po rijecima §krl6evim samo onda sabirala sabor, kada je trebala 
novTi kontribuciju i vojsku, a inafie ona je vladala „po svojoj volji", 
koja je na pr. izrezala iz kri^evaftke, zagrebaSke i srijemske ^upa? 
nije cijele prijedjele i nepitajuci nikakva sabora, a plemstvo. nije 
bilo prizvano „da savjetuje ve(5 samo da dade informacije", koja je 
novce po svojoj volji kovala, po volji da6e namijetala sa neizrecivim 
porezima i sto drugih stvari."^ 

Da bude sloga hrvatsko-ugarska §to jafea, zapovijedaju svojim 
izaslanicima neka stupe u doticaj sa svima odborima ugarskim, 
neka nastoje, da ne nastane kakova nesloga na stetu naSega zajed- 
niSkoga spasa, a u to ime za svaki slufiaj neka ban sazivlje obifenu 
hrvatsku konferenciju. Najvise su se napinjali Hrvati u ime blaJene 
sloge i svoje buduce srede, da se uCini jedan „senatus Regni" koji 
bi bi bio sveza izmed kraija i stalisa.' Naravno da bi u tom senatu 
imali i Hrvati, a napose ban odlicno mjesto. Po tom bi ovakov 
senat bio kadar braniti jednako interese ugarske i hrvatske. Ali 
vidjeti je odmah da se ipak boje, da nece Magjari biti za takav 
senat, pak unaprijed hoce sebi da osiguraju upliv kod zajednickoga 
consiliuma, ali da se za consilium prema tomu ucini shodna in- 
strukciju. Ali niti to nebi smjelo biti za uvijeke. Hrvati osjecaju, 
da su du^ni dati izraza svojoj dr^avnoj osebujnosti. Oni to cine na 
na6in takov, koji pokazuje, da su previSe osjecali straha pred nje- 
mackom politikom i premo^nosti be6ke vlade. Oni nete sada svoje 
samostalne vlade samo zato, da se bolje brane, oni osjedaju svoju 
slabost, a misle da ce tek onda biti ja6i, kada se kraljevstvu hr- 
vatskomu kojom sretnom sgodom povrate oni dijelovi, koje je prema 
Turcinu i Mljecaninu izgubilo. Oni nisu izgubili vjeru u svoje pravo, 
ali su izgubili vjeru u svoju snagu. 

Odaslanicima svojim nala^u doslovce: „eousque donee recupera- 
its quae nunc a Turca et Veneto tenentur Croatiae partibm suffi- 



^ Zem. arkiv. Protocollum sabora 1790 str. 41. 
^ Sr. Skrlcev Allocutio spomenuti vec gore. 
3 Protocollum 1790 str. 48—50. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDEJA. 17 

dens pro manipulatione unius Dicasterii Politici Comitatuum Nu- 
merus efformari pottierit, sex Regni huius Comitatus in uUeriori In- 
timata a Consilio Locumtenentiali accipiendi ita permaneant, ut ad 
idem Consilium a proportione sex Comitatuum Individua semper 
applicentur de eoque arUcidaris securitas procuretur.^ ^ 

Ovaj zaklju5ak hrvatskoga sabora koliko god pokazuje, da su oci 
naSi imali podpunu svijest o svojoj samoodluci glede svoga driavno- 
pravnoga poloiaja, imao je veoma tamnih posljedica. (!!lankom 58 
1790 uzakonjeno je, da hrvatske Jupanije imadu primati svoje na- 
redbe od namjestnigtva ugarskoga, a da kod toga namjestnigtva 
bude i razmjeran broj Hrvata, pak da i ban imade prema svojoj 
casti dostojno sijelo, ako dospije na vijecJanje. Hrvati su sami zahtje- 
vali, da porez njihov bude uvijek razpravljan samo na zajedni£kom 
saborn, ali napose od ugarskoga, pak su i to dobili 61. 59. I to je 
naroiito zato zahtjevao sabor hrvatski, jer se nije sam pouzdavao 
u svoju snagu, da bi se mogao laglje obraniti, ako bi iz Be6a 
samovoljno opet pokuSali kakove nove dade nametnuti. 

Kako su Hrvati razumijevali ovaj clanak 58:1790, vidi se po 
zakljuiku sabora hrvatskoga od god. 1791, gdje se onaj gomji vla- 
stiti zakljuiak donekle ponavlja, donekle razjasnjuje. Oni sastavlja- 
ju(5i inStrukciju opet za svoje izaslanike na zajednifcki sabor vele: 
Cum Regna haec Croatiae nempe, Sclavoniae et Dalmatiae inde ab 
origine propriam habuerint consistentiam, et sub hac unica propriae 
consistentiae conditione semet Regno Hungariae univerint, iniquitate 
interea temporum factum sit, ut ereptis ab hoste Partibus Regna 
haec ad modo prae existentes ires Croaticos et tres Slavonicos Co- 
mitatus reducta, hacque ratione agenda eorum ita restricta fuerint; 
artictdus novi^mmus Diaetae 58. eo intelligendus censetur, quod Co- 
mitattis Regnomm horum suam a Consilio Hungarico dependentiam 
porro quoque eousque videlicet, donee ampliata Regnorum horum 
jurisdictione ea etiam accrescant agenda, quae distincto in Regnis 
his sub praesidio Bani constituendo Dicasterio sufficiant habituri 
sint. Quod ipsum in proxima Regni Diaeta disserta Lege saciendum 
censetur.^^ 

Mi (5emo imati svoju samostalnu vladu, dok nas bude viSe, da 
ovakova vlada bude imala posla. Po ovom filanku valja razumjeti : 
mi <5emo osnovati svoju samostalnu vladu, dok nas bude toliko na 



^ Zem. ark. Protocollum str. 43. 
' Zem. Ark. Protocollam str. 173. 

2 



Digitized by LjOOQIC 



18 T. SMl5lKLAS, 

okupu, da ju budemo mogli lako i bez napora uzdrXavati, da ne- 
budemo niti osjeciali. A kada de to biti? Valjda nisu niti sami 
mislili, da 6e to biti za dvije lii tri godine. A gto de misliti slije- 
de6a generacija, koja 6e se roditipod ovim sustavom. Zar neie ona 
misliti, da Hrvatska nikada nije bila svoja, da vede samostalnosti 
nije nikada imala, nego Sto je ona, kada su se oni rodili. Zar 6e 
oni imati smjelosti, da proti sankcioniranomu od kralja fclanku ka^ : 
ovo je proti naSim pravima, kao §to su ufcinili god. 1791 staliSi 
hrvatski, kada im je donesen 61anak 58 : 1 790 u kom se i to veli, 
da se i sabori hrvatski imadu odsele sabirati samo sa dozvolom kra- 
Ijevom. Sabor hrvatski proti torn prosyjeduje, jer da bi se to pro- 
tivilo „pravima ovoga kraljevstva."* Zar ie oni znati onako braniti 
bansku vlast, da pod bana metnu cijelu krajinu, kao Sto su to oci 
njihovi iskali god. 1791.* 

Neka se progledaju sabori hrvatski za ftetrdeset godina iza toga, 
pak se nede naci takova zaklju6ka. Po ovim zakljutcima samoga 
sabora hrvatskoga i po zakonima, koji su stvoreni na zajednifikom 
saboru onako, kako su ih Hrvati sami zelili, zadanje skoro smrtni 
udarac onoj neprekidnoj dosele svijesti, da je kraljevina Hrvatska 
samosvojna i ravnopravna kraljevini Ugarskoj pod jednim kraljem. 

Mi demo medjutim motriti samo u jednom va^nom pogledu raz- 
vitak hrvatski, a to je borba za jezik. 

II. 

Hnati knie se oil nagjarskoga jeaika. Vojnjn la jeiik latinski. Primajn fflagjaraki jfiiik i ikole 

kao BooUigatan predoiet. 

Za vladanja Josipa 11. uigao se bio magjarski narod za svoj na- 
rodni jezik i literaturu, kako nikada prije. Ved u drugoj sjednici 
11. juna 1790 igtu Magjari, da se magjarski jezik uvede i u sabor, 
da se tim jezikom vodi dnevnik saborski. Prigovarahu tomu sami 
umjereniji Magjari, neka se to ne cini, jer de se time izklju6iti iz 
javnoga ^ivota mnogi Sestiti gradjani Ugarske. Naravno je, da su 
se tomu najvi§e opirali Hrvati. Oni vele: „Na§e kraljevstvo od 
kada je stupilo u savez s Ugarskom, raspravlja sve poslove jezikom 
latinsMm, tim jezikom izdani su svi zakoni od vjekova. Ako se sada 
to prevrne, ako se ovaj starodavni jezik sada sasvim iz javnili po- 



1 Protocollum 1791 od 7. juna str. 86. 
^ Diarium Comit. Reg. Hung str. 228. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDBJA. 19 

sala izbaci, onda ie to biti na §teta Hrvatske, raditi 6e se proti 
ugovorima, Hrvati bi izgubili onu zaStitu, koju im zakoni daju.^ 

Nisu se dali Magjari preplaSiti. Oni upravo jasno odsjekoSe: „da 
magjarski jezik — domovine — bude uveden u sve zemlje krune 
ugarske na onaj naSin, kako su pod prvanjom vladavinom bill uveli 
jezik njema&ki, neka se u6i \e6 u pu6kim Skolama. Glede saborskoga 
dnevnika odlu6i§e, neka se iz obzira prema Hrvatskoj i prema 
drugima, koji neznaju magjarski, vodi doduSe magjarski kano ori- 
ginal, ali neka bode latinski kao vjerodostojan prijevod.^ 

Hrvatskim zastupnicima tobo^e velikodu§no dopuStaju da i na- 
dalje govore latinski. I poslanice hrvatske neka se citaju na la- 
tinskom jeziku. Kako je to neugodno Magjarima, vidi se po torn, 
§to su vec sada nastojali pobrkati slogu hrvatsku. Vei sada 
javno u saboru oSituju, da oni dodu§e dopu§taju Hrvatima govoriti 
latinski, ali neka pamte, „da su slavonske ^upanije ve6 o torn mi- 
slile, kako bi uvele magjarski jezik u svoje §kole, da osiguraju svoju 
slobodu."* Ovo je dakako bila samo nespretno pokuSana prijetnja 
Hrvatima, da (5e Magjari poku§ati otrgnuti Slavoniju, koju oni i 
poslije u svakom kritickom momentu ponavljaju. Isti Nikola Skrlec 
zagovornik najznamenitiji §to uJega saveza s Ugarskom bio je pri- 
siljen izdati tiskom historijsku razpravu,^ da su tri slavonske 2upa- 
nije bile od vjekova neprekidno zajedno s Hrvatskom pod banskom 
vlasti. 

Kada su Magjari saSinili clanak zakonski (8), po kojem bi u 
svim uredima zemalja knine ugarske bio jezik magjarski kao ure- 
dovni, razdijelili su Hrvati u saboru svoju deklaraciju dne 1. sep- 
tembra 1790 u kojoj kaiu: 1. Latinski jezik postao je kon§tituci- 
jonalnim svojom uporabom od osam sto godina. 2. Hrvati nisu 
podanici ve6 saveznici Ugarske. 3. Razlozi Sto se navode o dvoru, 
da se tamo u6i magjarski, o Galiciji, o Srbiji i o saraim Ugrima, 
to Hrvate niSta ne ide. 4. Jezik magjarski nije joSte jezik u6en, u 
njem ima pisano tek njekoliko prijevoda, neima jo§te nikakvih ori- 
ginalnih djela. 5. Magjari bi time htjeli Hrvate otisuuti od driavnih 
posala. 6. Ako je bio te^ak onaj despotizam s njemafekim jezikom 
od kralja, to isto tako moie biti te^ak takov despotizam od susjed- 



^ Diarium 1790 sir. 20—21. 
• Diarium Comit. 1790 str. 28—29. 

' KnjiEi naslov: Tres inferiores Slavoniae ConiitatuSy sr. pri kraju 
ove razprave. 



Digitized by LjOOQIC 



20 T. SMidlKLAS, 

nih staJiSa. Pak §to bi Hrvati svoj jezik, koji je raSiren ne samo 
u ostaloj Europi, ve6 i u samoj Ugarskoj ja6e raSiren nego li jezik 
magjarski, sasvim prezreti imali? Proti njihovoj volji nede ih na to 
nitko natjerati, jer tko se na tudji nepoznati mu jezik dade prisi- 
liti, taj je o6evidno rob. Pa ako bi se magjarski jezik i po svoj 
Ungariji tako rasprostranio, da bibio sveobd, i onda bi ga Hrvati 
mogli prihvatiti, samo ako bi oni sami drage volje htjeli.^ Eoliko 
su bijesni bili Magjarina ovu odlufinu hrvatsku deklaraciju, vidi se 
odatle, Sto ju htjedoSe predati podpunoj zaboravnosti, pak ju ne 
unesoSe u dnevnik sabora, kamo bi svakako doti imala. 

Kada je zapofcela rasprava o filanku osmom (4. septembra) ustade 
u ime Hrvjijtske ban Ivan Erdedi, da dostojnim i energifenim na- 
6inom odbije tu magjarsku navalu. „Na ovaj nacin — refce ban — 
dovodi se jedno kraljevstvo prema drtigomu u prijepor, jedno dm- 
gomu ho6e da nametne zakon,^ Magjari redom odgovaraju, da 
Ugarska ne6e doduSe davati zakone Hrvatskoj, ali da nije pravedna 
Jelja Hrvata, da se Magjari radi hrvatske udobnosti odreku svoje 
slave i koristi. Bana podupirao je krepko i odva^no biskup zagre- 
baCki Maksimiljan Vrhovac, koji re6e, kako je nepravedno i nedo- 
stojno u drJavi, gdje imade vi§e naroda, da jedan drugomu svoj 
jezik name(5e. Hrvate da ho6e time otisnuti od drJavnih posala.* 

Cini se da je u to vrijeme i izvan sabora gorilo ovo pitanje. 
Da je javno mnijenje u Hrvatskoj ogor6eno, gdje ih sada led bije 
odakle su mislili, da ce ih sunce grijati, vidi se to po pjesmi po- 
svedenoj banu Erdedu, a valja znati, da je u ono doba, kada joSte 
nije bilo novina, bilo u obicaju ovakovim pjesmama i bro§iricama 
izrazivati javno mnijenje. U ovoj pjesmi veli se : Libera Regna su- 
mus, si quern pudet esse Croatam Hunnis subjedus serviat illi ferisJ 
Ovako je odluCnost hrvatska dostigla, da ovaj 61anak nije bio pro- 
tegnut na Hrvatsku, da su se Hrvati obranili od magjarskoga 
jezika. 

Medjutim umre iza kratkoga vladanja umni i obzimi Leopold 
II., a vladu nastupi sin mu Franjo I. Naravno je, da se je ^urio na 
krunitbu, jer su vremena bila stra§na, jer su uzdrhtali kraljevi 



^ Engel: Geschichte von Croat. Slav. Dalm. str. 191—2. Za cudo 
je da ova deklaracija hrvatskih poslanika nije dosla u „Diarium". 

2 Diarium Comit. 1790—1 str. 139. 

^ Engel Gesch. v. Croat. Slav. Dalm. str. 192. Pjesmi je naslov : 
D. C. S. Trium sororum Recursus ad novum Proregem C. J. Erd5dy 
ne suis priventur coronis. 



Digitized by LjOOQIC 



HRYATSKA NABODNA IDBJA. 21 

na SYOjim prijestoljima radi sudbine, koja je dostigla nesretnoga 
kralja franceskoga. U saboru od godine 1792 doSlo je opet pitanje 
jeziku magjarskom, da se odmah uvede u sve urede. I opet se 
naglo mirmjih Ijudi, kojima je bilo do mira medju narodima, pak 
dokazivahu, da previSe ima Ijudi danas u uredima, koji ne znaju 
magjarski. 6ini se, da su bjesniji ipak malo popugtali, jer se je 
zaklju5ilo tek za Skole u Ugarskoj, da jezik magjarski bude ^ordi- 
naran" t. j. obvezan predmet. Hrvatski zastupnici 5ini se da su 
ipak bili sada mekSi nego li prije. Iza opetovanih navala dopu§taju, 
da jezik magjarski hide izvanredan, t. j. da ga u6i u Skoli koga 
je volja, tko misii, da (^ mu koristiti. Niti u samoj Magjarskoj nije 
jo§te jezik magjarski prodro u urede, jer se i sada odlu6uje, da 6e 
se deputacija brinuti, da se jezik „magjarski intra fines Regni** 
uvede, a to je narofcito protumaieno, da se ima razumijevati „Hunga- 
riae"*.* Tako i opet Hrvati ne dadofie, da bude magjarski jezik 
predmet Skolski obligatan, a o tom, da se u urede uvede u Hr- 
vatskoj, neima niti spomena. 

Sada nastaju veliki franceski ratovi, u kojima je monarkija au- 
strijska pretrpila velikih udaraca. Kada se sazivlje sabor zajedni6ki 
(1796 i 1802) biva to samo za to, da se za preteSke neprilike u 
koje revolucionama Francezka uvalila cielu Europu, a najpa6e mo- 
narhiju austrijsku, da se za te velike ratne spreme dobije vojne i 
nov&tne pomo6i od staliSa ugarskih i hrvatskih. Za to vrijeme za- 
mukle su sve one, velikim zanosom nacrtane osnove o reformama 
uprave, sudstva, Skola i svega dr^avnoga Mvota. Medjutnn je kuda 
Habsburg bila baSena iz Italije i Njemafike, a Franjo I. bio pri- 
siljen uzeti naslov cara austrijskoga. (1804). 

Istom god. 1805, kada je Napoleon ku§ao s Ugarskom ufiiniti 
neprilike dinastiji, a kralj iskao novih irtava, uzbudio se opet duh 
magjarski, da Hrvatskoj zapovijeda primiti magjarski jezik. Opet 
iStu Magjari da se magjarski jezik uvede u urede i Skole u svim 
zemljama krune ugarske. Hrvati na taj predlog odgovaraju, „da 
kraljevina Hrvatska glede svoga jezika narodnoga imade isto pravo, 
koje imade za sebe i svoj jezik Ugarska". U divnoj slozi natjeSu 
se velikaSi hrvatski sa nuncijima, da obrane sveto pravo svoje 
zemlje. Veliki ^upan zagrebaiki branedi pravo hrvatsko doviknu 
Magjarima: „Mi Hrvati ovaj zakon nikad prihvatiti nedemo, nego 
demo mu protusloviti do vijeka". Kada mu je jedan od odli6nih Ma- 



1 Diarium Comit 1792 str. 89—90. 

Digitized by LjOOQIC 



23 T. gmdiKiiAs, 

gjara odgovorio, da je protusloyiti premalo i da im neie pomoti. 
Odmah odvrati veliki ^upan: „A mi demo mu se usprotiviti^. 

Magjari su ipak u6inili predstavku na kralja, u kojoj iStu bez 
obzira na prigovore Hrvatske magjarski jezik u Skole i urede. 
Biskup Yrhovac upeo se svom silom svoga upliva u kud velikafia, 
da nadvojvoda palatin ne podpiSe ovu predstavku na kralja, dok nije 
jasno izre^eno, da se ovaj zakljuiak i prognja na kralja Hrvatske 
ne tifce. Vrhovac proglasi, da (5e Hrvati slijediti, primjer Magjara, pak 
po torn da i oni mogu svoj hrvatski jezik (lingua illyrica) uvesti u 
poslove upravne.^ 

Ova spasiyuiia opomena biskupa hrvatskoga ostade ipak ^las va- 
piju(^ga u pustinji. Malodu§ni staliSi hrvatski kao da ne mogu ra- 
zumjeti niti osje6ati onaj sveti 2ar narodne ideje, koja bi bila na 
novi iivot uznijela i plemstvo hrvatsko i cio narod, da su doista 
posluSali prevrijednoga biskupa. U mjesto toga odlu6uju staliSi hr- 
vatski sasluSavSi preko svojih izaslanika sve navale i pogrde ma- 
gjarske: „da u ovim kraljevinama i u njihovim poslovima juridiikim 
i politifikim nikada u nijedno vrijeme neima biti jezik magjarski niti 
kakav drugi nego samo latinski, jer da su u ovom jeziku, koji je 
jednako star kao i kraljevstvo i konStitucija, svi zakoni i zapisnici, 
a kad bi se dokinuo, da bi propala kultura i narod, koji nebi na- 
pokon razumio vlastitih prava i zakona" . . . Ovaj svoj zakonski 
61anak odlu6uju Hrvati podnijeti kralju na sankciju.* Spasiti privi- 
legija svoja, koja su sva napisana na jeziku latinskom, ovo je je- 
dina misao, koja je vodila politiku tjesnogrudoga u ovo doba plem- 
stva hrvatskoga.' 

Vidi se to po torn, kada su za dvije godine (1807). Magjari hisjeli 
da se uvede u svu vojsku magjarska komanda i kada su rok htjeli 
opredjeljivati za one, koji su u javnim sMbama, da za deset godina 
imadu sluJbovati svi magjarski. Hrvatski poslanici odgovaraju, da 
se takav rok nebi mogao ufeiniti niti za pedeset godina, jer treba 
za to jedna generacija i viSe. Tim svojim nastojaiyem samo da bi 
htjeli Magjari Hrvate iz sluibS, istisnuti.* 

^ Sr. Diarium Comitiorum 1805 str. 58 — 59, 65 u II. dielu acta 
str. 35 — 36 i str. 68, napokom str. 77. Zatim ReUcija hrvatskih nun- 
cija od god. 1805 u hrvatskom zem. arkivu Acta Congregationam 
br. 65. 

' Zem, Ark. Protocollum sab. od 1805 str. 549. 

• Ove godine izasla je u Bedu broSura pod naslovom: Reflexiones 
super introducendo Lingua hungaricae in administratione etc. od nmna 
pisca, koji brani stanovigte hrvatsko. 

* Diarium Comit. 1807 str. 104—105 i str. 113. 



Digitized by LjOOQIC 



BKYATSKA NARODNA IDBJA. 23 

Tako vele Magjari, da su se branili Hrvati, a mi ne vjerujemo, da 
se nebi sa poznatima razlozima pomagali, koje su ved viSe puta 
bill prisiljeni izricati. 

Ali ako je do sada bila obrana hrvatska uspjeSna, ipak je dosta 
tijesna tako, da sanapokon vidja: skoro de klonuti pred ja6om silom. 
§to 6e sada istom iza god. 1808, kada je od Hrvatske odcijepljena 
sva zemlja do mora? Kada je Zagreb bio na granici kraljevstva kao 
6uvar preostale jo§te Hrvatske, kada je opet sve Mvo stajalo pod 
puSkom proti velikomu franeeskomu carstvu, kao §to je njekada 
proti Tur6inu, ali i proti bra6i sa desne obale Save, kada je velika 
carina na Savi ubijala Hrvatsku i na prosjaCki ju §tap navodila, kada 
je napokon carstvo proglasilo bankrot (1811). §to ie sada plemstvo 
hrvatsko, kada iza ovoga svega na jesen god. 1811 imao da se sa- 
stane zajednicki sabor? Ho6e li mo(5i odoljeti?^ 

Medju gravaminima o magjarskom jeziku donesu Magjari u tafiki 
7. da se i Hrvati moraju taj jezik tako nau6iti, da mogu njime ure- 
dovati za deset godina, dakle ve6 god. 1822. Hrvati nisu protivni 
tomu, da Magjari svoj jezik uvode u svoje uredovanje, a koji bi Hrvat 
kod najvisih oblasti htio da sMi, nisu proti tomu, da taj nauci ma- 
gjarski. Oni ie se, vele, pobrinuti zato, da i njihova mladeS nau6i 
magjarski, da bude i izmed Hrvata sposobnih Ijudi, koji 6g modi 
kod zajedni6kih oblasti u tom jeziku sluJbovati. Uza sve to jedno 
samo iStu, da na teritoriju kraljevine Hrvatske nebude drugi jezik 
nego li latinski „u kom su svi zakoni i sva posvedena prava kra- 
ljevstva pisana". To zapovijedaju i oni ugovori pod kojima je Hr- 
vatska pristupila sv. kruni. Ako Magjari misle, da je doSlo za njih 
vrijeme, da mogu mjesto latinskoga uvesti jezik magjarski, Hrvati 
su u drugom poloJaju. MoJe biti da bi se njima navaljale neiznogeme 
neprilike u ovom vremenu, kakova joSte nikada nije bilo, ako bi se 
ovako zakoni izmijenili, kada bi se o tom radilo, da se otrgnuti 
dijelovi kraljevstva opet povrate. Ako osam sto godina nije smetala 
razlika, Sto Hrvatska govori drugim jezikom, nego li Ugarska, to 
valjda ne(5e smetati niti u budude. „Legum veneranda potestas", 

^ Ovdje pripominjem da je na jesen g. 1810 izasia pjesma: Nun- 
cium et Ordo Praeleetionum Lingoae et Literatarae Hungaricae in Re- 
gia Scientiarnm Academia Zagrabiae pro anno Scolastico 1810/11 koja 
opominje mladeii da uci magjarski i zavrSuje ovako: Namque sains 
Regni, tum Gloria, Lexque, Croatas Sic -— fidis junctos Hungarrs 
esse — volunt. Pjesma je o^levfdno od profesora toga j^zika, a na- 
ravno u^ilo se kao izvanredn' predmet svaki dan poslije deset sati iza 
^mgib predmeta. 



Digitized by LjOOQIC 



24 T. SMI^^IKLAS, 

takodjer zapovieda da osebujna prava kraljevstva hrvatskoga nikada 
ne dodju u pitanje. Ako narod ugarski najbriinije bdije nad svojim 
pravima, neka dopusti da se fiuvaju prava kqja su „pactorum con- 
ventorum foedere" sa narodom slobodnim („natione independenti) 
uCinjena, neka po§tuju zakone potvrdjene od posvedenih kraljeva. 

Premda je Personal kao predsjednik predlagao, da se ovaj §. 7 
u koliko se tite Hrvatske zabaci, opet nisu zato umukli pojedini za- 
stupnici magjarski, ved sa svojim novim predlozima dodijavaju. 
Kako 6e Hrvatska Magjarskoj zakone davati? Kako de davati zakon 
zemlja koja je danas tako velika, kao kakova ve(^ magjarska 2u- 
panija? ZaSto da i Slavonija bude pod tim hrvatskim osebujnim 
privilegijom, koja je od starine pripadala Magjarskoj? Na sve to 
Hrvati odgovore, da oni ne daju zakone Ugarskoj, ali od Ugarske da 
i§tu, neka njihove zakone poStuje. Ako je Hrvatska danas straSnim 
dogodjajima pred malo vremena umanjena, to da nisu krivi Hrvati. 
Kralj da im kaza, da se to dogodilo „radi spasa monarkije." 
Slavonija je pod banskom vladom i u^iva ista prava i slobode po- 
tvrdjene od kraljeva, koja i dniga zemlja, koja je pod banom, pak 
se zato i njoj ne mo^e uzeti sluJbeni latinski jezik. Iza svega ovoga 
primi se brisanje §. 7 koliko bi se imao ticati Hrvatske.* 

III. 

Pregled knjiievnosti limtike ove doke. Pr?i predloii h bidf jeiik limtski ireHoTni. 

Kako od god. 1812 — 1825 nije bilo sabora, naravno je, da nisu 
mogli u sukob doii Hrvati i Magjari radi jezika. U vrijeme abso- 
lutne vladavine Mettemichove bio je sav javni Jivot u ^upanijama, 
ali i Jupanijske skupStine mnogo su puta tek pod pritiskom bajo- 
neta stvarale svoje odluke. U ovo doba palo je kraljevstvo ilirsko, 
kako ga je bio osnovao Napoleon, zemlja hrvatska preko Save nije 
se ipak sdruJila sa majkom zemljom, ve(5 se pokuSalo pridati ju 
austrijskim zemljama, premda ju je hrvatska vojska od Franceza 
preotela. Ali iza jadnih i gorkih desetak godina ipak se je sdruiila 
s materom zemljom. U ovo doba odmora borbe hrvatske proti nava- 
lama magjarskim, vrijedno je da ogledamo stanje knjiXevnoga 1 kul- 
turnoga Mvota, da iz njega iscrpimo onaj obd duh, da ispitamo, da 
li je u pojavima duha mod osjetiti onaj izjav snage narodne, koji 
bi mogao biti jaki i nepobomi stup obrane hrvatske. 



Diarium Comit. Hung. 1811 5 dec. str. 388 i str. 431 10 dec. 



Digitized by LjOOQIC 



HRYATSKA NARODNA IDBJA. 25 

DruStvo hrvatsko imade iisto plemidcl karakter. TJ Tiijeme veli. 
koga evropskoga pokreta i ono se preobrazilo. Slasti i u2ivairja, ka- 
kovih se hvataju Ijudi upravo u najbumijim vremenima, preotimlju 
mah. Pored najyede noy5ane neyolje iza velikoga diiavnoga bankrota 
ipak sve 5ezne za uiitkom i ne gtedi niti kapitala, da razrije §to 
yeti luksus. Beduta i teatri dvojbene vrijednosti na dnevnom su 
redu, a pri torn se takme mu6karci sa liepim ekipai^ama, a 2ene 
raznovrstnim modama bez obzira na to, da li mogu podnijeti takove 
lazkoSi. Velika&i staniyn najviSe izvan zem^e, a glasovita ona pri- 
povijest, kako je velikaS hrvatski u Ijetno doba u(inio u Parizu na 
Qdivljenje evropske aristokracije krasan saonik u ulicama parigkim, 
pokaziye, da je visoka aristokrac\ja o svem viSe mislila, nego li o 
domovini. Plemstvo mrzilo je visoku aristokraciju, ne zato Sto ne- 
razboritim iivotom uniStuje sebe i domovinu, vei zato Sto se pored 
viSih oni maiyi nisu mogli nznijeti, kako su ielili i osbiljno nastojali. 
Svedenstvo nye bilo u velikom ugledu, jer je i sama vjera u kru- 
goyima plemstva nastradala. ^itanje razliiitih djela filozofijskih, a 
napose Voltairovih i njegovih drugova, dovelo je Ijude do podpune 
apatije prema Tjeri u mlacyem i starijem svijetu. U ob<^ je iitanje 
knjiga znamenito napredovalo, ako se prispodobi prema stanju u 
Hrvatskoj, kako je bilo prije velike revolucije. Uslijed toga uvlaftio se 
u hrvatsko druStvo tek sada i\jema6ki jezik osobito preko vojske i 2ena 
tako, da su i mu&karci tek od 2ena uiili prakti£ki mnogo puta 
ovaj jezik, jer se je prije medju lyima govorilo samo latinski i hr- 
vatski. Ali zato nije napredovala osbiljna nauka, nisu napredovale 
viSe idealne teiiye, nije prevladjivala narodna misao, vei obd koz- 
mopolitiiki duh. 

Stari hrvatski duh saSuvao se samo jo&te kod njekih obifiaja, 
koje nije mogla zatrijeti sva ova tudjinska navala. Gostoljubje hr- 
vatsko nije \e6 sada bilo takovo, kakvo je bilo jog u proSlom v\jeku, 
da su i u najviSim aristokratsMm dvorovima kod svakoga imen- 
dana i godovna u dvoru svakoga vlastelina uz dvoje gusle i 
jednu cimbalu plesali po cijele no6i, a gospoda i na slami spa- 
yala. Kod gostbe mnogobrojna najfinija jela i pila imala su po- 
kazivati, koliko £asti gospodar svoje goste, a nije kraja ni 
konca zdravicama bilo. Sve je to sada njeSto na mai\je doSlo, ali 
ipak nije prestalo, vei je dapa£e ostalo karakteristiftno hrvatsko. 



Digitized by LjOOQIC 



36 T. sm6nsjLA&j 

Onda je pristajaia ona stara poslovica; ^Hunganim laudibus Croatam 
prandio vinces."* 

OvakoYO dru^tvo nije imalo snage niti volje, da se spusti sa svojih 
plemi^kih visina u selja6ke kolibice do naroda i narodnoga 
jezika. Trebalo je pobude izyana, da se u ovom pogledu 6togod 
u6ini. Na narod i narodni jezik prvi se ogleda 6oxJek koji se je iz 
najni^ega roda uspeo do najviSe £asti u zemlji, a to je biskup za* 
greba6ki Vrhovac i uz njega njekoliko sve<5enika. U obde se jHTje 
svega mora reci, da §to je perom pisalo na jeziku hrvatskom, to je 
bilo samo svedenstvo. Njekoliko samo svetenika dr^ joS lu6 pro- 
svjete hrvatske, da sasvim neugasne. Vei je ovo znamenito, da u 
ono doba kod svih naroda Europe svedenstvo stoji daleko u drugim 
redovima u literaturi, a svjetovni Ijudi gotovo jedini kolo vode, do- 
5im a nas svjetoyni Ijudi samo plesno kolo vode. Mi smo lye- 
koliko crta podali da su svjetovni Ijudi u ono doba vi§e 6itali 
nego li prije, da se je naroiito po6elo jace a osobito medju 2e- 
nama govoriti njema5ki. Po torn biva jasno, da hrvatska knjiga 
nije imala 6italaca : Jer katekiznU prodeitva, molitvene knjige i zi6e 
svetaca nisu has oni predmeti, kojimi bi se svjetska mlade^ rado 
zabavljala — a to su bile knjige kajkavske hrvatske — ostale pako 
gistom hrvadtinom pisane nebijahu tada zagreba&koj mladeii ni po 
imenu poznate — tako evo veli suvremenik.* 

Ovako je literatnra bez cUalaca ali i hez narodne idee morala 
^ivotariti jadan iivot, koji bi lasno bio mogao malo po malo i bez 
velike izvanjske navale ugasnuti. Prvi pokret 2ive narodne ideje 
poticao je sada iz Napoleonove kraljevine Ilirije. Prve hrvatske no- 
vine izdavala je u Zadru franceska vlada pod imenom „kraljski 
Dalmatin". Prvoga profesora ^ilirskoga jezika" u Ljub^ani na aka- 
demiji postavila je franceska vlada, koji je imao obnoviti tradieiju 
slavne literature dubrovaike. Bio je to profesor abb6 Severid.* 

Proti ovomu za ustuk kanila je be£ka vlada ve6 god. 1810 iz- 
davati hrvatske novine pod redakdjom p. Dorotida, ali nije uspjela,* 
Sam vrijedni biskup Vrhovac mislio je, da tomu sada nije vrijeme. 
Biskup je medjutim nastojao o prevodu sv. pisma. Nastojao je o 



^ 8r. Arkiv za pov. jugosl. knj XI. Die Memoiren des Orafen Owic 
str. 275—281 geje ovaj ^ovjek ii svojoj vec starijoj dobi — bilo mu 
oko 60 god. — slika vjerno odnoiaje druStva svoga vremena. 

* Arkiv za jugosl. pov. knj. XII. str. 54. 

* 8r. Jagid IlHCMa 4^6poBCKaro h Konurapa St. Petersb. 1885 
str. 138. 

* Sr. Bisk, arkiv prot. II. 242. 



Digitized by LjOOQIC 



HRYATSKA KABODNA IDEJA. 27 

jednom pravopisu hrvatskom. Nsustojao je, da sakupi dto obilniju 
slavensku knjiMcu u Zagrebu i zato stajao u savezu sa prvacima 
slavenske nauke Dobrovskim i Kopitarom. On je njihov mecena i 
ponadja im trogak za put na Atos, ako se odvai^e da idu na re- 
konStrukeiju sv. pisma, kako je poteklo od naSih sv. apostola.^ 

Biskup Vrhovac upravio je tako god. 1813 okru^nicu na svoje 
svetenstvo, u kojojiSte 1. riefii, koje su u svakdanjem govoru puka 
hrvatskoga, koje bi pokazivale 6isto(5u narodnoga jezika; 2. reSenice 
i poslovice; 3. narodne pjesme sa naznakom, kada i gdje i tko ih 
je sastavio i kojom prilikom se pjevaju; 4. knjige stare ako se na- 
laze: „sicque omnia Croatici aut Slavonici sermonis producta ad 
divitie^ et genium liftguae cognoscendtim apta^. Sve to neka njemu 
Salju, da budu na slu2bu druStvu satvorenu tada u Befiu: quae — 
sodetas eruditorum virorum — in lllyricae linguae Dialectis eru- 
derandis et excolendis Ictborat, ad eximium florem deducenda spe- 
retur**.^ Svatko vidi da je ovdje ono vrijedni biskup nastojao dobiti 
§to je pod rukovodstvom Kopitarovim radio u Befcu Vuk StefanovicS 
Karadiid. Sva ova nastojanja plemenitoga biskupa padaju u vodu, 
jer niti svecienstvo hrvatsko nije sasvim slobodno od onoga duha, 
kojim je zadahnuta bila sva inteligencija plemi(ika hrvatska, i ono 
je ipak gledalo jo§te na puk svoj kao na „misera contribuens plebs'^, 
pak nije bilo kadro pravim srcem sa pufckih usta pobirati biser 
narodnoga osjedaja. 

Lijep je glas svjetovnjaka mlada covjeka lijepo obrazovana i iarkom 
Ijubavju nadahnuta za narodni jezik : Antuna Mihanovida : „Bec Do- 
movini od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku?^^ Knjiiici 
svojoj dao je motto, koji veli o narodnom jeziku: „Vse kaj iive i 
prirodnog glasa ima — vu njem derh6e, plaie i vsaku 6ut oftita." 
Ovo je prvi glas, koji ustaje proti latinskom jeziku, proti onomu 
jeziku, kojega je svaki politik hrvatski onoga vijeka smatrao kao 
palladium ustavnosti i slobode ovoga krayevstva. Vrijedno je, da taj 
glas 5ujemo. On se pita: zaSto su Grci i Rimljani takovu Ijepotu 
i jasno<iu misli razvijali u svojem jeziku, da se tomu i danas di- 
vimo, pak veli da za to : „da nisu navadnijbili lastoviti jezik zapu- 
gdajud vreme i trud — kak mi — s stranskemi jeziki potroSiti." 

jeziku latinskom tom svetom jeziku ustavnih Ifrvata veli: „0d- 
hraiqenje Bimljanov za temelj imalo je kotrige vere, obi6aje, vuie* 

* Sr. Jagic Pisma str. 138, 231, 253, 290, 396, 473. 
" Danka ilirska 1837 br. 24. 

* n Bedtt 1815. Z-8lovani J. &iirer. 



Digitized by LjOOQIC 



28 T. SMlClKUUS, 

nost i naredbe iivljeiya od naSega veka zavsema razlufiene. Zato 
izreke stvorili su njim, a ne veku naSemu prikladne. Litare Diis 
manibus — interdicere aqua et igne — Collegium Augurum ltd. 
jesu neprikladne za sada red, kajti Jupiter i Minerva na oltarih 
na§ih ne vide se, niti vezdaSnji mudroznanci s Simskemi haljami 
odevaju se 

Non mihi mille placent, non sum desultor amoris 

Ovid. amor. Lib. I. E. 3. 
Spectatum satis, et donatum jam rude queris 
Maecenas iterum antiquo me includere ludo 

Hor. Epist. 1. 
bile su pelde naj Jiveje pri Rimljanih za znamenuvati, da jeden praznu 
Ijubav nema, drugi za dugum sluibum pokoja iSde. Nam koji igre 
boriteljov i stareh kneznost nepoznamo, jedino iz razloJenja znane 
su. Bile bi anda pelde netefine, ako bi se od sadaSnega pesnika po- 
trebuvale, i nam nerazumne, kakti Samojedom a Laponcem: „Na- 
rodil se kralj nebeski" itd. 

„Spodobnem naSinom vu zmoJnosti rimskoga cesarstva od kraljev- 
stvl vezdaSnjih vu mod zevsema izviSenoga, nastali su govorenja 
nafiini visoki i veli6ni, koji se sadaSnem vekom neslaSeju, i jedino 
za narod znajdeni su bili, koji kralje podloMke imal je, koji 12000 
palafi za gostenje varaSanov svojeh delati videl je, i obladanja trih 
sveta stranih na jedenput obsluSavati navaden bil je. Ovakva §te- 
judem videti se mora, kakti vrabcom, koji orlov pripedenja 6teli bi. 
Zato smeSno je dogodjaje Budimira, Zrinija, ali Frankopana s refimi 
T. Livia, Plutarka ali Cesara izpisana najti, ali Skolnika s derJa- 
njem rimskih veinikov deci nagraJati se 6uti, ali kadkad Regna 
adsignata — Orbis Restitutori — Patri Patriae — Pace terra ma- 
rique parta Janum clausit — i ostale viSine velikoga naroda ostanjke 
vu nizini na§oj oskruniti". 

Tko je imao priliku i morao Citati do stotine govora i pjesama, 
koji su se u ovo doba i prije govorili u Hrvatskoj na latinskom 
jeziku, tko se je morao izmu6iti i izdaviti onim groznim bombastom 
klasiSkih fraza bez misli, tomu ce ove opaske mladoga Mihanovida 
biti kao med i sladje od meda. Pri pokopu ili slavi kakva neznatna 
Sovjeka kada 6ita§ slavstveni govor naSega hrvatskoga latinskog 
govomika, 6ini ti se kao da sjediS u senatu rimskom, a da se oslav- 
Ijuje vojvoda, koji je osvojio barem Galiju ili Afriku. 

Ali pratimo dalje misli naSega Mihanovi(5a. „NajvefcSe hvate vredna 
je anda novejih vuSenih navada cvete pameti svoje vu priroidjenom 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NABODNA IDBJA. 29 

jeziku pokazati. Va njem jedino mogadno je jakost svoju i^uSayati, 
slobodno i odkrito oiituvati, i tak skrovnosti Gr5keh i Rimskeh 
mudrih spoznati. Yuiimo se dutiti, razmeti i misliti, kak ovi 6utili, 
razmeli i mislili jesa. Jezik detinstva prebavi i domorodcev kre- 
posti svetu osyaneju. Dogodjaji ysih narodov, koteri v navuki na 
razsvedene misli, domorodnu jakost i zvansko preStimavanje pra^ili 
se jesTi, nam syedo6iju, da pryi razsyedenja temelj yn jezika domo- 
rodnoga podignjenju biya. To s vsakem danom potverdjaya se. Oyo 
premiSlayajudem zroki pod oko pasti moraju, koteri k tomu pomo<ii, 
all pa6ke pridonaSaju. Zyan oniji koje do yezda yu obdinskom spo- 
menul sem, Selim gleded na Domoyinu moju osebito napryo donesti, 
kaj jezika naSega odkranjenje zaderiava. „Prez dvojmbe perva packa 
je, da obHnski posli vu stranskam jeziku obavljaju se, i tak poire- 
boca yekSa takoyoga yu^iti se, nego domorodnoga izdignuti nastaje. 
Sim spada, da i ysi nayuki bududem poslenikom yu jeziku od do- 
morodnoga 5isto razlu6nom predna§aju se''. 

„Znano je vsakom, koji stranski jezik tyerdno nayciti se tersil se 
je, kak mnogo yremena potroSi se, doklam lehkodu zadobi se, ose- 
biyne izgoyore poleg praye piSudega, ali goyoredega misli razmeti, 
i syoja proti njim spazenja naprayiti. 06iyestno anda je, da on ko- 
teri s jednem jezikom odhrani se, yreme syoje zeysema hasnoyiteSe 
potroSiti mora, i tak ysigdar yi§e§e yu znanostih podigne se. 

„Ne dyojim ja, da znanje stranskeh jezikoy napredku narodnom 
nepaCi i kajti drugi vnogo \e6 znaSli jesu, koteri spoznati nemo- 
remo, ako pisma i\jihoya razmeli nebudemo. Ali s ^alostjum spo- 
znajem, da narod na§, premda yeliku europinskoga puka stran iz- 
puni, tak daleko gleded na obiiinsku yeka razsyedenost zaostaje, da 
nikakya znanostih znai\ja yu jeziku syojem pokazati nemore, nego 
o tuga! jarem stranskeh jezikoy nosi. Zato i malo Ijudi broji, kojih 
ime zyan domoyine medjah znano bilo bi. Ar stranski jezik 6isto 
retki tak zmoJno nayftiju se, da bi vu njem nekaj poglayitoga yan 
dati mogli, doma(5ega pako ne samo zapu§6avaju, nego i goyoriti se 
sramuju. Oyo videdi puk serdce k donorodnem pogubi, niti najha- 
snovitese navuke spozna, stranske jezike neznajuSi^. 

„Nenahadjaju se med nam Ijudi, koji poleg pelde onih narodoy, 
koteri k syojoj yezda§noj razsyedenosti podignuli se jesu, domoyini 
hashoyita pisma yu oSinskom jeziku o6itoyati bi hoteli. S jedne 
strane od oyoga spo6itanja braniju se, da jezik na§ yse na zado- 
yoljnu razumnost priskerbeti^tr^bne re6i nema, ako bi noye gdegde 



Digitized by LjOOQIC 



so T. gMZdlKLAa, 

iz mateme jezika nar&ve porodili, od vekde itejiuieh strani nuEBieli 
86 nebadu i tak trud svoj prez hasne donmvine izgnbiju.^ 

„Izpri£aiqe ovo jakost izgubi, ako premislimo, da prri Tsih znan- 
stvenih jezikov odhranitelji k tomu poslu povdali se jesu, koteroga 
ovi poieti neufigu se, ali kiyti od sada trmieh domorodcov vdike 
dike nenadjaju se, za nevrednoga deriiju. Jeziki vsi iibogi naracyaja 
se, s trudom obogatiju. Dojdu(ia yremena vsako zaslu2eige i»*avi6- 
neSe pregtimaju, kada nedaruvaneh tradov hasni zadovoljno spoznaju. 
Talijanski, Anglianski, Francazki i N^n§ki jezik nigdar svoju glasa 
viginu, svergenost i pravu Ijepotu nebi zadobil bil, da jedini prija- 
telji Domovine potrebo<5u vu zmoinosti jezika spoznaju6i. ia^iMenje 
njega po£eti zato zapu^^ali su, kajti po5etek prite^ek je i nezahval- 
nostjum daruje se." 

Ovako Silje poslanicu svomu narodu Antun Mihanovid, koji je prvi 
zamislio, da izdaje u Be5u hrvatske novine: ^Oglasnik ilirski" (1818) 
ali nije dobio iz Hrvatske nikakvih prenumeranata, koji je spjevao 
krasnu pjesmu: „Liepa naSa domovina", koja nam i danas ogrijeva 
srca, koji je 2ivu6i izvan domovine kupio stare rukopise, pisane 
svetim pismom Cirilovim, pak su danas ures i ponos na§ega Zagreba 
i vlastnice mu akademije. Ovako se oglasuje Hrvat, koji je sa svojim 
drugom Sporerom ono namiSljao izvesti, §to je bio zapofceo sto go- 
dina prije njega Vitezovic, pak je propao, jer se je za sto i pedeset 
godina u Hrvatskoj prerano rodio bio, a §to je ipak poslije sretno 
izveo Ljudevit Gaj. 

Da je ovaj proglas Mihanovicev morao ostati glas vapiju(5ega u 
pustinji u onoj dobi, biti 6e jasno, ako uvaJimo, da je od g. 1790 
Hrvatska i u drSavnom, pa6e druStvenom i narodnom rasulu. 

Ako promislimo da u ovo doba preko trideset godina nijedne 
knjige ma i manje vrijedne nijedan sin ove zemlje nije bio kadar 
napisati o proSlosti Hrvatske, dapa6e niti jedne rasprave boljega 
sadrJaja. Godine 1 790 izaSla krasna Katanftideva knji2ica o pradomo- 
vini Hrvata.^ Poslije bavi se urani ovaj pisac najviSe davnom rimskom 
dobom s uspjehom, koji mu i najnovija kritika u obilnoj mjeri siplje*, 
ali i 2ivio je kroz dvadesetak godina u budimskom samostanu, da 
nikada nogom iz svoje delijice izaSao nije.* Njegovo javno uticanje 
na narodni iivot bilo je tako zamrlo. 



^ In veterem Croatorum patriam indagatio philologica Zagrabia 1790. 
' Mommsen : Corpus Inscriptionum III. sir. 414 
• Safai'ik Geschichte der sttdslavischen Literatnr II, str. 82 — 83 po 
(56vapdvicu Cattal. Prov. Capistranae str. 316 — 326, 



Digitized by LjOOQIC 



HRYATSKA VASODNA IDBJA. 31 

Grod. 1802 izdaao je kao posmrtno djelo Mikocievo, koji je umro 
god. 1800, ^Otioram Groatiae^, koje spada medju najkrasnije kri- 
tiike radnje starije historijografije hrvatske. Ali od 1800 — 1830 
jeste pravi horror vacuus u historijografiji naSoj, koji pokazuje, da 
imademo pred sobom jednu generaciju hrvatsku tako ialostnu, da 
Be u ono doba za viSi ideabuji Mvot jedva fitogod uraditi moglo. 

Pogledajmo samo poeziju koja bi imala biti 2ivi odsjev idea naj- 
idealnijih Ijudi. Mnogo se je Stampalo pjesama, ali osim dviju triju 
pjesama lirskih sye su samo prigodne pjesme, spjevane na godovna 
i sveSane sgode pojedinih Ijudi. Danas ne §tampa se toliko govora i 
pjesama u slavu pojedinih Ijudi u svim zemljama hrvatskim, koliko 
onda u ove tri iupanije zagrebafekoj, kriSevackoj i vaia§dinskoj. Ka- 
rakteristiSno je, da je osebujnim naSinom bila uzgajana poezija dra- 
matska, kojoj su glavni zastupnici Tito Brezovacki, Toma Miklousic 
i Jakob LovrenciS, tri vrijedna hrvatska Jupnika. Sam Lovrencid 
u6inio je preko dvadeset dramatskih proizvoda, njekoliko izvomih 
najviSe preradjenih, a ima i prijevoda. Postanak i potrebu upravo 
ove vrsti poezije inafie pokazuje, da su se visoko i fino razvili drug- 
tveni odnoSaji, da je literatura daleko napredovala, jer je dramatska 
knjiievnost tek kruna razcvjetaloj lirskoj i epskoj pojeziji. Pa opet 
kako rekosmo lirske i epske poezije niti neima, neima pjesnika do 
prigodnih, a ti su preogromnom veiinom samo verzifikatori. Ali i 
ova dramatska krji^evnost sluiila je samo onomu tadanjemu za za- 
bavom pohljepnom druStvu — za veselje. Od Lovrentitevih proizvoda 
deset ih je ostalo u rukopisu kod MiklouSida, a jedanaest njih u 
sjemeniStu zagrebaSkom. 

Brezovacki pisao je same vesele igre. Njegov Grabancijafi 4Jak 
valjda imade svoju tradiciju i predSastnika obraditelja u kryiievnosti 
hrvatskoj.^ GrabancijaS i Diogenes bile su najmilije komedije oso- 
bito za djafiki svijet, koji se je puno predstavama bavio. Brezovac- 
koga stihovi bili su dobri kajkavski, a i §tokavski poput Ka6i(5a, 
koga je veoma pobro nasljedovao.* A i latinski je lijepo pjevao. 

Pravi stup i glavni zastupnik knji^evnosti u ovoj dobi bio je iz- 
davatelj stoljetnih veoma poufinih koledara, sabiratelj narodnih pje- 
sama i skupitelj knji^evnih ostavStina i izdavatelj dobrih djela Toma 



* 8r. JagiiS u Arehiv-u knj. II. str. 437 — 489 raspravlja o postankii 
Grabaocijasa djaka. 

* 8r. Uspommak g. 1804 u Zagrebu, gdje opijeva osnutak milo- 
srdnika i njihove ku6^. 



Digitized by LjOOQIC 



52 T. SBa(hlLLA8, 

MiMouSid.^ Njegov glavni dramatski pokus „Huta pri Savi^ stoji na 
stanoviStu naivnosti maloselske. Yelik je broj njegovih pjesama na 
hrvatskom i latinskom jeziku. Pravi karakter dobe i onodobne knji- 
ievnosti i njegov pokazuje se u „Izbor dugovany" ', gdje imade hi- 
storijski 51anak o najstarijoj historiji hrvatskoj bez ikakve kriiike, 
gdje imade najbolji prinos za stariju kajkavsku knjiSevnost, koji se 
mo^e i danas s velikom koristju upotrijebiti, gdje ima napokon i 
syakojakih sitnih Saljivih i koristnih gospodarskih stvari. On je u 
ob6e za tiem teJio, da bude koristan pufiki pisac, a izdavaju(5 bolje 
spise svojih predSastnika, stekao si velikih zasluga, zato donekle 
pravo nad njegovim grobom pjesnik ovako pla6e: 
Domorodcu, koji kad su drugi spali, 
Ter svog roda slovstvo ved ni u snu imali, 
V podrtinju svete odveftnosti na§e 
S hrbtom oStro vuprt kakti gora sta§e.' 
U jedno da saberemo. Bilo je knji2evnih pokusa pufcke knjiSev- 
nosti, ali nije bilo knjige, koja bi zadovoljavala i mamila k sebi 
bolje klase hrvatskoga pufeanstva. Pored svih stihova nije bilo po- 
jezije. Saveza sa dalnjim stranama na§ega naroda neimaju. Dubro- 
vafcke poezije ne poznaju. Ovo je bila knji^evnost puka u uskom 
okviru ovih triju Jupanija, ali nije bila kiyiievnost naroda hrvat- 
skoga. Zato ova knji^evnost nije mogla biti pobuda za razvitak po- 
litifikoga narodnoga Jivota, kao §to je bila n. pr. magjarska ve(5 
od god. 1790 gdje od pjesnickoga iara uznositih pjesnika, pjeva- 
ju(5ih slobodi i samostalnosti svoga naroda, odsijevaju saborski go- 
vori i najosbiljnijih i najumnijih magjarskih politiSara. 

IV. 

Hrvati se brane od jezika magjarskoga, koji napokon primajn kao oMigaUn predmet n sTojo gkole- 

Ovako prazni i goloruki izlazimo iz ogleda po knji^evnosti ta- 
danjoj, uzalud traced nebi li u njoj naSli oruSja za borbu koju vode 
Hrvati proti Magjarima, da im ne navale svoj jezik. Ovako dolazimo 
napokon do sabora od god. 1825, koji je sazvan iza trinaestgodiSnjega 



^ Sr. dafafik Gesch. d. stidsl. Literatur II. str. 294 i 315 i na vise 
mjesta do 379 str. 

^ Izbor dugov^Dy'h vsakoverztneh na haszen I razveszelenye 2 izd. 
U Zagrebu 1839. 

' Stoos Pav. : Glas kriCecega vu puscini horvatskoga slovstva. Vu 
Zagrebu 1833. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDBJA. 



S3 



absolutnoga vladanja. Kao §to iza Josipovoga vladanja, tako je i sada 
iza jo§ duJega absolutizma navala staliSa na vladu jaka, kako bi se 
osigurali od samovolje betke vlade. U torn su slo2ni Hrvati s Ma- 
gjarima i zato, jer su pretrpili nefeuvene muke kroz tolike godine 
§to je befika vlada svu zemlju preko Save bila od Hrvatske otr- 
gnula i svima silama nastojala da Hrvatsku preko Save i cijelo hr- 
vatsko primorje sklopi sa austrijskim zemljama. 

Da se osiguraju od budude germanizacije i da se oja&iju za obranu, 
navaljuju Magjari opet svima silama, da magjarski jezik bude sve- 
ob(5e primljen u urede i §kole ne samo u Ugarskoj, ve(5 i u Hrvat- 
skoj.^ Hrvati se otimlju puna tri mjeseca braneci svoje pravo, da 
magjarskoga jezika oni primiti ne mogu niti ne smiju. Hrvati se 
brane pozitivnima zakonima posvedenima od kralja. Spominju, kako 
se kroz vjekove uzdrJala sloga izmed Hrvatske i Ugarske, jer je 
bio jedan jezik, koji su obadvije strane razumjele. Ako je Magjare 
volja uvesti magjarski jezik, neka ga uvedu u Ugarskoj, kako je 
ve(5 bilo odlu6eno: „ intra recinctum Regni Hungariae". Ali ne samo 
hrvatski zastupnici, ve(5 i zastupnici slovackih Jupanija njitranski i 
liptovski vele, da u njihovim i^upanijama neima jo§te toliko znanja 
magjarskoga jezika, da bi se ovim jezikom moglo tamo uredovati. 

Na to se diXu zastupnici skoro svih magjarskih iupanija, da 
udare na Hrvate. Cini se, da je ovo dovelo Magjare do bjesnila, 
§to su zastupnici slovackih ^upanija kao te§ko doCekali priliku, da 
sa sebe stresu magjarski jezik. §to sada govore Magjari, to je jedva 
modi sabrati. Oni da su popuStali Hrvatima od 1790 — 1811, jer da 
su bili obrekli, da te svoju djecu dati poduCavati magjarski, a ovo 
§to sada govore, da ide na to, da sasvim odbace jezik magjarski. 
Hrvati da uiivaju magjarske sloboStine, pak zato neka budu jednim 
jezikom sa „zajedni6kom domovinom" sapeti. Kada su nauSili mrtvi 
jezik latinski, zaSto ne bi i ^ivi magjarski, oni da su znali i prije 
magjarski. Kada su mogli pod Josipom H. za tri godine nauCiti 
njemafeki, zaSto nebi sada magjarski. Hrvati imadu s Magjarima 
jednu krunu, jednu upravu, jedan sabor, pak neka imadu i jezik 
Svaki narod u ovom vijeku vlada sa svojim narodnim jezikom, to 
i§te duh ovoga vremena, a samo da ne bi Magjari, jer im to pri- 
je6e Hrvati. Iza burnih i bijesnih govomika diJu se onda i bMi, 
koji su htjeli Hrvate uputiti, da im oni neprijefee latinskoga jezika, 
samo neka u uredima bude magjarski. Ovi pitomiji 6ini se, da^ su 



^ Diarium Comitiorum 1825 19. dec. str. 262. 

3 



Digitized by LjOOQIC 



34 T. SMidlKLAS; 

bill najbjesniji jer su u bjesnilu svojem zaboravljaJi, da je onda 
gotovo sve uredovanje bilo u javnim skup^tinama, pak su tako iskali, 
da bude jezik magjarski jedini u cijelom javnom Jivotu hrvatskom. 

Gornja ku(5a u kojoj je bilo mnogo Ijudi, koji nisu znali ma- 
gjarski, koji bi rado bill sasvim uz Hrvate pristali, da bude i na 
dalje u obadva kraljevstva jezik latinski, ona odobri stanoviSte Hr- 
vata, a o njezinoj poruci opet se raspravljalo 26. februara 1826.^ 
Gornja kuda prihvati jezik magjarski za uredovni „ali salvis juribus 
Regni Croatiae^, gto je jos ve(5e i bjesnije navale Magjara izazvalo. 

Prvi goYorio je hrvatski protonotar Josip Ku§evi(5, da opravda 
stanoviSte hrvatsko.^ On se prije svega pozivlje na zakonske 51anke 
potvrdjene od kraljeva, po kojima imadu Hrvati svoja osebujna 
prava, o kojima se ne mo^e raspravljati u zajednifikom saboru, ve6 
samo u saboru hrvatskom. Medju ta prava ide i poraba latinskoga 
jezika. Neka se sjete Magjari proSlih vjekova, premda smo „po je- 
ziku i obi6ajima" razliciti od njih, da smo dali na zajedni5ku obranu 
junaka, kojima su jedva ravni oni, koji su se borili kod Termopila, 
Sagunta i Saragosse. Spominje im, kako u Svajcarskoj i u sjedinje- 
nim sjevernim amerikanskim di'iavama Jive razliciti narodi sretni 
i slobodni pak i „ovo kraljevstvo daje primjer potvrdjen od tolikih 
vjekova". Uza sve to daje KuSevi(5 Magjarima koncesiju, kada veli: 
„da Hrvati uvidjaju korist i potrebu magjarskoga jezika^ pak jer bo 
zele sredu i napredak svojim potomchna^ da ce sve moguce uciniti, 
da se mladez hrvatska magjarski jezik nauci". 

Nije ovo Magjare zadovoljilo, ve(5 su stall tvrditi^ da Hrvatsku 
ne valja drugacije smatrati, nego §to se smatraju sjeveme magjarske 
Jupanije, koje da su dobile takodjer njeke koncesije. Hrvati su na 
temelju zakona od god. 1790 61. 58 pod ugarskim konsilijem, pak 
da se njima koncesije dadu, da konsilij na sve vjekove ne bi mogao 
uredovati magjarski. Badava je predsjednik sabora kraljev Personal 
opominjao bijesne govornike, da Magjari Hrvate ne mogu prisiliti, da 
prime magjarski jezik*, ali i on Hrvatima predbacuje, da su prije 

1 Sr. Diarium Comit. 1826 str. 100—129. 

^ Govor njegov stampan je u Zagrebu pod naslovom : Sermo Ma- 
gistri Josephi Kusevich etc. a na koncu stoje ove znacajne rijec^i: 
„Paginae Diarli Diate Pars II. 100, 101, 102, 103. Sermonem hunc 
in parte truncatum, in parte contra mentem proloquentis alteratum con* 
tinenteS; euudem in sua integritate edendi necessitatem provocarunt." 

8 Diarium 1826 ste. 104-106 i str. 110—112. 

* Diarium 1826 str. 109: „ad recipiendum linguam hungaricam 
— Croatas — cogi nequire". 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NAKODNA IDBJA. 35 

drugaSije govorili, nego ipak mora i on da preporufei, neka se u 
zakonu o jeziku magjarskom ka^e, da se uvodi: Jntra fines Regni 
Hungariae^ . 

Hrvati Magjarima gromko odgovaraju, da su „sjeverne ugarske 
iupanije dijelovi Ugarske", docim je Hrvatska savezno kraljevstvo, 
koje ima svoja prava, svoje zakone, svoja privilegija, obifiaje i slo- 
bo§tine, da je ovo kraljevstvo pod Nj. Veli&instvom i pod banom 
od njega postavljenim, da imade svoj posebni teritorij i posebne 
grbove, da se i u kraljevom naslovu napose spominje, da poslanici 
njegovi imadu posebno 6astno mjesto kraj predsjednika.^ Pa kako 
(5e narod, „koji je u junaStvu ravan Ugrima, biti prisiljen, da primi 
tudji jezik", kada je kroz osam stotina godina imao latinski jezik, 
i u njem sve zakone i slobode. 

Onda su se Magjari stall groziti, da su oni u saboru u vedini, 
pak da (5e ve(5inom glasova Hrvate nadglasati. „Ali Vam ovo pravo 
— vele Hrvati — ne priznajemo, jer kraljevine na§e nisu podane 
(„subjecta regna"), ved „regna socia" (Testver Orszag), „quae Hun- 
ffariam non pro ynatre sed pro sorore solum habent, longeque prius 
steterant, quam Hungaria: nee unquam hujus — verum propria 
utebantur lingua^. 

Dakako da su na ovu odlucnu izjavu Hrvata Magjari odgovarali 
jos straSnije i odlucnije, nego 11 §to su prije oblSavali. 

Kada bi Hrvatska takova prava imala, vele Magjari, onda da 
Ugarska ne bi mogla niti zakone stvarati, a to ne moJe biti : „mater 
namque serva filiae esse nequit". Hrvatskoj da ne pripada naslov 
„regna socia". Predbacuju im, kako su se nautili latinski. njemafeki, 
jfranceski, talijanski, a samo magjarski da nede. Iza jake bure pred- 
laie predsjednik, neka se tako uredi, da se ne povrijedi legislativa 
niti pravo Hrvatske, zato neka ostane, da se magjarski jezik uvodi 
samo: „inter limites Regni" razumijeva se Hungariae. 

Kada su Magjari vidili, da ovim putem nece Hrvate ukrotiti, 
okrenu' malo drugafcije. Uzmu zahtijevati, da se u hrvatskim Sko- 



^ Diarium str. 112. Superiores Regni Comitatus esse partes inte- 
grantes Regni Hungariae, Partes contra adnexas distincta constituere 
corpora, Hungariae foedere saltern juncta, suis juribus, Legibus, Pri- 
vilegiis, consuetudinibus, Libertatibns provisa, nonnisi a Regia Majestate 
et per hunc constituto Banc dependentia, quae distinctos habent Limi- 
tes et propria insignia, prout et in titulo Regis distinctim memoran- 
tur, Ablegatique eorumdem ad dextram Praesidis honorifica gaudent 
sessione. 



Digitized by LjOOQIC 



36 T. SMl5lKLA8, 

lama uvede magjarski jezik kao predmet obligatan. Ako pak Hrvati 
budu htjeli sluibe dobiti kod namjestniStva, morati de naufeiti ma- 
gjarski, ali i za to neka im se postavi rok za Sest ili deset godina, 
dokle naufie magjarski.^ Hrvati su i ovo odbijali, da se njima opre- 
djeljuje rok, do koga bi imali naufeiti magjarski. U Skolama hrvat- 
skim da se i onako u6i ovaj jezik kao predmet neobligatan, pa koga 
je volja i ho(5e u sMbama napredovati, on ima prilike da nau6i. 

Hrvatski zastupnici braned svoje pravo otvoriSe ipak Magjarima 
njeki prolaz kroz svoje zakonima obomiane redove, jer su mnogo 
puta naglasivali, da je njima u ime mira i sloge dapafee drago, da 
se mlade^ hrvatska u6i magjarski. Ovu priliku upotrijebe Magjari, 
da §to jace navale, neka bude magjarski jezik predmet obligatan, 
neka sami na to svoje volje pristanu." Osje&tli su na§i izaslanici, 
da niti na to ne mogu pristati bez privole sabora hrvatskoga. Ban 
sazove u konferenciju sve Hrvate, ali svi su bili toga mnijenja, da 
toga ne mogu prihvatiti, ved da to predlo^e bududem saboru. Ali ako 
i na to pristane sabor hrvatski, da se u saboru hrvatskom ima i 
nadalje govoriti i raspravljati samo na latinskom jeziku.* 

Poslije ovoga sukoba nisu Magjari prestajali dosljedno raditi o 
svojem jeziku, da ga utisnu i u Hrvatsku. Kada se je o torn ra- 
dilo, da i u vojsci bude komanda magjarska, opet moraju Hrvati 
da se brane i da po stoti put izbrajaju sve zakone, po kojima to 
ne mo^e i ne smije biti. I opet moraju opominjati Magjare, neka ne 
siju mr^nju, razdor i neslogu izmed obiju kraljevina. I opet im spo- 
minju da Hrvatska nije Supanija ved savezna kraljevina.* Hrvati su 
morali spominjati Magjarima, kolike je vainosti Hrvatska p(5 svojem 
geografskom poloSaju za trgovinu ugarsku i hrvatsku, morali su iz- 
ticati, kako imade jedanaest hrvatskih regimenata, koje mogu didi 
do sedamdeset hiljada vojske, a neka se sjete, dajegod. 1809 osim 
ove vojske digla banska vlada do sedamnaest hiljada, da su hrvatske 
vojske bez pomodi ikakve druge vojske onda Dalmaciju izbavile iz- 
pod jarma tudjinskoga.^ S hrvatskima zastupnicima u slozi radio je 



^ Diarium Oomit. 1826 str. 122—123. 

* Zem. ark. Acta congregat. god. 1827. Relacija hrvatskih po- 
slanika. 

® Ibidem relacija hrv. poslanika i Diarium str. 629 — 30 i str. 666. 

* Sr. Diarium' Comit. 1825 str. 629—30. 
*^ Diarium Comit. 1826 str. 637—38. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDBJA. 37 

i zastupnik grada Rijeke, koji nije takodjer 2elio, da se tamo ma- 
gjarski uvodi.* 

Moramo ipak kon§tatovati, da su torn istom prigodom hrvatski 
zastupnici pokazali ved puno maloduSnosti, kada ofcituju, da su za- 
hvalni „veledu§nosti" magjarskoj, §to dozvoljuju, da se pored ma- 
gjarskoga dnevnik saborski radi njih izdaje i latinski. Hrvati su 
prisiljeni otitovati, da de o torn nastojati, da se kod njih u6i ma- 
gjarski: y^ex naturali illo quo erga sociam sibi gentem Hungaram 
feruntur amore^. To su hrvatski poslanici i vjemo kod ku(5e izyje- 
fidivali, pak i u svojem izvjeSdu vele doslovce ovako: ad contestant 
dum verum unionis desiderium et seriam lingicam hungaricam dis- 
cendi voluntatem sponte declaremus, ut studium linguae hungaricae, 
quod hactenus in Regnis his extraordinarium fuit, pro futuro sit 
ordinarium,*^ 

Sabor hrvatski (g. 1827) ne samo da je uzeo na znanje, Sto su 
mu javili njegovi poslanici sa zajedniCkoga sabora, ve(5 je odredio 
ilankom 5., da se u6i mladei hrvatska magjarski, jer da inafie u 
uredima zajednitkim ne bi mogli nadi namjeStenja, pa ne samo to, 
nego i za zajedniJke poslove s ugarskom i za posebne hrvatske 
mogu raditi u zajedniCkom saboru samo takovi Ijudi, koji znadu 
magjarski — zato odredjuje, da bude jezik magjarski u hrvatskim 
Skolama kao „predmet obUgatan", a poslanicima za bududi zajed- 
nifcki sabor dati 6e se naputak u ovom smislu.' 

Kada se je godine 1830 imao sastati sabor zajedniSki u Po^unu, 
da okruni nasljednika prijestolja Ferdinanda za kralja ugarskoga i 
hrvatskoga, sastao se opet sabor hrvatski, da dade naputak svojim 
poslanicima. Ved prije sabora po^urile su se hrvatske ^upanije, da 
dadu svoj glas za magjarski jezik. ^upanija zagrebatka daje naputak 
svojim poslanicima na sabor hrvatski, u kojem su slijedede osobite 
ustanove: 1. „Ako koji putki ufiitelj znade magjarski, neka odmah 
u6i djecu magjarski 5itati, a poslije neka se na ufiiteljstvo nitko 
ne puSta, koji ne bi pokazao, da zna dobro magjarski iiitati, niti neka 
se u latinske Skole ne prima nijedan djak, koji ne bi znao citati 
jednako magjarski kao i hrvatski i latinski". 2. „Da u latinskim 
gkolama bude od prve §kole poSamsi magjarski obligatan, zato neka 



1 8r. Diariiim Comit. 1826 str. 655. 

* Acta Reg. Congregat. u zeroaljskom arkivu g. 1827 br. 2. 

^ Acta Begni Congregationis 1827, u zemaljskom arkivu. Ovaj 
dlanak Stampan je medju prilozima djela: Wachsmuth: Die Gechichte 
des Illyrismns. Leipzig 1849 str. 195 — 96, 



Digitized by LjOOQIC 



38 T. SMl6lKLAfl, 

se nastoji kod prevignjega mjesta, da se potrebiti za to ufiitelji iz 
naukovne zaklade dotiraju, a ako toga ne bi bilo, neka djaci pla&tju 
naukovinu u to ime svaki po fcetiri for. — a da se laglje svrha 
dostigne, neka se svaki dan u6i magjarski. 3. Neka se odsele ni- 
jedan profesor ne namjesti, koji ne bi znao toliko magjarski, da 
moie u6e(5u mladeJ u torn predmetu poducavati". 

Iza svoje zagrebaike druiice nije zaostala niti iupanija varas- 
dinska, jer i ona veil, da „Hrvati istom ieljom gore za magjarski 
jezik, da ga naa5e kao i Magjari'', zato neka sabor hrvatski nastoji 
torn, kako ie se stvoriti zakon, koji ie zadovoljiti ovoj vrucoj 
ielji Hrvata.* 

Sabor hrvatski sbilja nije zaostajao za ovima i^upanijama, ve6 je 
stvorio zakljnfcak, kako su ^upanije ielile. Sabor hrvatski sastav§i 
se 5. augusta 1830 i slijedei^ih dana, prihvati zaklju5ak, da se dade 
inStrukcija „ut arctiori adhuc cum socio Regno Hungariae jungi 
possint vinculo "" nala^u svojim poslanicima, da i§tu zakon, da bude 
jezik magjarski predmet redovit.' Taj zakon i§tu doista poslanici 
hrvatski u drugoj tafiki svojih „postulata i gravamina". Naravna je 
stvar, da je ovaj gravamen hrvatski rije§en onako, kako su oni ielili.' 

Svatko se pita: da li je ovo sbilja bila misao svega hrvatskoga 
naroda, da li je ovo bio Stono se veli jednoduSni glas javnoga mni- 
jenja. Da nije bila to ob6a misao naroda, zato imamo i hrvatskoga 
i magjarskoga svjedoka. Iza ovoga sabora u pofcetku godine 1831 
spjevao je Pavao Stoos pjesmu, u kojoj oiito ^igo§e ovaj postupak 
svojih zemljaka, kada re6e o „majci domovini" kako pla6e: 
Z kraljestvom skupa glas moj prehaja 
Nit gdo vu s6rdcu zato se kaja 



Vre i 8voj jezik zabit Horvati 
Rote J ter drugi narod postati,^ 
Da se ove bolne rijeJii pjesnikove odnose na magjarski jezik, koji 
je ove godine uveden bio, svjedofei nam jedan Magjar, koji je god. 
1849 izdao ve(5 vi§e puta od nas spominjanu knjigu.^ On veli: 



^ Wachsmuth Geschichte etc. str. 198—99. 

* Ibidem 8tr. 196. 

* Sr. Diarium Comit. Acta str. 576. 

^ Pjesma stampana u Danlci g. 1835 i g 1848 od samoga pjes- 
nika u njegovoj broBuri: „0 poboljsanju cudorednosti svecenstva." 

^ Die Geschichte des Illyrismus 1849 Wachsmuth napisao je ovoj 
knjizi same predgovor, a njegovo ime metnuo je na £elo neimenovani 



Digitized by LjOOQIC 



HKVATSKA NARODKA IDBJA. 39 

„Ka(ia hladnom krvi sasvim nepristrano i bez predsude traSimo 
prave uzroke pre2;alostnom razdoru izmed Ugarske i Hrvatske i iza 
toga nastalim hrvatskim nemirima, moramo priznati, da su osim 
vanjskih upliva postal! iz onih nespretnosti, koje su Magjari poii- 
nili god. 1830, kada su u prevelikoj revnosti svojoj kao sidro spasa 
svoga uvodili magjarski jezik za diplomatiSki. Nije se pazilo na 
izbor sredstava i time se 6inila pogreSka, a da se je sa vi§e umje- 
renosti i uztrajnosti, vi§e Stednje i susretanja postupalo bilo bi se 
bliJe cilja dospjelo ili bi se bio cilj dostigao". 

Ovako vidimo, da u 6as, kada po javnim i diplomatifekim svjedo- 
feanstvima izgleda, da je Hrvatska najdublje pala, opet nam svje- 
do6e prijatelji i neprijatelji, da je pofiela .osje(5ati onaj Ijuti Jalac, 
koji joj je imao zadati smrtnu ranu, kada moraju sami Hrvati is- 
kati, neka se §iri u Hrvatskoj znanje magjarskoga jezika, a mladeS 
hrvatska neka se u tom jeziku pripravlja za svoju budu(5nost. U 
toj bududnosti naravno je, da je svaki misaoni ftovjek mogao lasno 
vidjeti buduciu ^alostnu sliku umiru6e Hrvatske. 

V. 

PredlioilDici ilirske (lobe. Prri branitelji lirvatskoga jezika i bailiteiji slavenske ideje. 

U isti 6as kada je sabor hrvatski prihvatio, da bude magjarski 
jezik „radi §to ja6e unije s Ugarskom" obligatan po svima Skolama, 
u taj isti 6as di^e se mladi jo§te neizufeeni pravnik Ljudevit Gaj, 
da izda malo djelce: Kratka osnova horvatskoslavenskoga pravo- 
pisafta u Budimu 1830, 

Knjiiica njegova prodahnuta je tako jasno sveslavenskim duhom, 
kako do sada nijedna na jeziku hrvatskom u Hrvatskoj u ovo pos- 
Ijednjih pedeset godina. Nadahnuta je duhom velikoga pjesnika 
„Slavy dcery" Jana Kolara. Vjerujemo mu; kada sam ka^e g. 1850: 
„Knji^ica, koju sam ^, 1830 o utemeljenju glasovnoga nasega pravo- 
pisa hrvatskoga u tiskarnici budimskoga sveu6ili§ta na sviet izdao, - 
medju srbskom omladinom, koja je ve(5 tada za narodnost svoju 
plamtjela, pribavi mi mnoge istine i srdfcane prijatelje.''^ Ali pri- 

Magjar same za to, da laglje svoje ideje protura u svijet, jer mu je bilo 
do toga, da naslika Hrvatsku, a narocito ilirsku stranku kao strasno pan- 
slavistifiko leglo. U ostalom mi smo piscu zahvalni, jer nam je podao 
materijala za ilirskn na§a dobu dosta puno. 

* Gaj Velimir: Knji^nica Gajeva Zagreb 1875. Autobiografija koja 
size do g. 1830. Ove gore spomenute rijeci qpravo su posljednje u toj 
autobiografiji 



Digitized by LjOOQIC 



40 T. 8HI^3lSXA8, 

bavio mu je i medju hrvatskom mladeM, kako syjedofii njegov su- 
u6enik Fran Kurelac, kada veli o njem: „Odonuda — iz PeSte — 
se vrativ Gaj, vsa je druStva, vse sastanke mladih Ijudij okadio 
uienostju toga Slovaka — Kolara — te ugrijane slovinske duSe, 
a najpafie cudesi divne mu i proiuvene pSsni: Slavy Dcery. Nam 
je bilo, kao da nam je usta medom omazao, i bolje smo k tomu 
pridisali nego li k liljanu i k 6eminu. To je bila prva kitica iz 
golemoga vrta Slovinstva."^ 

A koje su i kakove te Gajeve ideje? Gaj senada, da ie: „vsaki 
izobrazeni Ceh i Leh — Vseslavenstvo (to jest gorum zela, da vsa 
narecja velikoga nasega naroda, kuliko moguce je, jedno k^ drugomu 
pribliziju se) glibse cuti^ neg da se mi za stanovito ufati nebi stnjeli, 
da sledfia dobray z^ ovem pravopisafietn na svetlo dana horvatska 
kniga tulikajse vu Cehski i Lehski zemli ctela se bude. A kulika 
nam stopram onda hasen i korist pristupa^ ako se bliSM brati nasi 
Slavondj Dalmatmci, Stajerci i Korusci . , , s nami sjedinili budu^. 
Da su upravo ove Gajeve ideje uhvatile medju mladeii 2iva ko- 
rena, o tom imamo jasno svjedofeanstvo. U pjesmi kojom se slavi 
Stjepan 02egovi(5 pjeva bogoslovac Josip Kundek^ u jeziku hrvatskom : 

Nit se 6udim Albanezom, al BoSnjakom, 

Niti vlaSke zemlje gjegjemem junakom, 

Nit ^eljarom prebogate Bulgarije, 

Ali vrednom Ljudstvu v slavne Rumelie, 

Kajti Turska sila vse ove nadvlada 

Ter Ijuto krSdanskog puka sine lada. 

Ye6 se fiudim, da vu Dalmacie slavne 

Ginem vu Horvatske i Slavonske sredne, 

Gde mir ravna puka i slobodnost zlata, 

Gde pod jednum krunom sloinost je poznata, 

Gde Magjari sinom daju peldu lepu, 

Ki sredu v jeziku sv6m imaju slepu : 

Moje osvojuju, nove zmiSlavaju 

Reci, i sebe kak Sojka ponaSaju. 

A — Ti sine s tvojem ne(5e§ se skiniiti, 

Nit mene pred svetom pristojno sdifiiti, 



^ Kurelac: Slovo nad grobom dr. Lj. Gaja 1872. 8r. Kollar Spisy 
del III. str. 45. Gajeva knjii^nica str. XXIX 

^ Rech Jezika Narodnoga preizv Stephana Ozegovichu Vu Kar- 
lovcu 1832. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NABODNA IDEJA. 41 

Nego Tvoje ovem Ti dopuSiaS kin6e, 

Gizdavo prevzetno da si ime di6e. 
Zatim govori pjesnik, kako domovina pla6e nad ovim narodom: 

Zahman stara dika, zahman Slava prava, 

Kad nju ovaj narod silno zahitava. 

Nit se se<5a odkud? — Kakvo njegvo ime? 

Jel' dohadja z-Turske, je Y mu Magjar ime? 
Ali pjesnik se nada, da 6e biti bolje: 

„Ar se zdizu Mladi, posluju marljivo 

Ter podzizu v star eh, kaj bilo vgaslwo.^ 
Ocevidno je pjesnik medju mladeii hrvatskom nalazio utjehe za 
ovu veliku mrtvaSku nevolju, u kojoj se nalazila jadna tadanja sta- 
rija generacija hrvatska. Pak se doista mladeJ pokaza toli smiona 
i odva^na, kako samo njoj dolikuje. 

Mladi jurista Ivan Derkos napisa ove godine djelce, koje bi u 
ono doba moglo sluMti na fiast svakomu i najodlifinijemu 6ovjeku u 
Hrvatskoj.^ 

Branedi veoma krasno dokazima iz historijskoga i naravskoga 
prava, da Hrvati imadu pravo tuvati i uzgajati svoj mateiinski jezik, 
nastavlja na primjetbu protivnika: „Ipak sada valja ufeiti jezik ma- 
gjarski, dakle § njime, a ne s materinskim valja se baviti." „Pa tko 
ti brani, da u6i§ magjarski? U6i i laponski, ne(5e ti nitko braniti. 
Ali zar odatle slijedi ; ako u6i§ magjarski, da zato zanemarujeS tvoj 
materinski jezik. Da je magjarski vrijedan njekoga truda, a nevrije- 
dan materinski, kako 6e uztvrditi vrijedan sin domovine!" 

„Sada da se vratimo k onoj mojoj tvrdnji, da prosvjeta naroda 
i narodnoga jezika stoji u naju^em savezu, da ju bolje utvrdim." 

Baci pogled svoj na staru Grfiku, na Rimljane, sadanje Nijemce, 
Engleze, Franceze, uzmi Rusiju, koja je tako dugo, „dok je slabo 
gojila svoj narodni jezik, jedva kakav znatniji napredak u kulturi 
ufeinila " Sjeda na Francesku, kako je svojim jezikom razsvijetljenim 
u akademiji osvojila svijet i dobila premod u Europi. Spominje Nje- 
mafiku, kako se je u 18. vijeku tek po znamenitim piscima podigla. 
„Ali uzmi si za primjer Srbiju, kojoj je sada istom sinulo sunce 
prije desetak godina iz onakovih tmina, za koje se ihislilo, da (5e 



^ Genius Patriae super dormientibus suis jUiis sen folium patri- 
oticum pro incolis Regnorum Croatiae, Dodmatias et Slavonie in 
excitandum excolendae linguxxe Patriae studium, Zagrabiae 1832 
9tr. 52. 



Digitized by LjOOQIC 



42 T. SmClELAS, 

do vijeka biti, koja je toliko vjekova pod nesnosnim jarmom despo- 
tizma stenjala, kojoj je pod onim teretora i u borbi za zlatnu slo- 
bodu skoro du§a izpuhnula, kojoj nijesu za svaku kulturu otvoreni 
putevi, koju veciim dijelom turski barbari okru^uju; ova Srbija u 
pofietku ovoga vijeka strese sa sebe onaj te§ki ^eljezni san i u6ini 
napredak u nauci svoga narjefija, da iza triju drugih posestrima 
Ceskoga, Poljskoga i Ruskoga jedva tkogod mo^e preda nju. Ova 
Srbija u svome krilu iraa onoga mu4a — Dositeja Obradovi(5a — 
koga slavi Engleska, a i Njemafcka. 

„6eskoj znade§ hvalu, da svake godine na svojem jeziku izda do 
tri stotine knjiga i 6asopisa, ja je nisam vrijedan hvaliti, a take 
niti Poljske niti Ruske, koje sam vec viSe puta spomenuo. Pa opet 
su sve ove sestre Tvoje, to su sve grane jednoga stabla. Sve one 
rade, a njihove plemenite namjere idu na to, da si na Siroko i na 
daleko steku upliv po Europi, dostojan naroda od sedamdeset mi- 
lijuna ; svi rade i troSe svoje sile, da podignu kolosalnu ovu sgradu 
na pogled cijele Europe najdostojniju ; samo ova tri kraljevstva ra- 
zoruju .uspomenu svoga postanka iz toga gnijezda, krSe onu vezu 
bratinstva, kojora ih ve^e sama narav, leie bezbriina za bududnost, 
nijema na pozive brade svoje, neraarna za vijenac, kojim 6e se skoro 
drugi ovjenfiati, le^e rekoh u onoj strugi, koju su im pred vjeko- 
vima pradjedovi prostrli. Premda se pobjeda sklanja na naSu stranu, 
premda su \e6 odraaknute najvecie zaprijeke, pak je onaj glavni put 
utrt ve(5 drugima rukama, premda tebi svi bratinske obecaju pruMti 
ruke, premda ti je najviSe toga gotovo, ho(5e§ li i sada da budeS 
izuzeta iz ovoga plemenitoga saveza, izuzeta od one fiasti, koja se 
§irom otvara, a skoro ce ju dostidi tvoje sestre, zar ies si odabrati, 
da bude§ bez narodnosti, skoro bih mogao to zakljuciti iz dosadanje 
tvoje tromosti." 

Zatim spominje sud njemafikoga pisca, kako je jadan svaki narod, 
koji neima svoje napisane politicke historije niti historije knji^ev- 
nosti, a napose kako se pi§e o Hrvatima, da su im u najnovije 
vrijeme plodovi duha izmed svih srodnih plemena najslabiji. „Ogle- 
daj se, pazi" — nastavlja pisac — „u kojem 2ivi§ vijeku, pod ka- 
kovim zemlje gospodarom; prestraviti (5e§ se, ako imas jo§te malu 
iskru narodnosti u srcu svom, ako samo malo krvi naroda slaven- 
skih tece u tvojim Mlama . . . ." 

Lijepim pogledom po slavenskim zemljama, dobrim poznavanjem 
nauke o srodnosti slavenskih jezika nastoji nadalje plemeniti pisac 
u svoj narod uliti slavensku duSu najvi§e izcrp]juju6i SafaKka i za- 

Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDEJA. 43 

vrSuje s rijefeima Dositejevim : „ Vostani Serbijo, davno si zaspala, u 
mraku leiala, sada se probudi, i Srblje vozbudi." 

Zatim prolazi na razraatraiye o narjefijiina, koja se govore u Hr- 
vatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, pak suzbija najprije one prigovore: 
„ovaj je jezik ved previ§e zanemaren, nije se vrijedno zanj brinuti, 
tko 6e feitati knjige u ovom dialektu, kada ih se nalazi toliko do- 
brih u najbolje obradjenim jezicima". Odbiv§i ove prigovore stavlja si 
pitanje : „kojima nacinima bi nas jezik dospio na onu visinu savrsen- 
stva, kako ju Me ostali Slaveni, i razne okolnosti to povladjuju . .^ 

On razmatra poloJaj i stanje slavenskih literatura i predlaie: 
„da se sva podnaredja u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji sloze^j 
on razumijeva slijevanje „u jedan jezik, ne pucki ve6 visi knjizevni,^ 
kojim bi se pisala znanost, spisi periodicni, u kojem bi se i pjesnistvo 
tizgajalo^. On bi iz krasnoga dalmatinskoga izbacio rijeti talijanske, 
a iz slavonskoga turske. Kajkavski hrvatski govor imao bi se pre- 
liti u onaj, koji se govori u Dalmaciji i Slavoniji i vojnoj krajini. 
Kada seuzme na um, kako su dialekti njemacki raznolici, kako se 
lu6e od knji^evnoga jednoga jezika, onda 6e se tim laglje i onaj, 
koji se govori u civilnoj Hrvatskoj, priljubiti onom jeziku, koga go- 
vori vedina naroda. Po ovom bi se dostiglo 1) da bi se slo^ile sile 
naroda, pak bi se laglje snosili i tereti ; '^) i velika djela mogla bi 
se gtampati, jer bi se pisalo za niilijune, a tim bi se ispunila o6e- 
kivanja bra(5e Slavena; 3) sama rasprodaja u mnoMni mnogo je 
laglja; 4) naSa bi muza dobila i od druguda pomod. „Dovesti 6e 
nam revne ucenike Srbe iz Ugarske, dapace niti turska Srbija neSe 
se suztezati po vremenu, da s nama bude u savezu^ jer njezin jezik 
kako gore spomenusmo, nede se razlikovati od ovoga skupnoga triju 
kraljevina.^*^ 

Evo vam jasne slike onoga programa, koga niti poslije hrvatski Iliri 
nisu nikada zapustili. Ovu njihovu misao imao je izvoditi prvi njihov 
sudrug dr. Matija Smodek. 

U6e(5i u PeSti, gdje je svrsio i doktorat filozofije, sastajao bi se 
s pjesnikom Kollarom, a ovaj ga uputio, neka nSini njeSto za svoj 
narod, neka zapofeme itiladei poucavati u materinskom jeziku. On 
zamoli dozvolu kod profesorskoga sbora zagr. akademije Na jesen g. 
1832 bila su njegova predavanja oglasena na crnoj tabli. Kolika ne- 
prilika, da se mlad Hrvat usudjuje u izvanrednim satovima svojim su- 
drugovima predavati svoj materinski jezik. Bilo je u ono doba mnogo 

* Str. 44. 

Digitized by LjOOQIC 



44 T. SM161KLA8, 

Magjara djaka na naSoj akademiji zagrebaSkoj, a tako su i Hrvati iSli 
na magjarske akademije. Ovi se djaci uzbune, jer „da se to sve istom 
na Pozumkom saboru rijesiti ima^, moze li se hrvatsM jezik preda- 
vati kao izvanredan predmef^, premda se je magjarski kao obligatan 
predavao. Radi toga dogodiSe se smutnje, tutnjave i kojeSta tako, da 
se je cijela stvar morala jo§ jednom raspraviti. Bilo je Ijudi Hrvata, 
koji su pod „lingua patria" razumijevali magjarski. Ovoj raspri ufcini 
kraj tadanji profesor filozofije, rodjeni Slovak, ali i dobar Slaven i 
najvjemiji drug poslije na§ih Ilira, dr. Stjepan Mojzes. Vrijedno je 
spomenuti njegovu znaJajnu obranu prvoga uSitelja hrvatskoga je- 
zika. „§to se vremena ti6e, kada dau6i: §to nam je do toga? Moie 
ako hode lijepo polno(5i. §to se mjesta tifie, gdje da uJi: zaSto da 
' ne u6i tamo, gdje se muzika uJi ? te obere li ono vrijerae, kad ja u 
obliznjoj §koli predajem jezik grCki, niti in ja njega smetati, niti 
on mene. A gto se napokon onoga tiie, koji da u6i, znamo da je 
rodjen Hrvat i da se tim jezikom bavi, da si je u PeSti pribavio 
doktorat filozofije, da je mladii dobra vladanja, da ono 6ega joS 
ne zna, po vremenu i nau6anju jo§ nauSiti moie, da za sad drugoga 
neima, da to bez ikakve pla(5e te samo iz Ijubavi narodnoga jezika 
6ini, da je ve6 doha da se taj predmet uci. To su razlozi, s kojih 
sam ja tvrdo za to, da mu se to dopusti.*" 

Ovi razlozi prevlada§e i Smodek uze predavati na veliku radost 
plemenitijih hrvatskih mladi6a,* Ta predavanja polaze profesori i 
djaci, fiSkali i jurati i drugi Ijudi. 

§to su mladi Ijudi ove godine tek snivali, to pokuSa uvoditi u 
2ivot grof Janko DraskoviS, jedan od najuglednijih sinova naSe 
zemlje. Probaviv§i svoju mladost u vojsci, a slu^io je ved pod 
Laudonom, kao vojnik i diplomata proKvio veliku francesku re- 
voluciju. Poslije toga po obifiaju onodobne aristokracije natjecao 
se u razkoSnom ^ivotu sa kavaliriraa drugih zeraalja. Okajan vra- 
tiv§i se istom pod starije dane u domovinu, tim Jarkije prihvati 
raditi dobru svoga naroda. Upravo ove godine (1832) imao se 
zapofeeti veliki zajedni6ki sabor, na kojem bi se konaino po moder- 
nim evropskim pojmovima imala organizovati Ugarska i Hrvatska. 
Prije toga imao se sabrati sabor hrvatski, koji je u ono doba imao 
tek zadadu, da sastavi naputak svojim odaslanicima. Za taj naputak 
napisa plemeniti grof prvu broSuru na jeziku hrvatskom, napisa ju 

^ Sr. Kurelac; Fluminensia sir. 182 — 184, gdje su detaljno pripo- 
vijedaju neprilike prvoga ucitelja hrvatskoga jezika. 
* 8mi($iklas: 2ivot i djela Babukica str. 56 — 58. 



Digitized by LjOOQIC 



HRYATSKA NABODNA IDEJA. 45 

jezikom, za koji je mislio, da bi imao biti knjiievni hrvatski jezik ; 
napisa ju onim jezikom, koji je tri godine kaSnje primio Gaj sa dru- 
govima svojima. On je po torn neposredni predSastnik u jeziku, a 
kao prvi uglednik u polititkom javnom Mvotu pokazao siguran put, 
na kojem de mo6i raditi odu§evljeni mladi Ijudi.^ 

Ali 6ujmo plemenitoga grofa: 

„ Ja odaberem za moj razgovor naSki jezik, Jeleci dokazati, da mi 
narodnog jezika imadeitio, u kojem sve izrefi mogu6e jest, §to serdce 
i pamet zahteva; dialekta pako ovoga kao obifinoga u pismoznanju 
starinskomu, i kao puniega izvolio jesam. Prilo^ena tabela dokazuje, 
da on i najhodnii jest u Slavo-hervatih, kao narodu na§ih kralje- 
vinah. On mora i naj pravii biti, jere ga Slavonac, ki-aiSni Hervat, 
Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Cernogorac i oni Her- 
vati, koji se Wasserkroaten zovu i po niagjarske zemlje razsuti jesu, 
jednako govore, sve knjige starie, koje u Zagrebu, Po^ege, Splitu, 
Mletkih i Dubravniku utisnjene jesu, i ma§na kniga senijske i dru- 
gih primorskih biskupiah, sve u istom dialektu liepo pisane jesu, i 
jere ovoga dialekta nigdo prebivajud u drugom kotaru ne proniini, 
gje protivno, oni pomiesanoga dialekta govored svojega odmar kao 
manje krasnoga, s ovim promine, kad se ga nau6e, kao ja koi u 
Zagrebu rodjen jesam." 

„Ortograph pako takodjer iz starih knigah slo^io i popravio jesam, 
bududi mi se zagreba6ki iz magjarskoga, dalmatinski pako iz talian- 
skoga uzaimljeni i za oto nedovoini vide. Ufam se uvjerjeni §tioci 
od va§ega domorodoljubia, da vi meni prostiti budete ovo usudjenje 
moje. Vi cete nekoje vama neobifine rie6i u ovomu razgovoru najti, 
one ele niesu inokrajne, jere se u svakome staromu rieSoslovniku 
nalaze. To jest potvarda, da ovai nas jezik u starii doba hodnii bio 
*jest, ne^eli naSim viekom. Ovo ufano nie dika za nas, ele ovu pre- 
gre§ku vi lahko s voljum popraviti i u domorodskom knizevstvu hratju 
vasu slavsku sievernu stigli budete, od kojega knjiievstva negda silni 
rati kasnie pako nemar va§a (osobito od bo^jeg kumira ^ivu6i, koih 
bi to se dotikalo) vas priefcila jesu. Ele uzdam se, da vi duglje 
glasa neimatja narodnog jezika potverditi 6iuom nebudete tili. Po- 
zivljem indi sve domorodce, da piSu, gleded liepo cerkveno mciSevanje^ 
koje mi u nasemu jeziku imademo, i da se nebrinu zarad nadsuda 
onih, koi tome lieni jesu, ali koi dietinsko predsudje k svojemu ba- 



^ Disertacija iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom etc. po 
jednom starom domorodcu. U Karlovcu 1832. Sr. Prilog ovoj raspravi. 



Digitized by LjOOQ IC 



46 T. SMl5lKLAS, 

stinjenomu siromaskomu dialektu imadu. Stara jest zagadka errando. 
discimus, i ja za oto ufanje negubivam, da vi i moje rieci kao perve 
preostro obsuditi nebudete. Nit se namah preosver§enstvo ne uCini, 
nego pamet i trud sve te^anje s vremenora izvisi i nadari." 

Spoininju6i nadalje razvitak historijski izmed Ugarske i Hrvatske 
dolazi do poslije smrti Josipa 11., kada Magjari „po smerti njegove 
kao preporodni biadu. Oni zakon i jezika svojega iznova uciadu i 
istim mahom i kraljevine nase u njihovo kraljestvo pretociti opet 
naumise, Iz ove njihove hitnje i izrekah u Dietah kasniih ucinjenih 
izlaze krivde, proti kojemi mi svi se tuzimo, i koje redom razsuditi 
i za pomo6 medjn se sovietiti se sad valja. Ele prie treba da na- 
cela utemelimo koja nas vodila budu." 

Prvo je to „da kraljevine na§e nisu osvojene" 1 da smo mi 
„dobrovoljno" pristali uz Ugarsku, da imamo posebne zakone i 
uredbe, koje pred zajedni6ki sabor nespadaju. Drugo da 6e nas Stititi 
kralj „ proti svakomu preotetju mloJtva ugarskoga". Nadajud se u 
pomod kraljevu koji jednako Stiti sve svoje narode, veli: 

„Ufajte se daklje iz istoga uzroka, da Dalmada jedanput^ kako 
je prie bila s nami sklopljena i mi onda jedan — dva miliona ci- 
neci jednorodni puk budemo. Moguce jest opet i jos vise^ ako bi 
s vrimenom Bosna, gdi tolike rozgve naSe zivoSe, s pomocjum nasum 
u nadre nase se povratL Kakvo li to jasno ufanje za nas narodf 
I bas kako svakomu serdcu ufanje i svakomu jeziku molba dopu- 
stena jest, jos i to u/ati se i od Boga moliti volno bude, da nam se 
s milostjum visnjum kraljev nasih onaj krai, koi se sada imenom 
llyrie ozivlja, i koi jezika nasemu spodobnoga govori, s nama sdruzi. 
Nedvojno jest, da onda takovo kraljevstvo iliricko pol cetert milion 
dusa brojede imenu diku i sostojanju snagii, kruni pako korist viecnu 
sahraniti i mjerilu^ uharno prignuti moglo bi" 

„Na protimbe pako, koje s Madjari imademo vra&tjuci se pripo- 
znajmo dobrovolno, da svakomu narodu volno i ba§ pravedno jest 
svojega jezika govoriti, pisati i te^ati na toliko, da ga svaki domo- 
rodac u svakom slifiaju obdenskom razumie i da svako kni^estvo u 
njem vesti moJe . . . Duzni smo ele dobru peldu Madjarov naslie- 
duvati . . za oto kazmo da i mi narodnog jezika imademo, koi sva- 
kog tezanja kadar i vriedan jest i primimo naseg jezika u nasih 
poslih i pritrudmo se njega prilagoditi svagdasnim obstinskim i pismo- 
znanskim potribam, kako Magjan tekar od skora cine. I s tim vie- 



1 Tezulja. 



Digitized by LjOOQIC 



HBYATSKA. KABODlfA IDBJA. 47 

rujte najbolje odgovarali budemo prezestokomu onomu madjarskomu 
zahtivanju zarad jezika svojega.^ 

„Slidi iz recenog zaglavak, da mi visehc nam sovietnu stolicu po- 
liMcku ill sovietni dikasterium kraljevski, kako jest vec bivao, od 
Jcralja nasega drecno izprosimo i za njegovo utemelenje skerbimo i 
pod jedno zakonimo, da stolica ova kao i varmedje naSe, sve medju 
nas buduie obcenje po naski izpisuju, Ako li tuteka kakvi aldov 
potriban bude, on svakomu dotnorodcu^ koi i glairu svoju za korist 
dofnovine dati duzan jest, radostan biti mora, kad pomisli, kakvu 
odotle korist died i mladjem poslednikom sahranimo," 

Kada je Sestdeset godi§nji starac ovo proglasio svomu narodu, 
naravno je, da se je iza toga i ja6e uigala mladeJ hrvatska. Ova 
ista knjiiica, pisana 2arkim patriotiikim duhom, izaSla je i na nje- 
ma6kom jeziku pod drugim naslovom, koji jasnije pokazuje namjeru 
plemenitoga grofa — pod naslovom: Sollefi wir Magjaren werden^ 
i doMvila je za najkrade vrieme vi§e izdanja. Da je njemafcka bro- 
§ura tako brzo i lako proSla i bo^je nego U hrvatska, tomu se nije 
6uditi, kada suvremenici kaziyu, da su se Gaj i njegovi mladi dru- 
govi najviSe njemackim jezikom razgovarali, kada su po6imali mi- 
sliti i snovati, kako (5e preporoditi Hrvatsku. 

Na jesen ove godine 1832 sastao se doista sabor hrvatski. Pa zar 
nije opaiati nikakva upliva od ovih novih pojava i u saboru hrvat- 
skom ? Zar je glas najodlifinijega hrvatskoga velikaSa bio tek kao 
vapaj iz hrvatske pustinje? Nije ve(5 zato, 6to upravo lyega bira 
sabor hrvatski kao svoga jedinoga zastupnika kraljevstva u gon\ja 
kucu. Nije, jer je u raspravi hrvatskoga sabora bio tako iiv i od- 
lu6an duh, kakova ne nalazimo od god. 1790, dakle za ovo 6etr- 
deset godina. Nije, jer se sada pofiimlje javljati u samom saboru 
Mva ielja, da se Hrvatska povrati prema Ugarskoj u one odno§aje, 
u kakovima je bila prije g. 1790. 

Hrvatski sabor ponavlja od slova do slova onaj 61anak hrv. sa- 
bora od god. 1790 i 1791 po kojem Hrvati upravu hiTatsku pre- 
daju u ruke ugarskoga konsilija samo dotle, dok Hrvatska bude 
ve<5a, da bude mogla uzdri^avati takovu svoju samostalnu vladu.* 



^ Najprije u Leipzigu a poslije u Karlovcu 1833. Sr. Smiciklas: 
2ivot i djela Babukica str. 61 — 63. 

* Zemaljski arkiv. Acta Congregationis 1832 br. 24. Acta Deputa- 
tionis str. 22: Praemisso eo, secundum jam substratas Inclytis 8S. et 
00. Regnorum horum per Deputationem Regnicolarem articulo 9 gene- 
ralis Begnoram horum Congregationis 7. Junii 1791 celebratae ex- 



Digitized by LjOOQIC 



48 T. SMl5lKLAS, 

Do toga vremena neka se pazi, da bude stalau broj Hrvata kod 
konsilija za poslove hrvatske . . . Prema tomu je naravno, da iza 
gotovo pol vieka opet tra^e, neka se banska vlast podigne u stari 
svoj ugled i u stani svoju mo6.^ Banska vlast ne bi se imalapro- 
tegnuti samo nad krajinom, yei i nad Dalmacijom, zato se saber 
hrvatski osokoljuje i opet iSte, neka se povrati Hrvatskoj Dalma- 
cija.^ Ovako bi se ispunilo ono, Sto su Hrvati god. 1790 mislili, da 
(5e si onda opet osnovati svoju samostalnu vladu, kada nebude viSe 
ova zemlja stegnuta na samih Sest ^panija. 

Kada se je radilo o kontribuciji, predlaJu i plimaju, ako bi 
Magjari i nadalje nastojali Hrvate pritiskivati, da 6e odustati od 61. 
59. 1790 po kojem su predali uredjivanje da(5a u zajednicu i povra- 
titi se na ono staro, da se o torn samo u saboru hrvatskom ras- 
pravlja, „da se otmu od onih, od kojihsu se nadaU, da ie im biti 
pomo6nici, a sada ho(5e da budu na§i tlaSitelji." Ali 6ujmo njihove 
vlastite rijefei, Sto 6e uiiniti, ako Magjari ne pristanu na njihove pra- 
vedne zahtjeve: „pro casu hoc non restabit aliud, quam a provi- 
sione ejusdem artieuli (59. 1790) aperte recedere et ad pristinum 
contributionem in generali Regnorum Superioris Slavoniae et Croa- 
tiae ac Dalmatiae congregatione offerrendi et tractandi mum semet 
reponere^ atque ita oppressione eorum quorum praesidium jttste sibi 
pollicebantur .... semet Uberare et Regnum sutim cum Regno Hun- 
gariae tantum foedere junctum^ secus in libertate et independentia 
conservare.^" 

Kada se je radilo o jeziku, pozivlju se na sve zakone, stvorene 
u ovom vijeku. Nala^e sabor hrvatski svojim izaslanicima, neka 6u- 
vaju tamo prava jezika latinskoga i neka se ne dadu mu6iti „per 
introductionem ignotae linguae^ t. j. magjarskoga jezika. Nisu do- 
duSe sada ve(5 stvorili zakljucka, da se uvede jezik hrvatski, ali 
opominju narofiito na sve zakone, po kojima jezik magjarski mo^e 
biti samo u Ugarskoj u uredovnoj porabi.* 



missam reflexiones, qnod cum Regna haec Croatiae nempe Slavoniae 
et Dalmatiae inde ab origine propriam habuerint coosistentiam itd. od 
rijeci do rijeci, kako vec spomenusno. 

^ Zem. ark. 1832. InStrukcija poslanicima Acta Congr. br. 26. 

* Ibidem instrokcije tacka 12. 

* Zem. ark. Acta Congreg. br. 25. K ovomu pripisao je Stj. Oie- 
govic protonotar ove zna6ajne rie6': Ita argumentabatur in generali 
Regni Congregatione A. 1832 Mense Novembri celebrata. 

* Zem. ark. Acta Congr. br. 24. Acta Deputationis str. 16—^18. 
U i8tom smjeru kre6e se brosura: od C. F. V. Dissertatio de intro- 
ducenda lingtia hungarica Zagrahiae 1832. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA. NABODNA IDBJA. 49 

' Osobita uzrujanost prevlada saborom hrvatsktm, kada je doSlo do 
rasprave o cjelokupnosti naSega kraljevstva, kada se je stalo spo- 
minjati, kako kane Magjari da odkinu Slavoniju/ kako kane da 
osnuju severinsku iupaniju i da odkinu primorje, kako Dalmaciju 
nq)osredno Ugarskoj tra^e, onda u svojem znamenitom govoru re6e 
grof Sermage : „Ne dajmo se varati, vei si priznajmo : sva namjera 
Magjara smijera na to, da sve na§e djedinske obi£aje i zakonito 
stefcena prava i povlasti, koje smo mi nastojali kroz vjekove utvr- 
diti i safcuvati, svojom saborskom premod dokinu, kraljevstvo naSe 
da razvale, da mu ne ostave nego li ime, a stanovnici ove zemlje 
da tim Mvlje osjete propast prava svojih, sramotu i potiStenost 
svoju.^ Sabor hrvatski dapace zakljucuje, da poslanici hrvatski u 
slufatju, ako bi se badava trudili u po^unskom saboru: izstupe iz 
sabora, a HiTatska ce se sama za sebe brinuti.* 

Da je ovaj bodri duh sabora hi'vatskoga — prvi u ovom vijeku 
— morao osobito odjekivati u mlade^i hrvatskoj, to se samo sobom 
razumije. Mladei je hvatala sa usta saborskih govornika osobito one 
rijefei, koje su bile ^eSde i plemenitije, koje su odgovarale njihovoj mla^ 
denatkoj (5udi. Imademo pred sobom pisma izmed dva poslije zna- 
menita radnika na knji^evnom polju, pismo Frana Kurelca Vjeko- 
slavu Babukiiu, u kojem kaie Frane: „Ti si dokazivao, kako su 
poglavice i poklisari naSi hrabro i liepo o sacuvanju starinskih 
pravic u zadnjoj skupStini besedili, . . . kako su se proti magjar- 
skoj gordosti i takvom li bud su^anjstvu oboru^avali i sigurivali i 
najposle nista drugo osim obStinske poize pred ocima neimajud 
mnoga dokonfiali, koja za izviSenje najmilijeg otecestva slu^ila bi i 
pomagala. Ti si pripovedao, a meni je srdce igralo."* 

VJ. 

Hlada Urvatska. YoDja joj dr. Ljodevit Gaj. 
Mlade^ hrvatska pocela je pratiti javni ^ivot s onim svetim odu- 
Sevljenjem, kakovo se pokazivalo u ono doba u susjednoj M^gjar- 
skoj, kakovim se sada odlikovala mladost njemafika, talijanska i 



' Izasao je stampan elaborat hrvatski pod naslovom : Fundamenta 
quibus ostenditur tres inferiores Sclavoniae Comitatus semper ad Ju- 
risdictionem Regni et Bani Sclavoniae pertinuisse . . . podpisani su pod 
spis ovaj: „Nuncii Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae". 

» Zem. ark. 1832. Acta Corgr. br. 26. 

' Ibidem Acta Congr. br. 24 Acta Deputationis str. 49 — 87. 

^ Smi6iklas: 2ivot i djela Vjek. Babukida str. 62. 

4 



Digitized by LjOOQIC 



50 T. Sm^IKLAS, 

poljska. Upravo ogledav^i po univerzitetima gradaSkom, be&kom i 
peStanskom, kako se mlade^ drugih naroda odutevljava za svoje 
svetinje, budi i mladost hrvatsku, danjihov primjer nasljeduje.^ Ove 
iste godine (1832) — prve godine vrelo uzMpivSe svijesti narodne 
hrvatske, zaiska mladi izufieni pravnik Lj^idevit Gaj molbom kod 
konzilija, da mu se dozvoli izdavati na jeziku hrvatskom fiasopis 
pod naslovom: y^Danicd Horf>atska, Slavonska i Dalmatindca" . Ovu 
molbu poSalje konsilij svima hrvatskim ^upanijama, da svoje mni- 
jenje o torn gore poSalju. Nismo mogli dobiti zaklju&ika dragih 
Jupanija, ved samo zagrebaike, koja ovu molbu lijepim rijeSima pre- 
poru6i: „Skup§tina ova — veli zakljuftak — iele6i u svako vrijeme 
unaprijediti narodni jezik, a po njem i prosvjetu naroda, da uz- 
mogne uzpored stupati sa svima naobrai^enim narodima Europe; 
zatim gleded i na to, da ne znajuc^i mnogi njemafikoga i drugih je- 
zika, ne mogu da obaznadu svakdanje vijesti i Sine, pak da im se 
to kroz hrvatske otaSbeniSke novine omogud, a osobito za to, da se 
usavrSiti i pomalo pridignuti uzmogne na§ narodni jezik, zakljufiuje : 
da se moli visoki konsilij, neka kod previ&njega mjesta izhodi pri- 
vilegium spomenutom gospodinu."* 

Kada se ovaj topli patriotiSni duh, koji se tako jasno javlja iz 
ovoga zakljufeka iupanije zagrebaSke prispodobi s onim od prije 
dvie godine, kada je ^upanija od sabora iskala, neka se u §kole 
uvede kao obligatan magjarski jezik, onda je oiito, da je g. 1832 
Hrvatska disala ve(5 hrvatskim duhom, kakvim god. 1850 jedvapo- 
jedini izabrani Ijudi odisahu. Ovdje moramo dopuniti iz ustmene 
tradicije, §to nam pismena vrela ne kaiu. 

Ve6 prije toga obiSla je ova molba druge ^upanije i svagdje je 
dobro primljena. Tek u zagreba5koj skup§tini nadje joj se protiv- 
nika. Prvi ustane proti Gajevoj nakani Dane Josipovi(5 komeS tu- 
ropoljski, da ^upanija ovu molbu ne preporuci. Josipovid je ve(5 onda 
bio mnijenja onih Magjara, koji su mislili, da je Hrvatima magjar- 
ski jezik „lingua patria". Proti njemu ustade da brani narodni 
jezik i namjeru Gajevu dr. Ljudevit Jelaci(5, bivSi profesor na aka- 
demiji, koga je Metternich iz slu^be bacio, jer se je kao covjek 
konStitucionalan i liberalan smjelo opirao njegovu sustavu.^ 



^ Sr. „Vienac" god. 1872 br. 20: „Kako je jugoslavenstvo pocelo 
i razvilo " Sr. Smi^iklas : Zivot i djela Babukica str. 6. 

* Protocollum Com. Zagrab. anni 1832 Generalis Congregatio 31. 
Martii et sequ. Aprilii Articulus 75 

• Po pripovijedanju g. Antuna Maizuranica koji je tada kao izuceni 
pravnik u Zagrebu boravio. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDBJA. 51 

Josipovii je valjda znao intencije konsilija, koji je sve mogu(5e 
zaprijeke nastojao navaliti pred ovaj podhvat. Naravno konsilij 
prije svega veli, da su „poUticke novine izkljucene^ dakle o torn 
ne6e se s Gajem niti razgovarati. Ali ako ho(5e, da mu dadu „pri' 
vileffium^, kako je to onda bilo u obifiaju, neka ka^e, da li je spo- 
sobaii,.da uredjuje takov list, neka dokaie, da ima kapitala, kojim 
(5e jamfciti, da prenumeranti ne prodju kratkih rukava, da li ie list 
izlaziti svaki tedan ili svaki mjesec.^ Ovo STe dolazi tek godinu 
dana iza toga Sto je Gaj predao molbu kod konzilija. 

God. 1833 boravio je Gaj joSte u Pe§ti, ali nadajucii se, da (5e dobiti 
privilegium za izdavanje novina, bio si ve6 najmio stan u Zagrebu, 
pak je ovamo i dolazio viSe puta na kra6e vrijeme. Prvi njegov po- 
uzdanik bio je Dragutin Rakovac, koji je ove godine spjevao povecu 
pjesmu pod naslovom ^,Duh". Glas o Gaju da sprema novine pra- 
tila je mladei hrvatska mladenafekim oduSevljenjeni. Ali poceo je 
pratiti ovo nastojanje i stariji sviet, plemstvo i svedenstvo. Sto biva 
na po^unskom saboru, pitao je svaki Hrvat, kako Magjari korak po 
korak idu za tim da odkinu hrvatsko primorje, da odkinu Slavo- 
niju, da uvedu u Hrvatsku protestante, da uvedu u urede hrvatske 
sMbeni jezik magjarski, to se sve culo i znalo u Hrvatskoj. 

Znalo se, da su Hrvati iza mnogih Ijutih navala od strane Ma- 
gjara morali 14. aprila 1834. protestovati i dokazivati: „Kralj raz- 
komadanja Hrvatske („Regni Croatiae dismenbrationem") nikada pri- 
hvatiti nesmije, jer je prisegao, da (5e cuvati cjelovitost ne samo 
Ugarske vec i Hrvatske." Oni pitaju: „sto ce od toga biti, kada 
Ugarska sebi sada prisvaja zemlje hrvatske, na koje do sada kroz 
sve vjekove nije se usudjivala prisvajati si kakovo pravo? Zar se 
ovakav postupak slaJe s pacta conventa? Zar se sla^e s posebnima 
pravima Hrvatske V Zar se ne kani ovim nacinom ugasnuti svako po- 
uzdanje Hrvata prema Magjarima, kada narodnost i obstanak njihov 
tolike navale trpi u ovom savezu s UgarskomV" Oni „apeluju za iar 
lostne posljedice ovakova postupka na sud Europe i potomstva.^" 

Sve ove navale odjeknuvSi u Hrvatskoj budile su i poslanike hr- 
vatske, da si tra^e zastitu kod kralja, koju su zbilja i dobili, jer 
kralj nije odobravao niagjarskih navala. U ovaj cas, kada su se po^ 
slanici hrvatski pribliiavali k dvoru, a narocito njihova vrijedna glava 
grof Janko DraSkovic, uputi se i Gaj, da tra^i sebi zaStitu kod kralja. 



^ ProtocoUum Com. Zagrab. 1833 Februarii et sequ. Articulus 44. 
^ Zem. ark. Relacija hrv. poslanika. Acta Congr. br. 4 str. 124 — 27. 



Digitized by VjOOQIC 



52 T. SM161KLAB, 

Konsilij ugarski dr^ao je nerije§enu i drugu godinu njegovu molbu, 
da mu se dopusti izdavanje hrvatskih novina. Sada se Gaj odvaii u 
audienciju kralju, a kralj mu refie ove znafiajne rijeii : Kad inogu Ma- 
gjari stampati notdne, zaito ne hi mogli i Hrvati. Njegova molba bude 
usliSana u aprilu god. 1834*. Gaj se povrati u Zagreb, gdje su ga 
razkriljenim rukama doSekali lyegovi mladi i oduSevljeni prijatelji. 

Tko je bio Gaj tada? Mladic od dvadeset i pet godina, koji su- 
deci po tadanjem njegovom znanju jezika, nije bio od korenite hr- 
vatske kxxi/e, koji je znao bolje njema6ki nego li hrvatski. On je 
znao njeSto i to slabo svoje domaie zagorsko ili bo^e svoje kra- 
pinsko narije&je. Dugo vremena je na primjer proSlo, dok je znao 
razlikovati 6 i 6, njegovo uho nije feulo pe6, ved za dugo samo pe6. 
On nije filologije toliko u6io, da ga ne bi njegovi drugovi Vjekoslav 
Babuki(5 i Antun MaJuranid u torn nadkriljivali. On nije niti bogat- 
stvom toliko mogao sjati iznad drugih, jer je tek imetka imao, da 
je ovaj posao mogao zapoceti. 

Gaj je ipak imao darova, kakove ima — po rijecima osamdeset- 
godiSnjega starca Antuna MaJuranicia — tek jedan izmed milijun 
Ijudi. Neizreciva ^elja za slavom i velifcinom uiigala ga je na^inom 
neobifinim. Njegov mistiSno-poetifini, dapa6e fantasticni na6in govora 
bio je prodahnut onom za nas netajnom misli, da je on kao iza- 
branik bo^ji. „Vidio sam po sto puta — veli vrijedni starac — da 
su dolazili Ijudi do njega malodu§ni, Ijudi njegovi protivnici. Ja sam 
radio u prednjoj sobi, a oni bi izlazili od njega obasjana lica, ob- 
carani i odu§evljeni njegovi pristase. On je mnogo puta pred menom 
govorio ovakovim deputacijama, kojih je svaki dan po desetak bilo, 
pak je mnogo puta, da raspiri ili raspirenu uzdrM vatru, raskrivao 
nade za naSu narodnu stvar, u koje nije ni sam vjerovao, ali je 



^ On pisa Stanku Vrazu 3. aprila 1834 iz Krapine : Kaj se nasega 
Slovstva, a navlastito pako knjizestva dotice, ovo leto dozde obiljnum 
plodoostjum diciti se ne more, premdar domoroctvo dosta zazgano, 
vse bolje i bolje plamnom da sine, pripravlja se. — Veksim vendar 
netilom domacemu kresu moreju postati Novioe politicke i slovstvene, 
kojeh vandavanje meni teda negda od dvora beckoga (kak 6ujem) 
z premilo^ivum odlukom dopitano jest. 

Brate^ moj vezdasni stalls je tak vuzek, (ak tesen, da vsaku i sled- 
Dju rec, koteru vu na§ih posleh pisem^ 4ivo pretresti primoran sem, ar 
me vi^lji povsud zkoznjivo nasleduju, kde bi mi kakvu zanjku pri- 
kvaciti ali le^ku podmetnuti mogli (ali ne meni vec mojemu Ijnbimcu) 
— misli no vine koje kani izdavati. D^la Stanka Vraza V. st?. sir. 
XVIII. br. 11. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDBJA. 55 

dobro bilo za naSu narodnu stvar, da svijet ne izgubi yjeru u Gaja i 
u naSu dobru narodnu styar. Ja sam se Judio tomu, a on mi kaza : 
„„Ne6udite se tomu, ja liioram tako govoriti."" Gaj nije pisao, i ono 
malo Sto je pisao, nije znamenito. Sto je napisano u Novinama i u 
Danici, to smo mi uradili. Ali Sto je vani po zemlji, gto je dalje u 
Slavoniji, Bosni, Dalmaciji, da se je tamo raspirila sveta narodna 
vatra, to je najviSe njegovo djelo." 

Gotovo dan na dan bivali ove godine (1834) sastanci kod Gaja, 
u kojima se je raspravljalo, kojim ie se jezikom pisati i koje bi se 
ime primilo. Gaj ne znajudi drugoga nego svoje zagorsko kajkavsko 
narije&je, bio je dakako za ovo, pak je ovim narijeJjem izaSao i pro- 
glas u novembru iste godine za „novine horvatske" i „Danicu hor- 
vatsku, slavonsku i dalmatinsku". Dapafie niti pravopisa svoga ne 
uvodi Gaj odmah, ve(5 je proglas i prve brojeve morao izdati obifinim 
zagrebafekim pravopisom, da svijeta odmah u prvi mah ne odbije. 
Tek onda, kada se je iza predugih rasprava o imenu, koje 6e 
primiti, obzoije pred onima mladim Ijudima sve viSe bistrilo i Si- 
rilo, kada se je sve ja6e utvrdjivala misao, da 6e ilirskb ime ra- 
dostno pozdraviti i Srbi i Bosna i Dalmacija i slavenske zemlje, 
onda je tek i pravopis novi i jezik Stokavski iznio sjajnu pobjedu. 
Onda je i Gaj s imenom ilirskim prihvatio jedinstvo naSega naroda 
prodahnuto i oyjenSano mi§lju uzajemnosti slavenske, onda su ve6 
vrijedile one rijefii Gajeve: 

„Horvatska se preporodi — sin se raduje.^ 



Prilog. 

Disertatia iliti razgovor, darovan poklisarom zakonskim i badacem 

zakonotvoreem kraljevinah nasih za badnt^ii dieta ngarskii 

odaslanem, derian po jednom starom domorodea kraljevinah ovih. 

V Karloven, pritiskano slovima Joanna Nep. Prettnera 1832. 

PridsloTie. 

Ja odaberem za moi razgovor naSki jezik^ zele6i dokazati, da 
mi narodnog jezika imademo, u kojemu sve izreci moguce jest, 
Sto serdce i pamet zagteva Dialekta pake ovoga kao obidnoga u 
pismoznanju starinskomu i kao puniega izvolio jesam. 

PriIo2eDa tabela dokazuje, da on i nai hodnii jest u Slavo-Her- 
vatih, kao narodu naSih kraljevinah On mora i nai hodoii biti, 
jere ga Slavonac, kraiSni Hervat, PrimoraC; Prikupnik, Dalmati- 



Digitized by LjOOQIC 



54 T. SMldlKLAS, 

nac, Bosanac, Cernogorac i oni Hervati, koji se Wasser-Krodiim 
zovu i po Madjarske zemlje razsuti jesu, jednako govore. Syb 
knige starie, koje u Zagrebu, Pozege, Splitu, Mletkih i Dubrov- 
niku uti^njene jesu i mh^nsi knjiga senijske i drugih primorakih 
biskupiah sve u istomu dialektu liepo pisane jesu, i jere ovoga 
dialekta nigdo prebivaju6i u drugom kotaru ne promini, gje pro- 
tivno, oni pomiedanoga dialekta govoreci svojega odmar kao manje 
krasnoga s ovim promine, kad se ga nau^e, kao ja, koji u Za- 
grebu rodjen jesam. 

Orthograph pako takodjer iz starih knigah slozio i popravio 
jesam, buduci mi se zagrebadki iz madjarskoga, dalmatinski pako 
iz talianskoga uzaimljeni i za oto nedovolni vide. Ufam se, uvjer- 
jeni Stioci, od vaSega domorodoljubia, da vi meni prostili biidete 
ovo usudjenje moje. Vi cete nekoje vama neobi6ne rie^i u ovomu 
razgOYoru naiti; one ele niesu inokraine, jere se u svakome sta- 
romu rieCoslovniku nalaze. To jest potvarda, da ovai n»g jezik u 
starii doba hodnii bio jest, nezeli naSim viekom. Ovo ufano nie 
dika za nas. Ele oyu pregreSku vi lahko s voljum popraviti i u 
domorodskom kniievstvu bratju vaSu slavskusievernu stigli budete, 
od kojega kni^evstva negda silni rati, kasnie pako nemar vaSa 
(oBobito od bozjeg kumira zivu^e, koih bi to se dotikalo) vas priedila 
jesu. Ele uzdam se, da vi duglje glasa neimatja narodnog jezika 
potverditi 6inom nebudete tili. Pozivljem indi sve domorodce, da 
piSu, gledec liepo cerkveno masevanje. koje mi u naSema jezika 
imademo, i da se ne brinu zarad nadsada oniL, koi tome lieni jesu, 
ali koi dietinsko predsudje k svojemu baHinjenomu siromaSkomu 
dialekta imadu. Stara jest zagadka: „errando discimus" i za oto 
ufanje negubivam, da vi i moje rie6i kao perve preoStro obsudili 
nebudete* Nit se namali preosverSenstvo ne u6ini; nego pamet i 
trud sve tezanje s vrimenom izvisi i nadari. 



Vama, moja gospoda, buducem poklisarom kod hervackog sa- 
bora darovane jesu ove riedi Ijubavi i zaufanja. Vi, koje hervacka 
i slavonska kraljevina u zakonski naS sabor slale budu — Vi bu- 
dele ylast imali poleg starih poveljah na^ih i postavah ungarskih, 
pod imenom Dalmacie, Kroacie i Slavonie, viecanja vafia za ob- 
Stinsko dobro oglasiti i tako korist u diete privesti, ol bar krivdu 
odkloniti od premile nade domovine. Vas daklje mudroznance i 
buduce zakonotvorce, koim'odvii govoriti netreba kao milovanu 
bratju moju blagodarno i o6ito s ovim kratkim razgovorom napo- 
minjam na one pogibeli, koje iz nekoih izrekah ungarskih i od 
drugih celu derzavu dotikajiicih protimbah izlaze. Budtici vi za 
ove tri kraljevine zakonito uzjediojene stati morali budete, za oto 
vas zaklinjam na opazku, da i vi za ditavi narod bez razlike bo- 
goStovia ol roda, ovdi u nas i u velikom ungarskotn saboru govo- 
rili i radili budete. Napomenite si iiidi, da prikazete naroda jednoga, 
kojemu dugovi^ne krieposti virnosti, hi'abrenosti i tverdostoinpati 



Digitized by LjOOQIC 



HBVATSEA NABODNA IDBJA. 55 

domaee vaviek biadu; da ovai narod, ako i pri slabom imetku, 
jurve velikoga jest serdca, dobroga uresenja duse i tela^ i juna6ke 
Yaviek odluke bio jest Ako ikoi narod vriedaD jest zasluziti do- 
stojanstvo zaufanja i dike, tako sigurno na§ zasluzbuje zarad svoje 
viernosti, mukoterpnosti, i prikladnosti primiran jest. Vi znadete 
narav, potribe i obifiaje vasih kotarov, vidite pako urn sadaSnjeg 
zemana i umiete razsuditi, sto zakonu prilozno jest. Imaite daklje 
i &tavi obzir , da kad jedno probiete u drugo neugreznete. Pam- 
tite, da jest sada naivecma od potribe, narodu pamet razsvietliti, 
-da znao bude, sto je bio i razsudit mogao bude^ §to smie^ i §to 
gledec na priliku volno nie, i da se u svakoxn di^nom diau, ne 
pako u bludnostih drugem carodom pariti i nje prestigivati smie. 
Valjanstva pako vasa viernoStjum i kervjum pridobljena pod je- 
dan mah da potverdite 1 tako poaosa i Ijubav domovine uzg^te. 
Domovinu daklje i vi pieldevno Ijubete i sostojanju na§ih starih 
vierni budite, jere bez ove svete i jasne Ijubavi nit domovine nit 
domorodca neima. Cudorednost naravska ova zapovieda, ar zafal- 
nost nas veze na peldu nasih starih; koi su nam zitak i bice pri- 
pravili. Inade u samosvoistvo padnemo, koje grihota jest naiskod- 
livia u obstinskom bicu, nit s vierooscum se neslaze. Samosvoinik 
nikada nit kralju nit domo 7ini aldov bez sobskoga dobitka nepri- 
moran u^inio nebude ; sveta pako duznost jest svakog domorodca 
domovini i kralju, kao glavi derzave, u kojerau se svi konci ob- 
Stinskog sbora sastaju u sili snagu, imetak i bas i glavu svoju 
aldovati. Ako ov 6ad obstinski u narodu se utemeli i narod snagu 
i kriepost svoju spozna, na jasne pako priedjih dine i zakan svoi 
zamisli i tvorja svojega opazi, onda bi odmar plamen milovanja 
se upalio i ponos narodni dospivao. Blago si daklje tekar onda 
narodu, dika si kralju, koi njega vlada ! Ova sveta i potribita cu- 
tenja doprate se prispodobnim naukom, koi sad fali : kako za vas 
zive jo§ potriba ovoga uziganja biti mo^e! 

Prie, nego mi ulozenja ova razstavimo, koja uzrok razgovora 
ovoga jesu, moram vas napomenuti na dogodovStinu narodov naSih. 
Pamtenje dogodjajev hoce vas pripraviti zamahaju, koi potriban 
jest, prie neg se odluka Ijucka i pametna uzme; jere znanje pro- 
dastog tvorja narodnog nosi npucenje za buduce razsude. 

Star! Madjari s vrimenom mirnijeg 6uda pridobivSi^ ostavili jesu 
porobenja bliznih krajev i Yei stadoSe u vinac Ijudskih i staloih na- 
rodov stupiti. Onda jedanput vec i temelite si zakone udiniadu. U 
to doba oni i to opazili jesu da sasve blagu poljanu oni vladajuci^ 
opet njihovi kraji da utverdjeni niesu. Setiv se jurve, da gardko 
carstvo kraljevine, koje danas se Dalmacia, Kroacia i Slavonia 
zovu, opet bi rad osvoiti, indi za preteci ovu pozudu i da morje 
i po nijin tergovinu i k tomu tolike velike rieke pridobe, koje 
ondi teku i koje u jedan mah u ono doba prilika zabrana voini- 
6eskoga bile jesu, odludiSe ove poludainske derzave nijma blizne 
osvoiti. 



i 



Digitized by LjOOQIC 



56 T. 8in6lKLA8, 

Hervacka i Slavonska kraljevina ba$ u ono doba razliditb i po 
dyiub slab<h vladaocih deriana biadu. Indi tezko nedohadjaSe Un- 
garom jednu za drugom od ovih kraljevinah pobiti. Nego opazi&e 
n tim boju, da za osvoiti i prideriati ove kotare velike preprike 
u junvadkiin cudu Ijustva onoga preterpeti imadu, i da nikako bez 
velike ^artve svoih vojakov u vladanje stupiti se nedade. Sto nijma 
opako se vidjajuce, umietno izvolili jesu 8 poglavicami ovih kraih 
pogodbu n^initi, i kraljevine ove u ovietovano draztvo sebi sa- 
zvati, i a obStenju pod nihov zakon prijeti. 

Poglavice ovih kraljevioah rado ovai naklon primiadu, jere &e- 
lili su mira iz ove strani i radosni su bili iz neprijateija bli^njeg 
i krepnoga dra^benika uvjetovanoga si tvoriti. Prudnosti ovoi za 
volju rado su prijeli tudjega kralja za vladavca jere jurve obe6ano 
nim bia u svoih obi^nih uredbah ostati, i svojega bana sebi iza- 
brati, koi namesnikom kraljevem postavljen bia i u podainkih pri- 
duvanem biti. 

Ove nove pravice Kolomana i La'lislava kraljev po sliedecemi 
kraiji biadu potvrdjene, i z Dalmaeium, koja se kaanie sama na 
komade udru^i s ovemi kraljevinami, pismene, miogoverdtne i li- 
ubodamie joS pridobe povelje, u koih n^logovriedne zasluzbe ovih 
kraih i korist; koju oni zahrane kruni madjarskoi ispitane se na- 
laze. I doista nie zaman bilo ovako milodariti ove narode, jere u 
cudorednosti kerstjanske viere i svakojakom dru^benom zvanju 
davni prednici Madjarov bivSi viemostjum prljatelstvo i u boih 
proti Talianom, Gerkom, Tatarom i Turkom 5uda puta kervjum 
druztvo bia po nih blagodarivano. 

Za to Madjari svakdan cenu kotarov i Ijustva bolje pripoznavSi 
zeliii su joS teSnjem savezom ove kraje sebi priklopiti. U tim du- • 
bokim umnju podeSe sve poglavite rozgve ovih narodov u ungar- 
sku zemlju preseliti; dajuci nima tamo 2ene, ^aati i dobara; take 
jednakim na^inom opet u ove kraljevine poslaSe svoje poglavite 
rozgve, i nje ovdi oieniSe, nadariSe i naseljase. Ovi blagoviti Ma- 
gjari dopratide puno Seljadi i uvedoSe svojega jezika i dieliSe svo- 
jega obilja. Ova pametna i krotka uprava vrlo uharna i prudna 
bia, jere vec s vrimenom dotle doterane biadu stvari, da bez svake 
krivde i taibe madjarski jezik i obi^ai viSe polutine uvedeni bili 
jeau. Svi gradovi i cerkve dobiSe madjarska imena Skladnopietje 
i tanac madjarski bia uveden. MadjarsU kraiji sami imadoSe svig- 
dar Hrvate, Slavonce i Dalmatince u svoih dvomih 6astih. I da 
ova pamet jo§ jedan viek terpi, otareno bi bilo ime narodih ovih 
i jezika njihovoga bez svake tuge. 

Ele veliki i visni ravniteli pukov drugoga odsudi udesa naredom 
i stvarima, koje nakanu ungarskomu dubokoumnomu tada sritno 
se skladati staSe. Dogodi se dobom, da kutja austriinska pris olje 
1 krunu ungaraku baStinskim zakonom pridobie, i da ona nalazi 
korisnie za der^avou prudoju ovo uzjedinjenje razvaliti. 

U sliedenju Ce?a kraiji nasliedatveni ove kutje skerbeli jesu, da 
utistenje narodov ovih lude. Indi povedofie svigdi, gje jest mogu6e 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NAKODNA IDBJA. 57 

bilo, stare rozgve u otadinsku domovinu, dopuitaSe jezika kotar- 
skoga i Dadeljaie novima poveljama kraljevine ove, posle Sto stare 
od ungarskih kraljev dane potverdili jesu. Ova jurve sva pradna 
biadu AuBtrii za on das, jere stim u boih kucnih, koji vieka 16. 
i 17. toliko zla udiniadu, Hervati s onum stranum Madjarov slo- 
2ili se jesu, koja Austriancem prilozna bia. I Hrvati i Slavonci 
zafalni dadoSe se ve6 branjenju medje i kraja proti Turkom. I 
tako u kratkim vrimenu razruSiSe, §to pamet i tvorja ungarska 
dugoviedna upeljaSe. Jezik na$ onda na visinu dospia, Sto sad joS 
svedode inikopisma u pisnieah i knjiSevstvo staro. 

Ovo razpa^nje narodov pod krunu ungarsku spadajuceh terpilo 
je do cesara Karola. On u6\m mira s Turci i utiSi domace boje^ 
i svojim mogudestvom, za nijm pako Maria Teresia z milostjum i 
poboznostjum i na sverSetku Josip z silum upeljai^e i hodna udine 
nimadkog jezika i nimadke obidaje u sve kutje preStimanie ; i drez 
to i drez tolike zapovedi dvorske obStinsk mu zakonu i naSim 
sobskim poveljam neugodiSe. Od onda vec Ungari i Hervati jed- 
nako ^sti i milosti dvorske glede^i, izgubiiie naklon sobski do- 
movini i omrazenje medju se. 

Vu ovom preobra^enju politidkom medju drugih tegotah zalovati 
takodjer moramO; da Madjari nepamtiSe vec perve dugoviedne 
slui^be i zartvovanja nasa ; da oni zaboravivSi povelje naSe od oto 
dbba vec i dan danaSni u broju i blagu obilnii i pristolja kraljev- 
skog okoIivSi, nam ne samo Cfasti u svoih viSiih stolicah, koje i 
nas sude, polag skladnorednosti Ijustva nedadu, nego u naSih kra- 
Ijevinah sve goinie i koristnie dasti duhovne i svetske svoima pri- 
pitajuy premda mozak naSih narodov (kako jest u sviuh Skolah 
vidjeti) za svaku siu^bu z madjarskim pradno se pariti moze. I 
bad u ovom preuzivanju svojega obilja neobzirni, serca naroda na- 
Sega netioSe, i tako na mogu6u nezvieat ni sad nemisle. 

Ovi Madjari pod Josipom earom, koi blagopolucim puke svoje 
silom nadieliti tio jest, gotovo svojega jezika zaboravivSi i dobitak 
obStinski sobskomu aldujuii po smerti njegove kao preporodni 
biadu. 

Oni zakon i jezika svojega iznova udiadU; i istim mahom i kra- 
ljevine naSe u nihovo kraljestvo pretoditi opet naumiSe. Iz ove 
nihove hitnje i izrekah u dietah kasniih i tegotah vec gori re- 
denih izlaze krivde, proti kojemi mi svi se tuzimo i koje redom 
razsuditi i za pomo6 medju se sovietiti se sad valja Ele prie treba 
da nadela utemelimo, koja nas vodila budu. 

Pervo naime jest^ da uviek pamtimo, da kraljevine naSe niesu 
osvojene i pridobljene, nego da mi dobrovoino pristali jesmo od 
parvine joS ungarskim zakonu s tim savezom; da se povelje i 
uredbe naSe sobske obderze, indi da mi uvjetovane kraljevine 
jesmo, koje u obStinskom dobru s Madjari, kao z bratjum vije- 
canja naSa derzati, osim toga pako zakon na$ sobski braniti mo- 
ramo. Izlazi odotle, da mi na ungarskoi dieti od na^ih zakonov 



Digitized by LjOOQIC 



58 T. SM161KLAS, 

flobskili nista puitati nesmiemo^ nit oni nje u viecanja uveati ne- 
mogu, indi da i svaku priliku suzainstva odklonimo. 

Drugo jest, da tverdo vjerujemo, da imademo protiva svakoma 
preotetju mloztva ungarskoga obrambu, jere pravoljubni gospodin 
i kriepostni kralj Da§ obStinski pravednim potribam nadem svigdar 
u tome ugodio bude. Ceste, Avete i znkonske njegove rijedi po- 
tverda jesu njegovog zakonoljubia vere. On zeli bogoStovno^ i 
amjetDO vladati, i svima podloznima priaine krivde popraviti. 

Ufaite Be daklje iz istoga uzroka, da Dalmacia jedanput kako 
je prie bila bude s nami sklopljena, i mi onda jedan dva miliona ^i- 
neci jedno-rodni puk budemo. Moguce jest opet i joS vifie, ako li 
svrimenom Bosna, gdi tolike irozgve na§e zivose, s pomocjum nagum 
u nadre nase se povrati ; kakvo li to ufan'ie za naS narod. I baS 
kako svakomu serdcu ufanje i svakomu jeziku molba dopuStena 
jest, jos i to nfati se i od boga moliti volno bude, da nam se z 
milostjum visnjum kraljev nasih onai krai; koi se sada imenom 
Ilirie ozivlja, i koi jezil^a naSemu spodobnoga govori; s nama zdruzi. 
Nedvojno jest, da onda takovo kraljevstvo Iliri^ko pol detiri mi- 
lion du§a brojece menu diku i sostqjanju snagu, kruni pako korist 
vie^nu zahraniti i mjerilu uharno prignuti moglo bi. 

Nemoite zaboraviti, mila bratja, da vaSt starii puno dostojanstv^a 
kruni i kraljem zavergli jesu, da i vi skorie joS u surekcie lieta 
1809 s onemi sedamnaistemi hiljadi, i u zadnjoj, kojoj Madjari 
ni§ nepripomogo§e, s onemi tremi hiljadi vojakov k ovomu aritnomu 
miru i sadaSnjem bitju pripomogli jeste ; osim toga da Kraina, kao 
od starine va§a bratja. vaSe ime nosi, i vaviek vaSa bude ; indi da 
na nju misliti valja, koja toliko kraljem i Varna u voini6eskom 
glasu dike i naima od krune zasluzila jest. 

Posliedevno pripoznaite, da i vi svi skupa blagodarenje od na- 
sega gospodina i miloljubnoga njegvoga sina, (koi otcu u zakonstvu 
jednak bude), zarad va§e i vasih stariih svigdar izkazane viere u 
tolikih §kaklivih prilikah pravedno se ufati mozete. 

I ako bi i ova sva ufanja do^katju daleko bila, za oto opet 
vriedno i dostoino junaku jest u svojem stopu hrabrena ufiEuaja 
ostati. I kako goder udesa va§ega naroda i okolicu kopnoga pro- 
motrite, svikako bitja pred vami lezeca ugodna vama se diniti mo- 
radu, ako li pametni budete i juna^ka serdca vaSih predjih ladate 
i drez to od Madjarih dostojanstvo i 6rez viecanja dubokoumna 
vaSih poklisarov dastovanje zasluziti znali budete. 

Na protimbe pako, koje z Madjari imademo, vracaju6i se, pri- 
poznaimo dobrovolno, da svakomu narodu volno i bas pravedno 
jest svojega jezika govoriti, pisati i te£ati na toliko, da ga svaki 
domorodac u svakom sli^ju obdenskom raziimie i da svako kni- 
^evstvo u njemu veeti moze. Onai narod, koi to dokazati nemoze, 
pravu iliti cudorednu domovinu neima, jere ona umni sklad jest 
Ijustva i kotara. Stanovnici svake derive samo polag stepena cu- 
dorednog tezenja svojega u dinih, rie^ih i knigah Ijuckomu droztva 



Digitized by LjOOQIC 



HRYATSKA NARODNA IDBJA. 59 

pripisati se moj*adu. Indi ddista doba jest bila> da Madjari ovu 
duznost di^no sverSavaju. 

Ele ne sliedi odotle, da oni naroda drugoga uvjetovanoga drugog 
gyojeg starieg jezika govorecega k madjarskomu prisiliti smiedu, 
ako zakon uvjetovanja to nezapovieda. Mi malo prije dokazali jesmo, 
da sad vec dobrovolno stodenje nasega stariega i puniega jezika 
u madjardki, tako kao negda, izvesti se nemoze, jere to hi bilo 
sad ondi podeti i namah sverSiti teti, gje mlogo pametnii i mogu6nii 
predji nihovi posle dugovie6noga zatrudjenja Ijiibostiyo negda sver- 
§iti tioSe. Da pako sada doba nie naroda poldrug milion hrabrenie 
duSa brojecega silum podasta priganjati, to i vi i sami pametnii 
Madjari pripoznavatt moradu. 

Za oto iz prilikah obStinskog naSeg bitja sviest dugovie^na iipu- 
tila nas jest, da stolice one, koje ob§tinske potribe sviuh narodov 
naSe krune sude u dia£kim iliti staroriinljanskim jeziku kao do 
sada se vesti moradu. Ov svima, koi u dkolah se odbrane, i odotle 
za vladanje poslov prikladni bivaju, znan jest Ob tim i nauki i 
staro knizevstvo^ koji zibka svega znanja vaviek bia, obastane. 
Vidimo u peldi kako Inglezi i Francezi^ koi prednici nasi u mudro- 
znanju i sviuh naukih jesu, toga staroga jezika za oto se u^e. Ako 
daklje viSna stolica pravdena, i kraljevska kancelaria i u dietak 
stol pogiavicah ovoga jezika obderzavala budu, onda ce pametnia 
yolja i obstinsko dobro opa^eno biti, jere tai jezik slogotvorni nam 
jest za obStinske posle ovih kraih, razli^ite jezike govorecih. 

Duzni smo ele dobru peldu Madjarov nasiieduvati, i nijma drez 
to potverditi, kakve su ciene u nasem urau dobra i pametna ni- 
hova tvorja. Za oto kazmo, da i mi narodnog jezika imademo, koi 
svakog tezan ja kadar i vriedan jest, i primimo naSeg jezika u naSih 
poslih, i pritrudmo se njega prilagoditi svagdasnim obstinskim i 
pismoznanskim potribam, kako Madjari tekar od skora udine. I 
8 tim, vieruite, naibolje odgovarali budemo prezestokomu onomu 
madjarskomu zagtivanju zarad jezika svojega. 

Slidi iz reiSenog zaglavak, da mi viseSu nasu sovietnu stolicu po- 
litidku, iliti sovietni dikasterium kraljevski. kako jest vec bivao, od 
kralja naSega drefino isprosimo i za njegovo utemeljenje skerbimo 
(ako li bi glavnice novdene po nezgodah dobe terpefe bile) i pod 
jedno zakonimo, da stolica ova, kao i varmedje nade, sve medju 
nas budude obcenje po na§ki izpisuju. Ako li tuteka kakvi aldov 
potriban bude, on svakomu domorodcu, koi i glavu svoju za korist 
domovine dati duzan jest, radostan biti mora, kad pomisli, kakvu 
odotle korist dieci i mladjem poslednikom zahranimo. 

Nit se nije bqjati, da bi takih nemilih sinov domovina odhra- 
nila, koi tai aldov na kumiru njoizinom nebi dobrovolno tili zar- 
tovati. I budu6e ufanje nase na pridobitju Dalmacie po svietle rie£i 
kraljevske podkladno jest. Sliedovno indi prosnja nasa laglje pri- 
jeta bude. 

Mi za oto i^ pravodarnosti miloljubnoga kralja, kao otca nasega, 
posluhe se ufati, kako ti i svarhu ^elji na§e iz politidkih i dvornih 



Digitized by LjOOQIC 



60 T. BrndjIKLASy 

uzrokov podpnnoma nadati se imademo, ako tekar pametno za- 
molimo i zaufano zaprosimo i mimo do6ekati umiemo. 

Nece jasnoi pameti kod budnih roditelov ute6i ^pazka ona, kako 
ti onim sinom njhovim) koi bistrie glave jesa, potribni budu ma- 
djarski i nima^ki jeziki: pervi naimre zbog uvietovanja z Madjari^ 
drugi pako zbog Ijubavi kojn proti vladaocu naSemu u nadrih 5a- 
vamo. Jamstvo nam jest mozag naSega naroda, da mi nakana ovoga 
dovoliti kadri jesmo. Ova uprava priliku nam dala bude didne po* 
klisare u ungarsku dietu slati, i ii svakoi priliki caru naSemu a 
njegovom jeziku govoriti 

Ovakvim daklje umom, el tekar ovim ugozdenjem mozemo ma- 
djarskomu zagtevanju zarad jezika ugoditi. Pristoino jest, da manji 
uyietovani narod vecega posluSa i u pameti nasliedi. Eie potribno 
takodjer bude, da manji narod bez svakog straha drugomu istinu 
re^e, i da svakoi sili junadko 6e\o suprodstavi. 

Zagtevaju dalje Madjari, da mi nale prikazanje u diete premi- 
nimo, i kao oni od strani varmedjah poklisare primirum Saljemo; 
indi da obidai uvedeni ostavimo. Mi naimre do sada jednog u visnu 
stolicu poglavicah i dva z naSim meStrom u stolicu plemidev po- 
gilivali jesmo, koi neprika^u nit broi puka, nit varmedjah^ nego 
(iitave kraljevine naSe, jere gledec na puk nas poldrugog miliona, 
bar petu stran sviuh poklisarov slati bi morali. Slidi indi da naSe 
bitje u diete jedito zarad obStinskih zakonov cela derzavu sliSa- 
juceh uredjeno jest, i viecanja naSa sada kao od dviuh kraljevinah 
dolazeca prijeti se imadu. Tim uzrokom dolazi, da naSi poklisari 
u diete nesijedu kao drugi ungarski varmedjski odaslani, nego ozgor 
kod nastoinika plemenitoga stola. 

Reda ovoga od starih nat^ih baStinjenoga i naSoi priliki nikada 
Yi§e, nego sada primijemoga, i nas od svakojakog prenaglenja pri- 
cuvajucega vierno obderzavati i sum snagum braniti moramo, i 
nikada od njega odstupiti nesmiemo. Ovai jest jediti na^in ne samo 
obderzanja na§ih osobnih zakonov, nego i tverdja sloboStine ob- 
Stinske, koju jedna kraljevina bez uvjetovanih drugih prominiti u 
temeli nesmie. Da mi popustimo obrambu naSu, Madjari, koji od 
narave jurve milovriedni, ele i vrlo prominlivi jesu, nijhoyum ze- 
stocum i mioztvom, ne samo nas bi u yijecanja, kao varmedske 
poklisare osvoili, nego i bitje svoje i na§e skliskoma udesu bi pod- 
vrgli. 

Amo pridje i ona izreka ungarska, da mi od povelje one od- 
stupimo, koju negda u doba reformacie prijedji naSi zadobi$e, da 
nikakvo novo bogoStovje neulazi i se ne naseli. Ja podsve upu6en 
jesam, da uzrok ovoga zabrana niS, van politika i zelja slogu ob- 
duvati bia, jere mnjevati valja, da Hervati, koji davna prie, nezeli 
Madjari, poznaSe pametni dio viere Isukersta, tako neterplimi proti 
drugome kerStJanskom bogoStovju bili nebi iz drugoga uzroka. 
Vidimo mi svagdan u varmedjah madjarskih, koliko razlifitost viere 
neudini zla i nesloge. Ova nezgoda korenje svoje vec i u vladevstvo 
obStinsko varmedjah svelikim kvarom puSta. I mi jedito iz toga 



Digitized by LjOOQIC 



J 



HRVATSKA NAROBNA IDBJA. 61 

uzroka ni otuda tako dugo neodstupismo, dok nam Madjari medju 
se u obdtenju svoih kotarskih posala bolju peldu sloge neodadu. I 
ako bi i kasDie iz kojega godar visnjega uzroka odstupiti teli, to 
ufano ne u dieti, nego u nasim sobskim saboru odluditi valja, bu- 
duce naSe povelje tako koristne, da mi u Bobskom na$em saboru 
uredbe, nadu doma6u upravu ugodece diniti i nje kraljevomu po- 
tverdjenju podverci smiemo, koje, kad odande potverdjene doidju, 
vlast u nas takovu imadu kakoti i odluke dietalske, koje takogjer 
bez potverdjenja kralja sostojanskoga nidta neva^u. 

Druzi se priaSnoi tuibi i ona zarad kotara varaSa Rieke. Ovai 
kotar be o^ito po spasane kraljice i cesarice Marie Teresie kruni 
darovan i hervackoj kraljevini priklopljen. To dokazuju darovani 
listi. I kako nebi ona bila darezlivoat pametno uredilar Inade po 
prilike umjestjenja biti nie moglo. NaSa domovina dotide se toga 
kotara, i puk ondi uasega jezika govori; a Madjarska trideaet i 
detiri mile daleko jest odande. U sliedenju toga date jest miesto 
gubernatoru kotara po kralju u na^em sobskim saboru, kojega to- 
like puta za nas zive uzivao je)t. Ele od potle, kako Madjari zelju 
svoju pri obitja ovoga kotara ogiasise, vec se gubernator (preozi- 
vanjem, rodom Madjar) neuzsudi u nas doici, ako ga i ban po- 
zove, i premda miogi posii kraljevinah naSih z riedkim interesom 
udruzeni jesu, i premda Bakar i Kraljevica, sad pod viadevstvo 
Rieke spadajuca, hervacko osobstvo od starine jesu. 

Ele ovo kriYO preotetje jedito uzrokurano jest zeljum, da i Ma- 
djari drugoga bogoStovja tamo se naseliti mognu, i tako svakomu 
Madjaru bez razlike viere volno bidne tamo seliStje imati i tergo- 
vati. Pravie sigurno i pametnie bi bilo iskati, da u luki riedki se 
uli§i zakon neselenja inoviernih, buduci i onako luke ulisene jesu 
od mlogih stvarih i derzane bivaju u tergovadtvu kao inokraina. 

Mi u tergovini Madjarov zarad nihovih dobrih zemalj i nasega 
mukotrudnoga kopna svigdar gubivamo^ buduci oni jeftinie prirodje 
svoje dati, i 6rez to naSe cene kvariti mogu. Ele to nas neuvri- 
djuje i mi i^elimo korist nihovu iz dru2bene Ijubavi, neka i oni 
jedanput pomisle na duzno i povratno Ijubodarenje uvietovne bratje. 
U tim vi nje uputite i dokazuite, da mi svigdar, ako nemili biti 
zagtevamo, stetu na putu nihovim prirodju kroz nase kotare u(^i- 
niti i tergovinu nima kvariti mozemo. 

Naudete jos, bratja moja, Madjare, da oni kotar ovai, 5egov go- 
der ozvan bio, kao svoje blagodadie krasno, bolje pomiluju, bu- 
duci nima jediti tud izlaz za svojega mlogog blagoslova bozjeg. 
Neka ga daklje korisnie odhrane. Da jest doba, da se druztvo 
tergovadko jaspra imajuce tamo utemeli, koje da prirodu ungar- 
skomu i hervackomu, osobito onomu^ kojemu puta u nima£ke kraje 
oprie^iie, po moru put naidje. Vuna, vino, duvan, konoplje i hrana, 
Bva ova da imenovano druztvo biva, naikorisnie na more bi poslo. 
Podetak tezak i za jednoga pogibeljan jest, ele druztvo izkusanje 
laglje udini i malih ketah se nesetja. Do sada tergovci inokraini 
saroosvoini; tekar dobitak voistuei, svak za das i za se tekar ter- 

Digitized by LjOOQIC 



62 T. naabiKhAB, 

gujuci, desto na Steta oarodov naSih radiSe. Za oto se dogadja 
ftvagdan, da se moskovska i egiptonska hrana ondi prodaje i bro- 
dovi z ruskim konopljem ondi urese, a naS prirod kod kutje jef- 
tino pazari Dokazuite, da nad tim viSe le^i^ nego nad svadjam, 
^gova se Rieka ozvala bude, kad ona nama svima jednako otvo- 
rena jest. I tai jest uzrok, ^rez kojega mi Madjarom, koi imatnii 
jesu i yi§e pomoci mogu, izreka nihovu prostiti mozemo, ako samo 
izvisiti lukn rie6kii i tergovinu ondi boljma povesti tili budu. 

Ele mlogo Te6e versti madjarsko jest zagtevanje zarad Stibre 
kotarov na^ih, koju oni svojem krajom primieriti £ele. Hervati i 
Slavonei od naistarie doba laglje derzani biadu u pla6an]u obitin- 
skih podainkov, pod Vladislavom kraljem pako u o6iti zakon pri- 
jeto be, da nasi kraji tekar polatinu plate od primiernih podainkov. 

Ova povelja glavna dolasi od koristi one, koju kraji ovi od 
negdi tim udinili jesu, da su Ungarom predzidje proti Turkom 
bili. Turci n svoih boih vaviek pervu snagu nad detami her^ackimi 
i slavonskerai prelomili jesu, jere u ovih kraljevinab sve zivo od 
starine. §to oruzja nositi kadro bilo jest, na pervi glas turske 
potere diglo i u dete kupilo jest. Turci nit prie, nit sada red der- 
^avni iliti policiu neimaSe, i kerstenika za pogana derzeci, nikakav 
grieh nestimadu porobiti kerStenike. Indi £esto se dogadjase, da u 
najvedem miru kod nijh se verpe kupe i bliznje kraje porobise, 
seJa upaliSe, i ako mogose mladice obojeg spola sobom odvedoSe. 
Ele Hervati vaviek takove haidudke 6ete pobia§e i prie^ise, da u 
Madjarsko doiti nemogose. Indi u miru i ratu Madjarom prudni 
Hervati i Slavonei biadu i u^iniadu, da ovi mirno blagopoluca ko- 
tara u^ivati mogose, dok mi glave naSe u pogibeli vergosmo i u 
nemiru stalnom bivasmo. Nije li daklje ovai jediti uzrok vec toga 
pomildvanja vriedan? Osim toga znana potverda jest, da naii kraji 
lo3e kopno i mersavu zemlju imadu, koja z prirodom ungarskim 
pariti se nemoze. Tursko daklje blizenstvo, od kuda niS, van boje 
i 5umu do^ekasmo, i siromaStvo, al i juna^ka serca ovu povelju 
negda zasluzise, i za oto u nebo kri6eca jest gribota, ako li Ma- 
djari ovu pravicu naSemu puku stibra^komu ne uitjadu. 

U prosastom vieku dogodilo se jest, da u Slavonic inorodni jedan 
6astnik u diete, iz sobskog jednog uvridjenja pizmu vodeci proti 
Hervatom, u ime svoje varmedje na sramotu Hervatom, Madjarom 
nudio jest od 6itave Slavonic, gdi ni§ imao nie, stibru fiitavu, kako 
Madjari placaju. Poklisari hervacki protivili se jesu, ele mloztvo 
Ungarov primise taj naklon i nepitase naroda, nit neslusaSe sprie- 
^enje poklisarov zakonskih, nit nevieru ovog izdajice nerugose. I 
tako biva, da protiva poveljah nasih glavnih puk slavonski od 60 
godina madjaraku placa §tibru. Zarad ove stibre obaSka dva pokli- 
sara u dietah svaka slavonska varmedja derzi i placa i jurve terhe 
sve danas nosi, kojc Hervacka kraljevina zakonito podnesti ne mora. 
Ovu krivdu daklje dre^no oSituite Madjarom i uputite nje, neka 
to zdu§no poprave, ako li danas sjutra dan pedepsu zasluzenu od 
pravodielne bozice Nemezisa proterpiti note. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NABODNA IDBJA. 63 

Posljednja naSa vrstna tuzba jest poradi bana naSega. Cast bana 
hervacke^ slavonske i dalmatinske kraljevinah od negda utemeljena 
tretja ^ast ungarske krune i naS domaci rod bia. Ovai ban nebi 
smio zarad velikog nadpadanja vlasti svoje izroedju nas drugdi 
prebivati i kao tretji u poglavicah cele derzave u diete, kad vecega 
nie, predstolje bi morao voditi. Ete niti jedoo, niti drugo Madjari 
neobderze. 

Uputite daklje one Madjare, koi krani blizii jesu, da soviete 
premilomu gospodinu naSemu, da ova dast u paryenoi vlasti der- 
zana bude. jere u svako doba osobito u sadaSnjem zemanu 6ast 
ova velike jest versti i naroda za.poviedaju6a, koi krainu 6uva 
brabren i vile polutine obruzan jest, koi do sad 6esto z kervjum 
viernost svoju potverdio, ele kqjega iztoSni i zapadni krune nepri- 
jatelji gledaju. Onim bogoHovje i spodoba jezika, ovim skoro pro- 
sasta vremena i voiniCesko druztvo pozudu tvore za ovim Ijustvu. 
Ototuda sliedi, koliko nadpada, da ban povoljan narodnu bidne i 
zaufanje istoga pridobi i zacuva. Vi pako, miljena gospoda, po- 
klisari vu ovome kotrigu osobito, kao po^itanomu otcu i kralju 
nalemu dokazuite odito kakva jest danica 6ast ova i kako mi od 
njega i u toi vrsli pravicu za nas, a prudnju za njega prosimo, 
kad ga molimo, da ovoi 6asti &Uri obi^ai i sjanje starinsko pri- 
invB.. Puk malo imajuci, i 6rez to vece smerti raanje se pla§e6iy 
poznat odotud, tekar Ijubavnim zaufanjem i z milovanjetn dugo 
priderzati i iia korist obStinsku pritegnut se moze. Sve to potverda 
toliki jasni ^ini starinskih banov, koi oli kod kutje celim pokole- 
njem kraje svoje proti nadrusenju velikih nepriatelskih voiskah 
obraniSe, oli vi^e puta dalje otiduci s jednum sakum vojakov nai 
ve6e voiske ol pobiSe, oli bar ustavi§e. 

Sve ove krivde, koje vi neradosni terpite, neumitje poveljah i 
starie dogodovStine na§e i nezDanje kraih nasih privezlo jest. Valja 
dakljo; da u druibenom razgovoru, gdje izpoved neznanja sramota 
nie, nje u sva^em naSe sobst^o dotikaju, ^em uputite, §to oni do 
sad neznadu. Nakan Ungarov negda debar i prudan bio jest, ele 
prilike i prete^eni tri vieki sve promini§e, i to vec se ne dostize 
nit zamudjena prilika se neprivati vise. Sad jest u sviuh bistriili 
der^avab zaglavkom nastalo i vjestinum dokazano, da pod jednoi 
kinini buduci i sostojanje imajuci razllditi krai i narodi, osob to 
razlidite jezike govoreci, tekar pravi^nim uvjetovanjem u jednu 
tverdostoinu derzavu se osnuju, obaSka pake svakomu kraju niho- 
vomu sobstvu prilagodne nijm se dopuste uredbe. Take veli obstino 
dudno umnje politike naSega zemana, koje ja^e jest, nezeli sve 
puSke kopnoga nadega, jere one i nje s vremenom osvoi. I ovai 
sistem ve6 u starini, i ba§ i u ungarskom sostojanju bivao jest 
Tako bia Erdel, Galicia, Bosna i kraljevine na§e z Madjari udru- 
zene. Ovim sistemom Ijubav narodov razli^^itih se prihrani i pri- 
lika uvriedjenja se jami. Ovoga dakle vi s naukom proti Ungarom 
i proSnjura proti kralju nasemu branete. Ovai sistem ako medju 



Digitized by LjOOQIC 



64 T. SMl5lKL.AB, 

nas zduSno obderzan bude, Ijubav i savezai priassni oj^t prlvesti 
boce, dva dara bozja, bez koih stalnog £itka politidkog a kotarih 
danaSnjem viekom neima. NaS milovani kralj i cesar dinom svag* 
dan nam kaze, da ma aerce takovo milotvorno vladanje zeli. Upu- 
tite daklje Ungare, da i oni ovome sistemu privole i blagopoluce 
i sloga obdtinska onda bade, i uz viere proti zakonskoin kralja 
kao sriedocilju nasemu i uz bratju uvjetovanu branec krunu i 
sostojanje na§e juna6kum snagum nai ja^i u Europe budemo. 
Protivna pako protivne svarhe dogoniti mogu. 

Ako li pako prem toga svega Madjari svoim mIoStvom i pred- 
sudjem odstupiti od pregona nebi teli, misli pako i svietovanja 
moja vam se nebi dopadala, i vi odluke gori dokazane i terhov 
jamstvo prijeti kadri nebi till biti, onda ba§ imena i dobrodarja 
starih vasih nevriedni baduci, podlozte se dobrovolno mloztvu Un- 
garov i dobrovolte se ufanjem narodnog razuma i mozga vaSega 
i sigurni budte, da vi i onda^ ako li suzni, jurve orako^ kao Gerci, 
kad negda po Rimljani osvojeni biadu, nje naukom preobladade 
Tako i vi, ako pritrudni budete, Ungare znanjem preoteti mozete. 
EJe onda za boga bar pla^e ostavite i od tuzbah medju vas be- 
rijaite, jere nis nevriedniega neima od pladecega naroda, prie neg 
je nva potribna za obrambu svoju naivecim trudom i zartvom po- 
kiisao. Pla^ jest oruzje nejaka ^enskoga spola i pomoc robov i 
prosjakov, nit se nalazi sramotnii ^in za junaka nad tuiSbum otai- 
num. Volte daklje svi jedan dan umreti, nego u glasu, i 
onda, kad u raje drugoga vilaeta pred vaSe vriedne prijedje doi- 
djete, pogerdani i pohuljeni biti. 

Ulozenja ova, o koih do sada govorili jesmo, biase argumenta 
osobna serdobolju dotikajuca, po izrekah i 6inih madjarskih uzro- 
kuvana. Sva ova rasud dozoran i zelja pomirja u Madjarov na- 
mah izli^iti moze. Neka preda se glede i p eosape, kako malo 
ufanja imadu, ako vi vriedni budete, i koliKe vrsti sloga danaS* 
njem viekom jest. 

Druge pako i)pazke moje celu der^avu dotikajuce u obStenju 
sliedece jesu. Ja vidim mloge protimbe ude^a dolazece i korenje 
svoje u neumitju i pregrieskah priasnih derzavnih poglavarov ima* 
juce, koje popraviti i vece nezgode priediti duznost vusa jest. 
UvjeStena jest istina, da mertelna sva mahanaata biti moradu, da 
nie fioika bez pregrieSke i da naivecum mudrostjum tvorena uredba 
tekar za danas dobro sluziti i do sjutra prilika dospieti mo^e, gje 
vec valjala nebude Indi uSeno i razumno Ijustvo od dobe do dobe 
svoje uredbe popraviti mora, ele nikada mloge na jedan mah i 
nigdar bez ocite i obstinocudne potribe. Zakone pako, koje aklad 
tezanja i potribah jesu, i koje bogostovno obderzavati vaija, bez 
dugovie^ne i obstinske viernosti, tekar potvardum zelje narodne i 
dubokoumno prominiti valja. Ina5e promienjen i narodu neugodan 
biti mora, i zakonstvorce one dobe rugom obaipal bude. 



Digitized by LjOOQIC 



HRVATSKA NARODNA IDBJA. 65 

Gledaite u peHe Ingleze^ koi pervi med razsvietkenih. narodov 
i naijasnii u zakonotvorju jesu. Oni znadu, da starii Hihovi zakoiu 
za sadaSni zeman u mlogih verstih prevehnuli jesil, ele sve takove, 
kakovi jesu, zdusno obderzavajuc i u nihovom popravku vrlo tei^ki 
i obzirni buduci, sostojanje avoje mHuju i dago uzder^ali budu; 
gdi protivnim na^inom Francezi nikada avoje pametneSe zakone 
tverdofitoiDO ne obderfcavSi, s naravskum svojum vatrum i razlogom 
liepixDj opet od jedne bladnje u drugu zapadose i tolikq sastojanj^ 
u pol vieka prominiSe, koliko godar bistrie glave medju nje ee 
pahodiaSe, koji za Bvojii prudnju sobsku prominbu tioSe. Sliedovno 
daklje Sto mAite od one verpe izrekah prominjenja onih mlogjo; 
vrstnih kofcrigah vladevstva, koja posljedna dieta u razsud uzeti 
zapoviedilift i prominbe u nima udiniti odlu^ila jest ? 

Vu ovih kotrigab mlogo imad^ otaiiiotrovnoga za slobo§tinu der- 
zave UDgarske. Nit tisutna stran puku pismozuano i u o6itana: n^ 
da bi on mogao nad tlm migliti i pisati I da ae ovi kotrigi « D(ia^ 
tttrom vjecanjem razsude i protivni sobski svakog poklisar^ umi 
sluSadtt, najmanje desetak godina proslo bi u torn poslu i jog pp 
lutinu nebi dodekati moci* I budu6i nit polutina zakonav uugarskih 
vierna se ne obderzara^ sto saide bude, ako opet prominba u mlo* 
gib se u5ini, koja opet pbsluiana nebudu. Steta, koja nam odotle 
prijeti, i koje se ja plasim jest^ da se nesloga neotazliva med kra- 
Ijem, bogoStoviam i svemi redi i kotrigi derzave drez poklisare 
doprinese ako sve odludene diele u razsud uzmu, boim se^ da 
odiuke nedozorne po zlosti i dosadjenju podverzene se na svrsetku 
udine, koje slobostinu obStinsku podkopale budu. 

Volio bi ja daklje u ovome tegotnomu sli^aju aovietiti, da se 
kralj, Bve poglavice i svi zakonotvorci krsno i istinito zaklinjaju, 
da one zakone, koje vec imademo, i koji do sad odbaceni niesu; 
bogoStovno obderze i urede, da se svi stanovnici bez pomihivanja 
zakonito pedepsaju, koji bi se proti svemi u napridak naimanje 
pregrieske u^initi uzsudili, jere prevelika dobrota jest nemar, a on 
uprav u razpadanje vodi. Bez ove odiuke tverdostoinoga sludanja 
zakonov naSih nikada sritni biti nemogosmo. 

Mi tolika kinda u na§ih dviuh zakonskih knigah imademo, da 
blagopoluce mainkati nemoze, ako se ovo ogledalo druzbene cudo- 
rednosti vierno obderzi. Ako posle takovum visnjum odlukura 
svarhu tome drez desetak godina doziviti mozno bude, onda bi 
stopor, koi ziv ostane pametno razsuditi mogao, sto bas i jo5 u 
obStenju popraviti, ol pridati valja Ba§ sad jest nai tegotnii ze- 
man za vladavce i za puke. Do^ekaimo ga i prepustaimo ga u 
sloge i domacem miru! Dogodjaji drugih derzavah liepi te nam 
nauk dati; kojega kasnije dozornim razlogom uzivati mogli budemo 
Sad mi se ^ini, da ganutje i naglozelnost iz jedne strani, iz druge 
pako strani sobski dobitak viecanja mlogih vodila budu. OdoUe 
ntkakva, dobra svarba izaici nemoze. 



Digitized by LjOOQIC 



66 T. SMidlKIiAS, 

Jedita koja doista danaSnjem zemanu prilagoditi valja, i koja 
obStinskim jednakim umom Bviuh domorodcev trebna jesu, malo- 
broina buduca, indi nje nakratkom oditovati i vasim nadsudu pod- 
lagati hocu. 

ObStinski jeat glas, da okol tei^anja pravicah svagdaSnih i kod 
Budevstva tuzbah mlogo bi trebalo popraviti. Ele ako viSojo vla- 
devstvo zdudno se preotetja duvalo i sudce, ovi pako straiake 
oStrie na oversavanje duznosti gonili budu i zabave prijediti, krive 
pako kaStigati obid o biti nastane, onda takodjer i Bedyoino mlog^ 
86 popravilo bude od sebe sama, dto danas u o6\ krivo opada. Je- 
dito ]o§ faliy naimre da se menjaSki audi Udine i utemelje, koi 
kerbkim sudom poradi dugovanja to na kratkdm svakomu pripitali 
i izru^ili bi, k demu se tuzeni u dugovanju savezao jest. Uvjero^ 
vanstvo bi onda se odmar utemelilo. Tergovci i svaki doista novikc 
u korisni pr gon posala trebajuci bi nje svigdi u Euro pi nai^o, 
gje sad zbog pomainkaoja toga snda niedan inokraini i ba§ i tnalo 
koi domaci novce svoje Madjaru ol Hervatu a zajam dati se ne- 
uzsudi. Voljedu naimre svoje novee u one pakosne loJ^e i dugo- 
vanja inokraiSkih tergovaca uloziti i iz okoliSenja s velikim kva- 
rom domovine izvaditi, neg trudom i troskom pravde zarad evoih 
novae goniti. Ovi lozi pomazu jedito Spekulante one i vrgu novee 
u sake onib, koji nje jos za nas zive protiva nama drugam uloziti 
mogu. Iz neimatja uvjerovanja daklje ne same stradanje novca 
trebnoga^ nego i Steta nasa politi^ka izilaziti moze. 

Vele nekoi, da bi kroz meiijaSki sud mnoge rozgve u nerviest 
zapasti mogle, koje drez mladice svoje hlivovnikom u Sake padnu, 
kad za male stvari vas imetak zapisu, gdi tada u prilikah suda 
pomoc nalaze, Sto u ovom sudu menjaSkom ob^istati moglo neb!, 
ele ustavno, da koi dobu svoju zakonsku neima ^aipise u^initi ne- 
mogne. Malo jest lezece derzave, je li dobni razsipnik pogine. 
Mlogo viSe valja prudnja, koja iz tergovine i iz uvjerovanstva dolazi. 

Za bolje uvesti pravicu ovu, i za olahkotiti prevracai novaca, i 
za protiviti se hlivovnikom nesramniem, koristno bi bilo der^avnu 
uhgarsku banku osnovati, kako ti u Prusie svaki kotar ima. gje 
stanovnici uz poStene kamate novaca bi mogli dobiti na tretju stran 
vrieduosti svoih lezecih dobara. Ovaj bi didni kumir bio za bla- 
govite Madjare izvisitju domovine, na kojem bi trude, znanja i 
jednu stran blaga bez stete mogli zartvovati. Kako bi liepo odotle 
fabrike uvesti i blagopoluce privesti svojoi domovini, i po lim ter- 
govinu, koja sad terpeca jest, dobitnu u^initi mogli, da tekar bi- 
vanje svoje u tugjih varasih pomainsaju, i, toli^o tamo zamaq 
domovini pako na stetu netrose. Kako/ liepo bi nama morsko 
druztvo se utemelilo, i koliko nebi Rieka i na§ komerc napredovao. 

To bia ulozenje jedno od sudevstva i od uzdruzenih razgledih 
tergova^kih. Ele sad vas molim da opazite i ludite, kako danae- 
njem viekom bi puku razbornu pam,et uvieStiti koja njemu trebna 
jest^ ako mislite pametne poklisare, mudroznane nauditelje^ didne 



Digitized by LjOOQIC 



J 



HRVATSKA NAROONA IDBJA. 67 

^Sasnike; bistre plemodielnike i prikladne rukotvorne Ijudi odhraniti, 
ako ho6et6 ti^ovinu imati i ako se zdrugemi narodi pariti £elite. 
Dana^nfem viekom oauci toliko napredovase^ da vec nebo i zemlja 
svoje otainosti pogubise^ nit on lahki negda zanat puke ravnati 
yec ne vaze — koliko danas pravoga i krivoga pomnjenja po vi- 
laetu razsiito jest! Kako bi bez pogibeli razsvitje uviezbanja rediti? 
Kako bi bistre glave derzave na^e, da u taman neginu, uresiti bez 
istraha z onemi nauki, z onim znanjem^ koi vladevatvu potriban 
jest? Tomu svemu mojem umom treba vrsnie nau^itelja, ove pako 
da tezkomu udesu pedagoga volno pristupe, i z potribnim znanjem 
] deri^anjem sq uresiti i Ijucki odhraniti mogu, treba bolje pla6ati 
i od njih zagtevati^ da ne zatrudno u svoih naukih napreduju. 

• Mi u sried Europi le^imo, nama se prieti istok i zapad, on tam- 
notom, ov preizbistrenjem, on stopom iz kojega prie jednoga vieka 
se oslobodili jesmo, netiuci vise u su^ainstvo umno zapasti; ov 
sjanjem, kojega gledat jos odvis nejake o6i puka na§ega jesu. Tu 
daklje sredoputno popeljanje puka, tomu pako vrlo velika pamet, 
i uviezbanje u dasnikih potribna jest. Ovo pako zagteva za prie- 
denje svega zla bolje §kolovanje i sverSenie nau^enje popova sviuh 
bogostoviah. 

Mudri nau^itelji i vise mudroskupstine tu jedito iz 5ela pomazu, 
gje jedni po velikim mozgu odsudjeni vladevstvu, znanja vilaeta 
sversanije i obverSavanje prave cudoi'ednosti nautili bi, i ufanje 
sritje tekar velikim nau^enjem i dostojanstvo trudom bez razlike 
roda dostigivati mogli bi, dok mlogobrojni drugi sve plemodielne i 
rukotvome nauke, koji stalna leba dadu, po volje i prignutju svo- 
jemu pribrali bi, tako da ne bidne prepisan put, kuda pamet sva- 
koga coika putovati mora, buduci i mozak i prignutje razli^ito 
jest. To bi ^inilo^ da nebi svaki obstinske ^asti 6ekao, nego da bi 
svarhu dobitnu naukov prijetih trazio mlogi, a drugi novo olah- 
kotenje u zanatih iznasao, ol izkuSao, i da bi manje odvietnikov 
bilo, i manje Ijudi od nesloge, koju iz prieda tvore, ziviti u do* 
movini mogU. Vladevstvo posle neka izlaz dade tergovini i ruko- 
tvoru, i pelda viere u svakom sli^aju da bidne od veUkih; koji po- 
gledalo manjih jesu. 

Za privesti ova ugodna uredjenja dogovorte se z Madjari i po- 
molte se u druztvu kralju vasemu — i prem da derzave nase dosta 
zaverzanskih novaca imadu, el opet za prie6iti protivna umstvo- 
vanja pripomoste svi z va§emi kesami, ako se drugad nedade. Vu 
nauku i odbranenju puka svako zamudjeno lieto veliku skodu dini. 
Jere vilaet i zeman poidose svakdan napervo, a neu^ena mladost 
ostade, koja, kad njoi nedate tako se u6iti, kako ona zeman izppzna, 
volji nista se neu^iti i iz zraka i ^ujenja dogadjajev (koih Eu- 
ropa sad puna jest) tezanje svoje pobrati. 

Ova nezgoda vec sada se duje, da u mladosti malo dasnika vec 
imade, koi bi znali i tili raditi, kako jest dovedeni red Ijudi bi- 
8troga*mozga iz takove prilike samosvoini postann, a kralj i do- 



Digitized by LjOOQIC 



68 T. sia6iKLAs, 

movina z^i mal das vierne i domorodoljubne (Sasnike i slni^itelje 
nebudu imaii. 

Zagtevanje zemana jest, da velika pamet, udra^ena z velikim 
naukom i velika sviest u svakomu slidaju zapovieda, jere sad puka 
danas mlogo oStrii jest, posluSanje pako od dostojanstva visi, koje 
si poglavar zasluziti znade. 

Jediti Yoinidki stalil dobroga jest nauka^ ele tekar u svoje vrsti; 
i sve znade sto treba. Kako on, za sto i ne drugi mioso trebnii 
i viSe broinii stanovnici nebi se mogli dobro nauditi svak u svoj^ 
vrsti, da jest gje? 

Podlogu ovu neizmjerne ciene u saboru razplanjati valja. Do'> 
kazuite ondi, kako smo docne dosli, i kako treba jako napervo 
koracati, da nas bli^nii narodi podsve ne pogaze, koi sn toliko u 
nauci pred nama i ure§eni svakojakim znanjem, koje se zagteva 
u drusbenom okolisenju. 

Jo§ trebno mi se vidi, da vaSe obziranje na krainu na§u po- 
vedem. Mi imamo u hervucke zemlje osam, u Slavonie tri regi- 
menta i u Banatu ima dva regimenta. Ele ovi druge su narave, 
drugoga naroda, od nih daklje ni§ naponiinjati neimam, van da i 
oni zakonu obstinskomu tako oteti jesu, kao i nasa Kraina, i da 
oni, prem da vrlo dobru poljanu uzivaju, mlogo laglje derzani jesu 
u sluzbe i terhov obnasanju. Nase Kraine iliti jedanaest ovi regi- 
menti kraiaki kind ditave derzave, korist i tverdja krune jesu. Ovu 
skoro 700 hiljada duSa dinecu juna^ku 6eljad Ungari ni malo, od 
vas pako mlogi premalo poznadu. Kraine ove, kako sto nesritni oni 
turski rati vieka 16. i 17. bivali jesu, po naredbah dvbrskih redom 
utalozile se jesu. Krainci i Stajerci Turke pod sve bojeci, za pla- 
canje voinickih poglavarov i za uzderzanje karlova^kog i kopriv- 
nifikog grada svake godine stanovite novce dvoru placadu, i ovo 
jest dalo pervu priliku stalnoga razredjenja voini^eskog ovih kraih. 
Ljustvo, koje onda bia, kad perve kraiske uredbe se osnovati stase, 
pomie^anje jest starih Hervatov, oli bezenarov iz Bosne i Dal- 
macie opet Hervatov i nekoliko Gerkov, koi ii razsutju istoCnog 
carstva sve dalje pred Turci pobegose. Ovi svi i nihova zemalijska 
gospoda u ovih kotarov zivuca poodadose se redu voiniSeskomu i 
s vrimenom i pogibeljum u^inise na skorom puka jednoga, koi 
medju sviuh razlicitih plemenih i rozgvah pod ungarskum krunum 
buduceh naivise mozga ima, i naiveceg dostojanstva vriedan jest, 
i jurve naivise i placa i sluzi. Prilika smerti svagdasnja, dobanski 
i juna^koi odluki nai blizii zitak, tako toga puka hrabrena u^inise 
i naravsku pamet objaciSe, da on, prem da 6esto u vladevstvu sv« 
gorje prominbe terpeci, neprestaja nama mozak svoi bistri i hra- 
brenost viernu svakdan prikazati. U torn puku ima puno plemica, 
koi od starine nis nezeljase, van Turke pobiti, koi nihove starie 
porobise i posiekose. Ovi svi iizdadose pervoi uredbi, poleg koje 
nis, van u doba sile prinasanje oruzja proti obstinskomu nepriar 
telju bia zagtevano. Ele kasnie, kad starii rod u boih pogine^ dica 



Digitized by 



Google I 



hbyXtska nabodna ideja. 69 

novoi se uredbi u sili povdadu, neznajuci §to su od prie bili. 
Ovomu narodu daklje valja prikladnii Btalokom dati, koi se ve6 i 
u prodastom vieku zarad mlogih bli^nib i dalekih ratov Seat puta 
preporodio jest, inaCe on pod sve pogine. To ginjenje se svakdan 
Yidi, jere jo§ prie 50 godina kraina ne u novci, nego u govedu u 
ovaca i koza i u konja blagovita bia, sebe sama opravila i obukla 
jest. Sad niita od otog neima, i kriudnik nedospiva sebi opravu 
prepisanu i potrebuvani bir od onih merSavih zexnalj pla^ati. Kralj 
aad Ijuboativ oima 12 fl. na godinu od soldata placa, i viie puta 
mmsk duge daruje. Ele yladevst70 inokrainih glavarov, koi nit puka> 
^t junadtva nepoznade, nit s nim govoriti umie, cini, da ni ovo 
fxe dQYoli branitelom Kraine, icele der^ave, koi negda nikakav dar, 
jMt pla^: dekali niesu^ nego do^pvoluo, sluzbu. udinili, aebe opra*- 
jjjiK i joS o&2i0r^ sYoje ppma^ti iQQgpgQ, 

I '' 'Prie doSast^ Friancezov ,jnna£tvo Toinidesko krainah u naSe oarske 
rmske^iiM^imsAo ciraie. Tuzlii jest ndes tio, da tai dayman nfe i 
bervafd:>Oi 4oinide9t¥o ttvistti morao jest, jere Napoleon i njegovi 
^oivbde Hervafe faliSc jds viSe, neieli svoje Tojake, budtici u nljh 
jedpakb hrabrenstto i prikladu i miogo vexitt mukoterpnost, po- 
sluhu i slogu nahodja§6. Sad oxma prislraa i u na^e voiske d ke, 
tie kod kutje glad, neaDBirna sluzba, nesloga i nezviest nffutnirenoga 
fx^jotei^attja, kojemu trebni ^as i goveda i dobro kopno mainka. 

Molte se VI dal?lje milovanomu kralju nasemu. i uputite od toga 
svega Madjare. Kazte nima, da ovoi dieci blagodariti imadu pokoi 
svoi, i privedete nje, da i u torn oni u vase molbe sloze. Ako 
jdaklie Madjari i vi milostivnomu kralju sve to molbeno i razlozno 
ujavite, ufati se valja, da on nagnutje serca i razauda sliede6i, ni- 
ma^ki zakon i ekonomiu odbaci, kao stvari, kqje vieStinunj mlogo 
novaca i pisanja stoje, a nista ne koriste, nego u tim stetu veliku 
Sine,- sto su puku durni, koga u siromastvo metjase. Molte ga, da 
stare uprave domace opetovati dopusti, i krainu pod nas zakon 
pravedni vrze, koje dok je bivalo, kraina sviuh poglavitih i pleme- 
nitih rozgvah hervacke i slavonske zemlje u voini^estvu zibka jest 
bila, iz koje zibke Subici, Draskovici i Vukasovi6 poleg mlogih 
jdnigib velikih voivodah izlaziase. 

Kraina pake zafalna vam bude, i onda neimate se od nje bo- 
jati, Ona vierna bila jest svigdar kralju i domovini, to sad nai- 
skorie kazala je^^t, kad nju pod Francezi pozva§e u imenu starog 
cara i domovine, ostavila je Francuze i Napoleona, koi nju dizao 
jest, i osvoila domovinu i predala pervomu vladaocu. Sad jo§ jest 
doba, prem da i posle toga liepoga 6ina opet na gorje u bitju 
poila jest. Kad u parvini, gje kraine iz zakona izvadjene biadu, 
nitko u saborih se protivio nie, tako bar sada, dok ona jod zive, 
zsL nju govoriti valja. ina^e mislit ce kralj i carski taborski dast- 
xUki i kraina sama bi mislila, da na nju podsve zaboravili jeate. 

Nn sverSetku riedih moih opominati vas moram, da ne zaborA- 
vite na bratju JaaSu bogoitovia staroga, koi osobito u nasih kra- 



Digitized by LjOOQIC 



70 T. SMlClKLAS, 

ijevinah priasni rimskomu bia. I n madjarskim' puno toga bogo- 
Stovia i malo manje od katoli^koga imade. Ova viera tekar u 
Uetu 1790 uzkkonjena jest. To jest vrlo potribito bilo, ele ime- 
nom tekar se to overSava, jere starovierci vrlo malo u ^asti se 
uvedu. Vladike nihovi slabe prihodke imadu, i naravsko nemogn 
bez nevidja bratju svoju rimsku rnlogo bolje uparcenu gledati, nit 
nijma mo^no biva mlado sveStijenje pristoino nau^ati. Odkle dolazi, 
da popovi bez naiika je^^u, zarad slabog pako prihodka, z rnko- 
tvorom se hraniti moradu, indi ^asa, ako bi i tili, za adenje neimada. 
I takoviem ravnanje i upucenje puka « dadorednosti i posluhe pre- 
dano jest! Crez ova i mlogo druge manje krivde uvriedjeni ranu 
u sercu davna nose svi mali i veliki sve^tenici staroga zakona, iz 
koje rane naravski se mol*a roditi feelja drugoga gospostva do5e- 
kati, u kojem nima boija pfavica da bidne. oovietete se dakl)e 
s Madjari ob tim velikoveristmm nlozenjn, i svitnite^ da se! Ijudi 
bistrii ove viere blize vas podignu, da nim se ne samo pravicay 
nego i milota udini, i oni ^rez Ijnbodaria der^ave nju obljube, jere 
inade puk, koi orudje hierarkhevno vladikov i popov jest^ dahas 
sjutra te^ko svoje glavare osvietiti moze, ako ndes moguce pro- 
minbe politi^ke prie obitinskog razavietlenja dovede. 

Popravki tako duboki cudov celega paka riStjanskoga ne u^iniSe 
nit u jednom, nit u desetak lietah. Tome treba vrime jednog po- 
kolenja; i za oto skoro valja podeti i s tim od preda, da pred- 
sudje u puku razvalite, da vira naroda 6ini, koje predsudje sve- 
§tenstvo davna vrlo z matranjem na daleka vrimena obzirno uvelo 
jest. Ako se to u po^etku sversi, i svakome poleg tegote pameti 
i vridnosti jednako kao u drugih virah 6asti i pravica podieli, i 
popom nauki i pomoc dade, onda ce velika pogibelj prestati, i 
vrime ce s oviem nakanom vladevstva manje rane samo izli^iti. 

Ovo Sto od staroviercev rekao jesam, iz mlogog zagleda i za 
nas Stibraski puk sluziti moze. Vi jeste njegovi otci i njemu siroto- 
duvari. Nie vise zemanu prilo^no, da se durma dieca sibum rav- 
nadu, osobito kad porastu. Valja puka milie odhraniti, i iz rodjenih 
duSmanov pravu si diecu i, ako se dobro nau^e, prijatelje tvoriti. 
On jest 5udo puta mloznii od vas, bez njega ni hraniti se, nit 
ziviti nemozete. U^inte daklje i puku primiernu milotu, da vas i 
sostojanje Ijubiti mogao bude, izvisite pamet gje se naidje, i pre- 
poru^ite kralju svakog po pameti izviSenog i u ^inih jasnoga doika 
za pridobi^e plemen§tine, i zakonite, da oni, koi u obadnah pre* 
grieSkah opsudjeni budu, iste pravice izgube» da se tako rie^Si sve- 
toga Stipana sverse, koi pise: „Plemeniti pako t^kar on jest, koga 
&m plemenuju." Uvedenje pritistenicah uvjezbanje olabkotilo jest. 
Budte obzirni, da vam niedna bistra glava neute^e, jere ako s vami 
deriale budu ove jasnie osobe, i dovolne biti uzrok imale bndu, 
korist vam ce doiti bez truda, gje protiyno suproti vas budjace n 
tegotne dobe ufano stetu vam uzrokuvati kadri budu. Ovai kotiig 
mlogog razgovora treban i vriedan jest — razmdete ga prosti od 
predsudja diedov hagib. Mi vec ne stoimo, kako oni stojaSe. I viera 



Digitized by LjOOQIC 



J 



HBYATSKA NARODNA IDBJA. 7l 

i prayic4 i istina drago razplanjaaje zagtevaju^ ne£eli u 17. vieku 
obi6no bia. 

I takb mila bratja poklisari i budu6i zakonotvorci i vi svi podi- 
tani domorodci, koji ove moje rie£i ^itali i razamieli budete, primte 
u dobri ^s razgovor ovai, kao pervo tezanje moje u naSkom ]e- 
zika i kao zaklad viere moje. Serce i pamet mi zapovedo^e vama; 
koliko se smie, o^ito misli moje dugoyidnim irudom zaiiranjene 
darovati. DogodovStina i budu6a doba budu dokazale, je li moje 
odi dobro vidiaSe. Ja mogao sam faliti u razsuda, ele to vaSa mi- 
loSta oprostiti, to vaSa pamet popraviti mo2e. Nego jielja moja jest 
yaviek bila dobro diniti, i svaka moia kap kervi jest do zadnjeg 
mojeg hipa domoviQi, zakonskoma kralju i vama^ bratja moja, oviek 
▼oljqm i 2eljum mojam ^rtovana bila. 



Digitized by LjOOQIC 



72 



T. SiadlKLAS, 



g- 

























;► 
M 
















d 
















tH 
















a 
















o- 


«! 














► 
















w 
















w 
















o 
















J-< 
















bd ^ 
















o 
















Q >► 
















o 




to 


1 


to 


Oi 


Oi 


en O 


►-• CO c?^ »— 




2. 


5- 


£r w 


00 


1 


CO 


fcO 


>— * 


>— CD 


00 4^ ^ to 




a 


1 


^ O Sf> 

11 


o 




o 


o 


o 


IS3 00 


to en ►- O 

1 1 <^ 
1 1 ►-• o 

CD en 


HI 


1 


1—1 

w 




CO 

CD 

to 


CO 


1 


CO 


1 CO 


1 

r 


pr - 
















p- 


« 




r-" 


^l- 




















t^ 


-1 


to 


OD 


CO 




►— • 


to 00 


H- to CO 


H 


r 


s 




t— » 


CD 


to 


o^ 


o^ 


^ 00 


<l <l rf^ CD 




K 


CO 


fcO 


^ 


o 


*"" 


to CD 


CD to 05 to 


9 


3. 


^ 


b'Z- 
















1^ 




«* 


r" 


^ 




















B 5^ 


















2. 


O 


» 






1 


to 


^ 


^ 


fcO en 


t— H- to 


9 


? 


i^ 


• 


.11 


CW 


1 


CO 


Oi 


-a 


^ CO 


o <i to to 







1- 




CO 




CO 


O 


CO 


O CO 


CO CO hf*. 00 




B[ 




























ftf 
























g?s 
























CO 




IS3 




1— ' 


■ 






p< 


OD 




>f»- 


00 


en 


Oi 


CD 


ox ^ 


h-i OO rfi- ►fi^ 




a 


3 

8fi 




S-K 


►f*- 


CD 


Ql 


fcO 


CO 


— to 


00 hf*- ^ to 




r 




«= B 


Oi 


fcO 


►f*^ 


o 


►f*- 


to to 


CO Ot o en 






p^g- 
























3 




















en 00 














fcO CD 










B^? 






-a cn 











Digitized by LjOOQIC 



J 



drii. Difflitrjji Demetru kao dramatiki ilirske dobe. 

ditao u ajednici JUosofiiko-juridiifkoga razreda jugoslavensk^ akademije zncunotti 
7 umjetnosti dne 18. Hudenoga 1885. 

, . U 49bi, ijft^ga,.,n^j;odp9gai i , nap^^je ^i;wia^V!iogai ppepw^^. Wa 
j^, W^Hrg^iji fi^p^^a ippn^paqe ;RiesniJte , xada^a^. ([If WfigRlu hryatela 
jezilfy.da lyime l?ud^, sYako^pleflaenitp d^deiye: a; ujoivqp^.Ted^.jij^r 
rodnu sviest i \|ubay pram^dompvim,. ta nuidna : iT^prjiln^ , oWlj^^ 
^vakpga clafla- u narodu iole pifosviet^^npaja. Yr^^^lJ^. t«. ;5fl4ace .bilo 
je dakako . najlaglje u lirskqj pjesniijkoj .yrsti, lyeSto tfiie u epskoj, 
^ poSto je dramatifika struka i.po .seW. najt^^ i UBpf^ni gpj nje^ip 
^jgvi5e stpji do povoljoih.druityenih. i poUti6kih iwrilijia narp^njili) 
^teia. bijaSe oiia zadaca u dramatiikfj stmci. .U iijoj se u prepor 
rodno doba medju Hrvati najviSe iztifee dr. Dimitrija Deiaeter (rod. 
1811, umm 1872 u Zagrebu),: kaj j^,, docim su se njeki njcsgovi 
drugovi uzgredno bavili dramoin, odabrao taj po§ao poglavitim sypjim 
yyranjem. PoSto su onodobni lirski i ppski pje^nici^ nwi^m vec: pri- 
licno odenjeni, svakako obilnije od onodobue dnune, to sam nal^an 
kratkom ocjenom drains Demetra kao . glavnog^, naSegsa dramaftka 
ilirske dobe (do g. 1850) pridonieti skroman listak onqj knjizi, u 
kojoj danaSnja nauka po duinosti svpjoj hode sa zahvalpm razsviet- 
liti duSevni rad preporodne dobe iiaSega naroda. Razsvjetljujuci taj 
rad, biti nam je ponajprye pravednim te imamo na um uzeti tadanje 
prilike i te^koce, a tad istom valja ham iztaknuti i to, u cem li 
je tadanji knji^evni rad ostavio potlanjemu nara§taju zadacJu do" 
tgerivaiya. 

Tekla je istom fcetvrta godina, Sto se bjeSe pojavila Gajeva Da- 
nica, kadno Demeter — g. 1838 — dariva svoj naxod prvom svezkom 
Bvojih „Dramati6kih pokugenja". U predgovoru kazuje nam povode 
i narar toga svoga rada, Motreci u tu^ini, g^e se bavljaSe lje£- 
niSkom naukom, prosvjetni iivot Ijudski, nalazi on, da je drama* 
ti6ko KJesnifctvo skupa s kazaliStem jedno od najglavayih orudja za 



Digitized by LjOOQIC 



74 PR. MARKOV16, 

Sirenje prosyjete, jer se ono vi8e no ikoja druga knjiievna struka 
ravna po onoj latinskoj „miscere utile dulci", t. j. da zajedno i 
poufiava i zabavlja; on fcita u poviesti svieta, da je dobro uredjeno 
kazaligte uviek bilo ne samo ponajmilije zabavidte svih iole obrazo- 
vanih naroda nego i njegovano plemeniSte srca, ukusa, droityenoga 
Mvota; on zato scieni, da si njegova domoviha ima pribaviti „i ovo 
dragoqeno sredstvo fiirenju obrazovanosti, a to tim viSe, Sto se ka- 
zali§tem moi^e narodni knjiiieyni jezik najlaglje, najbrie i najob^e- 
nitije razprostraniti, te (5e se — kaie on — materinska rieft udo- 
miti u viSih slojevih istom onda, kad si osvoji prvenstvo u svih 
javnih zabavah/ Tu nalazi Demeter jedsLn od t^kih zadataka na- 
rodnoga preporoda; „pak poSto su — veli — naSe okolnosti jo§ 
toll nemile, da joS malo moSemo gojiti nade ob ogrnitKii harodnoga 
kazaliSta, to smo ipak dr2ani pripravljati se toj liepoj budutefiosti, 
a zato nam budi jedna od prvih briga, da si pribavimo dovoljan 
broj dobrih i prikazivanju shodnih dramatifekih djela." 

Ali odkud pribaviti tih djela? Dubrovafiki stari pisci dolaze u 
prvoj nevolji na pomoi naSim Hircem takodjer glede drame, kao 
§to i glede ostale knji^evnosti: to je 6injenica, koja se ima driati 
na oku. Deflieter iz pofcetka ni nemisli, da bi sam sastavljao drame, 
nego se la(^a posla, da izdade njekoliko mkopisnih drama starih 
Dubrovfiana. 

Iz nikopisa, koje mu namakoSe drugi, odabire najprije ZoHglavu 
Gledjevida i Suncanicu Siska GundtdiSa. Sto mu se u njih tako 
svidja? Svidja mu se osobito, Sto u tih dramah, najpafce u Zori- 
slavi, vidi dramatiJki prikazana bana hrvatskoga, kralja bosanskoga, 
u ob(5e predmet bar na oko iz poviesti svoga naroda. Toga bag treba 
ilirskomu preporodu. Svidjaju mu se nadalje fcini u onih dramah, jer 
scieni, da oni „upravo dramatifiki Mvot u sebi sadriaju" ; a napokon 
svidja mu se u njih gotov knjiJevni jezik, kako ga Hirci uzkrisiti, 
a donjekle sami tek nau6iti imadu. U tom svem stari Dubrov&tni 
dolaze u pomoi prvomu ilirske dobe briMku za dramatifeki sbomik; 
jedva si mo^emo danas pomisliti onu radost, onaj zanos, s kojim 
su Demeter i drugovi njegovi objerufeke prihvatili sve one drago- 
genosti starih pisaca. 

No kad se Demeter udubljuje u Gledjevi(5evu Zorislavu i Gun- 
dulidevu Sun6anicu, vidi, da ih u pogledu dramatiSkoga oblika valja 
preraditi, boljemu ukusu prilagoditi i za T)rikazivanje udesiti ; jer 
to su dramatifeke pjesni vi§e za 6itanje nego li za kazaliStno prika- 
zivanjie. Demeter vidi, da i ta dva djela nose na sebi nedostatke 

Digitized by LjOOQIC 



o DRU. Dnantin demetru. 75 

ostalih dubrovaikih drama, ili bolje red nedostatke vremena, u 
kojem su postale: on nalazi u njih mnogo nevjerovatnosti, mnogo 
suviSnih dapa6e 8metaju<5ih epizoda; smetaju ga — veli — mnoge 
lakrdije primieSane ozbiljnomu teftaju 6ina, osobito za to, Sto pre- 
vrSuju kadSto mjeru pristojnosti, smetaju ga i kori, po nafcinu staro- 
griikom. I stih — osmerac sa srokovi — po njegovu tvrdom i teme- 
Ijitom uyjerenju nije prikladan za dramatiCko, nego za lirsko pje- 
sniJtvo; pak za to ga u Gledjevi(5evoj Zorialavi samo od nuide 
pridr2aje radi jednolifinosti , poSto iz nje pridriaje veil dio strofa 
a samo manji dio sam pridaje; Sunfianicu pako Gundulitevn posve 
preradjQje i daje joj metar narodnoga deseterca. 

Kad poredimo Grledjevi<5evu Zorislavii sa preradjenim joj oblikom 
n Demetrovoj prozvanoj drami „Ljubap i duinost'', i Gunduli(5evu 
Sun6anica sa Demetrovom „Krvnom osvetom'*, vidimo zasluge De- 
metrove nemalene: on je u mnogom pogledu izpraTio i usavrSio 
radnje dubrovaJkih pjesnika. Jedna zasluga, najpa&e pred sudom 
patriotifikoga fiuvstva, bija§e vei ta, Sto je Demeter 6in drame sasvim 
na doma(5e polje presadio, te do6im u Gledjevi(5evoj Zorislavi vidimo 
uz lice KreSimira „sina kralja od Bosne" i uz ^elimira „bana od 
Hrvatske" takodjer lice „Hvalimira kralja od Ungarije i Tvrdoslava 
vojvodu vojske ugarske", — prenio je Demeter- u svojoj „LjubaYi 
1 duinosti" svu radnju u priestolnicu hrvatsku, u primorski Biograd, 
u dobu velikoga hrvatskoga kralja Petra KreSimira, — kojega osoba 
resi njegovu dramu — ; pa6e Demeter veli, da je pravi histori6ki 
temelj podloHo drami svojoj, jer da se 6in Zorislave Gledjevideve 
veoma slaJe s jednim dogodjajem iz iivota slavnoga onoga hrvatr 
skoga kralja, kako mu je to Gaj priobiio. Pa tako je Demeter u 
svojoj „Ljubavi i duinosti" prikazao 6in, koj moraSe osobito goditi 
probudjenoj narodnoj sviesti; jer se tu oko hrvatskoga kralja Petra 
KreSimira kao slavna i sjajna srediSta kretfu Zorislava, njegova k6i, 
pak Lavoslav sin vojvode koruSkoga Mvuii na dvoru hrvatskom i 
vjerenik hrvatske kraljevne, Dmitar Zvonimir ban i vojvoda vojske 
hrvatske, Ljudemila k(5i Tugomira bana vojske koruSke, i Radivoj 
knez Istre, zaruftnik Ljudmilin. Do6im Demetrova drama prikazuje, 
kako kroz razne kobne zadjevice i suprotive napokon se izvija sretna 
pomirba svih onih lica i njihovih zemalja, bijaSe ta pjesniSka slika 
tadanjemu rodoljubu re(5 bi historifiki 4iv izpunjaj one ideje, koju je 
Gaj u svojoj programnoj pjesmi „JoS Hrvatska" o slozi jednorodne 
brade razvio bio. Nije smetalo pitanje, da li je dogodjaj u drami 
prikazani sbilja histori5an, da li je ono doba histoh6ki prikazano 



Digitized by LjOOQIC 



76 FB. MABK0VJ6, 

u obifcajih i u osobo^h onodobnih; rodoljubnoj syi^ti dostcgaie gle- 
4ati u drami makar umiSljene hiBtori6ke £ine, razabirati u draim 
simbalifeki izraienu Je^iyu narodne sviestL Tqj sviesti podavahu 2ivu 
hranu i jak izraz mii kra\|a KrefiiInir^, u dwni (IL fiin, prizor 5.) : 
^U moju krunu kamen novi sad postavi vitez ovi (t. j. Korutanae 
Lavoslav), jer sporedit tko ^e =od syijuh iSpvjefcanskih mo4e sina 
s mnom, yladarom takih dviju ilirskijeh pokrajipa? Po sve strane 
^vieta OYoga razniet (3a se moja dika i 6ast puka od onoga, Bad 
kim vkda moja ^ibika". Na isti je naSin Gancluli60vu Sunianieu 
glede ikarfidirwga kolorite py^ud^i&io u svojoj dirami »Krvi^ a*¥«|ta^ 
Krunoslavu kraljicii, „;Od.Bf)emije** promienio je u .kr^ljiijU; Bowe, 
iJgnm Janfea vqjfiYodp u .bwo]rt4a Jarv«jt»l5i>giu .St^nka, ,;T$twna 
SteaSwir^u .bugar^koga caiwpa Boiibflja, te . pue^fi^fitiyiiiii . raclnjit 
dxniiiifi ,ui Travnik, bosansku kraljev^ku '^toUwi mm if prilwa.ii-.. fe:ftko 
gilavQa^i bar iia -Qko. historifck^ lipa bQsanska i hrviMi^ i jQLfi)K>Ta 
jHi^i.doila^e posli^ kobnib zadjevipai suprotjva 4q ^^kladw i^ra; 
tim je, pogledom na idQJu Ctsueve programme pjespa^^ qva druga drama 
4Qpunak prvoj Demetrovoj; sauio nije jjesaik mogao, yaijda poradi 
mnmri^, podati Oundulicevu ^Tataxinu" ^traSimiru ono, plemend^o 
obiljegje, .koJ€i bi bUo.posve pristajalo, ve(5 je od i\J6ga ufeinio od 
mMe — ;Bugarina.; Preanaa refcenoj . ideji je$wi lieCi, koje pokli^ar 
hrvatskoga bi^na goivori bosa^Bkoj kraljici (tH. cin, prizor 2.): „Zato 
ban naS k tebi nas posilja, da mir sladki poimdimo tebi: on je 
odmab iz po^etka toga nepravedoog i mrze6eg b<>ja ialio Be $ tobom 
pomiritiy jer ga srce boljafie giedai|i, kako braca kolju se med bo- 
bQm'' ; a kraljica bosanska na to. ka^e : „mrzim, vjeruj, mrzim rat 
krvavi i za mirom venem i uzdiSem ; zato sada raza§\ji telale na 
sve strane moje kraljevine, nek razglase da je svrha boju medju 
nami i bojmm' Hryatim', nasoj vriednoj jednokrvnoj braci^. I^to su 
tako u patriotiJkom duhu simbolifcke rie^i, kojimi kraljeyi(5 bosanski 
Vladimir oznaSuje svoj odno^aj prama hryatskomu banovidu Stanku 
(III. cin, prizor 5.): „§to je grana, kad joj uzmes stable, iz kojega 
iivot joj izyire, upray to sam ja bez njega tu^an ! Sye mi blago bi 
Bjegoyo srce, a to mi je jednog razbojnika ugrabik nemilosna nika ! 
U Sirokom krugu toga svieta neznam viSe niti jedne duSe, koju 
jadan svojom zyat bih mogo, — pustoS mi je ciela zemlja sada". 
Napokon na svrsi drame znafiajne su one rieci kraljice bosanrije i 
banovica hrvatskoga, kojimi se sav kobni sukob Ijubayju i slogom 
svrsava; kraljica veli o banovidu: „Cudom moju zakletvu razrieSi 
miJo nebo i syiest mi utje§i, kad onomu ^iyljenje izbayi, dobroginac 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. 01101*111 JI DBMBTRU. 77 

koj je meni pravi, jer mi spasi iz robstva hudoga kder Ijubeznu i 
sinka miloga. Kresimira ubio da nije slavni Stanko, jurve znano ml 
je ; nu i njegov da je ubojica on, kojega spasi mi desnica drugu 
djecu iz robstva nemila, tja do smrti harna bih mu bila; tim (5e 
joSte draSi on bit meni, on 6e bit mi Kresimir Ijubljeni". A ba- 
novid Stanko ne(Je ponudjenu mu od kraljice krunu, jer ona ide 
Vladimira njezina sina a njegova pobratima, te veli: „Nikad nije 
hlepilo, gospoje, jog za krunom, vjeruj, srce moje, a najmanje iudim 
ju nositi, ako bi ju moro ugrabiti sa tjemena prijatelja moga, od- 
luJena komu jest od boga. A i vriedan jeste tog uresa, za koj njega 
stvoriSe nebesa : nek ga nosi dakle na svedj vedu svoju diku i svog 
puka sredu". — Pogledom na ovakove izgave i fcinjenice u dvie prv6 
Demetrove drame moiemo ga s pravom zvati dramatikom ilirske 
dobe, jer je on dramatik ilirske ideje. A iiudnim sluSajem u tih 
dramah ima jo§ jedna okolnost, koja bez nakane Demetrove sim- 
bolifeki se podudara sa povodi i prilikami te ideje: naime neprija- 
teljski sukobi medju osobauii u tih dramah izviru odatle, §to su te 
osobe jedne drugim pokrite casovitim inkognitom, noseii njeke kriva 
imena, a kad se spoznadu i kad kobnim sluSajem zavite njihove 
istinite okolnosti i prirodne sveze opet izadju na vidjelo, one se u 
Ijubavi i slozi sjedine. Nije dakako Deineter taj inkognito uporabio 
take naumice, ba§ da bude simbolifian ; on ga je preuzeo iz dubro- 
vafikih drama, a ove iz onih talijanskih, koje su im sluMle za uzor. 
Dramaticki sastav Gledjevi6eve Zorislave Demeter je znatno po- 
pravio u svojoj „Tyjubavi i duhiosii*^, premda nije samo „njekoliko 
strofa" ni samo „dobar broj redaka" iz Zorislave pridr^ao, nego 
veoma mnogo; nu on je dosta toga izpustio a njeSto dodao. Pore- 
dimo sadr^aj i sastav obiju drama, negledeci ovdje viSe na promjenii 
imena i narodnostnih obiljeJja; za podlogu ce nam sluJiti Gledje- 
viiieva Zorislava, a napominjat (5emo gdje se Demetrova „Ljubav i 
duinost" od nje razlikuje. i. cin. Bosanski kraljevi(5 KreSimir pod 
krivim imenom Dragomira i^ivi na dvoru Budimskom s kraljevnom 
Zorislavom u tajnoj Ijubavi, za koju zna samo Dobroslav, njezin i 
kraljev svjetnik; ni poslie dvie godine neie KreSimir kazati svoga 
roda Ijubovci (1. prizor — Demeter uzeo za prvi dio svoga 5. pri- 
zora, nu dodao ostalo sve od strane 11 do 16, ja6e iztifcuci fiuv*- 
stveni sukob radi inkognita i objasnjujud smirenje kraljevne). Na 
dvor dovede Tvrdoslav, ugarski vojskovodja, Cyjetislavu, kcer bo- 
sanskoga vojvode, zarobivSi ju u vojni na Bosnu; on ju Ijubi a i 
taralj, koj naredjuje daljnu vojnu na Bosnu, a zarobljenicu Cvjeti- 



Digitized by LjOOQIC 



78 FR. UABXOYl6^ 

slavu daje kderi Zorislavi za dvorkinju (6. i 7. prizor — u ruko- 
pisu, koj je rabio Demetru, nedostaju prizori 2 do 6 — Demeter 
preradio u svoj 1, 2, 3, 4, 6, 7, 8 prizor uz mnoge preinake i do- 
dfiike, osobito izti6u6 Ijubav kraljevu prama zarobljenoj Bosanki, a 
Tvrdoslavovu sasvim izpuStajui ovc^e i dalje u drami)* Kralj zate6e 
toier Zorislavu i KreSimira gdje miluju svoje diete ; syjetnik Dobro- 
slav prikrije njihovu tajnu, velecJ da je to diete Cyjetislavino (pri- 
zori 8, 9, 10 — Demeter preuzeo uz malo promjene za svoje pri- 
zore 9, 10, 11, 12). Cyjetislava driefi da ju je KreSiinir onako 
obiedio, prokazige ga Zorislavi, da je kraljevi6 bosanski i da je njoj 
bio yjeru dao, pak iz Bosne otiSao bez traga. Zorislava hoie se 
osvetiti KreSimiru, Sto je prevri;ljiv u Ijubavi, te sumnjajud, da je 
on do§ao fiaMigaiBki dvor i nju obmanuo, samo da mo2e uhoditi 
bojne osnove ugarske proti Bosni, hoie ga odati svomu otcu kraJju ; 
ali se s njim izmiri, uvjeravaju(5 ju on, da viSe Ijubi nju od svoje 
domovine- (prizor 12 — Demeter je promienio tako, da nije KreSi- 
mir Ijubio Cvjetislave prije Zorislave ; tim je oplemenio njegov zna5aj, 
te u prizoru 13, koj je sav njegov, prikazuje Cvjetislavu 2ale(5u, Sto je 
odAla njega, svoga plemenitoga kraljevi6a ; prema tomu preuzeo je 
u svoj 14 prizor samo onaj spor izmedju Zorislave i KreSimira, Sto 
je on sin kralja neprijateljskoga njezinu otcu. Tako je Demeter prvu 
trecinu svoga 14. prizora iz nova izradio, a samo ostalo preuzeo iz 
12. prizora Gledjevi(5eva). Zaru6nik Cvjetislavin ^elimir, ban hr- 
vatski, traied zarobljenicu po svietu, naidje u dubravi kraj Budima 
na kralja lov loved ; kralj ga, tobo^e uhodu bosanskoga, dade ohitit 
i ka^e mu, da je njegova Cvjetislava u Budimu sa svojim i nje- 
govim sinom; 2elimir nevjeruje u lyezinu preyjeru i sramotu (pri- 
zori 14, 15, 16, 17 — jednaki Demetrovim, uz pomanje izpravke, 
prizorom 16, 17, 18). 11 cin. Dobroslav nagovara Zorislavu i Kresi- 
mira, da idu prosit Cvjetislavu, neka bi se ona kralju kazala majkom 
njihova djeteta (prizor 1 — Demeter izpustio, mjesto toga nacinio 
kao prizor 6 monolog Cvjetislave jadujuce na svoje robstvo). Cvje- 
tislava dade se od njih napokon namoliti, te te obiediti svoju fcast, 
da spasi Zorislavu; ali se grozi, da ie se osvetiti nevjemomu Kre- 
Simiru (prizor 2 i 3 — Demeter bitno izpravio za svoj prizor 7, 
prikazujuci da su Zorislava i KreSimir vjenJani, izpuStajuci sve pri- 
truhe besranmosti, te oplemenjujuii povod Cvjetislavine odluke, da se 
Mvuje za Zorislavu, bez Ijubomornosti na KreSimira, kojoj — prema 
promjeni 12. prizora I. 6ina — nema povoda). Cvjetislava na o6i 
kralju i svomu vjereniku ^elimiru, voljnija sramotu trpjeti no odati 



Digitized by LjOOQIC 



O DBU« DIMITRIJI DBMBTBU. 79 

i upropastiti kraljevnu Zorislavu, ka^e se majkoni onoga djeteta; 
kralj, pak i ^elimir, pa6e i sluga njezin drzko ju napastuju kao 
razbludnicu (prizor 4 — Demeter posve izpustio). Cyjetislava ostavSi 
sama s djetetom onim, sad ga odbija, sad mu se smiluje (takova 
Sesta izmjena oprje6nih fiuvstava prikazana retori6kimi antitezami 
bija§e i u 12. prizoru I. 6ina, u dr^anju Zorislave prama Kre§imiru); 
nada se, da ce nevjernoga Kresimira sti(5i kazna, i tjeSi se, §to ju 
Ijubi ilelimir (prizor 5 — Demeter izpustio, a nafiinio kao prizor 
8 monolog Cvjetislave plemenitijega sadr^aja, upotrebljavajud njeSto 
iz 10. prizora Gledjevi(5eva). Kralj prihvaia ponudu bosanskoga kralja 
po poklisaru, da vojnu odlu6e tri bosanska viteza biju6 se sa trima 
ugarskima, a za jednoga od tih odredjuje Dragomira t. j. KreSi- 
mira; ovaj te^ko inti sukob izmedju du^nosti prama bosanskoj svojoj 
domovini i izmedju Ijubavi prama Zorislavi (prizori 6, 7, 8, 9 — 
Demeter ih je sasvim upotriebio za svoj 1, 2, 3 i 4 prizor II. 6ina, 
dodaju(5i njeSto svoga; ali je, da odmah ovdje u savezu privede 
kraju prikazu onoga boja, nalicnoga na boj Horacija i Kuriacija, prenio 
ovamo u svoj 4 i 5 prizor sadr^aj Gledjevi(5eva 1, 2, ponje§to i 3 
prizora III. 6ina, sgodno ih preradjujud), ^elimir kori Cvjetislavu 
s neyjere u nazocnosti sluge joj Dragila, koj na njezinu obranu, da 
je nevina, ru2no govori o 2enah, pa6e, kad zatim dolazi Tvrdoslav 
opet ju prosto napastovat a ona ga Ijuto odbije, ruJi ju onaj sluga, 
da ona torn tobo^njom tyrdocom samo hoce to jace primamiti (prizor 
10 i 11 — Demeter izpustio). Sad dolazi kralj napastovat Cyjeti- 
slavu; kad neusli§an hode probosti diete tobo^e njezino, dolazi kci 
mu Zorislava, izpovieda se, milost vapec, niajkom onoga djeteta; 
kralj ju §alje u tamnicu, i zapovieda Dobroslavu, pouzdaniku tajne 
njezine, da pronadje njezina zavodnika. Zorislava jaduje na svoju 
kobnu Ijubav, narice diete svoje, za koje misli, da vec pogiba od 
kraljeva maca ; Dobroslav nemogav je utje§iti zavrSuje ovaj akt mo- 
ralnimi razmiSljaji, da se i dugo sakrivan grieh ipak odkrije, da 
„kratka radost duge i§te nepokoje itd." (prizori 12, 13, 14, 15 i 
16 — uz njeke izpravke preuzeo Demeter za svoje prizore 9, 10, 
11, 12, 13). 111. 6in. PoSto su ve(5 dva ugarska viteza pala, pobije 
sam KreSimir kao tredi sva tri bosanska; kralj mu obeciaje zahval- 
nost, §to mu je spasio kruhu, a on odlucuje skonfiati se (prizor 1 
i 2 — Demeter ih je preradio i prenio odavle u II. 6in 4 i 5 
prizor). Tvrdoslav u monologu fiezne za Cvjetislavom (prizor 3 — 
Demeter ovdje izpustio, njeSto uporabio za kralja u prizoru 5 6ina 
II). ^elimiru kazuje Dragilo, Cvjetislavin sluga, da je ona nevina a 



Digitized by LjOOQIC 



80 * FR. MARKOVI6J 

ono diete da je Zorislayino (prizor 4 — kod Demetra 2, same iz- 
pusten konac, gdje se ^lelimir sprenia molit Cvjetislavu, da bi mu 
oprostila sumnju). Cvjetislava zavarava Tvrdoslava obe(5avaju(5 mu 
Ijubav, ako ju izbavi robstva ; i?!eliniir sluSajudi to iz prikrajka drU 
ju opet nevjemom (prizor 5 — Demeter izpustio). Dialog Cvjeti- 
slave i ^elimira ; varakanje i pretvaranje Cuvstveno u retorifikih anti- 
tezah, (nalik na ono u I. cinu 12 prizoru izmcdju Zorislave i Kre- 
Siinira), ona se pretvara da Ijubi Tvrdoslava, a on, da nemari za 
nju; no napokon se ocituje njihova uzajanina Ijubav, te „iza no6i 
svjetia zora, iza tmine svjetlos sine'' (prizor 6 — Demeter izpustio). 
2eliniir u nionologu opisuje muke Ijubomome suninje, u kojih je on 
ipak svedj Ijubio Cvjetislavu (prizor 7 — kod Demetra 1). Tuga- 
Ijiv, retoriCkimi antitezami proveden monolog Zorislave. u tamnici 
(prizor 8 — kod Demetra 3). Kre§imir prisiljen od kralja, koj iz- 
prva sakriven prislugkuje, izpituje ju, tko je njezin Ijubovnik; §to 
ona njega kao svoga dragoga pozdravlja, to on kralju tumafii da 
joj se snatri; na njezine rieci: „Kresimira ti zna§ dobro, on je moje 
sladko dobro", kralj se poka^e, i zapovieda KreSimiru — koga on 
pozna san.o pod imenom Dragomira — da nm toga zavodnika Kre- 
simira (t. j. sama sebe) uhiti i dovede (prizor 9 — Demeter izpu- 
stio, ali njesto iz njega upotriebio za prvi dio svoga 4 prizora). 
Otigav kralj, kazuje KreSimir Zorislavi, da 6e se kralju odati i po- 
ginuti, ali prije izmoliti milost za nju, jer je kralj bio obrekao, da 
ce izpuniti svaku 2elju ononm, tko mu odkrije zavodnika ; Zorislava 
pak hoce da ona pogine za Kresimira; nazocni njihov pouzdanik 
Dobroslav divi se takovu (na Oresta i Pilada nali^nomu) „natje- 
canju plemenitu od Ijubavi, u dohodna ka ce Ijeta za 6udo se spo- 
viedati" (prizor 10 — kod Demetra drugi dio 4 prizora). Dobroslav 
puti Zorislavu na stoicki mir i tjeSi ju „pjevoci ce pjevat znani od 
je^ika slovinskoga hvale, koje slava hrani rad imena vedra tvoga", 
i „bit ce ^jva svud tva dika, najvece ima nu ^ivjeti sred liepoga 
Dubrovnika, jer on nigda nece umrieti; sloboda je njega mila i 
sklad od viek, ki nm omili, proc vremenu utvrdila i prod svakoj 
silnoj sili itd." (prizor 11 — kod Demetra 5, izpuStene su strofe 
Dabrovniku). Kralj se tu^i na opreku izmedju svoje slave kao 
kralja i sramote kao otca (povorka retorifikih antiteza); dati ce 
siiiaknuti kcer i zavodnika; ako ga odkrije Dragomir (t. j. KreSimir), 
nagradit ce ga, ako pak nepronadje, datcegaubiti (prizor 12 — kod 
Demetra 6, samo je izpustena zadnja prietnja glede KreSimira, kojoin 
Gledjevic hoce tragiCki strah jos pojaciti). Kralj, proseci ga Cvjeti- 



Digitized by LjOOQIC 



O DBU. DBaTBUI DfiMETBU. 81 

slava za slobodu, tuh se na nju, §to mu nije prihva(^la Ijubavi; 
Tvrdoslav i ^elimir traie svaki za se Cvjetislavu od kralja (prizor 
13 i 14 — Demeter izpustio). KreSimir, kao toboie Dragomir, javlja 
kralju, da mu dovodi zavodnika KreSiuiira, i da 6e ga sam ubiti, 
samo nek se dovede auio Zorislava ; kralj mu za to, §to je odkrio i 
§to ho(5e sam ubiti ^izdavnika", obrice najodliftniju nagradu; prisutni 
^elimir i Cvjetislava, kojim je tajna poznata, izti6u tragicnost za- 
pletaja primjetbami „na strani": „na Sto 6e ovo sad iziti?" (prizor 
15 — kod Demetra 7, no izpustio je sve ostale osobe osim kralja 
i KreSimira, pak zato nafiinio prizor 8, gdje kralj poziva dvor, da 
bude nazofian kazni kceri njegove). Zadnji prizor razrjesuje drama- 
ti6ki zaplet ovako. Obe(5av kralj Kre§imiru, da ce mu svaku ielju 
izpuniti, samo neka krivca kazni svojom desnicom, izmoli KreSimir, 
da ima izdavnik prije no umre Zorislavi svojom desnicom 6ast po- 
vratiti, i da 6e njoj biti oprosten ^ivot.. Kre§imir se odkriva, desnicu 
pru^a Zorislavi, a Ijevicom se hoce probosti. Ali kralj jztrgne mu 
ma6, i, da mu zahvali za zasluge, daje mu kcer Zorislavu za vje- 
renicu i ostavlja na njem kraljevstvo svoje i bosansko; Cvjetislavu, 
premda ju Ijubi, daje Zelimiru, te Tvrdoslav ostaje bez ^udjene na- 
grade. Dva sretna para izmienjaju na dugo svoje dvogovore, a Dobro- 
Blav opet izrice moralnu pouku: „ovdi umrla svies nau6i, negubit 
se sred protiva, ces feovjeka trudi i muci, iza truda neka uiiva." 
Demeter je pridr^ao jezgru toga zadnjega prizora, samo je izpustio 
tuibu Tvrdoslava, sto ostaje bez Cvjetislave, i izpustio onaj dugi 
dvostruki duet sretnih para, pak je izradio prikladniji konac, gdje 
Dobroslav (t. j. Dobrotin) slavi uzvigenost kraljeva srca, a kralj sam 
izti6e ideju drame riecmi, daje Ijubav i cuvstvo svoje podloiio du^- 
nosti ; osim toga u Demetrova II. cinu 4 prizoru tu ideju i glavni sukob 
u drami jo§ jasnije ka^e glavna osoba KreSimir: „na boj Ijubav 
mene nuka, a duznost me pak ustavlja". 

U tom sukobu i jest Demeter nalazio onaj „upravo dramatiCki 
iivot", koj veli da „u sebi ukljucuje cin Gledjevi(5eve drame". No 
on je taj sukob dramati6nije proveo time, §to je znafiaje i odno§aj 
izmedju njih — n. pr. izmedju KreSimira i Zorislave, ^elimira i 
Cvjetislave itd. — ucinio dostojnijimi, plemenitijimi; on je doduSe 
uklonio njeke zapletaje i sukobe, kojih ima u Gledjevida i odviSe, 
ali je tim ujedno smanjio one „mnoge nevjerovatnosti i one suviSne 
dapa6e smetajuie epizode", a sasvim izbacio „one mnoge nepristoj- 
nosti", koje, veli po istini, da se nalaze u Gledjevidevoj drami, pak 
mu je takoi^er time izaSla sbijenija, jedinstvenija dramatiSka radnja ; 

6 

Digitized by LjOOQIC 



82 FB. MARKOVI6, 

u tu svrhu je on i premieStao prizore, te dofiim su kod GledjevicSa 
u I. i in. 6inu po tetiri, a u 11. tri pozoriStne promjene, kod njega 
su tu dvie a ondje tri. §to je prenio dogodjaj i osobe iz tudjine 
sasvim na domaie polje, sukob medju Ugarskom i Bosnom pro- 
mienio u sukob medju Hrvatskom i KoruSkom za velikoga kralja 
Bj:e§iinira — koj je doista po viestih historije (vidj Ljubida Ogle- 
dalo knjigu I. stranu 111) vojevao s promjenljivom sreciom na Ko- 
ruSku — tim nije samo narodnomu fiuvstvu ugodio nego i radio u 
prilog dramaticnoj vriednosti. Jer u Gledjevi(5evoj drami gubi Kre- 
Simir svu simpatiju bored se proti svojoj domovini za tudjinca, u 
Demetrovoj pako nebiva to toliko, jer se vojvodid koru§ki bori za 
hrvatskoga kralja kao suplemenika svoga i za cjelokupno jednorodno 
kraljevstvo proti svojoj zemlji, koju bi krv i vlastita korist i onako 
spajati imala s cjelinom. Demeter je dakle u mnogom pogledu iz- 
pravio Gledjeviia; nije dakako mogao ukloniti onu dramatifiku 
manu, koja stoji u jezgri samoga predmeta t. j. u torn, sto je inkognito 
glavni povod dramatifikomu zapletu i tragifikomu strahu ; tu je De- 
meter s predmetom ba§tinio davne tradicije, koje su od starih Grka 
s Edipom i s Meropom pre§le na Italiju, a odatle na Dubrovnik. 

Ista je mana u predmetu i druge Demetrove troaktne drame 
„Krvna osveta^j koju je izradio po peteroaktnoj „Suncanici^ Du- 
brovfianina Ivana §i§kova Gunduli(5a (1677 — 1721). Navesti in njezin 
sadrJaj poredjujucS ga sa Sun6anicom. 1. cin, Bosansku kraljevnu 
Dragojilu bili zarobili bugarski gusari ; od sramote i robstva izbavio 
ju junak neznana joj roda a zovud se Gradislavom. Tarj sad boravi 
na bosanskom dvoru u Travniku, jer Ijubi Dragojilu ; a i ona njega, 
ali ju smeta zakletva, da 6e pod samo za onoga, koj na mejdanu 
pogubi hrvatskoga banovi(5a Stanka, ubojicu njezina brata Kre§i- 
mira. Taj Stanko sam je Gradislav, pod tim krivim imenom kri- 
ju(5i svoje kraljici i kraljevni omra^enolice (prizor 1., po Sun&inici 
I. 4 i n. 4). Kraljica, Dragojilina majka, strastveno nagovara Gra- 
dislava, da podje ubit Stanka i time zaslu^it si ruku Dragojilinu; 
Gradislav t. j. sam Stanko u velikoj zabuni obri6e, da ce zadovo- 
Ijiti njezinoj ^estokoj materinskoj osvetljivosti (prizor 1, po Sunfca- 
nici III., 2 i 6, uz mnoge promjene). Kraljica u^iva unapried slast 
krvne osvete na ubojici svoga sina (prizor 3 posve nov). Upravo su 
opet provalili Bugari u Bosnu ; kraljica Salje svu vojsku proti njim 
(prizor 4, po Suncanici II., 5). UTravnik dolazi, pod krivim ime- 
nom moskovskoga kneza, bugarski carevid Borboj, strastno ^udeci 
Dragojilu, te da ju predobije, ho(5e ubiti Gradislava. Zahman ga od 



Digitized by Google J 



O DRU. DJHITBIJI DBMBTRU. 83 

strastne poiude odvracia odgojitelj stari astrolog Prokop, i zaklinje 
ga kobju zviezda, da se vrati svojoj zarufcnici Alkuni. Iznenada do- 
lazi i ona, traieii po svietu zarufcnika svoga, u Travnik, te mukom 
izmamivSi od Prokopa zlu novinu, da joj zarucnik Ijubi bosansku 
kraljevnu, bote se smjesta ubiti, no, suzdr^ana Prokopom, odlu6uje 
se na njeSto, §to 6e joj sladku smrt donieti (prizori 5, 6, 7, 8 i 
posljediyi — po Suncanici 11. 8, III. 4 i 5, IV. 4, uz mnoge pro- 
mjene : pridan je Alkuni pratilac stari Dobrilo, sve je provedeno 
dramatifenije, patetifinije, i do6im kod Gunduli(5a zatofinica Alkuna 
t. j. Perzeja oJituje svoju odluku, da (5e ne\jernoga zaru6nika na 
dvoboj zvati, da bi pala od njegove ruke, Demeter je ovdje na koncu 
I. ftina prikrio tu odluku i samo natuknuo, da bude ja6a napetost 
dramatifika). IL cin. Stanko (tobo^nji Gradislav) kazuje svomu ne- 
znana roda prijatelju Vladimiru — koga je on, jo§ djetetom zarob- 
Ijena od Bugara, nedavno junatki izbavio iz robstva — da 6e se 
na zahtjev kraljicin ubiti, jer samo smrdu svojom mo^e smiriti ie- 
stoke muke majke Dragojiline i svoje Ijubavne muke, Sto ga Dra- 
gojila odbija; Vladimir ga odvracia od samokrvi, jer da je on ne- 
hote na viteikoj igri ubio kraljevi(5a bosanskoga, a Dragojila da ga 
potajno ipak Ijubi. To sad Stanko bla^en i doznaje iz pisma, kojim 
ga Dragojila na razgovor zove (prizor 1 — uporabio Suncanicu I. 
3, II. 1 i 2, dodajuii mnogo nova i izvadjajudi mnogo patetifinije). 
Dragojila stidljiva ^ale6i, §to je pozvala Gradislava (t. j. Stanka), 
nehote mu, kad on dodje, odaje ^arku svoju Ijubav. Kad joj on 
kaie, da je Stanko, kojega glavu ona od njega tra^i po majfiinoj 
2elji a svojoj zakletvi, njegov najbliii prijatelj, ona ponce svoju 
ielju; ali on joj ipak obecaje da 6e Stanko poginuti (prizor 3 — 
njeSto po Sun6anici III. 6, ali dramatifenije i plemenitije ; tako je n. 
pr. novo ono poricanje osvetne ielje). Stanko u monologu raduje se 
smrti za dragu, ali ce poginuti kao junak u vite^kom boju proti 
duSmanom (prizor 4 — njeSto po Suncanici III. 7). Dragojila u mo- 
nologu sgra?.a se, da bi Gradislav ubio svoga prijatelja Stanka, jer 
svet ima biti vez prijateljstva ; za to te ga ona zaklinjati, da neide 
na mejdan sa Stankom. Kad joj dvorkinja Zorka kazuje, da je 
Gradislav ved otiSao na onaj mejdan, bote Dragojila sdvojiti, zalud 
ju tjeSi dvorkinja „da Stankov udes bote tako, da padne od ruke 
svoga druga", i da je Gradislav samo „orudje pravednoga gnieva 
od nebesa", koja bote osvetu za brata joj (prizor 5 i 6 — posve 
novi; Demeter je prema Gundulidu oplemenio cud kraljevne, te 
ona svetinju prijateljstva toli jako cieni, da je to nov motiv tuvstve- 



Digitized by LjOOQIC 



84 FR. harkoth!), 

nih sukoba u drami). Dvoranin javlja joj pogibelj, koja joj prieti 
Mvotu (ona za nj ne mari) i fcasti od Bugarina Borboja, koj se sad 
odkrio, te si ho(5e silom na maiu osvojiti nju, zovutfi na mejdan 
sve Bo§njake; ali mu se doslie nije odazvao nitko (prizor 7 — po 
Sunfianici IV, 6, ali je po njoj samo puki 6in, doCim je j^tetifcni 
razvoj Dragojilina 6uvstva posve nov). Dolazi kraljica da kao lavica 
brani svoju kder, ostavljenu od naroda i od boga, u skrajnoj po- 
gibelji, jer (5e sad banuti Borboj da ju otme (prizor 8 — mjesto 
IV. 8 u Sunfianici; nova je patetiina prikaza silne materinske Iju- 
bavi i do skrajnosti napetoga straha). Nu mjesto Borboja dolazi kra- 
lji6in savjetnik s utjeSnom viestju, da je iieznan mlad vitez §ute6 
tajnovitim natinom Borboja na mejdan izazvao (prizor 9 — njeSto 
po IV. 9 Suntanice, ali patetifinije). Borboj nadbije na mejdanu 
svoga neznanoga protivnika — Alkunu, koju tek umiru<5u prepo- 
znaje, te do6im je ona bla^ena Sto umire od njegove ruke, on 
sdvojan ide za pustinjaka, da okaje i bar mrtvoj uviek yjeran bude, 
kad joj je nevjeran bio u Mvotu (prizor posljednji II. cina — po V. 
3 Sun6anice, ali tu se djevojka odkriva za boja i izmiruje sretno 
sa zaru6nikom ; Demetrova je prikaza dosljednija, vjerovatnija i do- 
stojnija, te je ovdje izveo veoma patentifian, tragifian prizor). UL 
Un, Kraljici nude poklisari hrvatskoga bana mir i prijateljstvo ; do- 
znaju(5i od njih, kako je banovid Stanko nehotice na igri viteJkoj 
ubio joj sina KreSimira, razabire ona, da ju je vojvoda njezin Vla- 
dislav la^nim pripoviedanjem nesretnoga dogodjaja zaveo na nepra- 
vednu mr^nju prama Stanku; kajuci se hode da joj bude od sada 
drag sin, nu boji se, da nije vec poginuo od ruke Gradislavljeve 
(prizor 1 i 2 — ponjeSto po IV. 1 Sun6anice, ali uz mnoge pro- 
mjene; novo je, §to se ve(5 tu kraljifiina osvetljivost pretvara u 
sa^alni strah za Stankov 2ivot). Glasnik javlja joj, da su bugarski 
napadaci pobiti i da je ubijen izdajica Vladislav, k njim prebjegavSi, 
— a sve to pomocju neznana viteza, koji poruCuje kraljici, da joj 
nosi glavu Stankovu. Kraljica je potresena; kraljevna Dragojila 
sdvaja, 6uju6i da je to Gradislav ubio Stanka i tako krvju prija- 
teljevom okaljao i ojadio svoj ^ivot (prizor 3 i 4 — ponje§to po 
IV. 9 i V. 2 Suncanice, ali posve je novo, da kraljica i kraljevna 
Ijuto ^ale smrt Stankovu). Sa slavjem 6eka narod dolazak nezna- 
noga spasitelja ; Vladimir njega, ubojicu svoga i prijatelja i spasitelja 
Stanka, 6eka sa strastnom ^eljom, da ga kazni mafcem, i odkriva 
Dragojili tajnu, da se je pod imenom Gradislava krio Stanko, dakle 
da neznani dobitnik nosi glavu njezina dragoga. Dragojila u svoj^ai 

Digitized by LjOOQIC 



O DRU. DIMlTmjI DBMBTRU. 85 

oiajanju ipak odlu6uje, da (5e odriati svoju zakletvu i uzeti ubojicu 
svoga izbavitelja i dragoga (prizor 5 — njeSto po V. 1 i 5 SunJa- 
nice, ali nova je patetiSna prikaza silne prijateljske Ijubavi u Vla- 
dimira, i stoifcna ona odluka Dragojilina). U slavlju primaju ne- 
znanoga dobitnika, koj, lica prozirkom sakrita, ka^e kraljici, da joj 
nosi glavu Stankovu, a ona mu po obe(5anju ho(Se predati krunu i 
kc5er ; Vladimir hoie da ma6em nasrne na ubojicu Stanka, a kad puk 
zahtieva smrt Vladimira, napadata na spasitelja zemlje od Bugara, 
odkriva stari zarobljeni Bugarin, da je Vladimir onaj sin kraljifcin, 
koj je bio jo§ djetetom zarobljen od Bugara; po biljezi na prsima 
prepoznaju ga majka i sestra, ali on Brein im prekida proklinja- 
njem majke svoje, jer je ona traiSila smrt Stanka, koji je i lyega 
iz robstva izbavio i Dragojilu od gusara spasio. Nesretna majka 
doznaje tu zaslugu Stankovu sad prvi put, ali ipak ho6e odr^ati 
zakletvu onomu, koji joj evo nosi glavu Stankovu. Sada odkriva 
lice neznani dobitnik — Stanko i toboJnji Gradislav glavom, nudedi 
glavu svoju osveti kraljicinoj, ali najveda se tuga i strah pretvaraju 
tim odkriiem u najveciu radost; Vladimiru skru§enomu opra§ta 
majka, Stanko ostavlja njemu krunu, a dobiva Dragojilu (prizor 
zadnji — prilifeno po V. 4 i 5 Suncanice, ali mnogo dramatifinije ; 
postupice pojafeavana napetost tragifenoga zapleta do vrhunca izne- 
nada se prebacuje kratko i krepko u sretnu anagnorizu ; nova je 

— njefito odvi§e pateti6na — srCba Vladimirova na tek prepo- 
znanu majku, novo je jako izticanje silne materinske Ijubavi kao 
povoda kraljifiinoj nepravednoj osvetljivosti, novo je stoifeno ostaja- 
nje kod svoje zakletve, a izpu§tena je tu i svigdje u drami Gundu- 
li<5eva posve lirifika epizodna prikaza sentimentalne Ijubavi Vladi- 
mirove za Zorku, Stankovu bratucedu). 

Demeter je priliino pridrJao dogodjaj i razvitak njegov vanjski 
iz Gunduli(5eve drame, ali ga je u pojedinostih znatno preradio ; tek 
on je pridao nutarnji, psihologijski razvitak, tek on je silu pathosa 

— koja je u Sunfeanici posve utajena — dramatifeki razvezao, te 
razvio u znacajih i u razvoju radnje; u kraljici: pathos materinske 
Ijubavi te odatle izviruie lavi&je osvetljivosti za svoju djecu; u 
Vladimiru: pathos inijateljstva ; u Stanku i Dragojili: pathos Iju- 
bavi u kobnom sukobu s fiastju i s du^nostju; u Borboju; pathos 
Ijubavne silovite po^ude, a zatim Ijuta pokajanja ; u Alkuni : pathos 
Ijubomora i priegora. Svagdje je istom Demeter u preuzetom pred- 
metu razvio dramatiSki pokret i sukob silnih strastvenih 6uvstava^ 
ixiUm u Gundulida retoriSna lirika preteie; retorifinu obSirnost 



Digitized by LjOOQ IC 



86 PR. MARKOV16, 

Gunduli(5evu zamienio je on na odlu6nih vrScih 6ina jedrom krat- 
6inom, koja jedina dolikiye dramatifcnomu iznenadu. Posve nedrama- 
tiCki, posve lirski odnoSaj Vladimira prama ZorM izpustio je kao 
suviSnu epizodu. Demeter je i eti6ki elemenat znatno poja£io ; take 
je prema Gunduli(5evoj Sunfeanici posve novo, §to Dragojila zahtieva 
od Gradislava, da §tuje svetinju prijateljstva, i Sto ona kao Sto i 
kraljica ho<5e vrSiti zadanu zakletvom rieS, makar ih to stajalo naj- 
vede muke. Prizomi razvoj znatno je promienio i sabio, te od pet 
6ina Gundulidevih nafiinio svoja tri tako, da n. pr. u svoj prvi sa- 
stavlja prizore iz 6etiri Gundulideva ; od osamljenih lirskih mo- 
nologa i dugih epskih pripoviedanja na6inio je prizore dramati£ki 
pokretne; svigdje je nastojao oko ve(5e vjerovatnosti i ja6e psiholo- 
gijske motivacije. IzpuStajud prolog i kore, prenio je iz njih, Sto je 
bilo uporabljivo, u monologe i dialoge, narofeito kraljice i kraljevne. 
Doslovce nije niSta prenosio iz Sunfcanice, stih i slog je nov, reto- 
rifeki nakit mnogojednostavniji i naravniji. Ipak mislim, da Demeter 
premalo kai^e, kad veli u predgovoru, da mu Sunfianica „nije drugu 
uslugu pru^ila nego Sto stare kronike mnogim pjesnikom pru&ju, 
koji iz njih 6ine za svoja dramatifcka djela vade", a da previSe 
ka^e, kad veli, da je Krvna osveta prema Suntanici „sasvim iz- 
vomo djelo" ; bit 6e lapsus calami, kad ka^e, da je Sunfcanica „ne- 
dostojnimi lakrdijami napunjena", — jer to valja samo za S^rislavu, 
dofiim u Suncanici nema osim u prologu nigdje ni jedne ma i ko- 
liko nepristojne riefii. — U „Krvnoj osveti" je neznanost ili inko- 
gnito glavnih osoba jo§ obilatija no u prvoj drami : tu se kriju pod 
krivim imenom Stanko i Vladimir, (i Gundulid i Demeter zaborav- 
Ijaju ovomu dati dva imena) a Borboja, Alkunu i Stanka krije pro- 
zirka u odlucnih sgodah. ^estoki sukobi i zapletaji izvirucSi iz tih 
incognita, pak iznenadne prepoznaje (anagnorize) — to je onaj dra- 
matifiki mehanizam, kojim se pokre(5e i red bi iivi — ali Svotom 
umjetna automata — jedna i druga drama No Demeter je osobito 
u „Krvnoj osveti", gdjejemnogosamostalniji nego Sto je u „Ljubavi 
i duinosti", nastojao taj mehanizam prikriti krepiijim i individualni- 
jim crtanjem znafeaja, te prikazati tefeaj dogodjaja tako, te se fcini 
da ga viSe pokrecu sami zna6aji nego li slufcajni nesporazumi i pri- 
siljeno skrivafienje osoba. A rieSenje zapleta izlazi i u „Krvnoj 
osveti", s istih razloga s kojih u „I^ubavi i du^nosti", dramatiinije 
i vjerovatnije po tom, Sto je Demeter prenio dogodjaj i osobe sasvim 
na domace polje. 
Godine 1844, Sest godina poslie prve svezke svcjih ^dramatiikih 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. DIMITRIJI DBMBTTRU. 87 

pokuSenja" izdaje Demeter drugu svezku, a u njoj proslavljenu svoju 
tragediju Teutu, koje djelo spada medju najznatnije urese naSe 
dramske knjiJevnosti. Demeter je bio, izdavajucii prvu svezku, nakanio 
svake godine po jednom darivati svoj narod, ali zapalo ga medjutim 
teJko zvanje prvoga hrvatskoga dramaturga, te nije dospievao da 
vi§e izvornih drama sastavlja, Odbor fiitaonice zagrebafcke, znatne 
budilice narodnoga Jivota, bje§e naime pozvao srbsko pozoriStno 
druitvo iz Novoga Sada u Zagreb, i zamolio Demetra, da bude rav- 
nateljem tomu druitvu. Demeter se rado latio toga posla, da time 
— kako sam piSe u predgovoru Teuti — krepko pripomogne raz- 
vitku naSe narodnosti. Po6etnicko pozoriStno druitvo rukovodi i 
upu(5uje s velikim trudom ; sav je taj posao na njegovoj brizi. Osim 
toga bijaSe, ka2e, reieno dru^tvo malo dramatifckih djela sa sobom 
donielo, a i ta su se vecinom morala prekrojiti za zagrebatko ob- 
(iinstvo, naviklo boljemu ukusu. Demeter priznaje zahvalno, da su ga 
u tom te^kom poslu prijateljski pomagali mnogi domorodci ; ali veii 
dio i toga truda morao je ostati na njem, koj je za uspjeh kaza- 
lista prvi bio odgovoran. S toga mu se valjalo brinuti za prievode 
dobrih drama, te je za njegove tadanje uprave mnogo prievoda po- 
teklo ba§ iz njegova pera. To bijahu razlozi viSegodiSnjoj zaustavi 
njegova izvornoga dramatiCkoga rada, od koga tek godine 1844 
ukazuje se narodu krasan plod: tragedija Teuta. 

njezinoj kompoziciji ka^e na koncu predgovora znamenite riefci, 
koje syjedofie za zrelost njegova umjetnifekoga ukusa. Njemu je, ka^e, 
kod toga djela viSe stalo bilo do istine poeti^ke i psihologifeke, nego 
li do istine historifike; on nije kanio pisati poviest onoga vremena, 
nego je samo uzeo predmet iz nje, da u poetifckoj slid prikaie silu 
Ijudskih strasti, te ako Sitatelj nadje, da ih je naravski razvio, onda 
je on poluiio svoju svrhu. No nije sav 6in tragedije izmi§\jen, nego 
je crpljen iz Polybijeve historije o znamenitoj dobi onih na§ih t. j. 
ilirskih pokrajina, dakle temelj njegova djela potiva, ka^e, sasvim 
na histori6kih fcinih, te on misli, da nije nigdje prekorafiio granica 
poetifike slobode; a §to ima u djelu njekih anakronizama, to nije, 
veli, niSta nova u poetitkom svietu, jer i po najizvrstnijih poetifekih 
djelih svih vremena vrve anakronizmi. Glede smrti Dmitra Hvara- 
nina, glavnoga junaka svoje tragedije, ka^e u jednoj opazci (na str. 
XIX) posve temeljito: „Njegovu katastrofu nadi (5e§ u mom djelu 
sasvim preinaSenu; nu poeti6ki obziri prisilili su me na tu pro- 
mjenu historiike istine. Tu promjenu, nadam se, da (5e odobriti svaki 



Digitized by LjOOQIC 



88 FR. MABKOVI6, 

estetik tako iz obzira jedinstva 6ina kao i tragiine vaSnosti." Tu 
ima Demeter podpuno pravo. 

Od prvih mu dviju drama do Teute velik je napredak u drama- 
ti6koj umjetnosti. U Teuti prva mu je svrha umjetnifcfca, te drSedi 
se spomenutih teoretifekih svojih nazora podaje u Teuti vrlo krepku 
i iivu prikazu tragifikoga sukoba izmedju duinosti patrioti6ke i 
strasti Ijubavne. Nu sam taj sukob pokazuje, da nije ni narodnu 
tendenciju zanemario u Teuti ; i ona mu je lebdila pred o6ima, te 
je ba§ za to odabrao predmet iz ilirske stare poviesti, koja se je 
tada smatrala naSom narodnom. U Teuti prikazuje Demeter na 
mnogo mjestah u slid borbe starih Ilira s Rimljani novu borbu 
hrvatskoga naroda za obstanak; prikazuju<5i povode porazu starih 
Hira u tom, §to se junaJikoj snazi naroda i rodoljubnome zanosu 
prvaka stavljaju na put privatne iestoke strasti, neobuzdana Ijubav 
i sliepa privatna osveta, red bi da time izrifie svojoj dobi spaso- 
nosnu nauku. Ipak mu je kod sastava Teute umjetniftka svrha bila 
poglavita; on je radi nje preinafeio historifcki 6in, radi nje nije oda- 
brao iz borbe starih Ilira proti Rimljanom drugi koji momenat — 
n. pr. onaj pod Batoni (Smidklas, poviest I, pag. 39 sqq.) — koj 
bi, prikazujud savez svih Ilira i krepdji odpor od Teutina, bolje 
pristajao patriotiCkoj tendenciji; samo u predgovoru („Izvadci iz 
Polybija") upu(5uje Demeter na onakov savez svih starih ilirskih 
pokrajina. Obilnije je patriotiCkoj tendenciji ugodio poslie u svom 
libretu Porinu, gdje je odabrao ne samo pravi historifeki 6in hrvat- 
skoga naroda, nego takodjer cin slavan i sretan, 6in oslobodjenja 
od frana^koga jarma; pa tako vidimo, da se narodna misao kao 
zlatna nit vije kroza sve od Demetra dramatitki obradjene pred- 
mete, izuzam libreto „Ljubav i zloba". 

Od obSirnih historickih bilje^aka, koje je Demeter priob(5io kao 
uvod svojoj Teuti u „Izvadcih iz Polybija", sastavit demo samo 
kratku jezgru historickih cinjenica, da onda razaberemo, kako ih je 
Demeter preradio u svojoj tragediji. Ilirskoga kralja Agrona, kad 
on slaved sjajnu pobjedu svoju nad Etolci preobilnom gostbom oboli 
i umre, nasliedi na priestolu njegova iena kraljica Teuta. O njoj 
pi§u rimski pisci, da je ustrojila pomorsko gusarstvo ; ali nas pjesnik, 
da izadje njezina osoba idealnija, nede je prikazati gusaricom nego 
ofiitom ratnicom proti svim tudjim narodom (vidi na str. XI apazku 
Demetrovu). Njezina vojska pod Srdovladom potu6e Epirce, te oni 
sklope savez s Iliri. Radi pogibelji gr6ke i gusarstva ilirskoga po- 
§alju Rimljani dva poslanika, Kaja i Lucija Korunkance, da se jk)- 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. DDOTRIJI DBMBTRU. 89 

tu2e kraljici Teuti. O torn, §to je ona odgovorila i uiinila, razni 
pisci razIi6ito javljaju, a Demeter je navlaS odabrao onu viest, po 
kojoj izlazi zna&tj Teutin dostojniji, a zabacio onu, po kojoj bi 
Teuta bila prijala gusarenju svojih podanika (vidj na str. XIII i XIV 
opazku Demetrovu). Kad Ahejci i Etoici ho<5e obraniti Drai i Kor- 
ciru od Teutina brodovlja, pobiju Iliri Grke, Korcira im se preda 
te primi ilirsku posadu i vojvodu joj Dmitra Hvaranina ; Iliri pofcnu 
obsiedati Dra6. Sad udare dva konsula rimska, Kaj Fulvij i Pavao 
Posthum, onaj brodovljem, ovaj kopnenom vojskom; Dmitar Hva- 
ranin predade im Korcini s ilirskom posadom, jerbo se je bojao 
kraljice Teute bivfii joj ocrnjen. Pomo<5ii i sayjetom Dmitra mnogo 
uspiju Rimljani, te kraljica Teuta morade bjeiati u Risan; Dmitra 
u6ini§e Rimljani gospodarom ilirskih pokrajina. PoSto ona dva rimska 
vojskovodje odu kud, Dmitar, vide<5i Rimljane u pogibelji od Hani- 
bala, stane udarati na one gradove u Iliriji. koji su im bili pod- 
lo^ni. Zato Rimljani poSalju s vojskom Pavla Emilija u Iliriju, a 
Dmitar se s velikom vojskom utvrdi u Hvaru. Poslie duga odpora 
budu Hiri u Hvaru sasvim pora^eni, Dmitar utefce na ladji Filipu 
kralju macedonskomu, kod koga i ostade. Kad je poslie po Filipovoj 
zapoviedi udarao na Mesinu, nasrnu presmjelo, budu(5i 6ovjek veoma 
hrabar ali i nesmotren, te pade u bitci. A Rimljani su bili, osvo- 
jivSi Hvar, predobili i ostalu Iliriju. — To je u kratko sve, §to je 
Demeter crpio iz Polybija o predmetu svoje tragedije. Jo§ je iz 
drugih starih pisaca upotriebio ove viesti. Poslie Dmitra bijaSe vladar 
Ilirije Pinez, sin Agrona i Triteute, koja je bila prva iena Agro- 
nova, ali ju je odvrgao bio i uzeo Teutu. Toga Pineza podigoSe Rim- 
ljani, poSto su Dmitra svladali, na ilirski priestol uz pogodbe ne- 
povoljne za Ilire. Demeter je joS sabrao iz starih pisaca podatke o 
prosvjetnom stanju starih Hira, da time obrazloii, zaSto nije Ilire, 
kako bi morda tko o njih sudio, prikazao pustimi barbari, — to bi da- 
kako bilo neprikladno za tragediju, jer ona treba Ijude etifcki pri- 
li5no razvijene. Demeter obSimimi bilje^kami iztite, da je u Ilira 
bilo priliftne obrazovanosti, velikih gradova, velike pomorske vjeStine, 
obrta, i da su bili svi u politiCkom savezu, te jednu veliku Iliriju 
safiinjavali, na §to pjesnik feitaoca osobito upozoruje (na str. XXVI). 
Od tih povjestniikih podataka sastavio je Demeter, preradjujud 
ih s pjesnifikom slobodom, ovakov sadriaj svoje tragedije Teute. 
I. fcin. Stan pridvomi sluga Vuk, da novo nadoSla slugu uputi, 
opifiuje mu iivot i znataj kraljice Teute. Nju je otac, vi§e div no 
junak, odgojio pravom amazonkom (karakteristika sjeda na Camillu 



Digitized by LjOOQIC 



90 PR. MABKOV16, 

u Aeneidi XI 543-581, po kojoj je ponjeSto i Clorinda u Tassovu 
0. Jer. XII), te se je u ratu na Macedonce juna6tvom proslavila. 
Samo na ieljn otca sv(^a na samrti po§la je za kralja Agrona, ali 
ga netrpi, Jivi zavjetovana Diani, i zabranjuje dvorkinjam naklonost 
prama muievom, da nebudu „robinje muikoj volji i pohoti". Zato 
Teuta, kad zatefce dvorkinju Cyjetu, gdje IjubiMilivoja, tjera ih za 
uviek iz svoga dvora, Ijutita odbijaju(5 syjet otca Cvjetina, bana Ra- 
dovana, koj joj razlaie, da je zvanje 2ene Ijubav, i nuka ju, da pre- 
stane boj biti proti naravi te da opet bude 4enom. Jo§ joj javlja Ra- 
dovan, da je Dmitar pobiedio Etolce, a kralj Agron, njezin mu4, 
da je na gostbi, kojom se slavila pobjeda, naglo umro, §to ona 
prima s uzklikom „napokon i ja sam slobodna", na §to 6e ban: 
„te^ko tebi, domovino moja". IL cin. Na lovu s kraljicom odkriva 
Dmitar prijatelju. Srdovladu, kako ga je vilinska tarobnost Teutina 
pri slavi, kad joj predavase krunu, zarobila; od tad on nema vi§e 
svoje volje, rob je njezin. Samo da njoj omili, sdvojno junacki se 
je bio i pobio Epirce, kad je ona svim narodom bila naviestila rat; 
ona je njemu kao udes, sve §to bude, bit 6e po njoj : iF junak il' 
kukaviea, iF bog il' vrag; on ju Ijubi, jer mora, ko §to ru^a cvate 
jer mora. Na trubnjavu roga Dmitar priskofii kraljici, i spasi ju u 
skrajnoj pogibelji od medjeda. Ljuti ju, §to ju muJkarci, kojih oho- 
lost nad ^enami ona mrzi, vidjeSe u pogibelji; ali kaSe „togjunaka 
nema, s kojim se ja sravnit nebi smjela". Nu hoce da fiinom zahvali 
Dmitru, §to joj je spasio 2ivot; 6ednost njegova svidja joj se, \e6 
na krunitbi fiinjaSe joj se na prvi pogled drugojafeiji no svi mu^kard. 
On prosed za nagradu rukavicu, koju joj je bio malo prije uz smrtnu 
pogibelj iz ponora izvadio (Sehillerova „Rukavica"), ohrabren Iju- 
beznostju njezinom, oSituje joj svoju Ijubav, „ pogled njenih fcara 
njemu je elemenat van kojeg neiivi, ko ptici zrak, voda ribi; ne- 
traii on poklona od kra^ice nego od divne iene; da je seljanka a 
on kralj, s krunom bi kleknuo preda nju ko §to sad kleJi ubog 
vojak smafem." Teutu \e6 obuhvacia plamen Ijubavi, sdvojna vape(5 
Dianu onesviesti se. Kamen, kraj kojega je pala, odredjen po njoj 
u toj divljaSi za vjeino joj pokojiSte, napisom svojim „ovdje Xena 
slobodna pofiiva" povra(5a joj staru snagu mr^nje proti muXevom; 
priznaje Dmitru, da ju je za 6as fiuvstvo obuzelo, ali opet je pri- 
jaSnja Teuta, te mu ka^e, da nevjeruje u Ijubav mu2ku, i tek kad 
bude kralj, dati (5e mu ruku; na njegove strastne molbe ona ga 
pogrdjuje: „smjeli robe, crve — do suntane visine se diieS", i prieti 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. DDflTRUI DEMBTRU. 91 

da ie zvati 6etnike, da mu poka^: ^kolik prostor dieli kralja od 
roba". Dmitra straSno potrese pogrda; „fnora s^toii krunu, majuzli 
dusi skovali". III. cin. Kraljica Teuta zabranila je pod kazan smrti 
gusarstYo na rimske ladje, ali Dmitar, vojvoda ilirske momarice, 
potajno ga podupire ; tim i dare^ljivostju sti6e si privrienstvo puka, 
a u Rimu potvara Teutu, da ona gusarstvo Stiti. Rimski poslanici, 
Kaj i Lucij Korunkanci, nude mu ilirsku krunu, ako pomogne sba- 
citi Teutu ; oni bi za sada imali prijateljski rieSiti razpru s Teutom 
radi gusarstva, ali Dmitar ih podbada, da ju uvriede i tim odmah 
rat izazovu. Takovimi spletkami ho(5e on natjerati Rimljane na rat 
s Teutom, da stefee krunu. Ma6 rimski samo mu je sredstvo, te 
„kad, §to zahtieva, svrSi, on 6e ga skr§it, bacit krinku i domovinu oslo- 
bodit Rima". On duti strahotu svoga izdajstva, ali „on tako mora, 
jer udes tako ho(^, sudbina ga tjera, kako poplavicu, koja harat 
mora". Teuta doznaje, da on potajno podupire gusarstvo i tim sra- 
moti nju ; u snu joj se prividja, da joj on krunu otima i opet vra(5a ; 
kad joj pustinjak Gromovid prorifce propast Ilirije, ako nestane gu- 
sarstvu na put, ona odlufeuje smrdu kazniti Dmitra. Dozvav ga ka^e 
mu svoju odluku; on joj predaje svoj noi, ona zamahnuv sustane, 
a kad se on hode probosti, zaustavi ga ona ; (iz daleka sjeda na akt 
I, 2 Rikarda III. od Shakespeara) — drag joj je, vjeruje mu, da 
je neyin, i daje se od njega podbosti, da zahtjeve rimskih poslanika 
ponosno odbije i ratom osveti. Pred viedem i pukom Ijuto uvriede 
poslanici kraljicu, da je nakidena gusarskim plienom, a ona za- 
povieda da se smaknu, te uz poticanje Dmitrovo sav puk klifie: „smrt 
Rimljanom, osveta, osveta!" IV. cin. Dmitar izdaje Rimljanom Kor- 
ciru, krivnjom njegovih zemljaka bude junafeki Srdovlad bafien iz 
tvrdje Nutrije (po histori6kih podatcih u „Izvadcih" str, XVII) smrtno 
ranjen ; sdvojan vidi propast domovine, kad ju izdaje prvi domoljub 
Dmitar, a puk je pokvaren i nesloian. Proglas rimskoga legata, da 
je Teuta skinuta a Dmitar kralj, prima narod s uzhitom, a Srdo- 
vlad s kletvom na izdajicu Dmitra, zaSto ga razjareni puk hode 
ubiti; ali 6uju6 da dolazi kray Dmitar, vodi ga vezana preda nj. 
Srdovlad Ijuto kori s izdajstva Dmitra, koga je on kao uzor rodo- 
Ijuba Ijubio i komu je on u etolskom ratu Svot spasio ; zaklinje ga 
uzalud, neka ga sad za nagradu posluhne i Teuti vrati krunu, te 
strgav si zavoje umire s prokletstvom na izdajicu. Rimski senator 
Centimal, koj mrzi izdajicu Dmitra a ^ali i Rim, §to se izdaj- 
stvom koristuje, predaje na polazku vladu Dmitru, ali ostavlja uza nj 



Digitized by LjOOQIC 



92 FR. MAItKOVl6, 

posadu rimsku i prieti mu, ako bi se izneyjerio Rimu. U burnoj noiJi 
bje^i Teuta u Risan, gdje misli yjerne si jo§ podanike skupiti i po- 
vesti u boj, da kazni odmetnike; ali brzo se predomiSlja, jer „za 
2eiiu nije ma6 i ^ezlo, jednakost spola san je", neie, da se narod 
radi nje kolje, a nebi premogla kazniti izdajicu Dmitra, jer „srce 
joj veli, da on njome vlada"; jedini joj pratilac stari sluga Vuk 
odvodi ju u kolibu, naSastu u blizini. To je dom Milivoja i Cvjete, 
od Teute prognanih iz dvora rad Ijubavi ; tu je uzor obiteljske srete, 
koju biv§i ban Radovan, na pogledu igrajuie se unufeadi, svoje kderi 
Cvjete i zeta Milivoja oznafcuje ovako: „tog bla^enstva u Ijubavi 
neradja bogatstvo, 6ast i sjaj; tko se od naravi, taj se od srede 
dieli, u kolibi je zadovoljstvo, u dvorih su nesretnestrasti". Milivoj, 
vrativSi se s lova, donosi viest iz Risna, da bjegunicu Teutu u oko- 
lici progone, „njena oholost zaslu^i tu kaznu". Nu dobrostivo pri- 
maju nesretnu Teutu, koja ih je njeko6 prognala, a sad su sretni; 
ona, uvidjaju(5 da joj je Mvot bio naopak, rado bi nov &vot pofeeti. 
Na njezinu bojazan, da (5e sad du§mani po nju do<5i, jer ih je u za- 
sjedi vidjela, obrii^e Milivoj, da ce ju kao gosta, po obifiaju ilirskom 
pod za^titom bogova stojecu, braniti i Sivotom. NadoSlomu kralju 
Dmitru ne6e Milivoj izdati Teute, jer „kletve prekrSiti nesmie", 
i „proti samomu kralju svomu" hode ju, zamahnuv sjekirom, bra- 
niti u ku6i svojoj „gdje je on kralj jedini" ; ve(5 bote nastati boj, 
al' Teuta sama se pokazuje, da zaprieJi krv. Dmitar ju sje6a na 
obedanje, da 6e mu biti 2ena, kad on bude kralj; on bi ^elio, da 
sav narod 6uje njezino priznanje, da mu je tako obrekla, jer „saTno 
u toj izpoviedi le^i izpricanje njegovih 6ina". One riefii njezine ba- 
cile su, ka^e, u njegovo srce po^ar putenih strasti, uvriedjenog po- 
nosa i Ijubavi, od tad on neima§e druge ielje no dra^estnu ^enu 
zagrliti i ponosnu kraljicu pokoriti, s toga je postao izdajicom, vra- 
gom; za krunu je prodao domovinu, ne rad krune, nego da njom 
ste6e Jenu Teutu. „Rie6 zadanu odr^ati moram", kaie mu ona, a 
on joj nudi opet krunu, samo ruku njezinu hode, na §to ona od- 
vrada: da kruna nije za nju, ona je spoznala, da je njegova ro- 
binja, ve6 onda, kad joj je skinuo grimiz te ga je htjela kazniti, 
ali nije mogla, jer je drhtala za Mvot njegov ; „ja sam Jena, Ijubav 
moj je udes^ ; ona de ga Ijubiti, njega i djecu njegovu njegovati: 
to joj je narav opredielila, to je njezina sreca, a on, jaki muJ, neka 
vlada. Samo jo§ neka sbaci rimski jaram, pa ona de biti najsretnija 
Jena. To joj on obedaje : „jurve letim na polje od boja". V. bin 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. mHITRIJI DBMBTRU. 93 

Dmitax se odmetnuo od Rima, rimske vojske dolaze na nj, pustinjak 
Gromovid buni narod proti njemu a za Rneza zakonitoga baStinika 
krune. Mladi Pinez £ivio je do sad, neznajud svoga roda, ti siro- 
masnoj kolibi, lovom hranecJi milovanu majku Triteutu; sad mu se 
ona ne boji viSe kazati, tko je. Puteni kralj Agron bio ju, |)ripro8tu, 
radi Ijepote o^enio, ali kad je porodivSi Pineza izgubila Ijepotu, pro- 
gonio ju, te je morala uteii sa sinom u pustinju k starcu Gromo- 
vidu, a kralj je uzeo Teutu. Kad poslie Agronove smrti Teuta za- 
YOJStila na sve narode, digli Triteutini prijatelji bunu hotedi Pineza 
za kralja, ali ih Teuta pobila i grozno kaznila. Pinez plane osvetom 
na Teutu, on bi ju makar kao prost ubojica iz zaiy'ede smaknuo ; nu 
netreba t(^a, jer Gromovid skuplja narod, da pomodju rimskom 
„dom izbavi od bezumnika Dmitra, Pineza na priestol digne, te za- 
vifiaj od propasti spasi; pustiiyak (5e svrSit to pravedno djelo, jer 
bozi su pravde branitelji", a rimski vojskovodje ponudit te Pinezu 
krunu. Dmitar izprva nerazumie, 6im je prokletstvo bogova — Siredu 
se bunu puka — navalio na se; jest ga „stra§na strast prisilila 
uzet krinku izdajice, ali i pod njom on je 2arki domorodac bio", 
te ka2e „sa mnom vlada nefcuveni ndes: ma6 podigoh, da smrvim 
vraga domovine, a nju smrtno ranih, koju Ijubim". Teuti se tuii, 
da je on narodnu slavu i mod podigao, ona da je uzoma 2ena, pa 
ipak ih stradna svrha teka od izdajstva naroda bunetega se za Pi- 
neza. Istom kad ona nezahvalni puk krivi, domiSlja se on uzroku 
svoje nesrete: nije to djelo puka, nego kaznedh bogova, kojih 
su strasti njihove uvriedile; zato on hote, da se pokorno predaju 
svojemu lAdesu^ napinjuii zadnje sile svoje ; sva ryegova osnova jest : 
f,hod udesa nehtjet ustamti^', s toga nede odpora i kazne pristaSam 
Pineza, nego „svak nek 6ini kud ga srce vute", pa ako ipak po- 
biedi on s Teutom, onda znadu, da su im bozi oprostili, ako li 
padnu, dati te, pomireni s udesom, svietu opet primjer Ikara. Kad 
Teuta hote, da on — §to bi bolje dolikovalo dramatifenu znacaju 
— pritegne uzde puku, a da negradi sredu svoga sina na milosti 
prevrtljiva puka, odvrate Dmitar, da on gradi na milosti boijoj, a ta 
je istovietna s privr^enstvom puka, jer glas naroda glas je boiji; puk 
zna, kaSe, da ^nismo pravedno stekli krunu", zato se odmete od njih. 
Samo su joS zemljaci njegovi Hvarani viSe privrieni „ njemu nego li 
pravdi", te te podi u Hvar, da pokuSa pobiedit sa zemljaci, a onda 
6e se narod okrenuti. Teutu spopada za &ts stari bojni demon, zaSto 
JH Dmitar kori, i nalaie joj, da ostane u Risnu raded svoje ienskc 



Digitized by LjOOQIC 



94 FB. MABXOVld, 

posle, a ona se pokorava ko posludna i^ena; razstaju se uz silnu 
duSevnu muku, on ide jer ,,tides zove", a ona sva se slomi, sluted 
da ga viSe ne6e vidjeti. Rimljani pobjedjuju samo pomodju Rneza 
i Gromovida. Senator Pavao Emilij zna, da samo nesloga i glupost 
Ilira, indie divnih junaka, ali ludo pomaiudih diete Pineza a od- 
bacuju(iih junaka Dmitra, podlaie Iliriju Rimu; on se boji za Rim, 
ako se Uiri ikad slo^e, pak, prem nerado, slui^ se ru2nimi sredstvi 
za velike svrhe. Pineza hote laskanjem i obmanom sklonuti na po- 
voljne Rimu pogodbe ; nu Pinez ni nemari za drugo no da osveti 
stradalicu svoju majku na Teuti i Ijubimcu Joj Dmitru, on bi i kranu 
bacio pod noge radje no da neuniSti Teutu i Dmitra. U Hvaru 
Dmitar, prividjev mu se duh Srdovladov, (njeSto nalik na akt IV, 
3 Julija Cezara Shakespearova) ali blag, sudi da su se bozi s njim 
pomirili, te se nada dobru. Odievaju^ se za boj, nada se po viestih 
lakoj pobjedi ; zla kob, Sto ju dvoranin iztifee spad§i mu pri odie- 
vanju pla§t, ne plaSi ga. Hvarane zemljake svoje vodi oduSevljene 
u boj, do kojega stoji 6ast i propast domovine. U Risnu Teuta bo- 
luje za Dmitrom; „ljubavi tuga biesni u njenom srcu" kaie Ijekar, 
a dvoranka: „oholo srce, koje se Ljelju smijaSe, sad je robinjalju- 
bavi, od najja6e sad postade najslabija 2ena^, na §to Ijekar opet: 
„tako kazne oholost bogovi, — 6im se viSe naravski nagoni u pr- 
sima gnjetu, tim straSnije biesne, kad provale spone svoje**. Teuta, 
ugledavSi dolazeiu ladju te uyjerena, da joj ide iz Hvara pobjednik 
Dmitar, sva je izvan sebe od radosti. Ali to je doSao glasnik iz 
boja; preobSinio pripovieda bitku kod Hvara, koja izprva tefce po- 
voljno i skoro se vei sretno odlucuje — Teuta klifce radostno — 
ali najedno6 bojnom varkom rimskom okrene na zlo i podpunim po- 
razom svrSava. Kad Teuta 5uje, da je Dmitar s goru(5om ladjom po- 
tonuo, naglo odtrci i bad se s djetetom s perde u more; Svevlad, 
zapovjednik Risna, ka^e o Dmitru: „s otcem poginula je i domo- 
vina naSa", a 6uv§i Teutinu samokrv zavrSuje: „strogo kazne bozi". 
Demeter je, nastojeci o „poeti5koj i psihologifckoj istini", o pri- 
kazi „sile Ijudskih strasti" po njihovu „naravnoin razvitku", veoma 
potanko prikazao dusevnost glavnih osoba, narofcito je u IV. i V. 
6inu nastojao obSirno psihologijski obrazloMti okret njihov i podati 
gledaocu 2eljenu podlogu za etiCko prosudjivanje njihovo; s toga 
obSirnoga psihologijskoga motiviranja izaSao je obseg drame dosta 
golem. Nastoje(5i o dramatickom Jedinstvu i tragifekoj vaJnosti cina" 
on je preradio historifike dogodjaje tako, da im je po bore<5ih se 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. DIMITRIJI DEMETRU. 95 

znaCajih — Teuti, Dmitru, Triteuti i Pinezu — podao psihologijsku 
saveznost i u zajednifekoj propasti Dmitra i Teute podpun zavrSetak. 
U Polybijevih viestih sudbina Teutina nije u dramatifikom i tra- 
gifikom savezu sa sudbinom Dmitra i Pineza; Dmitar kao ilirski 
vojskovodja izdaje, bojed se kraljice ilirske Teute, kojoj je — nezna 
se zaSto — ocrnjen, njeke gradove Rimljanom, pomade ih i dalje, 
dok Teuta neuteSe gubeci priestol — nezna se o njoj dalje niSta; 
Dmitra u6ine Rimljani vladaocem ilirskih pokrajina ; poslie on okrene 
ma6 proti njim, no u Hvaru potu6en, bje^i u tudjinu, a zatim poslie 
kod obsade Mesine padne ; Pineza utine Rimljani vladarom. Od toga 
je Demeter nafeinio „jedinstven i tragifiki va&in fein" : junak Dmitar 
postaje izdajica samo prividno, da pomo(5u rimskom ste5e kranu i 
time kraljicu Teutu za svoju ienu, koju on strastno Ijubi, a ona ga 
u svom ponosu nehtjede inafee usli§ati; Dmitar, postavSi kraljem i 
mu^em Teutinim, ho(5e izpraviti svoje prisiljeno izdajstvo i rimsku 
vlast u domovini oru^jem skrSiti, ali sbog one svoje krivnje propada 
juna^ki u boju proti Rimljanom, koje pomade puk hoteti Pineza za 
kralja; a za Dmitrom skonfeava se i o6ajana Teuta. 

Demetrova Teuta u velike se cieni kao najbolje djelo naSe jog 
mladjahne dramatiSke knjiievnosti ; najpafee prema okolnostim one 
dobe, u kojoj je nikla, ona je zamjeran umotvor. U njoj hiyi i po- 
tresuje oluja jakih strasti u iestokom sukobu, zato se u svoje doba 
glumcem i mladeM toliko svidjala; u njoj ima bujne dramatifcne 
sile i pjesnitkoga poleta. Mnogi joj prizori pokaziyu jednako iivu 
pjesnitku fantaziju, jako Cuvstvo, i tehnifcku vjeStinu; II. i III. akt 
zavrSuje krepkim efektom, dramatifeki pokretno napreduje prva 
polovica radnje, mnogi dialozi i monolozi imadu pravi dramatifcki 
sastav, osobito je liepo izveden stihiometrifeki dio u IV. 6inu U. 
prizoru; pjesniSki govor poletan je i karakteristiftan, znafiaji su cr- 
tani obilno, da im proni6emo u duSu ; u ob(5e u svem pokazuje De- 
meter, da je progledao u tajne dramaticke kompozicije. Nu snaga drame 
klone u IV. i V. aktu sve to viSe, jer kompozicija boluje na oskudici 
jake volje u glavnih znatajih, kojimi vladaju strasti elementarnom 
neodoljivom snagom poput „udesa", koji se toliko put u ovoj drami 
spominje. 

Teuta niti nije glavna osoba drame; ona izlazi u razvoju svom 
nedramatican i donjekle netragican znafcaj, jer se od junakinje ama- 
zonke i ponosne kraljice, koja prezire muJki sviet, prebaci u slabu, 
preponiznu Ijubecu ^enu; u IV. i V. aktu ona se sve to vise lonii 



Digitized by LjOOQIC 



96 FR. MARKOVI6, 

ko suha trstika. Glavna je osoba Dmitar ; u njem prikazuje pjesnik 
sukob izmedju du^nosti prama domovini, koju on, jonak narodni, 
iaxko Ijubi, i izmedju strastvene Ijubavi prama ^eni, koju same 
izdajom kraljice svoje i domovine moie stedi. Demeter je obilno 
nastojao, da to izdajstvo svoga junaka izprifia tako, da ostaje do- 
stojan simpatije, te njegova krivnja nebude prevelika eti6ka Ijaga. 
Nu to mu nemo^e poci za rukom; izdaja domovine za uiitak £ene 
viSe je no onaj hamartoma, koga suglasno s Aristotelom Ijudsko 
feuvstvo podnosi u znaCaju tragifene dostojnosti. Ovu manu zaJud na- 
stoji prikriti pjesnik, crtaju(5 Dmitrovu Ijubavnu strast kao „udes", 
i njegovu izdaju kao „udes" ; baS time, §to Dmitar sam sebe u od- 
lu6nih trenutcih svojih prikazuje bezvoljnim robom svoga cuvstva i 
sudbine, otima mu se biljeg dramatifena, po tom i tragicna znacaja. 
Na uStrb je dostojnosti i potrebnoj simpatiSnosti njegova znacaja i 
njegovo himbeno potajno spletkarenje, kojim dolazi do krune i do 
Teute, a poslie toga u nesreii slabaSna poniznost opet „udesu"; i 
njegov znacaj prebaci se u V. aktu u slabo(5u preveliku, poru§i se 
u sebe kao dogorjeo vulkan strasti. 

Nedosljednost i slabo&i volje u glavnih zna&ijih povod je tomu, 
§to je kompozicija glavne radnje tehnifiki pomjerena. Djelo Deme- 
trovo svigdje pokazuje, da je on proucio i sliedio na6in kompozicye, 
kako ga od Shakespearea i francezkih klasika, nastoje(5i po ovih 
vetem jedinstvu prizornoga mjesta, naufci§e noviji dramatici. Ali po 
ovom naCinu naravno srediSte, naravni vr§ak dramaticke radiye u 
Teuti jest onaj momenat, kadno Dmitar, stekavsi krunu, dobiva 
Teutu ; a to je Demeter prikazao .mjesto na koncu III. akta tek na 
koncu IV., koj ima slu^iti za pocetak i prvi razvitak peripetije. 
Zato mu izlaze prva cetiri akta pre§iroka, a peripetija i katastrofa 
nije razmjemo dovoljno razvita u samom V. aktu. U prvom aktu 
samo je karakteristika Teutina neobi6noga znacaja i epizoda Cyjete 
i Milivoja ; expoziciju i razvitak glavne dramatifike radnje do vr§ka 
izvode airoko, uz obSirno psihologijsko crtanje Teute i Dmitra, akti 
II., III. i sam IV. do prije konca. Na tu ob§irnost nukala je De- 
metra potreba, da motivira, izprica onakov rec bi paradoxni raz- 
vitak znaCaja Dmitrova i Teutina, narocito da izprica, §to se ona 
na koncu IV. cina baca sretna u narucje mu^a, za koga zna da je 
izdajni6ki spletkario proti njoj. Tu je pjesnik sasvim slomio zna&y 
Teute, pak nije mogao od nje naciniti glavnu pokretalicu peripetije, 
koja bi zapremati imala IV. akt; u Teuti se neprene nego sasvim 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. DIMITRTJI DEMETRU. 97 

utme sviest kraljice i amazonke, ona neduti pogrde, koju Je njoj i 
kao 2eni nanio Dmitar hoteii si izdajstvom proti njezinoj kruni i 
domovini osvojiti njexino srce, ona ni 6asa nepomiSlja osvetit se za 
tu grdnu Ijagu. Tako slomivSi Teutu, pjesnik je morao glavnimi 
pokretaoci peripetije u6initi Triteutu i Pineza: te osobe, o kojih 
prije ni spomena nije bilo, dolaze tek u V. aktu, te poSto s kriv- 
njom Dmitrovom nisu u nikakovom dramatifinom savezu (nego samo 
s Teutom u torn podaljem savezu, Sto je poslie Triteute Agron bio uzeo 
Teutu, te se Pinez kao pretendent bote osvetiti za svoju majku 
Teuti), to one, kao njeki dii ex machina, pripravljaju propast Dmitra 
i Teute. Osim toga je Pinez, koj samo od osvete pomaJe Rimljanom 
proti Dmitru a nemari ni§ta za domovinu i priestol, premda je 
kraljevi6, u torn pogledu posve mrzka osoba, bez ikakve etiSke 
vriednosti, pa tako njegova pobjeda nezadovoljuje moralnomu 6uvstvu 
gledaoca: konac tragedije nedonosi harmoni6koga izmira, nego je 
podpuna „tabula rasa", a to je za fiuvstvo gledaoca mu6an i nemil 
svrSetak tragiCnih sukoba. Nema dosta etifekoga kova u Dmitru, 
Teuti, Pinezu, ni u ostalih politifeki znatnih osobah tragedije, izuzam 
Srdovlada, koji pak svojom juna6kom, patriotifckom smr6u i svojom 
osnovanom kletvom na izdajicu Dmitra otima Dmitru naSu su(5ut, 
te tragifenu dostojnost Dmitrovu slabi, pa6e posve unigtuje. Etiftkoga 
kova ima samo u Milivoju, Cvjeti i Radovanu; ali to su one tri 
osobe, koje se iz politifikoga svieta zaklanjaju u idilu seoske zabiti, 
i tu uMvaju sre(5u naravskoga i etiCkoga obiteljskoga ^ivota. Pjesnik 
stavlja navlaS na mnogih mjestih njih i njihovu sudbinu u opreku 
s Teutom ; oni sliede naravnomu zakonu Ijubavi, te su sretni, Teuta 
ga vriedja, te je nesretna, i uvidja na pogledu njihovu, da joj se 
vratiti svomu naravnomu zvanju ; ali tim se ujedno, jer se ona pre- 
daje kao ponizna iena mu^u, koj je njezinu kraljevsku Sast i do- 
movinu pogazio te izdao, sasvim kr§i njezino kraljevsko dostojanstvo 
i juna6ki zna6aj amazonke, a tim i i^enski njezin zna&tj trpi. Teutu 
je pjesnik, kontrastirajud ju s Cvjetom i tolikoput izti6u(5i njezinu 
neJensku oholost, koju „bozi kazne" , proveo od prilike onako, 
kao da dramatifiki obradjuje „pitanje Xensko", pitanje o „jednakosti 
spola" — ovaj izraz sama Teuta ka^e — ; ali to je predmet za 
komediju (Moretova donna Diana, Shakespearova „the taming of the 
shrew", „love's labours lost" itd.) a nije za tragediju, gdje se u 
amazonki i izdanoj kraljici hocie exemplum statuirati, tc nipoSto nije 
imao pjesnik splesti takov predmet s polititkom borbom o obstanku 

7 



Digitized by LjOOQIC 



98 FR. MARKOVI6, 

i'propasti naroda. §to je pjesnik to dvoje spleo zajedno, odatle 
izviru sve mane u kompoziciji. 

Da je Demeter odabrao historiCki predmet, koj prikazuje borbu 
starih Ilira proti Rimu, na to ga je nukala patriotitka misao ; da 
je u taj predmet unio prikazu sukoba izmedju 2ene i muikarca, i 
da se tolikoput iztifee „ude8" u njegovoj tragediji, to <5e jamaftno 
biti uticaj onodobne dramatike, koju je Demeter na pozori§tih toli 
6esto vidjao i njom se morao baviti kao dramaturg. Tada su vladale 
drame: Grillparzerova „Prababa", nazvana „modemiEdip" radi svoga 
fatalizma (njekoje retorifeke osebine njezine ponavljaju se u dikciji 
Teute, narotito testa anafora) ; Hahnova „Griseldis", koja prikazuje 
muke strpljive Jene; Halmov romanti6ki „Sin pustinje", koj pri- 
kazuje sukob izmedju divlje junatke sile i draiesti 2enske te po- 
bjedu ove nad onom; Hebbelovi paradoxni tragitni problemi odno- 
Saja izmedju muikarca i iene, BirchpfeifferiCine sentimentalne gra- 
djanske drame i igrokazi dvorsMh ^pletkarija (Gottschall, poviest 
njemaSke knjiJevnosti I 151 — 155, 181, II 4.^4 — 437 i drugdje). 
Cestomu uticaju takovih tudjih pozoriStnih prikaza nije se mogao 
Demeter oteti; pa to 6e biti jedan razlog, zaSto u svih njegovih 
dramah (donjekle i u libretih „Ljubav i zloba" i „Porin") prete^na 
su pokretala u dramatifikoj kompoziciji Ijubavni sukobi i udes, 
koj se ili kao fatum pokazuje — u „Teuti", gdje glavne osobetoli 
6esto iztiCu svoj „udes" — , ili — u one druge dvie drame — kao 
slu6aj, kao plaSt inkognita. U „Teuti" osobito glavni junak, Dmitar, 
u glavnih okretih svoga razvitka odbija svoje Sustvo i svoju odluku 
na udes; na udes odbija svoju strastnu Ijubav za kraljicu, svoju 
izdaju domovine, svoj uspjeh i svoju propast. A u one dvie drame, 
koje je preradio po DubrovCanih, jest inkognito glavnih dramatifekih 
osoba, traju(5i sve do zavrSetka i tu razrje§avaju(5i se anagnorizom, 
glavno pokretalo dramatifikih zapletaja. To su oni Dubrovtani pre- 
uzeli od Talijana 16. i 17. vieka, koji su opet u Plautu i Seneki, 
Sofoklu i Euripidu, osobito dramah Edipu u i Meropi, gledali svoje 
uzore, primje§avaju(5 zamrSaje sredovjefine romantike (Poviest talijanske 
knji^evnosti : Settembrini II str. 312 — 323, Emiliani-Giudici II str. 
137 — 196). Pod tim uticajem stajaSe posredno i kompozicija Deme- 
trova; u njem je glavni izvor manam Demetrovih drama; jer tra- 
gitna, dramati6na samo je volja, krepka volja, a slutaj je prikladno 
pokretalo samo u komediji, „udes" pak nedaje tragediji dospjeti 
do harmonifena zavrSetka, do izmira prikazanih sukoba, koj izmir 



Digitized by LjOOQIC 



O DRU. DIMTTRIJI DEMBTRU. 99 

mo^e stajati samo u ofeitovanju viSih svietom vladajuiih moralnih 
zakona, do6im je „u(ies" u tragediji stoitki ill kakov god drugojaCiji 
fatalizam, a svaki je u opreci s duhom i s naravju tragitke umjetnosti. 
Nu ako volja, krepka volja, i Izmir svih sukoba idealnim etiftkim 
poredkom svieta i nisu glavni prikazani momenti u Demetrovih 
dramah, ipak je samo krepka volja Demetrova i njegov zanos za 
narodne ideale mogao svladati one teikote, koje su u ono doba sta- 
jale na putu njemu, za(etniku novije hrvatske dramatike. Uz ostale 
njegove zasluge, pjesnifike i dramaturgifeke , ona njegova krepka 
volja, onaj njegov zanos za najteiu umjetnost i za ideju narodnoga 
preporoda u slozi i Ijubavi jednokrvne braie, zajam6uju Demetru, 
prvaku hrvatske dramatike, trajnu zahvalnost naSega naroda. 



Digitized by LjOOQIC 



M napredak u prirodnih znanostih u miaalih 50 godinah. 

Citao u ajedniri niatematidno-prirododovnOga razreda jvgoslavenake akadttnije 
znanosti i umjetnosti due 19. Btudenoga 1885, 

pRAvi 6lan db. Bogoslav Sulek. 

Iztra^ivanje prirode pravo je obiljeije naSega vieka, a plod mu 
je onaj svestrani napredak, kojim se ponosi sadaSnji nara§taj, te 
(5e§ ga zaludu traiiti u kojojgod prva§njoj dobi, makar se drugftije 
izticala kakvim preimudtvom naprama sada§njoj. Nikad okrug ze- 
maljski nije bio tako pomnjivo izpitan, nikad zakoni prirodni take 
potanko iztraieni, kao Sto su dan danas. Posljedak tomu je onaj 
na6in mi§ljenja, §tono se zove realismus, empirismus, po kojem je 
samo ono istina, §to se osniva na nepobitnom bivstvovanju, a ne na 
samom umovanju. 

Pored svih blagodatih, kojimi je taj realismus urodio po 6oyje- 
canstvo, ima jih opet puno, koji od njega, te kako, zaziru, jer da 
odvraia od idealizma i vodi naprecac prostomu materializmu : zato 
i prorifiu razsulo 6ovje6anstvu, ako neokrene natrag. To je donjekle 
istina, al samo donjekle. Sada§nji realismus razorio je puno idealah ; 
al dokazav njihovo ni§tavilo. SadaSnji naraStaj nevjeruje toga toliko, 
koliko se je toga odprije vjerovalo; jer se u njega i sama yjera 
oslanja na znanje, a ne opet na vjeru. Sto se protivi na§emu real- 
nomu znanju, t. j. poznatim prirodnim zakonom, toga prirodoznanac 
nemo^e vjerovati; al odtuda opet nevalja izvoditi, da iztra^valac 
prirode neima nikakve vjere. Ima je on, ima, samo Sto se u lyega 
neosniva na pukom auktoritetu, nego na realnom temelju.* 



^ Evo kako to liepo razlai^e Justus von Liebig, za kojega ne6e ja- 
macno nitko tvrditi, da je bio prisfasa atheisma, materialisma itd., jer 
je on sve takve theorije Sto se mo4e odrjesitije i zesce pobijao. U 
svojoj razpravi : „Ueber das Studium der Naturwissenschaften'* (Mftn- 
chen, 1852 str. 12) ka^e: „Seit Jahrtausenden beschUftigt man sich 
mit der Erklarung der Naturerscheinungen ; aber die Erklilrungen der 
philosophischen Schulen, von Aristoteles an bis auf die hentige Zeit, 



Digitized by LjOOQIC 



naS napredak u pbirodnih znanostih. 101 

Al recimo, da je materialismus potekao na preSac iz prirodo- 
znanstva : zar je to dovoljan razlog zaziranju od iztraiivaiya i pro- 
u&tvanja prirode? T^ neima uzviSene idee, koja nebi, krivo shva- 
(5ena i upotrebljena, vodila na stranputice. Kao Sto neie nitko 
poprieko osudjivati porabu oStra ma5a ill iiva ognja, zato §to su te 
stvari u mkuh neuka djeteta ubitafcne: isto tako nevalja osudjiyati 
prirodoznanstvo, zato §to su i\jeki prirodoznanci izvodili iz toga 
svoga znanja nacela prostoga materijalizma. Prou5avai\je prirode, 
t. j. stvarih, koje nas okruiuju, nerao^e, bar samo sobom, Covjeku 
nauditi ; jer on bez poznavanja tih stvarih nebi mogao ni ^viti, a 
kamo-li bi mogao sile svoga tiela i uma razvijati. Ako to, onda 
sdmo prirodoznanstvo nemoJe biti vreloni ubitaJna materijalizma. 
Jako oStroumno dokazuje to dr. Fritz Schulze (Philosophie der Na- 
turwissenschaft. I. Theil, 5.): 



haben mit den unsrigen nichts mehr gemein. — Die kaustischen Eigen- 
schaften des gebrannten Ealkes rtlhrten von einem Ding ^causticum^ 
genannt. Der saure Geschmack der Sauren beruhte auf dem Gehalt 
des „acidum universale." Dem, was man sali in der Wirkung, unterlegte 
man ein Wort, dieses Wort nannte man „die Ursache**, und erklftrte 
die Wirkung damit. — Die Rolle der Erklftrung spielte ein Wort, die 
RoUe der Wahrbeit nahm der blinde Glaube, ein gedankeuloses Nach- 
beten ganz unbewiesener Ansichten ein. Es nothigen uns zwar Yerstand 
und Erfahrung an die Wabrheit einer Menge Ereignisse zu glauben, 
die wir nicht erlebt haben, an eine Menge Thataachen, die von An- 
dem aufgefunden und niemals von uns beobachtet worden sind. Wir 
glauben in der That an alle VorgHnge, Ereignisse und Thatsachen, 
welche von glaubwtirdigen Personen behanptet werden, wenn sie be- 
kannten Naturgesetzen nicht widerspreehen, oder wenn ihre Wirkung 
in irgend einer Weise oder zu irgend einer Zeit von uns oder von 
andern glaubwtirdigen Personen bemerkbar geworden sind. Wir glau- 
ben an die Existenz von Julius Caesar, den wir nicht gesehen haben, 
nicht bloss desshalb, well ihn seine Zeitgenossen gesehen haben^ 8on- 
dem well seine Existenz durch Ereignisse festgestellt ist, deren Wir- 
kungen in der Geschichte der Menschheit noch Jahrhunderte nach ihm 
wahrgenommen wurden. Wir glauben aber nicht an Gespenster, ob- 
wohl tausende von Meuschen Gespenster gesehen haben, well wir aus der 
Lehre vom Lichte wissen, dass selbst die kdrpcrliche Materie von einem 
gewissen Grade von Feinheit, wie die atmosphHrische Luft z. B., nicht 
gesehen werden kann, und weil einem kdrperlosen Wesen die Eigen- 
schaft Licht zu reflektiren, die Hauptbedingung um gesehen zu wer- 
den, nicht mehr zukommt. Der Glaube, welcher Gespenster sieht, dieser 
Glaube geh()rt der Wissenschaft nicht an ; er ist des Wissens scblimm- 
ster Feind, denn das Wissen ist dieses Glaubens Tod." 



Digitized by LjOOQIC 



102 B. gULEK, 

„Unser Zeitalter ist ein hervorragend realistisches und ein2nristi' 
sches: das ist sein Vorzug gegeniiber anderen Zeiten. Sein Fehler 
ist, dass es dazu ein materialistisches geworden ist. Es ware aber 
ganz falsch, woUte man fiir diesen Fehler ausschliesslich seinen Re- 
alismus und Empirismus verantwortlich machen. Der Materialismus 
entwickelt sich im Gefolge des Realismus und Empirismus immer 
nur dann, wenn die geistigen, sittlichen und religiosen Ideale der 
Menschheit aus anderen Giiinden bereits verloren gegangen sind. 
Diese konnen verloren gehen, wenn Reichtum und Macht die 
Menschheit zu Ueppigkeit und Uebennut, zu Genusssucht und Sinn- 
lichkeit und damit zum ethischen Materialismus verfuhren, dem 
dann der theoretische Materialismus erst nachtraglich gewissermas- 
sen als erklarende Theorie auf dem Fusse folgt. Der Materialismus 
kann sich aber auch aus einem ganz andern Grunde entwickeln, 
wenn namlich die geistigen, sittlichen und religiosen Ideale, die 
bisher den Menschen erfuUt und begeistert haben, im Verlauf 
grosser geistiger Errungenschaften fur den Menschen zu klein und 
kindlich geworden sind, wenn er also in Wahrheit tiber die bishe- 
rigen Ideale gewachsen ist, er sich neue aber noch nicht hat bil- 
den konnen. Dann wirft er im kritischen Vernichtungsdrang, wie 
Faust, mit den bisherigen Idealen eine Zeit lang wohl alien Idea- 
lismus weg und ergibt sich einem rohen Materialisnms des Denkens 
und Lebens. Immer aber entwickelt sich der Materialismus nie bios 
aus dem Realismus und Empirismus als solchem, sondern stets muss 
noch die Inadaequatheit der alten Ideale, zumal der religiosen, im 
Verhaltniss zu der allmUhlich geschaffenen neuen Vorstellungs- und 
Geftihlswelt des Menschen hinzutreten. Realismus und Empirismus 
wirken hochstens insofern mit, als sie es gewohnlich sind, welche 
jene neue Vorstellungswelt herausgearbeitet haben. Die Fordening 
darf also nicht dahin gehen, den Realismus und Empirismus zu 
verbannen, sondern dahin, dass wieder reUgiose wie sittliche Ideale 
gefunden werden, die dem neuen Vorstellungsinhalt des menschlichen 
Geistes adaequat sind. Es muss mit dem neuen Realismus wieder ein 
neuer Idealismus verbunden werden; nicht aber darf der oft ge- 
machte, abfer stets misslingende Versuch erneuert werden, den neuen 
Wein eines neuen Realismus in die alten Schlauche eines veralteten 
Idealismus zu fullen". 

Ob istini ove tvrdnje uvjerio se je doista svaki umni prirodoznanac ; 
sje(iaju6 se svoje mladjahne dobe spominje se, koliko je on toga 
onda punim srcem vjerovao. Nego §to je vi§e napredovao u izpiti- 



Digitized by LjOOQIC 



NAg NAPREDAK U PRIRODNIH ZNANOSTIU. 103 

vanju prirode i njezinih zakonah, to je vi§e na manjak njegova 
yjera i§la, buduc da je na torn putu viknuo postupati po vrhovnoni 
nafeelu svega prirodoznanstva, po nafcelu kausaliteta, koje iste po- 
tra^ivanje naravnoga uzroka svemu, §to jest. Gdje toga nenalazi, 
ondje zapinje i njegova vjera. Zato uzdi§e ved stari pjesnik : „ Felix, 
qui potuit rerum cognoscere causas!" Al neima toga smrtnika, koji 
bi se mogao pohvaliti, da niu je pofilo za rukom prou6iti uzroke 
svim stvarim. Istina, da 6oyjecanstvo u tom pogledu sve to dalje 
napreduje ; dan danas poznajemo prirodne zakone, za koje se je 
odprije vjerovalo, da jih nedemo ni do vieka umom postidi : al ipak 
priznaju i najnapredniji prirodoznanci, da iraa naSemu znanju me- 
dja, preko koje um nas nemoJe. Onomu, §to je preko te me<lje, 
mo^emo se kojekako domigljati, al znati toga nedemo ni do vieka. 
Za ono, §to je preko te medje, dovikuje nam Du Bois Reymond: 
„ignorabimus". Gdje je ta medja, nemo2e se \e6 dan danas potanko 
osjeii. 

Blago onomu, koji te medje s uma nesmeie, jer (5e ga to uvje- 
renje sa6uvati od mrzke drzkoie, koja se osobito u grieh piSe po- 
vrJnim prirodoznancem, misle(5im, da je samo to istina, Sto sami 
znadu ; a ono valja jogt i sada, §to je kazao Shakespeare prije 300 
godinah, da ima puno istinah, o kojih naSi mudraci i nesanjaju. 
Uzrok je ovakvomu povrSnomu presudjivarqu ponajvifie to, Sto su 
prirodoznanci udarili u naSe doba u specijalno, potanko iztraiivarge 
pojedinih prirodnih predmetah i pojavah. Ova te^i\ja nije ve6 sama 
sobom Stetonosna; dapaie je po znanost u ob6e vrlo koristna; jer 
se je upravo nastojanjem oko izpitivai\ja specijalnostih nagomilalo 
ono neizmjemo mnoitvo u(inah i odgonet\jajah, koji su razprgili 
sanjarije nmogih iilozofah (misledih, da mogu sami iz sebe razsviiet- 
liti sviet i njegovo ustrojstvo), a podali filozofiji sigurnu empiri6ku 
podlogu, na kojoj 6e mo6i svoju objektivnu sgradu podizati. S druge 
strane neima sumnje, da je ono specializovanje iztra^ivanja urodilo 
i nedaiom; jer su specijaliste, udubiv se u razstavljanje stvarih 
pojavah, uzeli sa svoga vrlo stegnutoga glediSta presudjivati i 
glavne probleme tovjefejega uma. Oni zaboravljaju, da su sve zna- 
nosti, bile kolikogod razliSite, tajnom svezom jedinstva spojene, jer 
su sve nikle iz 6ovje6jega uma, oplodjena jednim ter istim svietom. 
Kao §to se pako pojedini dielovi kakva ustrojstva mogu pravo raz- 
umjeti samo u svezi s ostalimi dielovi: isto tako dobivaju i poje- 
dine znanosti svoje vidjelo iz one obce sveze svijuh znanostih, oko 
koje nastoji pravo mudroznanstvo. I za prirodoznanstvo valja, §to 



Digitized by LjOOQIC 



104 B. SULKK, 

je Bako Verulam za mudrosloyje kazao: „Leviores e philosophia 
haustus a Deo avocant, pleniores ad eum reducunt". 

Da iztraiivanje prirode nevodi naprefeac etiSnomu materijalizmu 
i podpunomu bezvjerstvu, to dokazuju jasno najslaviiiji prirodoznanci, 
kao Sto Galilei, Kopemik, Newton, Linne itd., sve Ijudi upravo na 
glasu sa svoje poboinosti. — Dapate evo §to pi§e jedan od najna- 
prednijih, al i najumnijih prirodoznanacah, vodja darwinistah, Ernst 
Haeckel: „Unabhangig von jedem kirchlichen Bekenntniss lebt in 
der Brust jedes Menschen der Keim einer echten Naturreligion ; 
sie ist mit den edelsten Seiten des Menschenwesens selbst untrenn- 
bar verkniipft. Ihr hoehstes Gebot ist die Liebe,^ die Einschran- 
kung unseres natiirlichen Egoismus zu Gunsten unserer Mitmenschen 
und zum Besten der menschlichen Gesellschaft, deren Glieder wir 
sind. Dieses naturliche Sittengesetz ist viel alter als alle Kirchen- 
religion; es hat sich aus den socialen Instinkten der Thiere entr 
wickelt. Bei Thieren sehr verschiedener Klassen, vor Allen bei 
Saugethieren, Vogeln und Insekten, treflfen wir die Anfange des- 
selben an etc. (Die heutige Entwickelungslehre im Verhaltnisse 
zur Gesammtwissenschaft. Stuttgart 1877. s. 18). 

Do nedavno se je obifcno mislilo, a misli se borne jo§t i sada 
dosta, da naukom o prirodi namifeerao samo materijalno znanje, a 
po formalno obrazovanje, po razvitak du§evnih modh kao da taj 
nauk neima vriednosti. Al prikupljivanjem materijalnoga znanja, po- 
znavanjem raznih prirodnih tjelesah znatno se vjeiba duh 6oyje6ji. 
Jer pojedine stvari moraju se pomnjivo izpitivati, sa svih stranah 
objasnjivati i poredjivati, pa tim se duh vje^ba u tainom smatranju, 
a oko se izo§trava, te zamjeiuje i najsitniju razliku. Tako se uklanja 
svaka povr§nost, koja se oftituje netatnimi i neizpravnimi pojmovi. 
Korist, koja se dobiva s ove formalne strane prirodnih naukah, 
tolika je, da mnogi pedagozi preporuCuju samo zbog toga prirodne 
znanosti, kao silno pomagalo duSevnoga obrazovanja. svem torn 
(5emo se uvjeriti prou6iv vjekopis najvedega mudroznanca novije 
dobe Manojla Kanta, toga veleumnoga misaonika i prirodoznanca.* 



1 Gl. evandjelje po Mat. 23. 39, 40; po Marku 12. 31; Rimlj. 
13. 8, 9. 

^ Evo sto pise dr. G. Herbst za Kanta: „Die Liebe zur Natur, die 
Kant in seiner Jugend gewonnen, begleitete ilin durch sein ganzes 
Leben und liess ihn die Werke der SchOpfung mit der grossten In- 
nigkeit betrachten, so dass ihn z. B. die Ftlrsorge der Thiere fUr ihre 
Jungen mit wahrer Rtihrung erftiUte. Die Natur, meinte er, bringe 



Digitized by LjOOQIC 



naS naprbdak u prirodnih znanostih. 105 

Prirodne znanosti nerazvijaju saino 5ovJ66ji um; nego one rade 
i o ucvr§(5enju znacaja. Tko se je god bavio prirodoznanstvoui, ste- 
kao je uvjerenje, da u prirodi djeluju sve sile po stanovitih za- 
konih, kojim 6ovje6ja volja nije nifita. A sticanjem uzvisene ideje o 
yjecnoj zakonitosti prirode dobiva se i bolji pojam o Mvotu. Ovdje 
treba naglasiti, da niSta tako neuznosi £o\jeka nad uzke krugove 
egoizma, kao pomisao na bezkrajnost vasionoga svieta i na vjecite 
njegove zakone.^ 

Da pokaJemo vriednost prirodnih naukah po ob6e obrazovanje, 
moramo prije odgovoriti na pitanje: §ta je obcie obrazovanje? Ob6im 
obrazovanjem zove se skladan razvitak svih duSevnih mo6ih Sovjeka, 
po kojih feovjek postaje tek pravim 6ovjekom. Jer harmonifeno raz- 
vide tih mocih je korelat ustrojstvu fizicnih osje(5alah. Eazvitkom 
pojedinih osjecJafah mogu ^ivotinje nadmaSiti 6ovjeka, a skladnim 
razvitkom svih osjedalah nadmasava 6ovjek sve ^votinje. Jednostran 
duSevni razvitak suprotivi se fizicnoma ustrojstvu fcovjeka, s kojim 
je data osnova i za du§evnu stranu.^ 

Ob(5e obrazovanje (kakvoga treba dan danas niladi(5u) neposti^e 
se dakle izklju6ivo historysko-filoloikom nastavom, kao Sto i da- 
nas joS gdjetko misli, nego se tomu ho6e i ostalih naukah, dakle 
i prirodnih znanostih. Historijsko-filolo^kom nastavom nau6e mla- 
di(5i po&tovati pro§lost; al sadaSnjosti nerazbiru. Historijsko-fiiolo^- 
kom nastavom u6e mladici shvaiati antikan karakter ; a pomocu pri- 
rodnih naukah uce shva(5ati uzviseno ideju zakonitosti u kosniosu. 

Pored svih ovih liepih stranah mora se spomenuti jos jedna, za 
koju se je do sada mislilo, da se mo^e samo filologijom (u ob6e) 
posticSi, a to je estetifino obrazovanje. Cudnovato doista, §to su se 



nichts hervor, was dem Auge nicht wohlthue, selbst die Farben, die 
sie aneinander reiht, seien immer zusammen passend. Dabei war in 
ihm der Gedanke lebendig, dass unmittelbares Interesse an der Schon- 
heit der Natur ein Kennzeichen einer guten Seele sei (Kant als Na- 
turforscher, Philosoph und Mensch. Berlin 1881. s. 33.) 

^ Es gibt nichts, was das Individuum volhtandiger und hdher aus 
den engen Kreisen des Egoismus hebt. als der Gedanke an die gren- 
zenlose Grossartigkeit des Weltalls und an seine ewigen Gesetze. Bes- 
seres, Edleres, Reineres als die Empfindungen, welche sich an diesen 
Gedanken kniipfen, haben wir unseren Kindern nicht zu bieten. (Ed. 
Sness: Bemerkungen tiber den naturgeschichtliclien Unterricht 1862. 
str. 16). 

* Guckeisen, Aufgabe und Organisation des naturgeschichtlichen 
Unterrichts. Leipzig 1874. 



Digitized by LjOOQIC 



106 B. &ISLEK, 

za postignude ovoga do sada prirodna djela zapostavljala djelom 
Ijudske vjegtine. Pak estetiina obrazovanost moie se doista postici 
prirodnimi nauci, njegovanjem Ijubavi prema prirodi, kojoj nagi- 
njemo svi od malenih noguh i koja je ododevljavala ve6 i stare na- 
rode, kao §to svjedoie njihova pjesni6ka djela. Samo valja uz nje- 
govanje te Ijubavi otvarati Ijudem oil, da vide Ijepota i uzviSenost 
prirode. Koga to nije zapalo, njemu je priroda samo kao slika bez 
^ivota; jer nerazabire njezine neizmjeme raznolikosti, a pored toga 
one Ijepote i harmonije, koja se a pojedinih prirodnih tjelesih i u 
cieloj prirodi zamjeduje. I prost 6ovjek divi se, barem kadSto, uzvi- 
Senosti i veli&instvu prirode, a da kako je tek onomu, koji ju je 
naro6ito prouiavao, koji je spoznao sve i\jezine Ijepote; jer ove su 
divnije od svih divotah, §to no jih je smislila makar i najbujnija 
pjesni6ka imaginacija (kao Sto pravo primjeduje V* Beneden). 

Zato su veliki pjesnici i umjetnici bili i veliki itovatelji prirode. 
Evo §to piSe dr. S. Kalischer za Goethea: „Ein emstes Studium 
der Natur gait ihm fiir eins der vorzttglichen Bildungsmittel und 
nichts driickt seine reine Begeisterung ftir die Naturwissenschaft 
kraftiger aus als jenes Wort, das er uns von jenseits der Alpen 
(s. Italianisehe Reise), mitten aus dem Pantheon der Kunst, her- 
ubersendet: „ Plato will keinen ayewjjiTpy.Tov in seiner Schule leiden; 
ware ich im Stande eine zu machen, ich litte Keinen, der sich 
nicht irgend ein Naturstudium ernst und eigentlich gewahlt". (Goe- 
thes Verhaltniss zur Naturwissenschaft, str. XXI). 

§to sam do sada naveo, nepoteie se neposredno na predmet ove 
moje razpravice; al rai se je utinilo potrebito prosboriti o torn, da 
razbijem unaprieda prigovore, koje bi tko iztaknuo, kao da napre- 
dak u prirodoznanstvu nije pravi napredak po narod; jer ako mu 
s jedne straue um razsvjetljuje, s druge strane mu toboi srce riva 
u kao materijalizma. Ono, §to sam odprije nagoviestio, nadam se, 
da je pobilo takav prigovor i svakoga razboritoga sluSaoca uyjerilo, 
kako narod, nastojed oko poznavanja prirode, doista napreduje ; jer 
pravo poznavanje prirodnih zakonah neumnoiava samo naSe znanje 
u obce, nego nam pleraeni i srce, potiftuc ga na udeSavanje svojih 
djelah prema vjeSnim zakonom svemira. 

Prije nego stanem razlagati na§ dosadaSnji napredak u prirod- 
nih znanostih, treba nam pogledati, kako je kod nas u tom pogledu 
bilo prije 50 godinah, t. j. prije nego se je hrvatski narod prenuo iza 
stoljetnoga sna. Pogled takav nije home liep ni ugodan; jer kamo- 
god okom svrne§, sve tama i tama. II sluSao razgovore naroda, il 



Digitized by LjOOQIC 



NAS NAPRBDAK U PRIBODNIH ZNANOSTIH. 107 

zavirio u na§e ondaSnje Skole, il premetao naSke knjige — nigdje 
tra£ka kakvomu napredku u toj struci. 

Da vidinio ponajpnje, kako je onda bilo u naSeg naroda u torn 
pogledu. Neiu preyrSiti, ako reteni, da bi mi trebalo knjigu napi- 
sati, kad bih 2elio nabrojiti na broj sve ono, §to je narod vjerovao, 
a protivi se prirodnim zakonom. ^to mi danas zovemo babjoin pri- 
coui, legondom, narodnora pripoviedkom — sve se je to odprije 
tvrdo vjerovalo (a vjeruje se ialiboie jo&t i dan danas puno, kao 
§to (ienio poslije vidjeti), makar to bilo sve uz kosu prirodnim za- 
konora. 

Evo nekoliko takvih sujevjernih narodnih predsudah iz jednoga 
mjesta ! Ako macka preskoci mrtvaca, mrtvac ce se pretvoriti u vu- 
kodlaka. — Munjom upaljena stvar ne nio^e se vodom ugasiti nego 
same mliekora. — Nevalja obnoc na vodu ici, jer (te te^ zlo snaci 
(kakva straSna bolest itd.) — Vuci viju — bit ce rata ; psi viju — 
umriet (5e tko od roda. — U krovu puea, smrt gospodaru. — Macka 
se pere, bit ce gosta; Svraka krekeie, — opet gosti. — Oganj 
pjeva, bit ce svadje ; a da se svadja utiSa, pljune se tri puta u 
oganj. Hi pako: oganj pjeva, dusj mrtvih istu niolitvu, pak da im 
se pomogne, baci se soli u oganj. — Stuca mi se, netko me spo- 
minje. — Ugrizoh se za jezik, netko me ogovara. — Kokos kuku- 
rice — smrt u kuci. — Zla sre(5a putniku, ako tko pred njim preko 
puta priedje, imenito 2ena s praznim kablom, ili zee; ili ako ga 
pop sretne. — Na badnju ve6er valja sve ^lice poslije vecere spra- 
viti u zdjelu — da se kokosi ku(5e dr2e. — Svaki grom ubija po 
jednoga vraga, zato i udara u tornjeve, jer se u njihovu siljku vrazi 
skrivaju. I svaka mafika ima po jednoga vraga u §iljku repa, zato 
i mice uviek repom. — Ako krava ruci, kad se muze, ure6ena je. 
Da joj pomogneS, priliepi desno i lievo po jednu bo2i(5nu sviecu na 
vrata od staje i zakadi kravu boii6nimi mrvicami, ili obojkom, ili 
tamjanom; ili ju natari blagoslovljenom vodom, pak onda muzi 
kroz zakonski prsten itd. 

Ovo je samo nekoliko sujevjernih predsudah iz jednoga mjesta, 
a bilo jih je borne sila bo^ja u svakom selu. Uz takovu vjeru ne- 
mo2e daSto biti ni razgovora o kakvom napredku u prirodoznan- 
stvu. Narod je bio sviknuo smatrati sve, §to biva, il neposrednim 
boijim darom, il vraijim maslom ; da ovaj sviet bivstvuje po nepro- 
mjenljivih yjeSnih zakonih, koje nam treba iztraMvati, da razumiemo, 
sto na svietu biva — to mu nepade na um. A tko bi se tomu 
cudio? Nitko se neradja u6en, ve(5 treba da si nauk za ^ivota stjeca; 



Digitized by LjOOQIC 



108 B. SULEK, 

a na§ narod tomu nije imao prilike, jer, kako Skolah nije bilo, je- 
dino vrelo nauka bijade mu crkva, dakle ono malo katekizma i pro- 
poviedi; al jedno i drugo nezasieca u prirodne znanosti. 

Nemojmo se 6uditi, Sto nam je bio narod tako zaostao, kad niti 
na§a inteligencija nije bila mnogo viSe napredovala u prirodoznan- 
stvu, koje je po nju bilo upravo neznano bilje. Za dokaz tomu na- 
vesti in njekoliko primierah, Sto sam jih sam doMvio. Prije jedno 
30 godinah dodje k meni njeki gospodin, koji je izuiio dvanaest 
§kolah, ina6e mnan 6oyjek, i potuM mi se, kako je bio posijao na 
svoju oranicu je&tm, a nikla mu je iz jetmena sjemena sve sama 
repulja. Zaludu mu dokazivah, da to nije mogute, da iz je6ma 
nemoie drugo §to mii do jefiam : on zapovmu, neka dodjem k njemu 
i uvjerit in se. Kasnije sam doznao, da ta oranica le^i do njeke rieke, 
koja je valjda jefemeno sjeme splavila, a sjeme od repulje, (koje 
zna i viSe godinah u zemlji feamiti, jer mu treba mnogo vlage, da 
moJe proklicati) iz zemlje krenula. 

Drugi put mi se opet potu2i magister chirurgiae, kako je bio 
pognojio oranicu fioyjeCjim blatom i posijao pgenicu, nadajud se obi- 
latomu rodu sa onako pognojene zemlje; a kad tamo, eto pronifie 
iz onoga 6ovje&jega gnoja sam dra6 i korov. Zaludu ja prigovarao, 
da sjeme valjda nije 6isto bUo, da u plodnoj zemlji uspieva ne samo 
psenica, nego jo§ vi§e korov — on se zare6e, da neie vi§e nikada 
zemlje gnojiti SovjeSjim gnojem. 

Dosta (5ete jo§t i danas nad starije gospode, a jo§ vi§e gospodjah, 
tvrdo uvjerenih, da se buhe same od sebe zamedu u piljevinah mo- 
kra(5om polivenih; da su crvi u kakovoj rani od gnoja postali, a 
preglji (crvlje u gnjilu siru) da su se zavrgli iz gnjilih sastavinah sira. 

Kad bi ti ovoj gospodi dokazivao istinitost darwinizma, snebivali 
bi se od 6uda; pak evo oni su (da§to neznadomice) kud i kamo 
dalje poSli od Darwina, dapa6e i od Haeckela. Jer Darwin ufci, da 
se je ^ivor (Lebewesen) malo po malo uz miliune godinah jedan iz 
drugoga razvio; a Haeckel tvrdi samo za jednostavnoga bathybia, 
da samorodstvom (generatio spontanea) postaje ; uz tako smjele hipo- 
teze kao Sto su gore navedene nebi nijedan od njih pristao. 

Ovomu neznanstvu na§e starije inteligencije ne(5e se nitko 6uditi, 
koji se potrudi i prou6i, kako su bile naSe §kole prije 50 godinah 
ustrojene. Ja sam vise stare gospode zamolio, da mi pripovjede, 
§to i kako su za svoje mladosti prirodne znanosti u5ili. Ali jedni 
iskreno izpovjediSe, da se i nespominju jesu-li §ta u6ili, drugi pako 



Digitized by LjOOQIC 



naS naprbdak n psirobnih znakostih. 109 

sjetiSe se, da su nedto malo iz fizike u£ili; ali §to i kako, da 
nebi vi§e znali kazati. 

Da to razuiniemo, valja nam se obazreti na Skolske sustave pr- 
yadnjih vremenah. Isusovci bill su sve do ukinu(ia svoga reda po- 
najglavniji u6itelji u svih katoliSkih zemljah, pak i kod nas. Kao 
sto zaziru svi vjerski fanatici od prirodoznanstva, jer jim mrsi ra- 
6une: tako su zazirali od njega i jezuite u ob6e (a pojedini su se 
u njem baS odlikovali). Zato u njihovu naukovnom sustavu (kako 
ga razMe Jules Paroz u svojoj „Histoire universelle de la peda- 
gogie. Paris 1867. s. 134") neima prirodnih znanostih: nije 6udo 
dakle, §to niti na§inci nisu u njih ni malo napredovali. Do skora 
poslje dokinuda Isusovacah (g. 1773.) dade Marija Terezija sve Skole 
prema drSavnim potrebam na svjetovnu urediti i ta se uredba raz- 
laie u knjizi „Ratio educationis totiusque rei literariae per regnum 
Hungariae et provincias eidem adnexas. Vindobonae 1777." Po su- 
stavu u toj knjizi razlo^enu bile su onda i na§e vi§e i ni^e u6ione 
preustrojene, a ta je uredba potrajala kod nas sve do poslije god. 
1848., kad je austrijska vlada nade Skolstvo preuzela. 

Po uredbi Marije Terezije stajalo je na§e Skolstvo pod kraljev- 
skim namjestniftkim viedem trojedne kraljevine (doklegod je ob- 
stajalo), koje lyim upravljaSe preko naukovnoga poyjerenstva.* Ovo 
napominjem zato, da se vidi, kako autonomija u nastavnih poslovih, 
Sto nam ju nagoda namjenjuje, nije kakov dar, nego sanio povratak 
prava, koje smo ve<5 prije uiivali. 

Naukovna uredba Marije Terezije uvela je doduSe u Skole obuku 
u prirodnih znanostih; al sd.mo donjekle, ponajviSe samo kano uz- 
gredni predmet. Osim pu£kih bilo je onda kod nas latinskih ili 
dja6kih gkolah (scholae grammaticae; sadaSnje dolnje gimnazije), 
gimnazijah, arcigimnazijah i akademija. Za§to da se prirodopis ved 
u latinskih Skolah u6i, to se u „ Ratio educationis" (str. 188) raz- 
la^e tako liepo, da se ni dan danas nebi znalo bolje, zato evo tih 
besiedah: „Quia plerique adolescentes emenso scholarum latinarum 
cursu studia plane deserunt, novamque negotiorum gerendorum se- 
mitam ingrediuntur, necesse est, ut in scientia, quae spectata rerum 



^ Negotia literaria regis arbitrio reservata administrantur in Han- 
garia quidem per consilium locnmtenentiale regium, in regnis vero 
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae per consilium regium eorundem rag- 
norum^ atqne ope peculiaris commissionis studiorum e consiliariis horum 
tribnnalinm ad pertractanda minutatim quaevis literarum et scholarum 
negotia conflatae. (Ratio educationis, p. 26.). 



Digitized by LjOOQ IC 



110 B. diTLBK, 

copia et praestantia cnivis pene statui proficua est, (nimirum in 
historia naturali) iam a teneris instituantur, idque eo magis, quo 
certius est, opes naturae in regno Hungariae (et regnis sociis), large 
efFuseque sparsas, plerumque manere sepultas ea solum de causa, 
quod ignorentur: nulla ergo cura debet videri supervacua in studio 
tarn utili, tamque necessario promovendo." 

„Quidquid nimirum tellus, aqua, aer et telluris viscera sinu sue 
recondunt, materia huius scientiae est; res, quae nos circumdant, 
quae oculis quotidie observantur, et quibus earere baud possumus, 
in historia hac naturali percensentur, suas in classes tribuuntur et 
describuntur : utrum ergo aequum est, succrescentes cives hoc tanto 
emolumento fraudare ? An non iam in primo studiorum limine rerum 
pulcherrimarum cognitione sunt initiandi, quae non voluptatem modo 
svavissimam, sed etiam, ut dictum, est quasi fons quidam, e quo 
in onmia hominum genera et ordines amplissimae profluunt uti- 
litates?" 

Prema ovim zanositim rieiim pomislio bi ^yjek, da se je pnrodo- 
pisu posvedivala bog zna kolika pomi\ja; a doista su mu namienjena 
bila po dva sata svake nedjelje; te se je prve godine opisivalo ft- 
votinjstvo, druge bilje, a trete rudstvo Al koja fajda, kad „ Ratio 
educationis" primjeduje, da netreba knjigom, u kojoj su sva ta tri 
carstva prirode opisana, obteredvati pamet mladeii, \e6 da dotjefie, 
ako se u6enici prisile, da tu knjigu 6itaju. Knjiga je pako pisana bila 
latinskim jezilom, a naro6ito se nalaie (unatoi svim pedagoikim pra- 
vilom) „non erit liber in nativas linguas transfundendus, verum la- 
tine solum edendus, adnexis ubique vernaculis rerum occurrentium 
vocabulis". Svatko se sjeia, da dok je u6io latinsku gramatiku, nije 
jog znao latinski, pak §to citamo u jeziku nam nepoznatu, toga borne 
nepamtimo. Nede se dakle nitko cuditi, ako djaci izufiiv latinske 
§kole nisu gotovo niSta upamtili od prirodopisa, a §to su i utuvili, 
mora da su opet zaboravili, jer na pravom gimnaziju nisu prirodne 
znanosti naSle mjesta; samo se je fizika kao vanredni nauk preda- 
vala od svibnja do kraja §kolske godine (dakle 3 ngeseca danah) 
jedan ili dva put uz nedjelju, i to samo izvan obifcnih naufinih 
satih, pak samo dobrovoljnim sluSaocem. Tko je pako zavirio u fi- 
ziku, lasno 6e se doviti, koliko su toga mogli ti dobrovoljci naufiiti 
uz ono 12 — 24 sata obuke. 

Na akademijah (koje su imale 2 odjela, mudroslovni i pravo- 
slovni) predavao se je u odjelu mudroslovnom prve godine priro- 
dopis, i to svaki dan po 1 sat, a dxuge godine fizika, takodjer po 



Digitized by LjOOQIC 



naS napredak u prerodnih znanostih. Ill 

1 sat dnevice. Al „Eatio educationis" nalaXe, da se obje te zna- 
nosti imaju predavati pogledom na gospodarstvo i na praktifeni ^ivot. 
Tu dakle o kakvom sustavu, o teoriji, nije bilo razgovora, veci su 
se obje znanosti vrlo povrSno predavale, i zato slabo na mladei^ 
djelovale. Evo samo jednoga primjera. Predposljednji profesor priro- 
doznanstva na ovdaSnjoj zagrebaftkoj akademiji bio je neki Magjar 
M. ; glavni mu je bio predmet magjarski jezik ; prirodnim znanostim 
nije bio ni malo vjeSt, zato mu nije gotovo nijedan fizikalni pokus 
za rukom poSao, pa bi onda, da se pred djaci izprifta, samo u brke 
zamrmljao „non favet tempestas". — Luiba se i nespominje medju 
prirodnimi znanostmi, koje se imaju predavati, kao da ona nezasieca 
isto tako duboko u gospodarstvo i u praktiini ^ivot kao §to i ostali 
prirodni nauci. 

Uz takovo stanje javne obuke netreba se fiuditi, §to su na§i stari, 
izufeiv svih 12 Skolah, gotovo sasvim fiisti bili od od svakoga pri- 
rodnoga znanja; pa §to su u gkoli zanemarili, nisu mogli nado- 
mjestiti kod kute naSom knjigom; jer hrvatsko knjiitvo nije imalo 
(koliko ja znadem) sve dp godine 1850 prirodoslovnoga djela. 

Al odavde nevalja izvoditi, da kod nas prirodoslovje nije nikad 
imalo prijateljah, dapafie su se nekoji naSinci, te kako, upravo u 
matematiftno-prirodoslovnoj struci ne samo kod ku(5e nego po svoj 
Evropi proslavili. NaSa hrvatska Atena, slavni Dubrovnik, rodio nam 
je te zviezde predhodnice. Jer u Dubrovniku su veci pofcetkom XV. 
stolje(5a sve znanosti cvietom cvale, po imenu pako su znanosti 
matematifcno-fizikalne tako bile razvite, da su oko godine 1408 u 
Dubrovniku vjeSti umjetnici gradili i sprave za zvjezdarske painje. 
— U sliedeciem vieku je osobito slovio slavni predteSa Descartesov 
Marin Getaldid; kao Sto je na izmaku pro§Ioga stoljeda po svem 
svietu otiSao glas isusovca Dubrovfeanina Rugijera BoSkoviia (f 1787), 
jednako slavna kao matematika, fizika i filozofa. Pravo kai^e za 
njega Vicko Adamovii: „Ru^ijer Bo§kovi(5 safcinjava najved ponos 
dubrovafcki, te bi se njim samijem di6iti mogao cijeli jedan' narod, 
a kamo-li tijesni naS Dubrovnik". (Gradja za istoriju dubrovafcke 
pedagogije str.^ 104). — Da nisu samo pojedini Dubrovfeani prianjali 
uz prirodne znanosti, ve6 su se ove u Dubrovniku u obte gajile, 
dokaz su tomu programi javnih Skolskih sveSanostih, zvanih aka- 
demije, (esercizio accademico), koje su se u tom gradu od g. 1715 
obsluiavale, te se je na njih, iza pjevanja i deklamacijah, razprav- 
Ijalo povjestnih, mudroslovnih i prirodoslovnih predmetih, a raz- 
pravljali su jih sami ufcenici. Nego budu(5 da je to sve u talijan- 



Digitized by LjOOQIC 



112 B. StJLBK, 

skom jeziku bivalo — slaba korist od tuda narodu; jer sve to nije 
djelovalo dalje od Dubrovnika. Isto tako su latinska djela Bo§- 
kovi(5a i drugih ucenomu svietu Evrope poput bukte(5e zublje 
stazu do istine razsyjetljivala, dok je hrvatski narod u tamnoj tami 
cataio. 

Gledajudim u pro&lost naSega prirodoznanstva prikazuje se 
vrlo ^alostna slika; al ju trebaSe naSincem predofciti, da mogu o 
nju omjeriti nas sadaSnji napredak u prirodnih znanostih; jer stara 
je rie6: „opposita juxta se posita magis elucescunt". 

Hrvatski narod slavi Ijetos pedesetgodisnjicu svoga duSevnoga i 
knjiSevnoga prieporoda ; al kad stvari oStro razgledamo, onda vidimo, 
da nasemu osvitku u prirodnih znanostih jedva ima 30 godinah. 
Ve(5 ovo kratko vrieme je dovoljan razlog, da se kod nas za ono 
malo godinah nije moglo daleko pokroCiti u iztraiivanju prirode. 
Pak zaSto se je na torn polju kod nas tako kasno pofeelo raditi? 
— Jer za napredak u prirodnih znanostih nedotjefee maSta i dobra 
volja, ve(5 se tomu ho(5e dobro uredjenih gkolah i valjanih knjigah. 
A toga kod nas nije bilo ni za liek onda, kad se je narod na§ 
buditi poCeo. Kakve su bile onda na§e §kole, gori je spomenuto, a 
takve su ostale sve do godine 1850, kad jih je stala austrijska 
vlada preustrajati. Prave hrvatske prirodoslovne knjige nismo nnali 
sve do godine 1850., kad je izaSlo prvo „Naravopisje (prirodopis), 
za porabu gimnazialnih ufeionicah u Hrvatskoj i Slavoniji." (Valjda 
prevedeno, al neznam od koga). 

Od onda su se po6ele pomalo mnoJiti knjige prirodoslovnoga sa- 
dr^aja. Izprva su to bile sve samo Skolske knjige. Austrijska vlada 
je naime onda upravljala na§im Skolstvom, pak nenaSav potrebitih 
gkolskih knjigah navaljivala je, da se uvedu njemaSke. Tomu se je 
ondaSnji ban Jela6i(5 svom snagom opirao, i da doskofii priekoj po- 
trebi, ponudio piscem dvostruki honorar (80 for. od tiskanoga arka) 
za svako djelo, koje ce biti za pol godine t. j. do nove §kolske go- 
dine gotovo. Ovomu pozivu odazvali su se mnogi pisci drugih stru- 
kah, gdje je bila terminologija ve6 donjekle ustanovljena. MuSnije 
je stvar napredovala na polju prirodnih znanostih, gdje nije bilo 
gotovo nikakva znanstvena nazivlja, a bez njega ni kud ni kamo. 
Ipak se je ne§to uradilo. Jo§ god. 1853 natiskao je Josip PartaS 
svoje „Po6etno naravoslovje (fiziku).^ — Akoprem nisam bio ex 



* Partas Josip. Po6etno naravoslovje. U Zagrebu kod dr. Lj. Gaja 
1853 8tr. 278 s 3 tabL - 



Digitized by LjOOQIC 



naS naprbdak u prirodnih znanostih. \13 

professo biljax ; al sam ipak ve<5 odprije marljivo kupio za svoj 
HJemafcko-hrvatski rjefenik nepoznate mi riefei, osobito pako imena 
bilja. Odazvao sam se dakle pozivu visoke c. kr. zemaljske vlade, 
te napisao za srediya u6ili§ta „biljarstvo", koje syjetlo ugleda stoprv 
godine 1856. JoSte prije toga je akademik J. Torbar preveo iz fees- 
koga „Siloslovje ili fiziku za niie gimnazije od J. Smetane"/ koja 
je godine 1854 na sviet izaSla. A dr. Ivan Kiseljak prevede i na- 
Stan^ iste godine dra. Bamngartnera Siloslovje za viSe gimna- 
zije.* — Osim toga mi je c. kr. zemaljska vlada povjerila njemafiki 
Zippe-ov prirodopis za manje realke, da ga pretofiim na hrvatski 
jezik, te je bio naStampan g. 1856. 

To je bila prva kliea na§e prirodoznanstvene knji^evnosti, koja 
je do skora opet zaspala, jer je zavladav§i onda absolutizam uveo 
bio u srednja u£ili§ta njema^ke knjige. Ako je ta klica i zamrla 
bila, al nije umrla. Od onda se je svakako pofielo viSe razmiSljati 
i raditi oko te stroke. Najve6a je muka bila nazivlje. Ima doduSe 
mno^na fcisto narodnih izrazisth za sve struke prirodoznanstva ; al 
se nije bio nitko potrudio, da jib pokupi. Na§i stariji rje5nici, inaie 
dosta obilati, slabo su marili za prakti6ne struke u obie: s te strane 
dakle nije bilo pomoii ; pa knjigah ove struke (kao §to je ve6 spo- 
menuto) nye bilo nikakvih. Nego da se je i pokupilo sve §to ima 
u narodnom govoru, to nebi bilo ipak doteklo ; jer su prirodne zna- 
nosti kud i kamo dalje odmakle od puSkoga je^a. Zato je u dobri 
&as napisao Vinko Pacel razpravicu: „NaSe nazivlje u prirodoslov- 
nih naokah. (Nagtampano god. 1853. u drugom godi§i\jem iz^'eSdu 
rieSkoga gimnazija). A dr. Franjo RaJki potaknuo je govor u „Kolu" 
a luJbenom nazivlju. Napokon je meni kr. zem. vlada god. 1862. 
naloiila, da sastavim znanstveno naziv]|je za srednja uSiliSta. Ja 
sam se toga posla prihvatio i dogovorno s nadimi vrstaci sastavio 
nazive za spomenute znanosti. Napose sam pokuSao stvoriti sustavno 
nazivlje za la5ba beznstrojnih tjelesah. Djelo je izaSlo god. 1874. 
pod naslovom: ,,Hrvatsko-njema6ko-talijan8ki ije&nik znanstvenoga 
nazivlja, osobito za srednja uiiligta.'' 

Povratkom ustava godine 1860. povratio se je narodni jezik u 
sve nade Skole; a tim povratkom probudilo se je i nastojanje oko 
nsSe prirodoslovne ki\|ige. Izprva su se i opet samo dkolske knjige 



i 



^ Torbar J. Smetane Podela siLosLovja ili fizike za ni^e gimn Iz 
desk, prevedeno. U Becu 1854. kod Ueberreutera. 

* Kiseljak Dr. Ivan Ev., Dra. Baumgartnera Siloslovje za vl§e gimn. 
(s.jijeflfi pvev^) U Be6n c. kr. nakl. skolsk. knjigah 1854. 

8 



Digitized by LjOOQIC 



114 B. §ULEK, 

pisale, jer tih je najviSe trebalo; nu malo po malo po5ele su se 
graditi i pojedine vi§e manje u(ene razprave iz svih strakah priro- 
doznanstva, Stampane ponajviSe u programih, gto jih srednja u6i- 
liSta svake godine izdaju, a ne§to i u Casopisu Knji^evniku, u Go- 
spodarskom listu, u „Viencii^ itd. Stoprv utemeljenjem jugoslavenske 
akademije puklo je prostraiiije polje naSoj prirodoznanstvenoj knjizi : 
u njezinu „Radu" iza§Io je na sviet mnoitvo razpravah zasiecajn- 
6ih u sve stroke prirodoznanstva ; pak je i viSe posebnih djelidi 
vidjelo ugledalo o lyezinu troSku ili njezinom pomo6i. 

§to je akademija jugoslavenska za strogu znanost, to su postala 
„Matica hrvatska" i druitvo sv. Jerolima za popularni nauk. Oba 
ova druStva doviSe se u sretni gas po narod, da jim valja nastojati 
oko Sirenja prirodoslovnoga znanja u prostom puku ; jer upravo toga 
mu za svakdanji iivot najviSe treba, a ialibo^e baS s te stranc 
mjesto zdrava nauka mah su uzele najludje predsade. Eako in malo 
niie razloiiti, oba su druitva naSu popularnu knjigu mnogimi ko- 
ristnimi djeli prirodoznanstyena sadr^aja obogatila. 

Nacrtav ovako u kratko postanak naSe prirodoslovne knjiievnosti 
prelazim sada na pojedine struke, da pripovjedim, gto je u svakoj 
struci napose kod nas napisano, a zavrSit iu svoju razpravu osvr- 
tom na praktifino prirodoznanstvo, to jest, nagoviestit (5u, koliko je 
toga iz gkole i knjigah u £ivot pre§lo. 

All svega toga nije mnogo ; pamtiti treba, da je sve na§e priro- 
. doslovno znanje vrlo mladjahno. Jer na§e prirodoznanstvo zapoielo 
je, kao §to sam ve(5 prije spomenuo, tek prije 30 godinah, a nije 
naglc upravo nikakve podloge; gdjeno su dmge struke nadega 
knji^tva (osim matematike) vide manje ved prije godine 1835. po- 
stojale, ili bar i\jeku podlogu imale. (Zato i slavimo Ijetos na§ kigi- 
Sevni preporodjaj, a ne porodjaj). 

Pristupajuc^ k razmatranju naSe prirodoslovne knjiievne steievine 
u pojedinih prirodnih znanostih najpr^je 6vl se osvrnuti na jftziku, 
te nabrojiti na broj, §to smo s te strane privriedili. Samo mi jo§ 
valja napomenuti, da 6u se u svojoj razpravi obzirati ponajviSe samo 
na plodove uma pisane hrvatskim jezikom (jer do tih nam je kod 
ove prilike najviSe stalo); a ono, §to je dmgim jezikom pisano, iz- 
taknut (5u samo iznimice, ostavljaju(5 potanko njihovo nabrajanje 
posebnim razpravam o napredku pojedinih prirodnih znanostih. 

Spomenuo sam, da je naga prva fizika na syjetlo izaSIa godine 
1853. U torn pogledu su nas Srbi puno pretekli: oni su dobili pryu 



Digitized by LjOOQIC j 



NAd NAPRKDAK U PRiRODNIH ZNANOSTIQ. 115 

fiziku ve(5 god. 1802. od Stojkovi(5a.* Pisac kaie doduSe, da je spi- 
sana „prostim jezikom", al to valja samo donjekle: u istinu je 
djelo pisano smjesom od crkveno-slavenskoga i srbskoga jezika. 
Drugu fiziku sastavio je godine .1822. Grig. Lazici pod naslovom 

KpaTKO pyKOBO^CTBO K 4>H8HKH. 

Mi neimamo sve do sada samostalna znanstvena djela o fizici; 
Lovro Bor6i(5, profesor u Spljetu, zasnovao je doduSe takvo djelo; 
al do sada je od lyega (koUko ja znadem) samo I. diel izaSao, u 
kojem se razlaiie mehanika i akustika.^ Za to imamo nekoliko po- 
hrvadenih Skolskih ufcebnikah, po imenu je profesor I. Pexider iz 
5e§koga preveo dra. Ante Majera fiziku za viSa i za nii^a srednja 
u6iliSta;' a profesor Ivan Stoiir pretofcio je iz lyeiuafckoga Wass- 
muthovu fiziku za itiale gimnazije i realke.* Za u6enike ratamicah 
sastaviSe fiziku i kemiju profeswi Ivan Potofenjak i Gustav Pexider.* 
Ufcitelj V. MaHk preveo je iz feeSkoga „Ivana Kopeckoga Prirodo- 
slovje za pu6ke, obrtniJke i viSe djevojafcke u6ione. U Zagrebu 
t869." Osim toga je sastavio i „Kratko prirodosloyje za mladei^ 
pufckih Skola. U Zagrebu 1869." Od onda je ova koristna kryiiica 
\e6 i trede izdaiye doiivila. — Da se olakoti pu6kim uSiteljem 
obuka u fizici, izaSla je god. 1877. „Pokusna fizika za pu5ke u£i- 
telje" od bezimenoviia. — Naravna je stvar, da se u niiih u6ionah 
nemoie viSe u(iti nego samo prva poiela fizike, koja daSto nedo- 
tjeiu za praktiSni Svot. Mlade2 treba da poslije nastavi Uienje u 
toj krasnoj i koristnoj znanosti. Budu6 pako nismo imali knjige za 
takvu porabu: to sam uzeo ja pisati „Prirodni zakonik za svakoga 
iliti populamu fiziku". Od toga djela izdalo je druitvo sv. Jerolima 
in kivjige: prva je izaSla g. 1873. i sadri^ava obdu fiziku i meha- 
niku (silarstvo); druga je tiskana god. 1875.. a govori o akustiki 



* AeanacHa CroiiKOBHHa <^vcHKa npocxHM askiKOM'B cuHcaua sa 
po^T. GjiaBeH0-Cep6cKiH. B'b Ej^hm^ 1802. TpH HacxH. 

^ Bordi6 Ijovro, prof, u Spljetu. Na£ela fizike, osnovane na temelju 
uzdr^avanja sile. Dio I. U Kraljevici 1875. 

' Pexider I., Dra. Ant. Majera Fizika za male gimnazije i realke 
8 deskoga pohrvatio Zagreb 1868. 

Pexider I. Dra. Ant. Majera Fizika za vi§e Skole. Iz £esk. preveo. 
U Zagrebu 1871. 

^ Sto2ir Ivan. Fizika za ni^e razrede srednjih skola. Napisao Ant. 
Wassmutli. Hrvatsko izdanje po drugom njema^kom priredjeno. — U 
Zagrebu 1883 

^ Poto^njak Iv. i Pexider Oustav. Fizika i kemya za ratamice i 
dfuge nize ikole. Zagreb 1884. 



Digitized by LjOOQIC 



116 B. gULEK, 

(vesarstvu); tre<5a izadje god. 1876. a razMe optflni (svjetlarstvo). 
Da bude djelo podpuno, trebale bi jo§ tri knjige, jedna o nmnjevnih 
pojavih, druga o zra&nih (meteorologia), a trecia o zrjezdarstvu. Nu 
teSko da in ja na pisanje tih knjigah dospjeti; valjalo bi, da se 
tko drugi toga posla primi. toplini je vetf napisao prof. Gj. Kralj 
liepo djelce.* 

Ako i neimamo do sada podpuna znanstvena ni popularna djela 
fizici, za to imamo tim viSe u6enih, ponajviSe izvomih razpravah 
pojedinih dielovih i predmetih fizike. Evo jih poimence! 

Eako su bile kod nas prirodne znanosti sasvim zapuStene i upravo 
„neznano bilje", prieka je bila potreba izticati njihovu znamenitost 
i korist. torn predmetu donosi nam program srpsko-pravoslovnoga 
vel. gimnazija u Dolnjih Karlovcih (god. 1881.) liepu razpravicu od 
neimenovanoga pisca.^ A razprave dra. I. Kriiana', N. Bo2ani(5a* 
i Otona Kufeere** govore imenito ob obuci u prirodnih znanostih, a 
napose a fizici. Akademik §ubic nabraja matemati5na pomagala fizi- 
kalnoga motrenja/ a prof. Laska razla^e u dvih razpravah j^ove 
fizikalne teorije.' 

Fizika atomah i molektilah naSla je pomnjiva iztra^ivaoca u aka- 
demika Sekuliiu.® Ovamo zasieca i jedna razprava N. Price;* 
akademik J. Torbar razloii atomistiku spomenutoga \e6 slavnoga 



^ Kralj Ojuro. Toplina i njeni pojavi. Izdalo druitvo sv. Jeronima. 
U Zagrebu 1871 

* Bpe^HOCT npHpoAHHx HayKa no on^e o6pa80BaH>e. KapAOBi^H 
1881. 

* Eri2an dr. I. Da li je fizika za vl§e naobrai^enje na gimnazijali 
potrebita i kako da se ista prema tomu predaje. (Izvj. kr. realne i 
vise gimn. vara2d. 1876/7). 

* Bo2anl6 N. Uloga prirodnih nauka u obnci (Izvj. c. kr. male 
realke u Gospicu 1880/1. Senj 1881.) 

* Encera Oton. Opazke o fizikalnoj obuki u gimnaziji. (Izvj. kr. 
vel. gimn. u Vinkovcib 1880/1. U Vinkovcih 1881). 

^ Subic dr. S matemati^nih pomagalih fizikalnoga motrenja. (Rad 
jugoslavenske akademije knjiga XL. 1877). 

^ L&ska Ant. novoj fizikalnoj teoriji. (Izvj. kr. vel. gimnazije 
po2ezke 1873/4). 

Ldska Ant. Prilog k fizikalnim teorijam. (Rad jugosl. akademije 
knjiga XXXIV. 1876). 

^ Sekulic M. prof. Fizika atoma i molekdla. (Rad jugosl. akademije 
knjiga XXVI. 1874). 

* Prica N. odnosaju izmedju molekularne te2ine i gnsto6e pli- 
nova (para). (Program realne gimn. u Rakovcu g. 1883). 



Digitized by LjOOQIC 



J 



naS napkbdak u pbirodniu znanostih. H7 

Dubrovfcanina Rugjera BoSkovicia.^ Akademik Subic razpravlja me- 
hanifcnu teoriju o toploti,* a dinamifcnu o plinovih;' C. A. Ba- 
kotiti gibanju u tjelcsih,* a M. JelovSek o strojstvu u obce;** 
Strkljevii I. q uztrajnih momentih i razu,® Drag. Kossler o pro- 
vodu topline^' a I. ^itka o brojnih znacih i strojevih;® M. Se- 
kalii haxmoni^nom titranju i o polarnoj zori kao u5inku zemaljske 
monjine.^ Isti akademik iztraiiye u posebnoj razpravi uzrok mu- 
njotvornoj sili,^® a Ant. Laska razlaie Edlundovu teoriju munjevnih 
pojavah.^* Akademik V. Dvofak pripovieda o svojih pokusih s mu- 
njinom,^* Juraj Bauer napisa neSto o magnetu*', C. A. Bakotic 
analizuje nekoje pojave elektrologije.** Vrlo je 4aliti, §to do sada 
neimamo ni znanstvenoga ni populamoga djela o munjevini, kojoj 
svakim danom raste znamenitost i za prakti6ni ^vot, kao §to svje- 
dote brzojavi, munjevni osyjet itd. 



^ Torbar J. Boskovideva elementa materiae napram danasnjoj ato- 
mistic!. (Rad jug03l. akademije knjiga VI. 1869). 

* Subic S. dr. Mebanidna teorija o toploti. (Rad jugosl. akademije, 
knjifa XIX. 1872 i XXIV. 1873). 

^ Subic S. dr. Dinami^na teorija o plinoviii. (Rad jugosl akadem., 
knjiga XXIX. 1874) 

^Bakotic 0. A. gibanju u tjelesih. (Knji2evnik I. 1864). 

^ Jelovsek Martin. strojstvu u obde a o njegovoj koristi i steti 
napose. (Izvj. kr. vi§e realke u Zagrebu 1868). 

® Strkljevic J. Njesto o uztrajnih momentih i razu. (Bericht der k. 
k. Ober-Realschule in Rakovac 1876/7). 

^ Edssler Drag. Najnoviji pokusi o provodu topline u krutninah. 
(Program kr. viSje gimn. na Rieci 1872/3). 

® 2itka J. brojnim znacima i strojevima (Program dolajo-karlo- 
va£ke grmnazije god. 1862). 

* Sekulic M. Elementarni nauk o harmoni£nom titranju. (Izvjeice c. 
k. vel realke u Rakovcu za g. 1877/8). 

Sekulid M. prof. Polama zora kao u£inak zemaljske munjine. (Rad 
Jugoslav, akad., knjiga XX. 1872). 

^® Sekulie M. Uzrok munjotvornoj slli. (Rad jngosl., akad., knjiga 
XLl. 1877, L. 1879 i LVIII. 1881). 

^^ L4ska Ant. Ediundova teorija munjevnih pojava. (Izvj. kr. vel. 
gimn. u Osieku g. 1876/7 Zagreb 1877.) 

'■ DvoMk dr. V. nekojih pokusih sa stati6kom munjinom. (Rad 
Jugoslav, akad., knjiga LXVI. 1883). 

*® Bauer Juraj. Kako je Beer sveo delovanje dvajuh magueta na 
dvojke (Izvj. kr. vel. gimn. na Rieci 1874/5. Zagreb 1875). 

^^ Bakoti6 C. A. Analiza njekojih pojavah Elektrologije osnovana na 
posebnih pokusajih. (Programme delP i r gin. sup. di state in Spa- 
lato 1872/3). 



Digitized by LjOOQIC 



118 B. §ULBK, 

Iz nauka o SYJetlarstvu (optici) ima takodjer vige zanimivih raz- 
pravah, po imenu : akademikah J. Torbara ob optici Markantana de 
Dominis^, M. Sekolic^ o fluorescenciji i kalcescenciji, zatim iztra- 
4ivaiye sunfiane duge,* dvie razprave M. Matunci-a o svijanju 
(polarizaciji) svjetla', dra. J. Kriiana i I. Bartuli&i o spektralnoj 
analizi, dra. I. Kri2ana o analogiji medju zvnkom 1 svjetlom^. 

zvjezdarstvu napisao je pbsebnu ki\jigu A. C. Bakotid*, a o 
mjeseinih distancijah razpravljao je Juraj Gari6^ Akademik J. 
Torbar prikazao je u dvih razpravah Jivot Kopernika^; o svemiru 
pako napisaSe po jednu razpravu A. Ldska i I. Posedel.® 

Meteorologija bila je do nedavno samo jedno poglayje i pravi pa- 
storak fizike. Naravna stvar, jer se je taj nauk osnivao malo ne na 
samih neprokuSanih hipotezah. Al odkada se je po£eIo ozbiljno iz- 
tra^ivati, ne samo zrafene pojave, nego i njihove zakone, puno se je 
toga uyje^balo i utvrdilo kao nepobitna istina, §to se je odprije 



^ Torbar J. Ob optici Markantuna de Dominis. (Rad jugosl. akad., 
knjiga XLIII. 1878). . 

' Sekulic M. prof. Fiuorescencija i calcescencija. (Rad jug akad., 
knjiga XV. 1871). 

Sekulic M. prof. Iztraiivanja sundane duge. (fUd jugosl. akad. 
knjiga XXIII. 1873). 

' Matunci Martin. NSkoliko r^ih o matematici i physici s kratkom 
razpravom o svijanju svdtlosti. - (U 11. izviedtju gim. varaidin. 1854). 

Matunci M. Von der Polarisation des Lichtes (Program sagreb. 
gimn, 1856). 

^ Kri^an dr. J. Va^nost i poraba spektraine analize (Izvj. kr. reahie 
i vise gimn. varaid 1873/4. Zagreb 1874). 

Bartulic I. Spektralna analiza i narav nebeskih iSlesah. (Program 
kr. male gimn. u Karlovcu 1870). 

Kri^an dr. Josip. najnovijih stecevinah u akustici i analogiji 
med' Kvukbin i 8v6tlom. (Izvj kr. gimn. vara^d. 1870 Varaidin 1870). 

^ Bakotic A. C. Fizika neba ili zviezdarstvo. Spljet 1874. 

® Caric Jnira^, Nje§to o mjesecnih distanciab. Nauti^ko astronomicka 
razprava. (Program kr. nautickc skole u Bakrn. Zagreb 1883). 

^ Torbar J. Kopernik prema svojemu zivotu i nauku. (Bad jugosl. 
akad., knjiga XXIII. 1873). 

Torbar J. Novije publikacije o Koperniku. (Rad jugoslv. akad. 
knjiga XXX. 1875). 

® L^ska A. Des Cartesova kosmologia (Program gimn. u Osieku 
god. 1882/3). 

Posedel J. Kratka karakteristika odnosaja medju shvac^njem sve- 
mira starih naroda i njihovim plastidkim idealom. (Izvj. c. kr. vel. 
gimn. u Splitu za g. 1883). 



Digitized by LjOOQIC 



NAS NAPRBDAK U PRIKODNIH ZNANOSTIH. 119 

samo kojekako nagadjalo. Ovim neumoniim nastojanjem razvila se 
je od negda§nje vrlo problematiSne meteorologije (kako nam se je 
n. pr. u koledarih objavyala), prava znanost, koja daSto nije jo§ 
podpuna, buduii premlada, nu \e6 sada je vrlo znamenita, osobito 
za praktitni iivot; a znamenitost lyezina raste svakim. danom. Jer 
prognoze naSih meteorologah neosnivaju se na nesigurnih gospodar- 
skih pravilih (Bauemregeln), nego na vjefenih prirode zakonih,.je- 
dinom vrelu nepobitne objektivne istine ; a sve ostalo je viSe manje 
samo subjektivno domisyanje. 

Ova mladjahna znanost nasla je \e6 i kod nas pristaSah, a na 
feelu jim je Ivan Sto^ir, profesor zagrebaSke velike realke, koji evo 
ved od 1. prosinca 1861., dakle pane 24 godine, riedkom uztraj- 
nosti nastoji oko meteoroloikih opaianjah u Zagrebu. Nu prije nego 
opi§em praktiSne radnje, evo §to je o torn predmetu do sada kod 
nas napisano! Akademik J. Torbar napisao je razpravu o vjetrovili 
u ob(5e, a napose o naSih;' Oto Knfiera pako o vjetrovih u Vin- 
kovcih.* vinkovafikih meteoroloikih odnosajih govori i razprava 
I. Zajca.') Nadalje je akademik J. Torbar napisao jo§te dvie raz- 
prave ovamo zasiecajude, na ime o sjevemoj zori i o sunfianih pje- 
gah.* Akademik M. SekuW opisaoje ^bumjaka"*^), akademik Simon 
Subic pako „hodoume vrtince". Potonji je iznio na vidjelo i nove 
metode za opredjeljivanje vlage u zraku;') a o vlagi u obfe raz- 
pravljao je I. Vitanovid;') I. Bartulid pako o brzojavih pogledom 
na meteorologiju ®) I. Potofinjak napisao je nauku o podnebju i o 



^ Torbar J. Ob anemometriji u obce uz obzir na vladajuce u nas 
vjetrove (Rad jugosL ftkad., knjiga XXXVIII. 1877). 

* Kudera Oto. Iztraiivanje o vjetrovih a Vinkovcih i o njiliovoj kli- 
matolpgickoj vriednosti. (Izvj. kr. v^l gimn. u Vinkovcih 1880/1). 

* Zajec I. Die meteorologischen Verhaltnisse von Vinkovci. (Pro- 
gramra des k. k. Obergymn. zu Vinkovzi 1869/70 Agram). 

* Torbar J Sjoverna zora. (Rad jtigosl. akad., knjiga XVII. 1^71). 
Tovbar J. Sun6aiie pjege prema zemaljskim metoorotogijskim po- 

javom. (Rad Jugoslav, akad , knjiga LIU. 1880.) 

** Sekulid M. prof. Biirnjak. (Rad Jugoslav, akad., knj. XXVII. 1874) 
' ^ Subic 8. Kaj so hodourni vrtinci. (Rad Jugoslav, akad., knjiga 
VI.^ 1879.) 

Siibic dr. S. Nove metode za opredjeljivanje vlage u zraku. (Rad 
Jugoslav, akad.y knjiga XL. 1877.) 

^ Vitanovic I. Vlaga u zraku i oborine. (Izvj. I. za wiiu realku u 
Osieku g. 1870.1. Osiek 1871.) 

^ Bartullc I. Brzojavi s obzirom na meteorologiju. (Kujizevuik I. u 
Zagrebu 1864.) 



Digitized by LjOOQIC 



120 B. gULEK, 

zrafenih pojavih za gospodarska u6ili§ta,') Slavomir Sin6i(5 opisao je 
„Pojave u zrakti za u6enike puckih §kola"; a I. Perkovac preveo je 
bio s poljskoga popularnu knjiMcu „Pojavi u zraku." Napokon je 
pohrvatio Pajo Krempler s njemaSkoga: „Vremenoslo\je, koje se 
temelji na 30-godignjem izkustvu. S dodatkom: njekoliko rieSi o 
tlakomjeru." 

Kad bi tko zapitao, kakvim je rodom urodila u samom narodu 
ova naSa fizikalna knjiievnost, nebi se ba§ mogli vrlo pohvaliti. Na 
prosti na§ puk nemoie na§a knjiga neposredno djelovati, jer on po- 
najviSe neumie niti fiitati; pa kad bi i fiitao, uz ono nekoliko go- 
dinah, odkada su te knjige napisane, neda se njihovim svjetlom 
razprSiti onaj mrki oblak od predsudah, kojimi je zastrt um naSega 
prostoga puka. Zato se i netreba fiuditi, kad vidimo, kako na§ puk 
krivo shva(5a svaki materijalni napredak. Da mu6im, §to se je sve 
bajalo ^eljeznicah i brzojavih, evo kakvu su gungulu zametnuli 
na vi§e mjestah na§i dvokoli&tri (bicycliste.) Kad je R. F. dojurio 
prvi put u Brinje na dvokolieah, prostota se je sva zabezeknula i 
graknula prekrstiv se: „vrag ga cera!" Nekoliko njih dahiucih 
doleti k starcu E. : „vidite-li cuda, gospodine, je- li ono vrag ili 
6ovjek? Nit konja, nit uzde, a leti kao striela, kao da ga vrag nosi. 
Svakako je ondje vraXje pomod, nek mi nitko neka^e!" — A drugi 
dvokolicar mal da nije zaglavio u zagorskom Jesenju; jer su Ijudi 
s koljem, vilami i kamenjem za njim krenuli — jedva je umaknuo. 

Ele nije bilo drugfiije nit u drugih naprednijih narodah. Godine 
1784. otisnuSe brada Roberti na oJSgled cieloga Pariza veliku loptinu 
(ballon). Nego jedno 5 satih daleko od Pariza pu6e loptina i bubne 
u selu Gonesse o zemlju. Ljudi se razbjego§e na vrat na nos kud 
koji smotriv to nevidjeno cudoviSte. Opaziv pako iz daleka, da se 
samo poinalo mi6e i zib^je, dakle da izdise; da nebi opet oiivilo, 
osokoli§e se napokon seljaci i udri po silesiji koljem i drugun oru- 
djem, dok su od loptine, koja je 10.000 franakah stajala, ostali 
samo droryci i lipaciuri. 

Nu ako i nije naSa prirodoslovna knjiga djelovala, pa niti je 
mogla djelovati na sam na§ puk, a ono neima sunmje, da je dje- 
lovala na one, kojim je bila neposredno namienjena: na §kolsku 
mlade^ i na odrasle, koji su vec u §koli pocela fizike nauftili. 



^ Potocnjak Ivan. Nauka o podnebjii i zracnih pojavah obzirom na 
gospodarsko i sumarsko uciliste. U Zagrebu 1878. 



Digitized by LjOOQIC 



NA§ NAPRBOAK U PKIRODNIH ZNANOSTIH. 121 

torn ie se svatko uirjeriti, kad zametne razgovor o kakvom fizikal- 
nom predmetu s kojim starcem, koji nije iza Skole u prirodoslovju 
napredovao, i s kojim mladjim, koji je izu6io danafinji gimnazij ili 
realku. 

Ovo napredovanje naSe valja osobito za meteorologiju. Dok se je 
odprije obdenito yjerovalo, da se zvonjenjem tu6a tjera; slabo ce§ 
danas na(5i fiovjeka i malo obrazovana, koji bi tu yjeru gojio. Isto 
tako nestalo je vjere u koledarska prorocanstva, koja se dan danas 
obi6no izpuStaju il se narofcito oznafcuju kao pusto nagadjanje. Tako 
evo i nas koledar „Danica" za godinu 1885 donosi ovecii 61anak, 
„kakova (5e biti godina 1885.;" al na kraju mudro dodaje: 
„Ovako stoljetni koledar; a s&m Bog znade, §to 6e i kako 
6e biti". Da borne on znade; al nye on to znanje Sovjeku abso- 
lutno uzkratio, samo §to se ho<5e puno i prepuno truda i pomnje, 
da ga makar i od fiesti steceS. A uprav o torn nastoji i danasnja 
meteorologija, te se je naslo i u nas pregalacah, koji djelom nastojo 
objaviti prirodna pravila, prema kojim se i kod nas vrieme mienja. 
Kolo Yodi (kao §to vec spomenuh) profesor Ivan Sto2ir, koji je vec 
godine 1861. ustrojio jednostavnu meteoroloiku postaju na zagre- 
bafikoj velikoj realci, bilje^ei svaki dan tlak zraka i pare, toplotu, 
naoblaku, vjetar i padavinu (Niederschlag) Od nove godine 1868. 
razSirila se je ta paJnja na zrafine pojave toliko, da ta postaja dne- 
vice u 7 satih jutrom hitro javlja ovdaSnje opa^aje srediSnjim me- 
teorologijskim zavodom u Be6u i BudimpeSti. Isto jim se javlja sa 
svih stranah Evrope, pak ti zavodi sastavljaju onda svaki dan me- 
teorologijski zemljokaz, to jest kartu, na kojoj je nazna6eno stanje 
tlakomjera, vlagomjera, toplomjera, da^domjera i t. d. na svakom 
znatnom mjestu Evrope. Iz ovih svihkolikih opaiajah sastavlja se 
vjerovatna prognoza, t. j. nagadja se, kakvo (5e biti onaj dan vrieme, 
pak za 6udo je, do kolike vjerovatnosti se je u torn pogledu ve(5 
dotjeralo. Neima tu doduSe joSte podpune izviestnosti ; al vrlo riedko 
izdaje takva prognoza, pak i to samo zato, jer je sav taj posao nov, 
te neima joSte dovoljna izkustva. I u Zagreb Salje se dnevice po 
jedan takov vremenokaz i liepi se na meteorologijski stup (rekao bi 
jednom rieSi „vremenik*^^), §to ga je pokojni dr. Holzer u Zagrebu 
na Zrinskom trgu velikoduSno o svom trosku godine 1884. sagradio. 

Mislim, da (5e zanimati sve one, koji neimaju prilike, da stvar 

* Slovencem je „vreme" sto i Niemcem „Wetter, Witterung", a 
„vremenik" jim je sprava, koja kaze vrieme. I Niemci su predugacko 
j^meteorologische Sslule" skratili u „Wetterhau8chen". 



Digitized by LjOOQIC 



122 B. dUZiBK, 

na lieu mjesta prou&e, ako taj ^vremenik'' a kratko opi§em, tk on 
je takodjer dokaz naSega napredka u poznaanju prirode. 

Vremenik je stup na 6etiri ugla od istarskoga mramora, postavljeii 
na podzidu (Sockel) od nabrezinskoga vapnenca. Visok je do na 
vrh vjetmika 4 metra, a svaka strana ima u Sir 1 metar i 18 
centimetarah. Na sjevernoj strani podzida 6itamo na cmoj ploci: 
„posvetio gradu Zagrebu Dr. Adolf Holzer, kralj. zemaljski zdrav- 
stveni savjetnik, vitez reda Franje Josipa I. 1884." Na okolo pod- 
zida 6itamo: „Sve dublje razkriva nam znanost prirodne tajne i 
neodoljivom nas snagom sili poznanju nepromjenljivoga yjefcnoga 
boianstva." 

Na sjevernoj strani stupa vidi§ gori desno aneroid-barometer, 
lievo vlagomjer na dlaku, svaki od lyih ima Ijestvicu 12 centim. 
dugatku. Dolje desno je normalni toplomjer sa stupcem od 2ive 2 
milinietra u prieko i sa Ijestvicom po Reaumuru i Celsiju 50 centim. 
visokom. U sredini je normalni tlakomjer na zastrugu, sa stupcem 
od ^ive 2 centimetra u prieko; lievo pako je toplomjer s pisalom 
po sustavu Sixa. Pod ovimi spravami vidi se busulja. 

Na iztocnoj strani stupa vidi§ gori u obliku sata Lambrechtov 
hitrojav vremena (Wettertel^praf) t. j. aneroid-barometar sastavlijen 
s thermohygrometrom. Ova sprava ima dvie kazaljke, kao Sto ih 
ima svaka ura. Lieva od njih kaie tlak uzduha, a desna mno^inu 
vlage u uzduhu. Da doznaS, kakvomu se je vremenu nadati, po- 
gledaj te dvie skazaljke. Ako su n. pr. obje skazaljke viSe ili maj^e 
gore okrenute: to znafii visok tlak, a malo vlage. Nadaj se dakle 
suSi, a zimi joSt i studeni ; s prolje(5a pako i u jesw mrazu. — 
Ako obje skazaljke dolje vise, to je biljeg, daje.uzduh puii:Vodene 
pare, bit 6e dakle puno kiSe ili sniega; a Ijeti na vru(iini treskavica 
ili tu6a; ako se pako desna ekazaljka napreftac spuSta, ide. l?ura. — 
Ako obje skazaljke razom (horizontaino) leie, bit (5e pyomjerdjivo 
vrieme. — Ako desna skazaljka razom le^i, a lieva atrgi u v^, 
slabo (5e se tada§nje vrieme promieniti; — ako pako lieva skazaljka 
razom leM, a desna se u vis diie — bit 6q donjekle suha vremena. 
Sve je ovo i na samom stupu slikom i besjedom ovako potanko 
razlo^eno. 

Na juznoj strani vremenika 6ita§ nekoje meteorologijske podatke 
za Zagreb, naime srednji tlak uzduha, srednju toplotu itd. — Pod 
ove podatke liepi se svaki dan hitrojavni vremenokaz iheteorolo- 
gijskoga zavoda u Befiu. — Dolje su dva diagrama, u koja se za- 



Digitized by LjOOQIC 



NAd NAPRBDAK U PRIRODNIH ZNANOSTIH. 123 

pism'e dnevice u 8 satih jutrom promjena uzduSnoga tlaka 1 toplote. 
Prostora ima za ietvrt godine. 

Na zapcuinoj strani je ozgor svjetski sat ; pod njim su pako zabi- 
Ije^eni razni zemljopisni podatci ti6u6i se Zagreba, n. pr. visina 
povrh . mora, zemljopisna Sirina i duljina, razlikost pddana u nekojih 
gradovih naprama Zagrebu itd. 

Vremenik je ogradjen Mjeznom reSetkom, a po nod su sprave 
(da jih tko nebi oStetio) zastrte ^eljeznimi kapci. 

Povratimo se k zagrebafckoj meteorologijskoj postaji. God. 1872. 
dozYolila je kr. zemaljska vlada, da se malo po malo nabavljaju 
ne samo meteoroloiki nego i poglaviti zvjezdarski strojevi i sprave, 
te sad ima ondje ne samo baro-, thermo- i anemograf, pak i ane- 
moskop, sve s elektriinim kontaktom, nego i teodolit, 2 chronometra, 
ovefi teleskop sa spektroskopom. Tom vladinom odredbom preustro- 
jila se je na§a meteorolo^ka postaja a meteorolo^ko-zvjezdarsko mo- 
triligte, na kojem se svaki sat (dan i nod) bilje^e opa^aji, i to od 
godine 1874. (prema odluci meteoroloikoga kongresa) izohroni6no, 
a sastavljaju se u 1 sat 4 &asa poslije podne, pak se svakih 15 
danah §alju u Washington, gdje ima svesvjetski meteorologijski 
zavod (Chief Signal Office of the United States of North-Amerika). 

Osim Zagreba ima sada kod nas meteorologijskih (daSto jedno- 
stavnih) postajah u Osieku, Rieci, Vara^dinu, Belovaru, Eakovcu, 
Mitrovici, Zemmiu, N. GradiSki, Brodu na Savi, Senju, Gospidu, 
Liepoglavi a mo^e biti jo§ gdje. 

Mnogi od tih opaiajah izneseni su kod nas i na svjetlo;^) a za- 
grebaiki Stampaju se jo§t i u Befcu u „Jahrbucher der kk. Central- 



^ Sto2ir ly. Meteorologicka opa^anja na ovdasnjoj realki. (Knjizevnik 
II 1865. i Prograroi vel. realko zagreba^ke za godine 1862, 1863, 
1867., 1869. i 1871.) 

Penz Juraj. M6teorologi6ke painje na kr. vifioj gimn. osiedkoj. (Od 
stadeo. 1865 do kooca listopada 1866. u Knjizevniku III. 1866.; 
od god. 1866 — 1869. u izvjestaju vel. gimnazija osieckoga). 

Jamnicky J. Meteorologijska opazanja na c. kr. velikoj realci u 
Rakovcu. (Jahresber. der k. k. Ober-Realsch. in Rakovac 1879-80 ) 

MikSic M. Meteorologicka opazanja. (Program realne gimnazije u 
Rakovcu g. 1883.) 

Folprecht F. Resultate der meteorologischen Beobachtungen an der 
Warasdiner Station von Juli 1859 bis Juni 1860. (Programm des k k 
Gymn. zu Warasdin 1860, Agram 1860.) 

Bielic I. Meteorologijska opazanja na c. kr. maloj realci i velikoj 
giifinazgi u Gospicu kroz petgodiste 1876 — 1880. (Program od 1880-1. 
8enj 1881) 



Digitized by LjOOQIC 



124 B. dULBK, 

anstalt fQr Meteorologie und Erdmagnetismus^, zatim u BadimpeSti 
u „Jahrbucher der k. ung. Centralanstalt ftir Meteorologie und 
Erdmagnetismus'', napokon u Washingtonu u ^Bulletin of Interna- 
tional Meteorology" i u „Annuel Report of the Board of Regents 
of the Smithsonian Institution." Kako doznajem, g. Sto^ir pripravio 
je ovdaSnje hronografske opaJaje za tisak, te ce yaljda do godine 
izadi na svjetlo. Ovakve skriialjke pune brojevah nisu da§to za 
sva6iju porabu nego samo za vrstake; al su potrebite, jer se pri- 
rodnim zakonom ulazi u trag samo pomo<iu velikoga mno^tva na 
oko neznatnih podatakah. Tako je n. pr. akademik Torbar svoje 
dvie malo prije pomenute razprave oslonio na podatke zagreba5ke 
meteorologijske postaje. 

Lfucba, odkada se je emancipovala od fantastifine alchimie, znanost 
je neizmjerno i znamenita i koristna; jer neima po gotovu stalisa, 
dapaCe coyjeka, kojemu nebi (sad vi§e sad manje) iSlo u prilog po- 
znavanje lu5benih zakonah. Nu kod nas ima ta znanost za sada 
jos premalo prijateljah. Uzrok je tomu u starijega naraStaja, §to se 
u njega jos svejednako lu5ba smatra sa svojimi formuiami neka- 
kvim abstraktniui naukom, kojemu neima u praktiinoni ^ivotu pod- 
ruftja. Nije 6udo dakle, Sto se na§a knjiga do sada slabo mo2e 
ponositi pisanimi umotvorinami o lufibi. Evo §to je kod nas o torn 
predmetu napisano ! Pavao ^uli(5 sastavio je g. 1872. „0b6u kemiju 
za male realke". Ovo je prva hrvatski pisana lu6ba. Od istoga pisca 
imamo joSt i „Uputu u kemiju za velike realke. I. Dio. Anorga- 
niCka kemija. U Zagrebu 1877."; osim toga preveo je na nadjezik 
i kemiju od H. E. Roseoe-a. Gustav Fleischer je pohrvatio Will- 
brandov njema5ki naputak u obuku luibe^ a akademik Gustav 
Janecek podao nam je rukovod za luibene analize'. Ovo je sve- 
koliko na§e znanstveno knji^tvo o lu5bi; nego jo6t imamo i ndco- 
liko razpravah. Najvi§e jih je napisao dr. G. JaneSdc, profesor 
lu6be na hrvatskom sveufiliStu, koje su ugledale syjetlo u Radu 
jugoslavenske akademije'. Akademik J. Torbar razpravljao je „o 



^ Fleischer Gustav. Willbranda dr. F-a Naputak za metodicno nau- 
canje anorganske lucbe. Po cetvrtom izdanju pohrvaceno. Prvi dio. 

^ Janecek dr. G Rukovodriik za prakticko vjezbe u kvalitativnoj 
keraijskoj analyst neorganskih tjelesa. U Zagrebu 1883. 

' Evo jili : 1. elektrolysi vode i o elektrolitidkom zakonu Faradayovu ; 
— 2 K 8udbeno-lu6benom dokazivanju arsena; — 3. K poznavanju le- 
sinskih alkaloida; — 4. Iztra^ivanje krmnih repa; — 5. elektro- 
lysi solnih raztopina; — 6. Prinos k theoriji zemljotresa; — 7. Ana- 



Digitized by LjOOQIC 



NAS NAPRBDAK U. PRraODNIH ZNANOSTIH. 126 

digitalinu (U „KnjiJevmku" II. 1865) i o uporabi luftbe na poljo- 
djelstvo.^ Dr. Dragutin Cech razlo^io nam svojstva divljega hrmt- 
skoga hmelja i drage svoje la5barske radtije.^ Jovan Jovsmi raz- 
pravljao je o samoraztvorbi organijikih tvarih/ a dr. Julio Domac 
chl(Mrovoj suktsalini^; ja sam pako nacrtao znanstvenu djelatnost 
najslavnijega novije dobe lu&bara, barana Justa Liebiga. Nu ako 
hodemo da budemo pravedni, moramo priznati potei^kode, s kojimi se kod 
nas bori pisac znanstvenih knjigah, zato gto lyihovo izdavanje kod nas 
zahtieva velikih materijalnih ibrtavah. Obse^na strakdvna znanstvena 
djela ve6 s toga razloga su kod luus po gotovu nemoguiia, ako jih ne- 
buda izdavala znanstveha dru^va ili zem. vlada. Doznao sam n. pr., 
da je akademik dr. G. Jane5ek napisao i za Stampu priredio ve- 
liko djelo „o fizikalnoj Mbi", koje je u rukopisu predle^alo odIi£- 
nim strukovnjakom, te je postiglo obdenito priznanje — ali je od 
rukopisa do Stampe kod nas dalek put. 

Kako je po nas lufiba znanost posve nova, netreba se 6uditi, §to 
se je do sada slabo kod nas uporavljala na prakti6ni ^ivot. Da joj 
se put prokr5i u sam narod, napisao sam populamu lu6bu/ a 
Gjuro Ester s istom namjerom pohrvatio je „Pogled u lu6bu od A. 
Bemsteina.^ 

Od lu£barskih razpravah zasiecajudih u prakti6ni Mvot spomenuti 
nam je analize nekojih hrvatskih vodahrrudnicah. U ob<5e je o njih 

lysa vode zagrebackoga vodovoda; — 8. Iztrazivanje Jamni^ke kise- 
lice: — 9. Istraiivanje Lasinjske kiselice ; — 10 Iztrazivanje streko- 
vacke ili tzv. karlovadke kiselice; — 11. Iztrazivanje imatrasko^a ka- 
menja; — 12. Sprava za ustanovljivanje gustoce para i vrelista je- 
dnom operacijom; — 13 Elektrolysa fosfornih kiselina (Janecek i 
Marek); — 14 Analysa vode iz Mreznice; — 15. ustanovljivanju 
atomne teZine osebujnom toplinom; — 16. Janecek i Lieben: o nor- 
malnom hexylalkoholu i o normalnoj onanthylovoj kiselini. 

^ Torbar J. Uporaba lucbe na poljodelstvo. (Jahresber. der st^dt. 
Unterrealsch. za Agram 1856 Agram ) 

^ Oech dr. Drag. Chemicka svojstva divljega hrvatskoga hmelja 
(Rad Jugoslav akad., knjiga L. 1879.) 

6ech dr. Drag. Lucbarske radnje. (Rad Jugoslav, akad., knjiga 
XLIV. 1878.) 

' Jovanic Jovan. Njesto o „ samoraztvorbi" organi^kih tvari. (Izvj. 
kr. vel. realke osiecke 1878-9. u Osieku 1879.) 

* Domac dr. Julijo. uplivu chlorove sukiseline (01^04 = 010,) na 
hexjien od mannita. (Izvj. kr. realke u Zemunu 1883-4.) 

^ Sulek dr. B. Lu^ba za svakoga. Izdala Mat, Hrv. Zagreb 1881. 

• Ester Gjuro. Pogled u lu£ba. Po A. Bernsteinu preveo. U Za- 
grebtt 1874. 



Digitized by LjOOQIC 



126 B. dULEK, 

pisao dr. Fr. I. Tkalac.^ Dr. Drag. Cech je objelodanio bi- 
Ijei^ke o apatovaikoj mdnici*, a dr. Janeiek analizu jamni&ke, 
lasiiyske, strekovaike. Od istoga pisca imamo i analizu zagrebaSke 
vodoYodske vode, a od P. ivhi& raztvorbu izvor-vode u vrta za- 
grebaikoga nadbiskapa.' Napokon mi vaJja spomenuti razpravu 
Josipa Jande o i2;opa6iyanju i patvoreiyu hiune^. 

Na§ napredak u lu&bi je dakle po sada vrlo slab ; da prosti nai 
pok njezine prave zadade i nenazire, to se je na Most na6u po- 
kazalo Ijetos na same duhoye u Zagrebu, kad >e prostata navaliti 
htjela na Mbamicu (chemiiki laboratoriom) hrvatskpga syea6ili§ta, 
sve u ludoj misli, da dndje bivigu nekakve strahote. Doista se je 
i ovdje potvrdila Schillerova izreka: „Jedoch der schrei^lichste 
der Schrecken, das ist der Mensch in seinem Wahn.^*^ NaSi dobri 

^ Tkalac dr. Fr. I. Hrvatsko-slavonske vode rudnice. (Enji2evnik I. 
u Zagreba 1864) 

* Cech dr. Drag. Rudna vrela Apatovadka. (Rad jugoilav. akad., 
knjiga LV. 1881.) • 

' iuWc p. Ludbena raztvorba vrela u nadbisknpskom vrta. (Izvj. 
kr. visje realke u Zagrebu 1861. Zagreb.) 

(61. i razpravu dra. Pilara o nadem napredku u mineratogiji.) 

^ Janda Josip. Izopadivanje i patvorenje hraniva (Izvj. trg. sborne 
ucione u Zagrebu 1883-4. Zagreb 1884,) 

^ I u ovdasDJoj 8veu6ili§noj ludbamici izvode se (kao §to i drugdje) 
raznovrstni pokusi, izpituju se po nalogu oblasti sumnjiva pi<Sa i iiive2 ; 
iztrazuju se trupine, za koje se sudbeno sumnja, da su bile otro^ane 
itd. Takva §ta bit ce nekomu neprilikah na vrat navuklo, pa 2elee se 
osvetiti, razglasi medju prostotom kojekakve grozne price. A zna se, 
da sto je straSnija kakva pripoviest, to se dalje §iri Take bi i ovdje. 
Doznalo se je, da je u lu^barnicu odnesen 2eludac nekog otrovanog 
dovjeka, to je ucinjeno, da se potra2r, ima li u njem otrova. „Ode 
dapat od ustah do ustah; sto je dalje sve to ja6e raste^, dok nepro- 
nikne prica, da u ludbarnicu Ijude mame, pak jih ondje pre&ajn i 
kojekako mu6e, dok jim neudari biela pjena na usta, koju onda hva- 
taju, kuhaju i odanle naj2esci otrov prave. 

Ovakve pri6e, kojim je svatko joi kojeita dodao, naSle su vjemikah, 
osobito kod seljakah u Zagreb doIaze6ih i kod teiakah ondje boravecib, 
pa kako su jedni i drugi na duhove praznovali, a valjda i vide neg obidno 
pili: razigra jim se masta, te podju pred lu^bamicu, nadmecuc se u 
pripoviedanju svakojakih strahotah. Njim se pridruie i drugi, koje bez- 
poslenici, koje gledaoci, tako da se je do skora pred ludbamicom 
silan narod sabrao, bez prave namjere, samo vi6uc i halabii^^ dok 
nije stiglo redarstvo, koje je bez velike make sve inno2t# razpndilo 
i jednoga najvecega vika6a zatvorilo. — Mir se je umab povratio, nu 
prost je narod dugo zazirao od In^arnice, vjerujuc sve ono, §to 
se je za nju kazivalo. — Iz Zagreba raznieli su te2aci te glase mal ne 

Digitized by LjOOQIC 



NAd NAPRVDAK T7 PRIRODNIH ZNANOSTIH. 127 

piijatelji preko Drave i SuUe nisu propustili ovu liepu priliku, da 
prigiju Zagrebu, glavnomu gradu Hrvatske, krpicu radi onog ^a- 
lostnog i sramotnog prizora. Nego prvo, krivo se to piSe Zagrebu 
n grieh ; istina, gnngula je na duhove bila u Zagrebn ; al je nisu 
izyeli Zagreb6ani, nego okolni se^aci i u Zagrebu boraveti strani 
teiad : zato se je onako brzo taj glas po svoj zemlji raznio, da ima 
u Zagrebu ku(5a, u kojoj se Ijudi kojekako mrcvare — tA stara je 
poslovica, da se dobro daleko iiige, a Ao jog dalje. 

Nn cislajtanski na§i mudrijagi nisu vlas^ni rugati nam se zbog 
toga izgreda, jer evo neima mnogo godinah, da sn se pred lu6bar- 
nicom n Gradcu iste sablazni dogodile. Pak je-li to moMa dokaz 
znatnije prosvjete, Sto nam je javila „Neue freie Presse" od 21. 
srpnja o. g. (Abendblatt) iz samoga Be6a, kako su dan prije sto- 
tine Ijudih navrle na jednu kudu, jer da onuda obilazi nekakvo 
straMlo^). 

Sve ovo dokazige, da prost puk nije ni drugdje puno pametniji 
od naSega. Al nam neka to bude svakako opomenom, da nastojimo 
oko pujike prosirjete vige nego dosada. Jer pu6ke gkole, kakve su, 
slabo gire pravo znanje, one namiiu djeci samo orudje i sredstva za 
pribavljanje pravoga nauka, kojemu ona djeca jo§ donusla nisu. Upravo 
zato je prieka potreba, da se i kod nas yi§e nego do sada nastoji 



po svoj zemlji; dok nisu bill od dnigih novijih novinah potisnnti u 
zakutak, ostayivsi nam dokaz ad oculos, kako smo jos zaostali u pri- 
rodoznanstvu; i kako treba da svojski upremo, nebi li mu cas prije 
p»t prokr6ili i do prostoga naroda. 

* (Der Geisterspuk in der Darwingasse.) Hunderte und Hunderte 
von Menschen sammelten sich • gestern Abends in der Darwingasse an. 
„Im Dreissigerhaus Rpnkt's!**, so fliisterten angstlich die Eleinen, und 
unterriehiete Dienstmadchen, sowie sehr alte Weiber bekrftffcigten die 
schauerliche Mar. Gegen 9 Uhr Abends hatte man in dem Hause Nr. 
30 der genannten Gasse eine weisse Gestalt im Keller herumgehen 
gesehen. Den Neagierigen sowie den Aengstlichen in der Darwingasse 
bringt der heutige Polizei-Rapport eine Aufklarung: Ein Taglohner 
hatte im Keller Holz gehackt und wegen der grossen Hitze in Hemd- 
ftrmeln und einer sehr lichten Sommerkleidung hantiert. Das unbe- 
stimmte schwankende Weiss rief nun in der vorgeschrittenen Darwin- 
gasse die aborglaubigsten Vorstellnngen wach : es entstand eine grosse 
. Henschenansammlang, und die Polizei mnsste einschreiten, um die zahl- 
losen Geisterselier zn zerstrenen. Bei dieser Gelegenheit benahm sich 
ein Schustergeselle, offenbar ein Nachfolger des Mystik^rs and Schuh 
machers Bdhme, so widerspenstig, dass er arretirt werden musste. Bald 
darauf hatte der Geisterspuk in der Darwingasse unter allgemeinem 
Gelftchter sein Ende erreicht. 



Digitized by LjOOQIC 



128 B, dULBK, 

oko opetovnicah i oko pottfinih ve6ernjih sastandcth, €0ol»to moi. 
Jer §to diete i zbilja nau£i u pafikoj n6ioni, hrzo zftbcHraylja, kad 
nenastavi nauka. 

Prelazim drngomu grunka prirodiuh znanostih — pfirodopisju. 
Najprije 6a navesti, gto je nradjeno kod nas za minuloga p6l vieka 
a toj straci u obie, a onda 6a priedi na pojedine ogranke te zna- 
nosti. 

I ovdje su nas Srbi pretekli: njim je najHsao Grigprije Lsaii 
(u&itelj na dolnjo-karlovaikom gimnazyo) yei ggdine 18*^6. prvi pri- 
rodopis, koji je tiskan u Badtmu pod nadovom: „IIpocTa HapauHa 
HCTopia". Mi smo dobili prvo „Naravopi8je'' stoprv godine 1850. 
Ja sam preveo (kao dto je ved gore spomenuto) g. 1856. Zippeov 
nprirodopis za ni^e realke^*'; akademik pako J. Torbar napisaoje 
prirodopis za zreliju mladei.' 

Za niie a£ione postarali su se Josip Janda' i Z. V. Mafik/ 
Kako se odavde razabire, neimamo sve do sada kakyoga ovedega 
znanstvenoga, a borne niti populamoga prirodoinsa. A to je grdna 
oskudica; jer je poznavanje prirode t. j. stvarih, koje nas okmi^ia, 
bar prieka potreba po svakoga 6ov]eka, pa gto se u torn pogledu 
u&i a miih u6ionah, premalo je za sav 2iyot.^ 



^ Sulek B. Zippe-a prirodopis za niije realne ftkole. Nakl. skolska 
u Becu 1856. 

' Torbar J. Prirodopis iivotinjstva, bilinstva i mdstva. Za zreliju 
mlade^ napisao. U Zagrebu 1868. 

^ Janda Josip. Prirodopis za pu<^.ke i gradjanske ikole u tri stupoja 
(prievod s njemadkoga) : 

Prvi siupanj (po 6eivrtoin njema6kom izdaoja): Najvainije prirod- 
nine trijnh prirodnih carstva. 

Drtigi stupanj (po drugom njem. izd.): Najvainije prirodnine triju 
prirodnih carstva. 

TreH stupanj (po tre^em njem. izdanju): Obce o jiivotinjah. 

^ Kratak prirodopis. Za gradjanske vi§e djevojadke i pii6ke ucioae 
sastavio Z. V. MaHk. U Zagrebu 1873. 

Mafik V. Prirodopis iz sva tri carstva : 

I. knj. Crtice i pripoviesti o sisavcih. Sa 8 tabia Drugo poveeano 
i izpravljeno izdanje. 

II. knj. Crtice i pripoviesti o pticah. Sa 4 table. 

III. knj. Crtice i pripoviesti o dvoiivcih, ribah i mekuscih. Sa 5 tabla. 

IV. knj. Crtice i pripoviesti o bubah i ostalih ni^ih i^ivotinjah. Sa 
4 table. 

V. knj. Crtice i pripoviesti o bilinah i radah. Sa 6 tabla." 

^ Hasek Cezar: Prirodopisna oboka u pu6koj skoli. (Izvj. kr. mii^ke 
i ienske prep, i vje^baonice u Zagrebu 1878-9.) 



Digitized by LjOOQIC 



NAS NAPRHDAK U PRraODNlH Z:iANOSTIH. 129 

UspjeSna obuka u prirodopisa nemo^e se ni pomisliti bez slikah. 
Za sada imamo tri prirodopisna atlasa: Hartmanoy\ Schubertov^ 
i bezimenika s rukovodnikom od Cesara Haseka i J. Jande.' 

Al djeli prirodopisju u ohie nije izcrpeno na§e prirodopisno 
knji^tvo: o pojedinih granah prirode napisalo se je toga kod nas 
puno vi§e, dapa6e o nekih strukah imamo \e6 upravo obilatu knji- 
2evnost. Po6to <5e gospoda akademici Brusina i Pilar potanko raz- 
loiiti na§ napredak a zoologiji, mineralogiji i geologiji : to da se ja 
ovdje stegnuti na samo biljarstvo, i razloiiti, §to je kod nas pisano 
o biljarstvu u ob6e, a §to o naSem domafem bilju, o cvjetani tro- 
jedne kraljevine i pojedinih njezinih krajevah. 

biljarstvu u obcie neimamo do sada drugih do Skolskih knjigah. 
Ja sam godine 1856. na poziv kr. zemaljske vlade napisao za viSe 
razrede srednjih u6ili§tah „ Biljarstvo. Uputa u poznavanje bilja." 
Da bude djelo praktiinije, dodao sam mu godine 1859 drugi diel, 
koji je tro§ka Matice hrvatske iza§ao, a sadriava mali botani6ki 
rjefinik, uputu u biljarenje i kratku poviest na§ega biljarstva. Dr. 
Ivan Kiseljak preveo je god. 1856. s njemafikoga „Alojzija Pokor- 
noga pouku u botaniki, za niie razrede srednjih u6ionah.^ Isto 
djelo preradio je po 8. izdanju pokojni akademik 2ivko Vukasovid 
god. 1871.;* a treie hrvatsko izdanje toga djela priredio je god. 
1883. J. Janda.*^ Isti pisac sastavio je godine 1878. „Po6ela bo- 
tanike za viSe razrede srednjih u6ili§tah." Ovo je dosada naSa naj- 
obilnija uputa u ob<5e biljarstvo. 2. Vukasovii napisao je g. 1863 : 
^ivotoslovje bilja sa uvodom u prirodoslovje. Sa osobitim obzirOm 
na gospodarstvo. " Knjiga je ova namienjena gospodarsko-Sumar- 
skomu uSiliStu. Mijo Vrbanec preto6io je Schubertov Prirodopis bi- 



^ Hartm^n Lavoslav. Atlas slikah k prirodopisu ^ivinstva i bilinstva 
sa 334 slike ua 32 table s tuma^enjem svih slikah na hrvatskom, slo- 
venskom, latinskom, talijanskom, njema^kom i magjarskom jezika. U 
Zagrebu 1865. 

' Schubert. Prirodopisni atlas iivotinjstva, bilinstva i rudstva s hr- 
vatskim prevodom. Zagreb 1875. 

^ Hasek Ceear i Janda Josip. Rukovodnik za prirodopisni atlas sbirke 
slikanih prirodnina za stienu iz ^ivotinjstva, bilinstva i rudstva. U Za- 
grebu 1874. Uz to atlas, 

^ Vukasovic i, Prirodopis bilinstva sa slikami, za n'2e razrede sred- 
njih u6iona; njemacko osmo izdanje, pohrvatio i prema potrebi hrvat- 
skih n^ionah dopunio. Prag 1871. 

^ Janda J. Dra. Vj. Pokornoga prirodopis bilinstva sa slikami, za 
niie razrede srednjih u6iona. Tre<5e hrvatsko izdanje, preradio po dva- 
naestom njemadkom. Zagreb 1883. 

9 



Digitized by LjOOQIC 



130 6. SULEK, 

linstva.^ Popularna botanikn napisao je akademik dr. Mijo Eigpatid 
pod naslovom „Slike iz bilinskoga svieta." Zagreb 1884. (o troSka 
Matice hrvatske). J. Janda je po Lorinseru opisao jestive sumnjive 
i otrovne gljive.^ Krunoslav Veselici naStampao je 1852. fcetiri 
sve26i(5a „Doma(5ega biljoslovja.' 

JoS vige togaje izaglo u pomanjih razpravah, razpravyajudih po- 
jedine dielove i predmete ob(5e botanike. Ovamo idu: I. Tkalca „o 
predavanju botanike.* NajviSe pako su toga napisali akademici dr. 
Josip Schlosser Klekovski i Ljudevit Vukotinovid, i to koje hrvatski 
koje njema(ki i latinski. Da minemo Schlosserove njemaike raz- 
prave botanifikoga sadr^aja (nabrojene na broj u iivotopisnoj crti 
Schlossera od Lj. Rossia str. 14), hrvatski je sastavio monografije o 
^dralovnicah/ o kadunovicah/ razpravljao „o sustavih u biljar- 
stvu' ; novom sustavu bilinstva®, o razprostranstvu bilja kod nas* 
ustroju i gojitbi cvie<5a.^^ U rukopisu ostavi opis vrtnoga cvieda. 

Vukotinovid je pokuSao monografiju runjikah^'; a razpravljao je 
„o promjenljivosti bilja^*; „o descendencyi bilja" ^*; „o novijem 



^ Prirodopis bilinstva po prirodopisu dra. G. H. Schnberta od prof. 
M. K. F. Hochstettera, pohrvatio Mijo Vrbauec. U Zagrebu 1876. 
II. odjel prirodopisa zivotinjstva, bilinstva i rudstva u bojadisanih sli- 
kah s razjasnjujucimi opisi. 

* Lorinsera Dra. M. V. Najvaznije jestive, sumnjive i otrovne gljive. 
Hrvatski priredio i razsirio Josip Janda. 

^ Veselic Krunoslav. Domace biljoslovje. U Novom Sadn kod dra. 
Dane Medakovida 1852. 

* Tkalac I. preda^nju botanike. (Progr. zagr. gimn. 1860.) 

'^ Sloser dr. J. K. l^dralovnice pogledom na naravoslovnu vrst. (Rad 
Jugoslav, akad., knjiga XVII 1871 i XVIII 1872.) 

* Sloser dr. J. K. Kacunovice (Orcbideae). (Rad Jugoslav, akadem., 
knjiga XXI. 1872.) 

' §loser dr. J. K. pjstanku bilinskih sustavah po njihovu krono- 
logiSkom redu. (Rad Jugoslav, akad., knjiga XXVI. 1874.) 

^ Schlosser J. (M. D. lie^nik zup. zagr.): Systema vegetabilium le- 
gibus physiographicis superstructum (Oestr. bot. Wochenblatt 1852). 

* Sloser dr. J. K. Pripravna radnja za geografiju bilja u trojednoj 
kraljeyini. (Rad Jugoslav, akad.^ knjiga IV. 1868.) 

*® Sloser dr. J. K. Ustroj i gojitba cvieca. (Rad Jugoslav, akad.^ 
knjiga XXX. 1875.) 

*^ Vukotinovic Lj. Pokus monografije runjikah (hieraciorum). (Rad 
Jugoslav, akad., knjiga VII. 1869.) 

^^ Vukotinovid Lj. promjenljivosti bilinah i postanjii novih vrstih. 
(Rad Jugoslav, akad , knjiga XXXllI. 1876.) 

*^ Vukotinovic Lj. descendenciji ili rodoslovju bilinah. (Rad Jugo- 
slav, akad., knjiga XXXV. 1876.) 



Digitized by LjOOQIC 



naS naprbdak u prirodnih znanostih. 131 

pokretu u botanici")\ o klasifikaciji u biljarstvu^, „o nekojih 
riedkih bilinah" ^ a opisao je ^ivot akademika Schlossera*. 

Mijo Prelog razpravljao je o resinah^; a Ivan Potofenjak o kor- 
jenoplodkah, crvotoCinah i goloplodkah^ 

Ja sam pogledao iz biljarstva u praviek Slavenah', i pisao o 
lipi slavenskom stablu® (obje razprave su viSe kulturno-poviestnoga 
nego biljarskoga sadr^aja), pak sam nacrtao vjekopis najslavnijega 
dalmatinskoga bi^jara Roberta Visiana.® Akademik J. Torbar raz- 
pravljao je uplivu svjetla na bilinstvo.^^ Ob istom predmetu na- 
pisa razpravu i Ivan JelovSek'*; a Rudolf Kru§njak o organifekoj 
fosforescenciji bilja^*. 



^ Vukotinovid Lj. Noviji pokret u botanici. (Rad Jugoslav, akad., 
knjjga LXVI. 1883.) 

* Vukotioovic Lj. klassifikaciji u biljarstvu. (Rad Jugoslav akad., 
knjiga XXXI. 1875.) 

^ Vukotinovic Lj. Nekoje riedke biline na svjetskoj izloi^bi u Been 
1873. (Rad Jugoslav, akad., knjiga XXVII. 1874) 

^ Vukotinovic Lj. ^ivotopis dra. Jos. Calasancia Schlossera viteza 
Klekovskoga (Rad Jugoslav, akad., knjiga LXV. 1883.) 

Evo njegovih njema6kih i latinskih razpravah : 

Vukotinovic Lj. Hieracia croatica in seriem naturalem disposita. Za- 
grabiae 1858. 

— Noch einiges tlber Hieracium. (Oestr. bot. Wochenblatt. Wien 
1854. 12.) 

— Ueber das Genus Ficaria. (Oestr. bot. Wochenbl. III.) 

— Ueber Hieracia. (Oestr. bot. Wochenbl. 1853.) 

— Ueber eine Varietat von Veronica acinifolia (Daselbst). 

— Beitrage zur Flora von Croatien. (Verhdl. d. zool. bot. Ver- 
eines 1853.) 

— Die Botanik nach dem naturhistorischen. System. Agram 1855. 
^ Prelog Mijo. Nesto o resinah i ujihovoj razplodnji. (Program vel. 

realke u Zagrebu 1876.) 

* Poto6njak Ivan. Korjenoplodke, Crvotocine i Goloplodke u raz- 
vojnih dobah, koje sn svim trim jednake. (Izvj. kr. gosp. i sum. u6i- 
liBta i ratarn u Kri^evcih za g. 1879-80. U Zagrebu 1880) 

' dulek B. Pogled iz biljarstva u praviek Slavenah a napose Hr- 
vatah. (Rad Jugoslav, akad., knjiga XXXIX. 1879.) 

® Sulek dr. B. Zasto Slaveni postuju lipu. (Rad Jugoslav, akad., 
knjiga XLIII. 1878.) 

* Sulek dr. B. Roberto de Visiani. (Rad jugosl akad., knjiga L. 1879.) 
^° Torbar J. Upliv svjetla na bilinstvo. (Jahresber. der k. k. Ober- 

Realsch. Agram 1860.) 

^^ Jeloyiek Ivan. dSlovanju topline, svetlosti i munjine na bilje. 
(lavj. kr. vise realke u Zagrebu 1872.) 

^* EruSnjak Rud. Organi^/ka fosforescencija bilja. (Program male 
^mn. u Karlovcu 1876.) ^ 



Digitized by LjOOQIC 



132 B. dULEK, 

Nisa se naSi biljari ustavili kod ovih obdih akademijskih eluka- 
bracijah, ved su uzeli uporavljati biljarstvena nafiela na naSu domo- 
vinu, t j. stall su traiiti i izpitivati na§e bilje, i to s najboljim 
uspjehom: za ono prekratko vrieme naSega prlrodoznanstvenoga 
prieporoda sva nam je gotovo domovina u biljarskom pogledu pre- 
tra^ena i resultat iztraiivanja na vidjelo iznesen. 

torn in ovdje potanje progovoriti. 

Ako i jest znanstvena botanika mladjahno 6edo na6e knjige; al 
poznavanje domadega bilja, osobito pitomoga i Stetnoga, staro je i 
prastaro. Da neponavljam, §to sam vei jedan put o torn predmetu 
napisao, napuciujem Stioce na moju razpravu „pogled iz biljarstva u 
praviek Slavenah", iz koje se razabire, da je hrvatski narod puno 
bilja poznavao ved u ono drevno doba, kad su bila slavenska ple- 
mena na okupu. Da pako toga biljoznanstva nije ni poslije nestalo, 
tomu je najoiitiji dokaz moj imenik bilja, (od 654 strane), u kojem 
su skupljena jugoslavenska (dakle ne samo hrvatska, nego i srbska, 
i slovenska) imena bilja.* Akoprem se nemogu ni male pohvaliti, 
da su u toj knjizi sabrana sva na§ka imena bilja: toliko se opet iz 
nje jasno razabire, koliko mnoitvo bilja narod naS poznaje; jer 
svaka biljka, koja ima hrvatsko ime, mora da je bila poznata Hr- 
vatom, t^ nitko nede nadievati ime nepoznatoj stvari. Mogao bi tko 
prigovoriti, da su ta imena u novije doba postala ; al takav prigovor 
pobijaju pismeni na§i spomenici. 

Najstariji rukopis, u kojem ima hrvatskih imenah bilja, Suva se 
u knjiinici sv, Marka u Mletcih ; naslov mu je „Liber de simplidbus 
Benedicti Renij," pisan jeg. 1415, a sastoji se iz prekrasnih slikah 
bilja, kojim su dodata imena bilinah u razliSitih jezicih, pak i u 
hrvatskom. Drugo rukopisno vrelo, Sto ga ja imam, nosi naslov 
„Erbario italiano-illirico." Ovo je talijansko-hrvatski imenik bilja, 
pisan na izmaku proSloga stoljeda, a sastavio ga je isusovac otac 
Mattel iz 6etiri stara rukopisa, koje poimence nabraja. Jedan od 
njih da je pisan prije 250 godlnah, a drugi da je prepisan u po- 
6etku 18. vieka iz staroga Mathiola franjevacah u KreSevu. Ne<5e 
biti puno mladji rukopisl, §to jlh ima u knjl^nicah omiSkoga, sinj- 
skoga 1 visovafikoga samostana franjevacah, gdje se ftuvaju stare ta- 
lijanske biljaruSe, a talijanskim imenom bi\ja pripisana su i hrvatska. 

Najstariji Stampani imenik bilja ima u knjizi „Semplici dell' 



* §ulek dr. B. Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb 1879^ Troikom 
jugoslavenske akademije. 



Digitized by 



Google 



NAS NAPREDAK U PRIRODNIH ZNANOSTIH. 133 

eccellente M. Luigi Anguillara." Neznam, kad je ova knjiga prvi 
put bila tiskana; ja sam pregledao izdanje Gi. Martinella od god. 
1561. — Anguillara jebio Cuveni biljar; biljario je i po Dalmaciji, 
a zabUjeMo i hrvatska imena. 

Slavni dubrovaCki pjesnik Mavro Vetranici (rodjen godine 1482.) 
nabraja u svojoj pjesmi „Remeta" mno^inu hrvatskih imenah bilja ; 
odkuda s razlogom izvodimo, da ta imena bilja nisu poznavali samo 
liecnici, ved i drugi knji^evnici. Nego propadanjem na§e narodne 
knjige nestajalo je sve to vi§e i toga znanja, tako da su napokon 
trave naSe poznavale poimjvi§e samo nekoje starice, toga radi „tra- 
vare" zvane. Stoprv iza naSega knji^evnoga prieporoda pofielo seje 
iznovice propitivati po narodu za naSka imena bilja, u kojem po- 
gledu je velikih zaslugah stekao presvietli gospodin Mato Vodopic, 
biskup dubrovaSki, koji, budud vje§t zoolog i biljar, nastojao je, 
bivSi ^upnikom u Gru^u, neumornom pomnjom propitivati u narodu 
za imena bilja i iivotinjah, te jih je zbilja mnoitvo sabrao. 

Tako je bilo moguce sastaviti oma§nu hnjigu od samih narodnih 
imenah bilja, dok se je u drugih narodah moralo mnogo toga 
umjeSno skovati. 

Al nije se ostalo kod skupljanja hrvatskih imenah bilja, ve(5 se 
je poftelo sustavno prouCavati i samu floru trojedne kraljevine. 

Da po6nemo od Dalmacije. Ye6 sam spomenuo, da je Alojzije 
Anguillara po Dalmaciji biljario. To je bilo samo onako nuzgredice ; 
pa je ipak opisao preko 760 rodovah dalmatinskoga bilja. Ozbiljnije 
su se posla primili u na§e doba, i to Andr. Alschinger, popisav 
bilje okolice zadarske.* U isto vriemeje proufiavao profesor Petter 
cvjetanu spljetsku.^ Al sve je nadkrilio slavni Dalmatinac (Siben- 
feinin) Roberto de Visiani, najposlje profesor biljarstva u Padovi, 
koji je malo po malo svu Dalmaciju uzdu^ i poprieko obiSao, kupe6 
pomnjivo sve ondje rastude bilje. Posljedak svojih putovah iznosio 
je na vidjelo u pojedinih razpravah^ dok napokon nesabra sve 
na okup i napisa svoje veliko djelo „Flora dalmatica", koje je go- 



^ Alschinger Andreas (professor Jadrensis): Flora Jadrensis, com- 
pleetena plantas phanerogaraas hucusque in agro Jadertino detectas et 
secundum systema Linnaeano-Sprengelianum retiactas. Jaderae 1832. 

* Petter Franz. Botanischer Wegweiser in der Gegend von Spalato 
in Dalmatian : Ein alphabetisches Yerzeichniss der von dem Verfasser 
in Dalmatien und insbesondere in der Gegend von Spalato gefundenen 
Pflanzen etc. Zara 1832 

* Rob. de Visiani. Stirpium dalmaticarum specimen. Patavii 1826 4®. 



Digitized by LjOOQIC 



134 B. SUIBK, 

dine 1842 1852. u 3 diela izaSlo, a poslije mu je jo§ dodao dvie 
svezke „ Supplemental' Svi dosad navedeni pisci dodavali su, ko- 
liko su znali, i hrvatska imena opisanomu bilju. 

Hrvatska je cvjetana takodjer naSla viSe iztra^ivalacah ; i nije 
cudo, jer je na§a flora osobito raznolika i bogata, pak upravo zato 
i zanimiva. Najstarije ovede djelo, koliko ja znam, napisase o naSem 
bilju grof Waldstein i profesor Kitaibel, koje izadje po6etkoin ovoga 
vieka pod naslovom: „Descriptiones et icones plantarum rariorum 
Hungariae;" nego druga knjiga toga djela donese upravo samo 
znamenito bilje u Hrvatskoj rastuce. 

Jo§ prije njih iztraiivao je na§u primorsku cvjetanu slavni biljar 
Fr. Wulfen (rodjen g. 1728. u Biogradu srbskom), kako se raza- 
bire iz njegova posmrtna djela. '^ — Braca Josip i Nikola Host, 
rodom Riecani, bijahu obojica na glasu biljari, te su oba po domo- 
vini marljivo biljarili. Ivan (kanonik zagrebacki) ostavio je u ru- 
kopisu „Plantae in Dalmatia lectae anno 1802.," a druge svoje 
botanicke bilje^ke predade svomu bratu Nikoli (carskomu tjelesnomu 
liecniku), koji jih upotrebi u svojoj „Flora austriaca. Viennae 1S27. 
do 1831.," gdje se nabraja i puno hrvatskoga bilja. Nas narodni 
rauzej uasliedio je herbar Ivanov. Godine 1818. biljario je po pri- 
morju Fr. Bartling, profesor u Gottingenu. Plodove svoga iztra^i- 
vanja slo^o je u svojoj razpravi latinskoj i u djelu sto ga je 
s Wendlandom izdao: „Beitrage zur Botanik. Gottingen 1825." — 
Dr. Vilelmo Noe, koji je boravio od god 1831. do 1844. na Rieci, 
biljario je veoma marljivo po nasem primorju i sastavio „ Flora di 
Fiume e del suo Litorale. (U IzvieS6u riefikoga gimnazija od god. 
1858)." Istim poslom bavila se je i Englezkinja, gospodja Ana 
Maria Smith, te je godine 1878. objavila djelce „Flora von Fiume." 
(Verhandlungen der kk. zool-botan. Gesellschaft in Wien). — Muzio 



Rob. de Visiani. Plantae rariores in Dalmatia recens detectae (U 
Botanische Zeitung von Regensburg 1829.) 

Rob. de Visiani Plantae dalmaticae nunc primum editae (U Bo- 
tanische Zeitung von Regensburg 1830.) 

^ Rob. de Visiani. Flora dalmatica^ sive enumeratio stirpium vaseu- 
larium, quas bactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas descripsit, 
digessit, rarioresque iconibus illustravit. Dresdae et Lipsiae 1842-1852. 
3. vol. et 2 supplementa. 

^ Franz Freiherr v. Wulfen: Flora norica phanerogama. Im Auf- 
trage des zool.-botan. Vereines in Wien herausgegeben von Dr. Ed. 
Fenzel u. P. R. Graf. Wien 1858. 



Digitized by LjOOQIC 



NA§ NAPREDAK U PRIRODNIH ZNAN08TIH. 135 

Tommasini, fiuveni tr§(!anski biljar, objavio je svoje pabirke po 
na§em primotju god. 1870. u razpravi „Streifblicke auf die Flora 
der Kiiste Liburniens. (Oesteir. botan. Zeitschrift XX.) Gabriel 
Strobl biljario je god. 1871. takodjer onuda i napisao o svom pu- 
tovanju razpravu „Aus der Fruhlingsflora und Fauna lUyriens" 
(Verhandlungen der kk. zool.-botan. Gesellschaft in Wien. 1872.) 
U novije doba posjetio je pe§tanski profesor botanike Vinko Borbas 
vi§e putah na6e primoije i napisao o svom biljarskom iztraiivanju 
nekoliko razpravah. 

Od na§inacah prou6avali su znamenitu primorsku floru akademici 
dr. Schlosser i Lj. Vnkotinovid, o kojih in poslije progovoriti; zatim 
V. Mihailovic, koji je pobiljeMo bilje senjske okolice*; Ljudevit 
Rossi, koji je proufiavao riecku cvjetanu; al svoga djela nije jo§ 
na svjetlo iznio, i Dragutin Hire, ucitelj u Bakru, koji je objavio 
„ floru okolicp bakarske," al za cudo, latinskim imenom nije dodao 
poznato hrvatsko.* 

Drugi su opet napisali monografije pojedinih rodovah i razredah 
hrvatskoga bilja. Ovamo idu od starijih razprave Ivana Cresza „de 
Potentillis" ; Ivana Czompo-a „de Euphorbiaceis" ; Karla Feuereg- 
gera „de Valerianis"; Josipa Sadlera „de tilicibus". Od nasinacp,h 
pisao je akademik Lj. Vukotinovic: „o hrastovih ^upanije belovar- 
ske"'; „podobe hrvatskih hrastovah okolice zagreba6ke"*; „pleme 
sucyjetakah"^; opis ru2:ah okoline zagrebafcke'**. 

Za slavonsku cvjetanu se je puno manje uradilo. Najstarije vrelo 
za poznavanje slavonske flore jest „ Filler et Mitterbacher • Iter per 
Posegam et Slavoniae Provinciam anno 1782. susceptum. Budae 
1783." Al se tu samo neSto male bilja spominje i opisuje. Pomnji- 
vije je prou6io po^e^ku floru pokojni dr. A. Pavi(5, lieCnik poieike 
^panije, vrlo vjeSt i marljiv biljar; al neznam, kamo je dospio 
njegov rukopis i biljnik; god. 1872. izdao je na svjetlo Ivan Kom- 



* Mihailovid V. Flora senjske okolice. (Izvj. kr. vel. gimn. u Senju 
1872-3. Zagreb.) 

' Hire Dragutin. Flora okolice bakarske. (Rad Jugoslav, akad., knj. 
LXIX. 1884.) 

* Vnkotinovic Lj. hraetovih zupanije belovarske. (Rad Jugoslav. 
akad., knjiga XXII, 1873.) 

* Vukotinovic Lj. Podobe hrvatskih hrastova okoline zagrebacke. Za- 
greb 1883. 

* Vukotinovic Lj. Pleme sucvjetakah (Compositae) u Hrvatakoj do- 
gad nasastih. (Rad Jugoslav, altad., knjiga LVIII. 1881.) 

^ Vukotinovic Lj. Opis ruzah okoline zagrebacke. (Rad Jugoslav. 
akad., knjiga LXIX. 1884.) 

Digitized by LjOOQIC 



136 B. SULEKj 

lanec „popis javnocvietnih bilinah po^e^ke okolice\ Sriemsku cvje- 
tanu proufiili su dr. Wolny, profesor u Karlovcih, koji je i za Vukov 
rjeSnik puno naSih imenah bilja sabrao; zatim dr. Budai. Profesor 
Lazi(5 sabrao je bilje okoline dolnjo-karlovafike, a dr. E. B. Godra 
popisao je „Cyperaceae et Gramineae" sriemske*. 

Kako se odavde razabire, pretraieni su bill pomnjivo u bota- 
nifikom pogledu svi dielovi trojedne kraljevine; al nije bilo knjige, 
koja bi svu tu biljarsku gradju priokupila ; nije bilo flore hrvatske, 
koja bi obuhvatala bilinstvo svekolike trojedne kraljevine. Toga 
mufinoga posla primio se je pokojni akademik dr. J. Schlosser, a 
drug mu je bio i pomagaC akademik Vukotinovid. Do 30 godinah 
pripravljao se je Schlosser za tu ogroninu zada(iu, kao §to doka- 
zuju mnoge razpravel Napokon je godine 1869. troSkom jugosla- 
venske akademije svjetlo ngledala : „Flora croatica, exhibens stirpes 
phanerogamas et vasculares cryptogamas, quae in Croatia, Slavonia 
et Dalmatia sponte crescunt, nee non illas, quae frequentissime co- 
luntur." — Akademik Vukotinovi(5 popunjavao je djelo mnogimi 
razpravami*; a godine 1876. izdali su obojica: „Bilinar, flora 



* Komlanec Ivan. Popis javnocvietnih bilina po^ezke okolice. (Izvj. 
kr. vel. gimn. poz. od god. 1872-3.) 

^ Godra Dr. £. B. Monographie von Syrmien mit 1 Karte. Ethno- 
graphisch-topographische, kulturhistorische und statistische Skizze desi 
Peterwardeiner Grenz-Regimentsbezirkes. Semlin 1873. 

* Evo jih nekoliko: 

Slosser dr. J. K. Keise-Flora aus Stidcroatien 1852. 

— Vorarbeiten zur Flora Croatiens 1852. 

— Naturhistorisehe Wanderungen durch Nordcroatien 1854. 

— Reiseflora aus Stidcroatien 1856. 

(Sve 4 razprave u ^Oesterr. bot. Zeitschrift von Dr. Skofitz.) 

Schlosser et Vukotinovic: Bericht fiber eine Reise im Jahre 1852 
nach dem kroatischen Ktlstenlande, Lika und Korbavien. 

Schlosser et Vukotinovic. Syllabus Florae Croaticae additis de- 
scriptionibus speciernm novarum. Zagrabiae, Typis Dr. L. Gaji 1857. 

^ Vukotinovic Lj. Botanicke crtice i dodatci na Floru Hrvatske za 
g. 1870.) Rad Jugoslav, akad., knjiga XV. 1871.) 

Vukotinovic Lj. Botanicke crtice i dodatci na Floru hrvatsku. (Rad 
Jugoslav, akad , knjiga XIX. 1872.) 

Vukotinovid Lj Nove biline i druga Addenda Fieri hrvatskoj. 
(Rad Jugoslav, akad , knjiga XXXIV. 1876 ) 

Vukotinovic Lj. Nove biline i razjasnjenja o ojekojih dvojbeoih. 
(Rad Jugoslav, akad., knjiga XXXIX. 1877.) 

Vukotinovic Lj. Najnoviji prilozi na floru hrvatsku. (Rad Jugoslav, 
akad., knjiga LVII. 1881.) 



Digitized by LjOOQIC 



J 



NAd NAPRBDAK U PRIRODNIH ZNANOSTIH. 137 

excursoria. Uputa a sabiranje i ozna5iyanje bilinah u Hryatskoj, 
Slavoniji i Dalmaciji." Ovo je izvadak pomenutoga velikoga latin- 
skoga djela, a prva hrvatska specijalna botanika. Dragutin Hire je 
godine 1880. napisao „Slike iz hrvatske cvjetane", u kojih se opi- 
suje popularno ne§to na§ega domadega bilja. 

Iz OYOga, §to sam do sada naveo, mogao je svatko razabrati, da 
su svi redoYi bilja javnocvietnog naSli knjiievnih pryateljah; a 
tajnocvjetkami slabo se je tko baviO, gljivami pako bag nitko do aka- 
demika Stjepana Schnlzera Miiggenbur^koga, c. kr. satnika u mim, 
koji je, moie se redi, sav svoj duSevni 2ivot posvetio mykologiji, 
prouSavanja g^ivah, a naro5ito slavonskih.^ Ova struka bi^arstva, 
kod nas do sada sasvim zanemarena, znamenita je s yi6e razlogah : 
prvo, samo jednostavno, pak opet za 6ado umjeSno ustrojstvo, gljivah, 
koje ponajviSe preko no(^i narastaju, da se opet preko noii razpadnu, 
znamenita su zagonetka Mvotoslovja (fiziologije) ; drugo, gljive, bu- 
dud vise putah tako sitne, da jih okom prostim jedva razabireS, 
zasiecaju vrlo 6esto duboko u 2ivot drugoga bilja; kao Sto n. pr. 
Peronospora infestans (od koje nam zna korun gnjiti), Oidium 
Tuckeri, (koji nam prije nekoliko godinah primorske vinograde po- 
hara), da muiim o raznih vrstih snieti, glavnice, medljike, s kojih 
nam tako 5esto strada pitomo bilje; dapa^e Pasteui' dokazuje, da 
sve bolesti vina polieiu od raznih vrstih pliesni. A §to 6e red 
pliesan? sidugne gljiviee. Napokon znamenita je mykologija joSt i 
zato, §to nam jasnije nego ikoji drugi ogranak £ive prirode predo- 
(iuje, kako razne vrsti gljivah jedna u drugu po gotovu nevidom 
prelaze; jer valja znati, da se dan danas poznaje do 10.000 vrstih 
gljivah. Akademik Schulzer je resultat svoga iztra^ivanja iznio na 
vidjelo u jedno 60 razpravah ; a sad je podnio jugoslavenskoj aka- 
demiji svoje ukupno 4]elo, da ga Stampa. Ima tu opis od preko 
1400 oblika slavonddh gljiva, a koja tisa(Sa prekrasno bojadisanih 
slika.' 



* Da se je Schulzer uspjeSno bavlo i oatalom florom slavonskom, 
potvrdjuju gg. Schlosser 1 Vukotlnovic u svojoj „flora croatica", pisuc 
na str. IV. : „ Jiivit nos porro in enumeratione plantarum slavonicarum 
opus: „Pan]i Kitaibelii additamenta ad floram Uungaricam", editum 
per clarissiraum et zelosissimum Augustura Kanitz ; et insuper opus 
ejnsdem auctoris in consortio cum clarissimis viri:s Stephano Schulzer 
de Mttggenburg et Josepho A. Kn-ipp: „Die bislier bekannten Pflanzen 
Slavoniens.'* 

* Da se nebi komn cinilo, da prevrsujem, hvale6 U velike ovo Schul- 
zerovo djelo, navest cu rieci glaSovitoga gljivara (mykologa) Bresadole 



Digitized by LjOOQIC 



138 B. dULBK, 

Na kraju svoje razprave odgovorit da joS na jedno pitanje : je li 
sav ovaj napredak prirodoznanstva ostao samo u knjigah, u §aci 
uienjakah, ili je vei stao zasiecati i u druge vrste naroda, u iivot? 
Kako sam spomenuo, na§e pregnu6e na prirodne znanosti pofiimlje 
negdje oko 1853. godine; za tako kratko vrieme nenio^e biti da§to 
govora kakvom osobitom napredku, a najmanje o napredku na- 
Sega puka, na kojega naSa knjiga slabo mo^e u obde djelovati; al 
opet opa^amo s rado§(5u, da taj osvitak prirodoznanstva djeluje ne 
samo na one, koji su se u srednjih ufiionah ufiili prirodoznanstvu, 
nego i na Sirje razrede. — Kad sam ja prije 35 godinah hodio 
po Sumah, da biljarim, smatran sam bio nekakvim fiudakom, koji 
traM ptiija gniezda po gmni; a sada 6e§ po Ijetu svaki cas sastati 
mladida s nireiom ili s biljarskom kutijom. Prije 35 godina jedva 
je komu na um palo §etati po krasnoj okolini zagreba^koj; sada 
jih sretaS 6etami na liepom danu. Samo nekoji „fantaste" popeli su 
se (obiftno na proStenje Jakovljevo) na zagrebafiku goru; sad ceg 



iz njegove ovih danah izaSIe knjiiice, u kojoj opisuje jednu od Schiil- 
zera obretenii, do sada nepoznatu vrst g'jive, kojii Bresadola prozva 
u slavu obretnika „Schulzeria". Evo sto p'de plsac te knjizice u pred- 
govoiu: „Il chiarissirao Micologo Stefaiio Schulzer de Mtlggenburg I. 
R. Capitano emerito, col quale gik da parecchi anni mi trovo in cor- 
rispondenza, ebbe la gentilezza di inviarmi il suo bellissimo lavoro 
ancora inedito e die porta il titolo „Die Pilzformen aus Slavonien", 
afiinch^ potessi considerarlo, e formarmi un^ idea sui Fanghi deUa 
Slavonia. 

Consta quest' opera di 3 grossi volumi in fogiio, in cui tutte le apeeie 
di miceti sonvi illustrate con eccellenti figure disegnate sulla natura 
dair egregio autore^ il quale anche tuttora continua, quantunque pin 
che ottuagenario, la sua illustrazione con rara maestria. 

Dalla osservazione della stessa mi potei pgrsuadere, che la Flora 
micologica cresce in Slavonia lussureggiante con una infinite di forme 
nuove, e dovetti deplorarc; che un lavoro cosi importante e cosi na 
turalmente illustrate restasse sullo scaffale deir autore senza entrare 
nel patrimonio della scienza; e faccio perci6 voti, che la patria Acea- 
demia di Agram voglia assumersi V incarico di renderlo di pubblica 
ragione. 

Tra le forme nuove, ivi descritte ed illustrate, due specialmente 
richiamarono la mia attenzione Esse mi sembrarono far parte di un 
nuovo genere di Agaricini, che io volli denominare Schulzeria, in omag- 
gio deir illustre scopritore, e ne chiesi alio stesso il permesso di po- 
terlo pubblicare. II venerando vegliardo melo concesse tosto, anzi egli 
stesso copio dall' origlnale le figure, e le descrizioni, estese in lingua 
germanica, e me le trasmise.^ 



Digitized by LjOOQIC 



NAS NAPREDAK U PRIRODNIH ZNANOSTIH. 139 

po Ijetu na liepom vremenu svaki 5a8 sastati putnike penjucie se 
tja na Sljeme. Dapa5c imamo \ei i ^planinsko drui^tvo^, koje dobro 
uspieva, te je puno toga uradilo, da olakoti penjanje na visoke 
naSe planine, u kojem pogledu 61anovi druitva prednjaSe. 

Na§e gospodarsko i Sumarsko u6ili§te u Kri2evcu nastoji takodjer 
revno oko Sirenja prirodnoga znanja ; jer se ondje sve prirodne zna- 
nosti preraa potrebam gospodarstva predaju, pa kako se sve umno 
gospodarenje osniva na poznavanju i uporavljanju prirodnih zakonah, 
nije mogute pomisliti, da tomu nauku o prirodi nebi ostalo traga i 
u praktitnom Svotu. Dapafce s veseljem razabii'emo, kako se mnoii 
dnevice broj racionalnih gospodarah, koji de malo po malo morati 
djelovati i na sam puk. 

Gradjevni odsjek naSe zemaljske vlade je takodjer s druge strane 
upriliSio proufiavanje prirodnih odnoSajah naSe domovine ustrojiv uz 
naSe rieke jedno 34 postaje, na kojih se pazi, koliko ki§e pada i 
kako voda raste, da se moie dojaviti niie leieiim postajam. Uz to 
se pazi ondje i na toplotu, te de se odanle razviti mo(5i prave me- 
teoroloike postaje. 

Dru^tvo prijateljah prirodoznanstva stvara se upravo sada. 

Sve je ovo o6it dokaz budeie se Ijubavi prirode; ta Ijubav 
pako pobudJQJe da§to na poznavanje njozinih stvorovah, a uz to 
uznosi urn na§ viSe nego iSta do uzviSenih mislih, ter oplemenjuje 
srce na&e i potifie ga nakrepostna djela, t. j. na iivot prema vje6nim 
zakonom prirode. Bivalo ovaJco i u napredak, a sve to viSe! 



Digitized by LjOOQIC 



Napredak mineraloglje i geologije a Hmtskoj, SlaYoniji i 
DalMCJji od god. 1836 do god. 1886. 

Citao u ajednlci matematii^ko-prirodoalovnoga razreda jugoslavenske akadeaiije 
znanoati i wmjetnoati dne 19. atudenoga 1885. 

PRAvi 6lan dr. Gjubo I^ILAR. 

Promatrajuc sve ono, §to se je kod nas zametnulo, osnovalo, razvilo 
i uvelo amo od god. 1835. : 6ovjek se nehote mora da sjeti mudre 
rieti Augusta Laugela, koji veli: „da su sve nauke sestre i da na- 
predak jedne uvjetuje napredak svih ostalih." — Na slavenskom 
jugu, a napose kod nas u Hrvatskoj vladaSe poietkom ovoga vieka 
duSevni drieme^, bezsvjestica. Pojedini daroviti Ijudi pojavljuju se, 
nu neznaju, kako da svoje darove na ob(5e dobro upotriebe, ta ne- 
imaju kome da piSu i govore, veiini su nerazumljivi, nema tko da 
ih sluSa, kano da bi htjeli propoviedati posried pustinje. Ali eto 
doskora pojavi se mala Saka narodnim duhom nadahnutih Ijudih; 
po6e§e narodii govoriti materinjim mu jezikom. StvoriSe pravopis, 
po6e§e njegovati liepu knjigu, a do malo, eto ti pravnika i povjest- 
nika, koji stadoSe drevne pravne i povjestne spomenike naroda 
na svjetlo iznaSati. NjeSto kaSnje evo \e6 pofeimlju prou&ivati cvje- 
tanu zemlje, pa i samu zemlju. Nifiu i driige grane nauke, mudro- 
slovje, matematika, fizika. zoologija, geologija, pa i liepe umjet- 
nosti bude se na nov Svot, ne moiebit bez povoda, ve6 po prirodnih 
zakonih razvoja, uticanjem svih ostalih, manje ili viSe srodnih dis- 
ciplina. ZemljiSte za sjetvu znanosti bilo je priudeSeno. 

Tako je djelovao prije petdeset godina zapofeet prieporod knji- 
^evnosti hrvatske blagotvorno na razvoj svih nauka u priestolnici 
hrvatskoj, a posredno i u samom narodu. Kano Sto se kru^ni vali 
mno^e kad padne kamen u vodu, nosei gibanje do najudaljenije 
obale jezera: tako se razprostrie po cielom narodu naSem iskra 
nauke, ukresana prieporoditelji ne samo knji^evnosti, nego i duha 
hrvatskoga. 



Digitized by LjOOQIC 






NAPRBDAK MINBRALOGUE I QHOLOGLJB KOD NAS. 141 

Prvi plodovi znanstvenoga rada u Hrvatskoj nisu mogli iz viSe 
razloga dosedi ye(ie znamenitosti, a medju inimi poglavito s toga. 
§to 8u se realnimi naukami inozvani6nici samo nuzgredice bavili. 
U ostalom prvi zametci nauke moraju biti po prirodnom zakonu 
nepodpuni, embrionalni. Prieporoditelji prije petdeset godina bavili 
su se raznimi granami nauke, bill su drJavnici, politiJari, novinari, 
literati, pjesnici i historici, dakle pravi polihistori, i 6oYJek se mora 
diviti svestranosti mnogih. Iz toga sintetiti5noga rada razvilo se je 
malo po malo strukovno dieljenje rada, te danas, poslie petdeset 
godina, vidimo u Hrvatskoj liepu kitu strukovnjaka, rade<5ih marljivo 
oko svestranoga proufienja mjgke domovine. 

Za prirodne nauke je prije petdeset godina kod nas bilo raz- 
mjemo najmanje uvjeta za samostalan razvoj. U ostalom nisu pri- 
rodne nauke ba§ ni u susjednih zemljah prije petdeset godina na- 
lazile osobite njege. Veliki politi6ki dogodjaji usredotoSivali su tada 
pa^nju dr^ava i vlasti oko vanjskih zapletaja, oko vojni(kih stvari, 
a gojenje nauka bilo je prepuSteno brigi pojedinaca, koji su se 
imali boriti s raznimi te^koc^ami, a imenito s nedostatkom nov5anih 
sredstava. Napose to vriedi za geologiju, koja bez izdaSne driavne 
podpore nemo^e svojoj zadacii zadovoljiti. 

Kakav je napredak minerologija i geologija u Hrvatskoj zadnjih 
petdeset godina u5inila, neka nam sliededa kratka crta predo5i. 

Hrvatska spada u broj zemalja bogatih na rudah. U srediyem 
vieku cvalo je u Hrvatskoj rudarstvo na mnogih toJkah. Sada se 
tek po grmljem zaraslih kupovih trosaka zaklju6iti mo2e, da se je 
tamo u obde ikada ruda vadila. Dandanas je rudarstvo u Hrvatskoj, 
osim malih iznimaka, posvema propalo; s toga je poznavanje rudnoga 
blaga joS nepodpuno. Pa ipak se iz Hrvatske, Slavonije i Dalma- 
cije poznaje preko stotinu sigurno opredieyenih ruda, medju timi i 
njeke mineralne riedkosti. 

Literatura o rudah Hrvatskih siie u proSli viek. Prve mineralo- 
gifeke radnje imaju za predmet analizu obilnih u Hrvatskoj mine- 
ralnih vrela. Zadnjih petdeset godina analizovana su vrela u To- 
puskom u bivSoj banovaSkoj krajini po F. C. Schneidet^u (Sitzungs- 
ber. der k. Akad. der Wissensch. XLV. 2, 483). Isti je podvrgao 
kemiftkom iztra&vanju kiselicu u Lasinji (ibid. p. 494). LipiSko 
jodno vrelo izpitivao je A. Katier (ibid. XLVH. 2, 101)- Kemik c. 
k. geologi6koga zavoda u Be6u C. v. Hauer daje analizu Stubi5- 
kih vrela (Jahrb. d. geol. Reichsanst. VH. p. 603.), te varaidinskih 
toplica (ibid. IX. p. 165). Sliede analize vrela u Jamnici, krapin- 



Digitized by LjOOQIC 



142 



QJ. PHiAB, 



skih Topli<!ah, Lipiku, Daruvaru, Velikoj, analiza strekovafckoga 
vrela po Ludwigu, Cehu, Janecku i drugih, zatim analiza zdenaca 
zagreba6kih, savske vode i sadanjega vodovodnoga zdenca po po- 
kojnom be6kom kemiku Kletzinskom, 

Kemifekih analiza raznih ruda iz Hrvatske ima malen broj i od 
toga je do danas malo u literaturi poznato. Zepharovich u svom 
mineralogifckom leksikonu austrijske monarkije objelodanjenom god. 
1859. navadja samo 35 vrstih ruda poznatih iz Hrvatske. Evo po- 
pisa tih ruda abecednim redom. 



1. Asphalt 

2. Bakar 

3. Baryt 

4. Bamit 

5. Calcit 

6. Chalkopyrit 

7. ChrysokoUa 

8. Cinnabarit 

9. Coelestit 

10. Cuprit 

11. Dolomit 

12. Epsomit 



25. Siderit 

26. Smectit 

27. Soda 

28. Steatit 

29. Strontianit 

30. Succinit 

31. Sulphur 

32. Tetraedrit 

33. Turmalin 

34. Zlato 

35. 2eljezo. 



13. Galamit 

14. Haematit 

15. Hausmannit 

16. Lignit 

17. Limonit 

18. Magnetit 

19. Malachit 

20. Naphta 

21. Olovo 

22. Psilomelan 

23. Pyrolusit 

24. Quarz 

U drugom popunbenom svezku istoimertbga djela, objelodanjenom 
godine 1878. navadja Zepharovich samo devet novih ruda iz Hrvat- 
ske, Slavonije i Dalmacije i to: 

1. Smithsonit 4. Gyps 7. Chromit 

2. Hypersthen 5. Polianit 8. Magnesit 

3. Labradorit 6. Stilpnosiderit 9. Gersdorfit. 
Prema torn popisu poznato je bilo iz Hrvatske do god. 1872 u 

svemu samo 44 vrsti ruda. Od doma(5ih prirodopisaca su se u to 
doba ucinili zaslu^nimi za poznavanja minerala Hrvatske, Slavonije 
i Dalmacije, dr. Tkalac, prof, zagrebafike gimnazije, koji je njeke 
rude sam analizovao, Lanza, VukotinoM, VukasoviS, Mijo Sabljar, 
Kostka. Potonji rudarski komisar (Schtirfungskonmiissar) sabrao je 
liepu zbirku banovaSkih ruda za na§ muzej, te je medju ostalimi 
odkrio srebronosne olovne rude kod sv. Jakova u gori zagreba6koj. 
Godine 18 TO. bio sam pozvan, da kao pristav narodnoga zemalj- 
skoga muzeja preuzmem uredjenje mineralogi6ko-geologi6koga od- 
sjeka refienoga zavoda. Do§av§i u zavod na§ao sam hrpu na podu 
se pote^6ih ruda i njeke ormare sa kamenjem i okaminami, ti kojih 
SU- etikete 6estim seljenjem posvema poremedene bile, tako da se 



Digitized by LjOOQIC 



NAFRBDAK MIKBRALOGUB I GBOLOOIJB KOD NAS. 143 

za nalaziSte veciine primjeraka nikako nije saznati moglo. Prvi moj 
rad smjerao je na uredjenje oWenite mineralogifike zbirke, zatim 
sam pofeeo pobirati doma(5e rude, koje sada u mineralogitko-geolo^- 
kom muzeju tri ormara zapremaju. Ta je zbirka umnoJena daro- 
vanjem zbirke domadh ruda po pokojnom rudarskom satniku La- 
zartoviSu, te malim brojem dalmatinskih ruda nalazedh se u zbirci 
Lanzinoj, god. 1876 za na§ muzej nabavljenoj. Ta je zbirka za 
15 godina ponarasla tako, da sa poznatimi jur rudami obsi^e do 
110 vrstih. 

U razdobju zadnjih 50 godina zvjezdoviti su prostori dvakrat 
naSoj domovini rudne darove poslali. Tu mislim meteorite. Prvi je 
pao god. 1842, 26. travnja u 3 sata po podne kod Pusinskoga sela 
blizu Milene u vara^dinskoj ^paniji. Drugi je pao kod Slavetiia 
dne 22. svibnja 1868. u 10 Vo satih prije podne. ^lalibo^e su ti 
riedki darovi veiim dielom izvan zemlje otiSli, a u naSem muzeju 
nalaze se samo maleni odiomci. Spomenuta dva meteorita bila su 
predmetom iztraiivanja poglavito pokojnoga i velezasMnoga V. Hat- 
dingera, ravnatelja c. kr. geoloikoga zavoda u Befiu, a Slavetidki 
prouSio je i u „Radu" jugoslavenske akademije opisao pravi 61an 
i sada predstojnik matematiiko-prirodoslovnoga razreda g. Josip 
Torbar. 

Pokreta6em realnih nauka grupe mineralogiCko-geologifeke u Za- 
grebu mo^e se smatrati profesor fizike na zagreba5koj akademiji 
Peter, On je prvi po6eo pobirati rude i kamenje, te je oko godine 
1843. i 44. imao malen krug Ijubitelja prirode, kojim je geologifika 
i mineralogifeka djela (n. pr. Mohsa) pozajmljivao na izuSenje. Jo§ 
sad Mvud njegovi prijatelji smatraju ga najnaobra^enijim 6ovjekom 
svoga vremena u zidinah grada Zagreba. 

Medju maxljive sabiratelje poslie petdesetih godina moiemo ubro- 
jiti i majora u mini, te 6uvara netom osnovanoga narodnoga mu- 
zeja Miju Sabljara. Po svom glavnom zanimanju bio je vi§e numis- 
matik, nu nemanje je revno pobirao hrvatske rude i kameiye, te 
ih jjpmno registrirao. 

Dr. Aleksa Rakovac, glavni zasnovatelj i pokretafi narodnoga 
muzeja, sastavio je mineralogi6ku i petrografsku zbirku okolice va- 
ra4dinsko-topli6ke, te je kaSnje, poslie §esdesetih godina napisao 
njematko djelo o mineralnoj kupelji vara^dinsko-toplifikoj. 

Geplogijom se je kod nas takodjer, prem nuzgredice, bavio po- 
kojni dr. Jos. Kalasancij Schlosser Klekovski. Kao prokuSan bo- 
tanik i florista, opaiao je on uviek onaj tiesni odnoSaj, postojecJi 



Digitized by LjOOQIC 



144 GJ. PILAR, 

izmedju tla i cvjetane, te je torn odnoSaju u svojih spisih mjestimice 
izraz dao. 

Specijalnije se je zanimao geologijom njegov prijatelj i donjekle 
ufenik Ljudevit Vukotinovid. Od njega imamo u spisih becke 
akademije, te u „Radu" jugosl. akademije, viSe razprava geologi6- 
koga sadriaja, tako : o dioritih gore zagrebafike, o Plitvickih je- 
zerih, itd. 

Od njega poti6e. pokus detaljne geologiSke karte gore Moslavafike, 
u kojih je devet geftlogifekih filanaka izlufceno. Ta se manuskriptna 
karta 6uva u mineralogiSkom muzeju. 

U Dalmaciji radio je istodobno dr. Lanza, 6uvar spljetskoga ar- 
keologifckoga muzeja, koji se je puno bavio prirodnimi naukami, te 
sabirao prirodnine toli obilne po Dahnaciji. Kad su geolozi befekoga 
geologiSkoga zavoda zapofieli svoja pregledna iztraiivanja u Dalma- 
ciji, naSli su u privatnom muzeju Lanzinom obilna materijala, da 
se u zemlji po svom geologi6kom sglobu posve nepoznatoj, lako i 
brzo orientiraju. 

Glavni impuls za geologifcko poznavanje naSe zemlje do6ao je iz- 
vana, t. j. iz Befat. Tamo se je ustrojilo druitvo izpitatelja prirode 
i to pod vodstvom Vilima Haidingera, izvrstna mineraloga i geo- 
loga, koji si je dugogodiSnjim neposrednim doticajem sa prvimi 
englezkimi uSenjaci pribavio onaj smisao za udruienje rada i u 
prirodnih nauka, koji je smisao jo§ pomanjkavao u i^oinih stranah 
Evrope. Haidingerovim se nastojanjem osnova god. 1849. c. kr. ge- 
ologifeki inStitut u Befcu, kojemu bi montanifeki muzej predan. Hai- 
dinger posta ravnateljem zavoda. Broj geologa zavoda bje postupno 
umnoiavan, te oko Sestdesete godine po5eSe sustavno proufcavati Hr- 
vatsku, Slavoniju i Dalmaciju u svrhu sastavljenja pregledne geo- 
logi6ke karte. Dionys Stur, Foetterle, Sioliczka, Suess, Hauer, Stache, 
od mladjih Schloenbach^ Paul, Neumayr, Oskar Lenz, Tietze poceSe 
zalaziti u naSe strane, te objelodaniSe rezultate svoga iztraMvanja 
bud u spisih c. kr. geologiiikoga zavoda, bud u publikacijah earske 
be&ke akademije znanostih. 

Suvremeno sa radnjami starijih befekih geologa pofeeo se je zani- 
mati za geologiiike odnoSaje naSih zemaija pokojni velezaslu^ni 
Zivko Vukasovid, Naumi pisati geologiju Hrvatske, Slavonije i DaJ- 
macije, nu od svoga djela tek prva poglavja dovrSi, a materijal 
njegova rada objelodani akademija god. 1879 (u XLVI. kigigi 
„Rada"). 



Digitized by LjOOQIC 



NAPRBDAK MINBRALOGIJB: I GBOLOOIJE KOD NAS. 145 

(jodine 1871. po6eh i ja geoloiika iztraiivanja zemlje detveroiige* 
seinim prou5ayanjem geolo^kih odnogaja u tadanjoj prvoj bansk<]|| 
pukovini. U kraju gdje je do tad bilo poznato sasto naidaga me- 
diterranskih, i koDg^j&kih, nadjoh malo ne sva uda, po&oa od 
karbonskoga sistema nz razno, eruptivno stienje, imenito diabase, 
porphyrite i serpentine. U 6etiri samo nyeseca p(4>rah preko 200 
vrstih miocenskih meku§aca, koji su pokazivali mnoge razlikosti 
napram istodobnim okaminam be5ke kotline. B\jate ttt tipa, kogih 
ima taHjanski gonvji miocen i pliocen. 

Vaino je bilo takodjer odkride medja Trepiom i Kremednicom 
starijih kongerijskih naslaga, koje su kaSqje s analognom faunom, 
te izpod miocenskih morskih naslaga naSli u Bosni. 

Sliedete godine (1872) proputovao sam slunjsku, ogulinsku i 
otofiku pukovinu, potonjih godina dio Podravine i Posavine, Dja- 
kovStinu, dio Zagoqa, Kalnik, Moslavafeku goru, okolicu Lipika i 
Daruvara, a god. 1879. zapadnu Bosnu. Tek iza proufiei^a geolo- 
gifikih odnoSaja ove susjedne zemlje postadoSe jasni mnogi geolo^ki 
odnoSaji u bivSoj banovafikoj krajini, dapafee i na sjevernom pod- 
no^ju gore zagrebaSke. Posta naime sumnjivo, dali eruptivno stieiye 
gore ZagrebaSke i Banovine zbilja spada u cjelini svojoj na arkaifiku 
ili paleozoifeku grupu formacija, kako su to mislili predja&yi geo- 
lozi, feim sliiSnoga stienja ima u Bosni medju krednimi vrstami. Za 
goru ZagrebaSku poSlo mi je zaista za rukom odkriti u vapnendh 
le^eciih pod diabazi krednih okamina, poimence vrst Aeteamlla gi- 
gantea. 

Frudka gora bila je od vajkada priedjelom, kojim su se geolozi 
veoma rado bavili. Od be£kih geologa bavio se je lyome poglavito 
Wolf, zatim Oshar Lenz, a u novije vrieme u6inio je FruSku Goru 
prednvetom posebnoga iztraiivanja dr. A. Koch, profesor KoloSvar- 
skoga sveufiiliSta. Iz Novoga Sada zalazili su njeSfco prije i isto- 
dobno prof. Nedeljkovid i PopoviS^ koji su obratili pa^igu svcgu 
poglavito petrografskom sastavu gore. S te iste strane prou5ayao 
je FruSku goru dopisujudi 61an ove akademije dr. Mijo KiSpatiS. 

IT pogledu paleontologi6koga blaga moie se nada zemlja takmiti 
sa najbolje obdarenimi. Iz ugljene tvorbe imamo biljevnih otisaka 
u Skriljih kod Trgove i BeSlinca. Trias daje prekrasnih okamina 
kod Mu<5a i izmedju Doljana i Gornjega Lapca, iz jurskoga sistema 
imamo okamina kod Dolnjega Lapca i Vinice blizu Karlovca. FruSka 
gora je dala prekrasnih krednih okamina, eocenska fauna zastupana 
je u Dalmaciji, na otocih, i osobito liepo kod Bribira. Miocen je 

10 

Digitized by LjOOQIC 



146 OJ. PILAR, 

gjajna toika a paleontologiikom pogledu, koli obzirom na Mvotinjske 
toll i na bilinske ostanke. 

Pl3tleontologi6ki materijal iz Hrvatske i Slavonije obradjivali su 
sliedeii strukovnjaci. Heer zareznike iz Radoboja, H. v. Mayer &- 
votinjske ostanke iz smedjega uglja dalmatinskoga, te ostanke vo- 
denoga sisara iz Radoboja, turske okamine Vinice brda opisao je 
pokojni Sehloenbach. Krednu faunu FruSke gore opredielio je dr. 
Koch, a potanje prou&tva Pethd. 

Eocenska morska fauna 6eka jo§ na svoga monografa. Lunnifeku 
faunu toga sistema (kosinske naslage) proufatva namjestni ravnatelj 
geologiSkoga zavoda u BeSu Guido Stache neprekidno ve6 vi§e nego 
15 godina, te je nade, da ce njegovo monumentalno djelo za koju 
godinu sviet ugledati. Dosta ceste ribje ostanke Radoboja, Podsu- 
seda, otoka Hvara opisali su Heckd, Steindachmr^ oba u Befiu, te 
Bmsani i dr. Drag. Gorjanovid-Kramberger, Van f^eneden, profesor 
Louvainskoga sveutiliSta, opisao je kosti morskoga sisara izvadjena 
iz Susedskih lapora ve(5 prije 20 godina. 

Miocensku faunu morskoga i sarmatskoga lika iz Banovine opre- 
dielio i opisao sam ja god. 1873. S bogatom faunom lu^ovodnom 
i shdkovodnom iz miocena i pliocena u Hrvatskoj, Slavoniji i Dal- 
maciji bavio se je prof. Neumayr i Paulj a osobito prof. Spiridion 
Brusina. Fosilne sisare iz diluviuma proufatvao je dr. Dragut. Gov- 
janovi6, 

Biljevni ostanci iz ugljevne tvorbe opredieljeni su po Sturu. 
Miocenskom florom Radobojskom bavio se je Unger i EUings- 
hausen. Glavni sabiratelji paleontologifikoga blaga bili su Morlot, 
Boessler i J. Vormastini, rudarski upravitelj u Radoboju. Zbirka 
potonjega nabavljena je ka§nje za na§ muzej. 

Floru briega Promine opredielio je bar. Ettingshausen, a kaSnje 
Visiani. Na biljevnih ostancih bogate Podsusedske lapore poieo je 
prouSavati Ljnd, pi. VukotinoviS, a nastavio sam ja, 

Medju svimi le^iSti ostanaka paleontologifikih daleko najznameni- 
tiji je Radoboj. To je mjesto Iranz v. Bauer nazvao jednom pri- 
godom Mekom, kamo svaki geolog barem jedanput u svom ^ivotu 
putovati ima. I zaista neima lokaliteta, gdje bi Jivotinjski i bilin- 
ski ostanci bolje i trajnije safiuvani bili nego u tvrdih, tamnosivih 
laporih Radobojskih. Najnje^niji bilinski cvietci, kukci i ribe, 
pafce §to je u obde riedko. i sami leptiri (Vanessa Pluto) safiuvani 
u najnjei&nijih svojih dielovih, dapafie pripoviedaju, da su se na krilih 
otiska leptirova jo§ posebne, prem slabe boje razpoznavale 



Digitized by LjOOQIC 



J 



NAPRBDAK MINER ALOGUB I GBOLOGUB KOD NAS. 147 

Iz ovoga kratkoga pregleda naui^noga rada na polju mineralogije, 
geologije i paleontologije u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji tefiajem 
zadnjih petdeset godina moie se razabrati postupni napredak u 
poznavanju tla i svega, §to ga sastavlja. No isto tako razabrati je, 
da je polje za daliyi rad prostrano, i da dosadaiye sile nemogu 
svladati silni material, koji obraditelja feeka. Sredstva su takodjer za 
rad na geologi&kom polju nedostatna ; nu nadat se je i s te strane bo* 
Ijem, fiim se viSe radne'sile pomladjuju. U torn pogledu na§e sveuti- 
liSte 6ini svoju dui^nost, prem i^dnimi pomagali snab^jeveno, jer 
je o5ito, da se yubav za naukom, i po torn za naufinim iztraiiva- 
njem, kod naSe u6e<5e mlade^i sve to vifie mnoii. 

Da je akademija jur liepih si zasluga stekla za unapredjivaiye 
nauka, to nije treba na ovom mjestu gotovo ni spomennti. Za dal- 
njih petdeset godina, kada se bude slavila stogodiSnjica hrvatskoga 
preporoda, moii de se konstatovati napredak u svih granah nauke 
u geometrifckoj progresiji: tad 6e se joS jasnije opaziti upliv ove 
akademije i naSega mladoga syeu5ili6ta na razvoj nauka. U to ime 
po^elimo tim najvidim nau5nim zavodom uspje^no djelovaiye i slogu 
u liadu za dom i narod veleznamenitu. 



Digitized by LjOOQIC 



napredlLa arMo^ilke znsmosti a naSoj hmtskoj zemlji. 

CUao u ^edniei filolo§i6kO'hutori6koga razreda jugoMlaventke akademije znanosU 
i umjetnosti due 21, Hudenoga 1885. 

PRAvi 6lan S. Ljubi6. 

Syetkuju6i se pedesetgodiSnjica naSega knjiieviK^a preporoda, za- 
pade i mene feust, da vas, veleufeni kolege, velecienjena gospodo, 
izviestim o napredku arkeologi&ke znanosti u zemljah, koje sastav- 
Ijaju OYU na§u trojednu kraljevinu ili vam Hrvatsku. Ako taj na- 
predak nebjaSe do sada dosta obilan i sjajan oza sve bogastvo na- 
gega arkeoL polo^aja, toma se biditi nije, uvaie li se dobro okol- 
nosti, u kojih se na§ narod nalazio kroz profile \jekove, dielom 
naime pod tudjim jarmom, a sav neprestano u borbi za iivot sa 
raznimi dugmani, koji ga obkru^avali. Osim toga ima i danas na- 
roda od naSega daleko mo6nijih i bogatijih a u daleko boljih okol- 
nostih, glede poloXaja politiftkog navlastito, koji ne malo i u ovom 
pogledu za naSim zaostaju. 

Nego uza sve to u njekih stranah na§ega naroda ova znanost 
bjaSe si naSla vrlih njegovatelja joS od onda, kad iza vi§e stoljet- 
noga mraka zapofeeSe u Italiji sviiati prvi traci nove kulture, sve- 
obdega preporoda, odkuda se kaSnje kroz cieli sviet razljegoSe. TJ 
§to su naSinci ve<5 uz prvo syjetlo znatnu pomod pruiali Italiji na 
knjiievnom polju a obcie, u torn radu ne zanemarifie ni samu ar- 
keologiju. Ostaju nam iz najprve dobe dva velecieiqena rukopisa od 
na§ih i na naSoj zemlji sastavljena, u kojih se nalazi nanizan liep 
broj rimskih nadpisa u Dalmaciji odkritih. Jedan, koj se sada Suva 
u Marciani (CI. 14. n. 124), nazva slavni Mommsen (Corp. Insc. 
Lat. III. 271) codex Traffurinus, te misli, da je tu sbirku, bar 
veciim dielom, sastavio njeki Caepio (Cipcid-Cipico) iz Trogira, a da 
ju je medju god. 1434 — 1440 Gjorgj Begna, i on naSinac, prepisao. 
U to doba Dalmaciju proputova (jeseni g. 1435 — 1436) glasoviti 
arkeolog Cyriacus Jakinjanin, jedan od najstarijih i najvieStijih ita- 
lijanskih u6enjaka ove struke, te se 6ini, da se je nag Begna, a 



Digitized by LjOOQ IC 



O NAPRBDKU ARKEOL. ZNANOSTI U NAS. 149 

moMa i Cepio, s njim u tjesnom odnoSaju nalazio, poSto nam ostade 
i jedna Cyriakova poslanica na Begnu upravljena u arkeolog. poslu. 
Drug! rukopis isto tako iz XV. stoljeda, nazvan po Mommsenu (1. c.) 
Jadertinus antiqims, koj se sada 6uva u Vatikanskoj knji^nici (br. 
6875), navadja istina 60 nadpisa, koji se nahode i u Codex Tra- 
gurinus, all uz ove ima jo§ i ne malo drugih, kojih ondje nema. 
Po Mommsenu (1. c.) sastavitelj ove druge sbirke bio bi pomenuti 
Gjorgj Begna rodom iz Zadra. Osim ovih dvaju Suva se u Vati- 
kanu pod br. 7019 jo8 jedan rukopis iz XV. stoljecia, prije svojina 
Ivana Luci(5a, sa malom sbirkom solinskih nadpisa, koju je isti 
Luci<5 i tiskom na svietlo dao (Inscrip. Dalm, p. 24). Jedna druga 
napokon sbirka nadpisa dalmatinskih, i ona iz XV. vieka nalazi 
se sada tt Modeni medju rukopisi slavnoga Muratorija sa podpisom : 
presbjfter' MariHus Marincisc Albonensis canonicus m. p. (1. c), I 
taj dak^o naSe gore list. 

Ovo su jamafeno prvi listidi jedva zametnuta pupoljka, ali su i 
jasni znakovi, da (5emo brzo i do cvjetaka. Prvi, koj se od nasih 
stavi, da i znanstveno obradi arkeologiSko polje, bjaSe onaj sveobd 
um, preporoditelj naSe hrvatske knjige, koga slavni Ariosto boian- 
stveniiii nazva, naime Harko Harnli^ Spljecanin (1450 — 1524). 
Franjo Natalii^, Marulidev sugradjanin i prijatelj, revno je sakup- 
Ijao starine po Solinu, i u svoju pala6u u Spljetu prenaSati i zidati 
davao, a Marulic; jih svestrano razsvjetljivao. Povieda isti Natalie, 
koj je Marulitev Mvot opisao, da je Marko sastavio Commentarius 
in inscriptiones veterum in marmore incisas. Odlomci ovoga djela 
Markova jesu bez dvojbe oni nadpisi sa tumaSem, §to smo mi za 
prvi put podpuno god. 1876 u Radu Jugoslav, akademije (knj. 
XXXVI—VIL str. 82—102) na svjetlo iznili pod naslovom: ^In- 
scriptiones latinae antiquae Salonis repertae, a Marco Marulo Spa- 
laterisi collectae et Ulustrafae, Crpili ^mo iz rukopisa Ivana Lucitfa, 
koj se feuva u Marciani (Ital. CL XL n. 67). Prepisa ga Lucid iz 
Vatikanskoga rukopisa (br. 5249 f. 1 — lb), te je i sam izdao nad- 
pise bez tumafca (Inscriptiones D'almatiae, Venetiis 1673 p. 24 sqq.) 
a po njem i Mommsen (1. c. III. p. 274). Mai ne u isto doba 
8imiiii Be^a Zadtanin (f 1536), modru§ki biskup, slavni junak 
Lateranskoga sabora, onaj, koj god. 1531 na Rieci podignu prvu 
narodnu tiskaru u naSoj zemlji za tiskanje glagoljskih knjiga, 
vedma se zanimao sakupljanjem i iztraMvanjem starih naSih spome- 
nika, te je u rukopisu svoje biljeike ostavio (Diz. biogr.). Koncem 
pako ovog XVI. stoljeda Dinko Zarorid Sibenifianin u svojoj hr- 



Digitized by LjOOQIC 



150 s. ljubk!;, 

vatskoj poviesti latinski napisanoj (Marciana Cod. lat. CL X. n. 40) 
upotriebi liepi broj rimskih nadpisa, Mommsenu nepoznatih, koje 
smo mi prvi put na s\jetlo izdali. 

Malo zatim pofceikom XVII. stolje&t rodi se u Trogiru otac na§e 
narodne povjesti lyan hniii (g. 1609 f 1669). U Lucida naSla je 
i arkeologi5ka znanost gorljiva zastupnika. Ye6 smo i gori njegove 
zasluge iztaknuli. God. 1673 bieli su sviet ugledale u Mletcih nje- 
gove Inscriptiones DcUmaticae, koje on stranom sam izpisa iz izvor- 
nika, a stranom uze iz raznih mkopisa i knjiga. Nadpisi i dmgimi 
spomenici slu^o se pako i u svom glavnom djelu „De regno Dot- 
matiae et Croatiae (Amsterdam, Francofurti 1666, Viennae 1748 
1758). Uz Luci(5a radili su tada ha ovom polju u Zadru: Slnie 
ynbavae, koj pokupi i ra;^asni sve do tada poznate rimske nad- 
pise u Zadru i u lyegovoj okolici, i Valerij de Ponte, zadarski 
nadbiskupski namjestnik (1656 — 1669), koj se isto tako zanimao 
starinami navlastito svog rodnoga grada; na Visu: Dr. Antan Ka- 
ramaniii (f 1721), poznati Ovidijev protumaCitelj, koj se je mnogo 
bavio staroMtnostmi Hvarskimi i ViSkimi, te po smrti ostavio znatne 
uspjehe svojih iztraiivaiya u rukopisu, koj se 6uvao u knjiinici brace 
Kapor u Eorfiuli pod naslovom: Epktolae phUologicae in qiiosdam 
numtnos et qtiaedam marmora litterata Dcdmatiae, i u drugih po- 
manjih kadnje kojekuda raznesenih; tako na pr. u sbirki rukopisa 
vit. Cicogne u Mletcih (sada u grads. muzeju Corer) nalazi se pod 
br. 1637 snop listova, Sto su si jedan drugomu pisali o arkeol. 
predmetih Karamanii i Jakov Salecid Kor6ulanin, oni^je kanonik, 
iz kojih se razaznaje, da se je i Jakov Salecii^ (f 1747) starinami 
iivo bavio (napisa razpravu o brodolomu sv. Pavla, i razsvietli viSe 
nadpisa i starih izpravah), a prvi opazi predhist. mogile po vrhovih 
koriulanskih bregova, kojim Karamani(^ pravo zvanje pogodi; u 
Spljetu: lyan Pastriiic (f 1708), vrli poznavalac iztofcnih jezika, 
koj napisa znamenito 4Jelo: Patenae argenteae mgsticae, quae ut- 
pote divi Petri Chrysologi Forocomdiensis civis atqm Ravennatis 
archiepiscopi munus, ForO'Comelii in catedrali ecclesia s. dissiatd 
M. colitur, descinpUo et explicatio, Boma^e 1706; u Postirih na 
Brafeu: Nikola Miehieli-Vittiiri (1654—1721), koj se je osobitp za- 
nimao novci i nadpisi rimskimi, te je i napisao razpravu o nje- 
kojih novcih prvih rimskih careva naSastih na onom otoku, joSte u 
i-ukopisu, te u Povlju Ivan Ivanidevie (1608), jedan od najslavnijih 
naSih narodnih pjesnika, koj se bavio rado starinami istoga otoka 
(V. Viestnik 1881 br. 2. str. 44). 



Digitized by LjOOQIC 



O NAPRBDKU ARKBOL. ZNAJNOSTI U NAS. 151 

Dofeim se u Dalmaciji tako liepo njegovala arkeolog. znanost, pofce 
se i s ove strane Velebiia pomoljavati koj zra6i(5 i na ovom znan- 
stvenom polju. Znamo samo za Nikola grofa Dra§koyi<^a da je bio 
velik Ijubimac rimske nuuiismatike (V. Viestnik 1880 br, 3. sir, 
77). Pavao Vitezovic (Ritter) Senjanin, pravni^ki opravitelj dvorski 
u Befiu, licki podiupan (g. 1691), kr. savjetnik i baron (f 17. pro- 
sinca 1713), mnogo se bavio narodnimi starinami a navlastito opi- 
sivanjem grbova, te izda: Stemmatographia sive armorum illyrico- 
rum delineatio, descriptio et restitutio. Viennae, 1707 u 4-ni sa rez- 
barijami, te iznova: Editio nova auctior, Zagabriae 1702, 16 listova 
u 4-ni sa rezbarijami. Ova radnja bje prevedena na hrvatski i 
tiskana cirilskimi slovi u Be6u sa rezbami Zafarovida. 

I teiajem XVIII. stolje(5a nije manjkalo u nas radnika na njivi 
arkeolog. znanosti. U Dalmaciji ostavili su dobrih tragova takova 
rada Dr. Ante Danieli (Tommasoni) u Zadru (oko god. 1750), koj 
je revno a ogromnim troSkom sakupljao starine po zadarskom okruiju, 
navlastito u Ninu, te i sam izkapao, i tako si sastavio bio zname- 
niti muzej, u kom se je kiparstvo iz klasifcke dobe osobito odliko- 
valo (V. Viestnik 1881 br. 2. sir. 58). I ta naSa sjajna sbirka s ne- 
hajstva ondje§njega poglavarstva prodje u tudjinstvo, da bude na 
bubanj razprodana. Bernard! Jerko, spljetski kanonik, po nalogu 
ondjeSnjeg nadbiskupa Miroljuba Bizza, vrlog njegovate^a stariua^ 
sabirao je nadpise po spljetskoj biskupiji. Petar Barnaba Ferro 
Korfiulanin (f 1777), jezuvit, nalazeii se u PoreSu kao gost ondjeS- 
njega biskupa Gaspara Negri-a, opisa njegovu sbirku starina, onda 
veoma na glasu. Isti protumafci obSimo znameniti nadpis u Skra- 
dinu izkopan, izdan pod naslovom: Commentarius in monufnenium 
Arusianum (BaccoUa Ccdogerana 1753. Tom. 49 p. 439); te jo§ 
njekoliko drugih ondje na§astih: „Iscrizioni trovate a Scardona, 
descritte (Nicova BaccoUa d\ opuscoli^ 1760. Tom. VII. p. 31—59, 
1^29. — Istria 1851. 49.) ; a ne malo arkeol. razprava ostavi u 
rukopisu ne sasvim obradjenih. Lovri<5 Ivan — Osservazioni sopra 
diversi pezzi del viaggio in Dalmazia del sig. abate Alberto Fortis 
ed. Venezia 1776. Micheli Vitturi knez Rados Ante — Saggio 
sopra r antica dttk di Salona, Venezia 1779. Petar Alek- Bogetie, 
spljetski kanonik (f 1764), veoma se trudio o nadpisih solinskih, 
te je u rukopisu ostavio: Insaiptiones antiquae ex marmoribm sa- 
lonitanis fideliter descriptae. ^irnnn knez Stratiko Zadranin (1733, 
1829),^ sveuSil. profesor u Padovi, matematik na glasu, kaSnje se- 
nator prve italijanske kraljevine, uspjeSno se ladao i arkeologicke 



Digitized by LjOOQIC 



152 s. LJUB16, 

znanosti, te je na s\jetlo dao : DdV antico teatro di Padova, Pa- 
dova 1795. — M. Vitruvii Pollionis, architectura cum exercitaUo- 
nibm I, Polem et commentariis variorum, Utini 1825. — De dna- 
bus formis archetypis aeneis ad antiquum numistna majoris moduli 
pertinentibus disquisitio, Veronae 1799 in 8-vo cum figuris; a ne 
malo ostavi u rukopisih. lyan Joslp Panlovi^-Liici^ (1755 — 1818) 
Makaranin, doktor obojega prava i biskupski namjestnik n Makar- 
skoj, 5Ian raznih akademija, bjaSe jedan od najrevnijih iztra£itel|a 
drevnih spomenika u Dalmaciji, te su ga i strani stxukoynjaci dapa&e 
i kr. akademija nadpisa i kmsnih nauka u Parizu ne malo cienili. 
Mnogo je toga na svjetlo dao; nam je pako spomenuti sUededa djela: 
Marmora Macarensia, 1789 (Baccolta Ferrarese vol. XXI) ; Ad- 
dition 1793 (I. c. vol. XXV); editio secunda aucta et iUustrata, 
Rhacusae 1610. — De suplicio aedificiorum sub Diocletiano trnpe- 
ratore, Venetiis 1796 kao Addiiio altera, te Additio 111, VenetOs 
1802. — Marmora Traguriensia, Rhacusae 1811. — Romanarum 
antiquitatum analecta quaedam, Jaderae 1813. — Novissima palaeo- 
graphica numismatica mythologica atque dactgliographica addita- 
menta, Venetiis 1817 (netiskano). U rukopisu pako br. 1604 Cico- 
gnine sbirke u mletaS. muzeju Corer nalazi se joS njekoliko bilje- 
Saka, te duga epistola ad Coletium arkeolog. predmeta. Andrija 
Cikarelic iz PufiiSia na Brafeu (29 oiuj. 1759 — 14 Ust. 1823), 
ondje Xupnik, budno je traSo i biljeiio starine po onom otoku, te 
jih dielomice i na svjetlo iznio u svojih spisih: Osservazioni std- 
Pisola della Brazza e sopra quella nobiltd, Venezia 1802 ; — Apo- 
logia alia dissertazione sopra la patria di s. Girolamo (bez mjesta 
i godine); — Esame critico sopra la patria di s. Elena, Spalato 
1814; — Saggio sopra la citta di Narona e sopra la republica 
narentina in Dalmazia 1822 (na svjetlo dao prof. Ivan Danilo u 
programu Zadarske giranazije za §kol. godinu 1859—60) Zara 1860. 
I medju Dubrov&tni bilo je od sada valjanih radnika na arkeo- 
logifikora polju. Anselm Bandari (1671—1743), izu6iv nauke u Ita- 
liji, proiivi svoje dne u Napulju, u Eimu, u Firend i u Parizu, 
gdje bi odlikovan sa fiasti felana akademije nadpisa. Opisao je cari- 
gradske starine u dvie debele knjige sa mnogobrojnimi slikami 
tiskane u Parizu god. 1711 na velikom listu pod naslovom: Im- 
perium Orientale, a kaSnje u sbirki bizantinskih spisatelja (Bonnae 
MDCCCXL knj. 33^34), te je ovo djelo jo§ i danas veoma uva- 
ieno ; — Numimnata imperatorum romanorum a Trajano Decio ad 
Paleologos Augusios, s uvodom Bibliotheca Nummaria, gdje se na- 



Digitized by LjOOQIC 



i 



O NAPREDKU ABKBOL. 2NAN0STI U NAS. 153 

vadja i oStro prdsudjuje sve, Sto se do onda bjaSe pisalo o numis- 
matiki; u Parizu g. 1718 u dvie debele knjige na velikom listu sa 
mnogobrojnimi slikami, a sliedede god. 1719 isto tako u Amburgu 
na feetvrtini. I Ivan Lnka Znzeric (1716—1746) za rana prodje u 
ItaUju, a zatim do Pariza, da se arkeologiSkoj nauki posveti, ali ga 
u punoj mladosti nemila smrt pokosi, po Sto se ve(5 latio bio ozbilj- 
noga posla. Ostavi za sobom ietiri razprave osobitom vjeStinom 
izradjene : ly un aniica villa scoperta std dosso del Tusculo ; — D' un 
antico orologio a sole ritrovato tra le rovine della medemna; — 
Sopra una medaglia di Attalo Filadelfo; — Sopra una medaglia 
d' Annia Faustina, Sve 6etiri tiskane su u Mletcih, prve dvie god. 
1746 a ostale 1747. Zadnja prvi put izadje na svjetlo g. 1745 na 
franceski u Memoires de Trevoux. Medju dubrovafekimi arkeolozi za- 
uzimlje odIi6no sielo 1 glasoviti matematik i fisik Ragjer Bo§kovi6 
(1711 — 1787), koj napisa viSe razprava arkeologifikih, naime o sun- 
6anom satu, o obelisku Cesara Augusta u Rim prenesenu itd. Pu- 
tuju6i u Carigrad posjeti Trojanske razvaline i sastavi o torn ob- 
Sirno izvieSde, u kom tumati vi§e nadpisa ondje na§astih. Ali do6im 
su ovi Dubrovcani radili na tudjem polju, Ivan Alethy (1668—1743) 
sabirao je i proufiavao u samom Dubrovniku starine i prirodnine 
tolikim Sarom i troSkom, da je na kratko njegov stan izgledao kao 
znatan sustavno priredjen muzej. Ostaju nam u rukopisu Ivanove 
poslanice na Jurja Mattei Dubrovfianina, kanonika sv. Jerka u Rimu, 
u kojih vjeSto razlaSe o predmetih svoje sbirke. Njegov sin Anton 
Aletby (f 1774) isto se bavio starinami, i napisa o njih viSe raz- 
prava neizdanih. Hihovil pako Sorgo skupljao je revno epidauri- 
tanske nadpise. 

Medjutim Ijubav za starine sve viSe rasla i u ovostranoj Hrvat- 
skoj. Baldasar Adam KrtelW iz Brdovca (15 velj. 1715—1778), 
doktor i kanonik zagrebaJki, sluiio se je starimi novci i nadpisi, 
da po njih razjasni rimsko doba ove zemlje u svom djelu : De regnis 
Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae notitiae praeliminares, Zagrahiae 
1777 ; ali ne riedko se u svojih ocjenah starih spomenika prevario. 
Ostavi u rukopisu : Dissertatio ex inscriptimie Sztenyeviczensi de ve- 
teri Andautonio, Pannoniae olim oppido^ sada u knji^nici Gajevoj 
(Rad 32 str. 71). Isto je tako radio Andrija BIa§kovi6 iz IvanicJa 
(28 stud. 1726--'13 oSuj. 1797), jezuvit, profesor bogoslovja, u 
svojih razpravah, koje dolaze pod naslovom: Historia universalis 
lUyrici ah ultima gentis et nominis memoria, Zagrahiae 1794. Sabrao 
je bio liepu sbirku rimskih novaca u Sisku i u Sdtarjevu. Ali ova 



Digitized by LjOOQIC 



154 8. uuBi<!;, 

dva daleko nadkrili Matija Petar Katanfiiii ValpoYljaniu (12 koL 

1750—24 smb. 1825), Kapistranac, gimnazijalni profesor u Osieku 
i Zagrebu, zatim u PeSti na sveu6ili§tu numismatike i 6uvar sve- 
uSiliStne knjiinice. Po sav svoj iivot bavio se poglavito arkeolo- 
gifckom znanosti, te se je u torn radu i izkazao kao podpun stru- 
kovnjak. Glavna njegova djela jesu : Dissertatio de columna milliaria 
rmnana ad Essecum reperta, Essekini 1781, Zagrabiae 1794; — In 
vetei^em Croatorum patriam indagatio philologica, Zagrabiae 1790 ; 
— Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, in quo de 
otigine, lingua et litteratura Croatorum, simtd de Sisciae, Andau- 
tonii, tiovioduni, Poetovionis, urbium in Pannoma olim celebrium, 
et his interiectarum via militari mansionum situ disseritur, Zagrabiae 
1795 (monografiju o gradovih Andautonium i Siscia bjaSe vei izdao 
g. 1792); — Tefitamen publicum e numismatica utriusque semestris. 
Pest 1797; — De Istro eiusque adcolis, commentatio, Budae 1798, 
(djelo pisano u Osieku jo§ god. 1784); — Elementa numisinaticae 
veteris, (po I. Eckhelu), Budae 1799 ; — Orbis vetus e Tabula Theo- 
dosii Imperatoris picta, Pestini 1805? — Istri adcolarum geographia 
vetus, koju preda god. 1805 sveu6ili§tnomu vieiu da se tiska; — 
Istri adcolarum Illyrici nominis geographia epigraphica, Budae 
1825; — Commentarius in Caii Plinii II Pannoniam, Budae 1829, 
a to je odlomak njegova ovetfeg djela, koje osta u rukopisu, pod 
nasloYom : Geographia Ptolomei, Plinii^ Strabonis, Herodoti et Mosis 
(V. Zora 1847 br. 32). Osim toga ostavio je sjaset arkeol. biljeiaka 
u svojih rukopisih, koji se sada 6uvaju dieloinice u knjiinici peStan- 
skoga sveufciliSta, a dielomice u knjiinici Jugoslav, akademije. Ka- 
tan6i6 obi6no je svoja mnienja utvrdjivao samimi spomeuici, kojih 
je mnogo za svojih Sestih putovanjih po zemlji sam odkrio, te 6e 
njegova djela biti do vieka od velike pomoii svakomu iztraiivaocu 
stare Panonije. Ali ga treba ipak oprezno rabiti, poSto je ne riedko 
jako zalutao. Na prinyer u razpravi, koja se jo§ danas 6uva u ru- 
kopisu: Denarius ba?ialis illustratus, uze za temelj svojih dokaza 
jedan novae, koji nije nikako slavonski, da li spada bezdvojbeno na 
Vlada II. Drakula vojvodu VlaSkoga (g. 1396. V. Nwnis. Zeitschrift 
IV. str. 101), Skola Katanci<5eva osta jalova. Za mnogo godina 
ovamo nema ni traga arkeologifikomu radu, osim ako je uspomene 
vriedan Fran Jul. Fras Skolski ravnatelj u Kiurlovcu, koj je u svojoj 
VoUstdndige Topographic der Karlstddter Militargrenze, Agram 1835 
niarljivo pobilje^o starine, koje je na onom zemlji§tu opazio. 



Digitized by LjOOQIC 






O NAPREDKU ABKEOL. ZNAN08TI U NAS. 155 

U oyom stanju nalazila se je arkeologi6ka znanost u nas, kad 
na hrvatskom nebu sinu ona zviezda predhodnica, koja nam udahnu 
svestrano nov ^ivot, narodni preporod. I^udevit Gaj nebijase ja- 
mafcno izvanredni um, osobiti 2enij, ali bja§e bez dvojbe izvanredni 
rodoljub, naime takav, da mu jedva para ima u naSqj poviesti. Nje- 
gova 2arka, iskrena rie6 razpaljivala je kao munjevina za dom i naj- 
tvrdja srdca, te ga svak za dugo kao spasitelja i vodju sliepo sliedio. 
Uvjeren po primjeru 6eha, koliko je modna poluga za razvoj kul- 
ture Mva uspomena na prednja doba, kao 6to su stari spomenici: 
joS g. 1829, kad prvo pozva narod da podigne knjiiJevno druitvo, 
doda : i uz njega narodni muzej, te vidimo, da je taj predlog umah 
u narodu na§ao odziva. Jo§ 24 svibnja sliedefe godine 1830 Adolf 
Ladenhaufen, Ijekar u Zagoiju, posla pravoslovnoj akademiji ozna- 
6enoj kao privremenoj 6uvarici 31 stari novae i viSe drugih arkeol. 
predmeta za budud muzej, a zatim su tekli darovi u to ime ne- 
prestance. U oglasu pako, kojim Dr. Gaj 20 listopada 1834 javi 
sveslavjanskomu narodu svoje izdavanje Novina horvatskih i Danice 
horv.-slav.-dalm.j primieti i to, da 6e se ova zadnja baviti ^navla- 
ztito zpomenka vredna znanya od nashega naroda Szlovenzkoga vu 
obchinzkom: od nyegve ztarine y dogodyajev^. Treba znati, da je 
Gaj smatrao tada Hire za naSe pradjedove. UstrojivSi tako glavno 
sredstvo za promak narodne kulture, povrati se do mala na misao, 
da se podigne knjiSevno druJtvo i muzej, te jo§ 13 kolovoza 1836 
predloii u Danici, neka se 6im prije osnuje Druztvo prijatelja na- 
rodne izobraienosti ilirske, komu bi glavno zvanje bilo obrazovanje 
jezika, sakupljanje knjiga i rukopisa ti6u6ih se naSe proSlosti, te 
marljivo sabiranje i sakupljevanje svakojacih stvarih, koje se na opre- 
deljene znanosti protezu; odkuda bi se sloznom voljom i mocom svih 
prijateljah narodne izobrazenosti ilirske velika obdinska knjiznica 
i narodni muzeum podignuo. Slavni staliSi i redovi usvojiSe namah 
taj predlog glede druitva, a glede muzeja ostalo se pri tom, da se 
medjutim zai\j predmeti kupe (Sabor od 4—17 kolov. 1836 CL XV). 
Za ovo su se poglavito starala osim pravoslovne akademije i razna 
druJtva, koja su se zatim stvarala, naime Narodna citaonica (1 o^ujka 
1838), Hrv. slav. gospodarsko druztvo (oJujka 1841), llirska Matica 
(10 velj. 1842), te se toliko u kratko doba arkeologifikih i prirodo- 
slovnih predmeta i knjiga sabralo, da je ve<5 god. 1846 na dionice 
kupljena palafia grofa Dragutina DraSkovicia, muzeju i knjiSnici 
posvetena pod imenom narodni dom, Prvi mu fiuvar bjaSe Dra- 
gutin Rakovac, tajnik gospodar. druitva. Po njegovoj smrti (22 stud. 



Digitized by LjOOQIC 



156 8. UTJBKi, 

1851) zamieni ga arkeol. struki podosta vieSt a za muzej i knji^ 
nicu veoma zasluian mui major Mijo Sabljar, all za malo hasliedi 
ga jo§ rujna 1855 tajnik gospod. druitva Ljudemt Vukotinovid, da 
bude sam privremenim fiuvarom cieloga muzeja i knjiinice. Dne 
1 travnja 1862 bude iznovice imenovan Mijo Sabljar za pravoga 
fcuvara narod. muzeja; ali ve<5 tada taj feestiti starac bjaSe oslabio 
tako, da uza svu revnost, koju je sve do smrti neumorno ulagao na 
korist ovoga zavoda, nije ni mogao znatno djelovati. Po njegovoj 
smrti (g. 1865) arkeol. sbirka i knjiiSnica prodjoSe privremeno u 
ruke onda gimn. prof. Vatros. Jagi6a, a prirodoslovna u one praJjeS- 
nika Dra. Praunspergera, da jih tuvaju. Tekar saborski ilanak o 
ustrojstvu muzeja, Njegovim Veliianstvoin potvrdjen 4 o^jka 1866, 
ufiini kraj tomu privremenomu stanju. 

Pored okolnosti, koje su medjutim obstojale, nije ftudo, §to uza sve ' 
napore novog pokreta nije se za cielo ovo doba u ovoj strani naSe 
zemlje pojavio ni jedan strukovnjak na arkeol. polju. Domacie no- 
vine bilje^ile su kadkada nalazke starina dogodivge se po zemlji i 
darove prikazane nar. muzeju, al i to u kratko, nepodpuno i bez 
znanstvene ocjene. Niti utemeljenjem druzlva za jugoslavensku po- 
vjestnicu i starine god. 1850 i izdavanjem At*kiva kao organa istoga 
dru^tva, kojim glavna zadada bjaSe iztra^ivanje i opisivanje starina, 
nije se u ovom pogledu onako napred koraknulo, kao §to se oSe- 
kivati moglo. Dru^tvo istina razposla odmah na sve strane zemlje 
njeka pitanja glede starina s molbom, neka mu se na nje potanko 
odgovori. U odgovorih, koji su veiinom tiskani u Arkivu, nalazi se 
mnogo viesti o arkeol. blagu, kojim se odlikuju naSi krajevi, ali je 
to obiSno samo gradivo za dalnje obradjivanje ili naputak za dalnji 
rad. Mijo Sabljar i Ivan Kukuljevi(5 uz privatnu ili javnu pripomo6 
putovali su po zemlji i izvan nje, da sabiraju i opisuju starine, te 
su njihova izvie§(^ u Arkivu naStampana. Osim toga u prvih pet 
knjiga izdao je Arkiv i njekoliko razpravica, navlastito iz pera Ivana 
KukuljeviiSa, ti6u(5ih se ponajviSe hrvatskih starina. Arkiv potraja 
do god. 1875, kad presta XII. knjigom; a dru^tvo, koje proHvijoS 
koju godinu bez ikakova znaka Sivota, napokon uz nastojanje njekih 
rodoljuba, da se njegova ve(5 omrSavila zaklada upotrebi na napredak 
arkeolog. znanosti i nar. ark. muzeja, preto6i se god. 1878 u hr- 
vatsko arkeolog. druitvo. 

Ono, §to je bar za njeko vrieme zanemarivalo druitvo za povjest- 
nicu i starine, namirivali su donekle drugi knji&evni organi, koji 
su medju tim u Hrvatskoj na syjetlo izlazili. Casopis Knjizemik u 



Digitized by LjOOQIC 



O NAFBBDKU AKKBOL. ZNANOSTI U NAS. 157 

ono tri godine svoga ozbiljnoga roda (1864—1866) objelodani i 
njekoliko arkeologiddh razprava. Dr. Franjo Raiki napisa: Pri- 
nesci za qngraphiku jtigoslovjenaku ; — Dr. Ivan Crn^l^: Krcke 
starine; — Prof. Vj^OSlaY Jagi^: Starine % njihovo znamenovanje ; 

— Prof. Sinie I^jnbU: njekojih pjemzih grckdh iz otoka Hvara; 
te: Predaje Jadranske. Diamedu ilirskom. 

U to god. 1867 zapo6e svoj rad Jtigoslavenska Akademija zna- 
nosti i umjetnosti u Zagrebu. Medju raznimi strukami znanstvenimi, 
Sto je ona po svom zvanju zastupati imala, bjade i arkeologija. Ona 
je jamafcno i ovu struku obradjivala po Sto je bolje mogla. Napo- 
menuti 6emo samo strogo arkeologiike razprave, koje su trudom nje- 
zinih ilanova u Badu bieli sviet ugledale. Od Dra. Franle Raikoga 
akademiikoga predsjednika : dcUmatinskih i ilirskih novdh naj- 
starije dohe (XIV. 45) ; — Spomenik Branimirove dobe (XXVI. 103). 
Prof. Sime I^abi^: Arkeologicke crtice (I. 164); — Pisan spomenik 
iz dobe hrvaUkoga vojvode Branimira (XXVI. 93); — dubro- 
vaScof kovnici obzirom na razpravu prof. Nord. Dechanta (XVI. 
198); — upraviteljih DcUmacije za rimskoga vladanja (XXXI. 1); 

— Na obranu pravosti staro-srbskih zlatnih novaca (XXXIV. 75) ; 

— Spicilegium monumentorum arckaeologicorum in terris, qtias Slam 
australes incolunt repertorum (XXXIV.— XXXVII. 1—91); — Skro- 
viste carskih novaca u zlatu iz prvoga stoljeda odkrito u Zemunu 
16 proa. 1875 (XXXVI. 177); — Odgovor na njeke primjeibe nvr 
mismat. lista beikoga u poslu staro-srbskih zlatnih novaca (XXXVI. 
201); — VIIL zasjedanju smnarod. sastanka za antropologiju 
i arkeologiju predhistoridku drzanom cd 4 — 13 rujna 1876 u Bu- 
ditnpesti (XL. 177). Dr. FranjO Maixner: Prinesci tumaienju nekih 
laHnskih i grckih napisa u hrv. nar. muzeju Zagr. (XXXVIII. 228) ; 

— Starinske uredbe i obicaji naroda rimskoga (XXXIX. 217). 
Osim toga u Badu i u Starinah iste jugosl. akademije izaSlo je 

na s^jetlo jo& mnogo drugih radiga o najstarijih pisanih spomenicih 
hrvatskih, srbskih i bugarskih, u kojih se opisuju ili razjasnjiyu 
prva doba Jugoslav, naroda s raznoga pogleda. 

All znameniti korak unapried na ark«ologi&kom polju u6inio se 
je « nafi gori pomenutim previfinjim rieSenjem od 4 o4ujka 1866, 
fcojim bjahu potvrdjena vis. saborom podnesena pravila ne samo za 
jugosl. akademiju dali i za nar. muzej. Ustrojenjem muzeja ne samo 
6to su muzealne sbirke od sada pofcele znatno rasti i priredjivati 
se, dali i znanstveno popisivati se i prosudjivati. OndaSnja vis. vlada 
ttslied molbe muzeal. ravnatelja i uz pripomo6 jugosl. akademije, 



L 



Digitized by LjOOQIC 



158 8. LJtrBi6, 

koja je onda vodila vrhovnu upravu istoga muzeja, svojim dopisom 
od 11 svibnja 1870 dozvoli ve6 za istu god. 1870 svotu od 350 for. 
za izdavanje Viestnika nar, zetn, muzeja u Zagrebu, koj je imao 
sluati i 'kao muzealni katalog i njegov organ pred znanstvenim 
svietom. U isto doba po^va Vis. Vlada istu jugoslavensku akade- 
miju, neka predloM svotu, „koju bi trebovala u tu svrhu za slie- 
de6u godinu 1871, da uzraogne vlada uiiniti posebnu providbu u 
prora6unu regnikolame zaklade". Prvi svezak Viestnika ugleda bieli 
sviet iste god. 1870, te muzeal. uprava u svoje vrieme predloM i 
svotu potrebitu za izdanje drugoga svezka za sliedeiu god. 1871; 
ali uza sve napore muzeal. ravnateljstva ne bi podieljena. God. 1876 
sam ravnatelj na svoj rafiun protura u sviet drugu knjigu muzeal. 
Viestnika, u kom su nadalje njekoje muzealne sbirke opisane. 

Ustrojenjem muzeja, da se ovomu i samoj znanosti u nas sve 
bolje pripomogne, budu po cieloj zemlji imenovani muzealni povje- 
renici sa naputkom, da kupe Sto vi§e mogu arkeologiftke predmete 
i §alju istomu zavodu na dar ili uz odfitetu, i da njegovu upravu 
obavje§6uju o svakom obretu i o stanju starina, koje se u obsegu 
njihova zvanja nalaze. I ova uredba urodi odmah Mjenim plodom. 
Putem muzealnih povjerenika mnoga starina dodje u na§ zavod, 
mnogo se zemlji spasi, Sto bi bilo van lye otiSlo, a ne malo se po 
njihovih izvjeStajih razjasni i javnosti preda. Iztaknuti nam je od 
najprvih najzasluMje pokojnike : Josipa Ilka kaptolskog providnika 
u Sisku, Zivka VukasoviSa kao gimn. ravnatelja u Osieku, i A. 
Konst. Matasa kao gimn. ravnatelja u Sinju. 

U isto doba nastojalo se je i izvan okruga akademije i muzeja 
napredku arkeologi6ke znanosti. Ivan Kiika]jevic osim drogih 
pomanjih radnja u raznih novinah izdavao je : Starine u gradu Za- 
grebu i njegovoj okolici (Arkiv XIL 158), te Panonija rimska (Rad 
XXIII. 86). Luka IIW OriovSanin, koj sav svoj Mvot posveti arkeo- 
logifikoj znanosti (1817 — 1878), te si sakupio bio liepu sbirku stanh 
novaca i drugih starina, uz viSe odgovora, Sto je na pitanja od 
strane dru^va za jugosl. poviestnicu i starine u Arkivu priobdio, 
sastavljao je mnogo razprava i djela arkeologifikih ostalih nam u 
rukopisu, od kojih zasluiuju da se napomene: Dalmatinski novd 
(nabavila jugosl. akademija); — Nadpisi rimski ponajviSe dalma- 
tinski, u dva svezka; — StaroSitnosti kraljevstva Slavonije, gdje 
opis starih gradova sa slikami; — Ukupna numismcUika; — i 
GrckO'rimsko bajoslovje. I muzeal. ravnatelj Sime Ljubid u ovo je 
doba na svjetlo davao svoje numismatiiko djelo : Opis jugoslavenskih 



Digitized by LjOOQIC 



I 



O NAPRBDKU ARKBOL. ZNANOSTI U NAS. 159 

novaca, Zagreb 1875; Ivan TkalU6 viSe filanaka u doma6ih novinah; 
zatim u predgovoru k historifinomu romanu Severili, razpravljao o 
sisafckih starinah, te pisao takodjer o starinah rimskih u djelu To- 
plice varazdinske ; a prof. Zar. GrtijiS god. 1871 u Mitrovici, po- 
modu ravnatelja ondjeSnje realke ^eleznoga, ustrojavao je mjestno 
arkeologiSko dru^tvo, prvo u naSoj zemlji, koje god. 1875 prestade, 
ialibo^e, iz nedostataka sredstva i radi premegtaja pomenutoga osno- 
vatelja. Onda sakupljeni predmeti, saSuvani kod ohdjeSnje kr. realke, 
vedm dielom prodjoSe u nar. muzej. 

Nego dofiim se tako zhatnim uspjehom napredovalo u Hrvatskoj 
na arkeol. polju, ne manje se radilo u Dalmaciji na korist iste zna- 
nosti. Putovanjem kralja Franje I. god. 1818 po Dalmaciji udaren 
je ondje 6vrst temelj napredku arkeol. znanosti. Franjo zafiudjen 
bogatstvu ove na§e zemlje na arkeol. predmetih, navlastito u So- 
linu, npozna potrebu, da se u Spljetu ustroji fiim prije drSavni 
muzej, a u Solinu da se izkapanja na korist istoga zavedu. Car. 
kr. naredbom od 1 kolov. 1820 bje rieSeno, da se u Spljetu dr- 
iavni muzej podigne, i da se u Solinu izkapanja 6im prije zapofemu 
ua korist istoga. Muzej i izkapanja budu povjereni Karia Lanzi 
(t 1834) kao prvomu zaSastnomu muzealnomu ravnatelju (2 list. 
1821 — 1828), koj zapo6e namah ta izkapanja u Solinu dr^avnim 
troSkom. Lanza je svake godine vis. vladi svoje izvieSde o izkapanjih 
podnaSao, te je veoma zanimivi ulomak od jednoga izdao G. F. 
CupiUi u fcasopisu „Gazzeta di Zara" (god. 1846 br. 84). Pod vje- 
§tom rukom Lanzinom spljetski muzej liepo se razvi; ali njegovi 
nasljednici slabo se brinuli za njegov napredak do Franje Carrara. 
Ovaj vriedni muX, riedkom marljivosti i dovoljnim znanjem ureSen, 
preuze izkapanja god. 1846. Svoje je obrete priobdvao u novinah 
i u posebnih razpravah. Znatni uspjeh njegova rada uzvitla ne malu 
6etu njegovih zavidnika, da mu zaslu^enu. slavu uniSte ili barem 
oslabe. Prvaci na tom popriStu bjahu : Alfons de Frisianij vojn. ka- 
petan, italijanac, nikakova arkeol. znanja ; dobro poznati zadirkivalac 
Franjo Lanza, arkeolog na glasu ali iz mr^nje, §to on nebjaSe do- 
bio Carrarovo sielo; i Vicko Andrid, valjan in^inir a nikakav ar- 
keolog. Carrara izadje iz duge borbe pobjedonosan ; §to navede nje- 
gove duSmane, da mu u potaji rade o glavi. God. 1849 obtu^en kao 
driavni izdajnik, bude iznenada sba6en s u6iteljske stolice, na kojoj 
je sjedio u filosofifikom zavodu. Ode iz Spljeta u Be6, da svoju nevi- 
nost doka^e ; ali uz ondaSnja buma vremena sav trud mu badava. Slab 
u zdravlju g. 1852 zahvali se na 6asti muzeal. iuvara, te iz Spljeta 



Digitized by LjOOQIC 



160 8. LJUBI6, 

prodje a Mletke, gdje napokon sliede6e godine 1853 bje mu podie- 
Ijena ufeit. stolica na velikoj gimnaziji kod sv. Kate. Neduine ipak 
patnje, koje je pretrpiti morao, pokosi§e mu do mak Mvot. Umrie 
u Metcih 29 siefcnja 1854 u 43. godini. Glavne lyegove arkeol(^. 
radnje jesu : Teodora Dticaina Paleologina, Piombo unico inedito, 
Vienna 1840; — Sopra cdcuni diplomi militari rotnani (GcLzzetta 
di Zara 1844 n. 43—45); — De" scam di Salona, Padova 1846; 

— Risposta aW articolo: Gli scavi di Salona (La Dalmazia 1846 
p. 185); — Intomo agli scam di Salona (Ibid. 1847 p. 348) ; — 
Antichith di Salofia (Atti dd congresso arch, di Venezia 1847) ; — 
De^ scavi di Salona net 1848 (Denkschrijt. d. Wissenscha/t. Wien, 
1851); — Topografia e scavi di Salona, Trieste 1850; — De' scavi 
di Salona nd 1850 (Prag. k. GeseUschaft d. Wissensdiaft. VII. Bd. 
1852). Pomenuti Franjo Lanza, i on Splje(5anin, izdao je viSe vriednih 
razpravica u Bulletiino ddV instituto archeologico di Roma i u Annali 
istoga zavoda (1837, 1839, 1849, 1850), te i u raznih domadih no- 
vinah, a najvainija njegova djela jesu : Saggio sopra V aniica cMA 
di Narona, Bologna 1842 ; — Antiche lapidi Salonitane, Spalato 
1848 (Zara 1850, isto izdanje samo promjenom prvih Ustova); — 
Sulla topografia e scavi di Salona ddV ab. Fran. Carrara, Con- 
futazione, Trieste 1850, — Dell' antico palazzo di Diodeziano in 
Spalato, Trieste 1855 sa slikami; — Monumenti Salonitani inediti. 
Vienna 1856. 

Osim ovih jo§ je spomena vriedna liepa kita dalmatinskih knji- 
ievnika, koji su se kroz ovo doba i arkeologijom bavili, naime: 
Franjo Marija Appendini (1769—1837), ravnatelj liceuma u Zadru : 
Dd sito ddla cUtd, e colonia di Epidauro nelV lUirico. Memoria 
(Gazzetta di Zara 1823 n. 67—73); — Esame critico intomo alia 
patria di s. Givolamo, Zara 1833. Petar Nisetfa^ Starogracjjanin 
(1775 — 187), ravnatelj liceuma u Gorici: Quattro iscrizioni greche 
trovate a Oitth Vecchia (Gazzetta di Zara 1837 n. 38); — Dd 
Lotofagi Rlirici (Ibid. 1837 n. 76); — Lapidi di Narona (Bullet- 
tino deir Inst. Arch, di Roma 1841 n. 7.; Gaz. di Zara 1844 n. 
35—36); — Iscrizioni (Ibid. 1842 n. 101—109); — Medaglie dd 
re Ballaeus (Annali dell' Inst. Arch, di Roma 1842 p. 122 — 128); 

— ly una moneta delV abate Zafron (La Dalmazia 1845 p. 37, 
48. 57); — 11 Municipio dd Riditi (Ibid. 1845 n. 13—15); — 
SuWantica religione degli Slavi e degli Illirid (Ibid. 1846 n. 8—10); 

— I giuochi ginastid Dalmati (Ibid. n. 11 — 12); — Di alcune epi- 
graft greche di Faria (Ibid. 1846 n. 22); — Varia lezione di due 



Digitized by LjOOQIC 



[ 



O NAPRBDKU ARKBOL. ZNANOSTi: U NAS. 161 

lapidif e opinione stiffU scavi di Salona (Ibid. 1846 h. 26): — Una 
lapide romana a Kistagne (Ibid. 1846 n. 36). A ostavio je u ruko- 
pisu jo§ vi§e raznih arkeolog. razprava, veliku sbirku rimskih dalm. 
nadpisa, kojom se Mommsen sluMo i liepu sbirku starinskih pred- 
iheta sakupljenih u rodnom mjestu, koja je ka§nje u mnogom raz- 
prodana, te se ne malo toga i u naSem muzeju nalazi. Kapor Ivan 
Kortulanin, nadpop sv. Jerka u Rimu (f 1849): Delia patria di 
s. Girolamo, ^bmw 1828 ; — Bisposta al can, Stancovich, Zara 
1831 ; — Dimostrazione delV antichith e^ continuazione della lingua 
illirica, poscia delta dttvonica in Dalmazia Spalato 1844. Sabrao 
je Mb liepu sbirku starih novaca i drugih arkeolog. predmeta. 
Kapof Mattja, Ivanor brat (1789 — 1842) — Dissertazione del ca- 
nanico Sallecich sulF iscrizione delP acquedotto di Epidauro (Gaz- 
zetta di Zara 1834 n. 47 — 8); — Medaglione di Alfonso re d' Ara- 
gona fatto da Paolo di Ragusa (Ibid. 1835 n. 29); — Bulle me- 
daglie Farensi (JhiA. 1835 n. 78); — Monete lissane e farensi ossia 
lesignane (Ibid. 1836 n. 53); — Su Gallicano martire. Sulla fa- 
miglia Aurelia Valeria (Ibid. 1838 n. 18. 19); — Cenni numisma- 
iici su Ourzola e sfulle monete della stessa, con alcune iscrizioni ri- 
irovate in varH luoghi deW isola (Ibid. 1839 n. 64. 65); — Che 
la battaglia navale fra Vaiinio e M Ottamo sia successa presso 
Torcola (Taiiris) e non gia presso Giuppana (Ibid. 1840 n. 12. 13). 
Revno je sakupljao starine svakojake a navlastito nadpise, koji su 
se odkrivali po otoku, te jih u svom vrtu zidao. Petar Alek. Pa- 
ravia Zadranin (1797—18) revno je sabirao starine a navlastito 
solinske nadpise. Peiizi Antnn §ibenfianin: Archeologia dalmaUca 
(Gazzetta di Zara 1843 n. 92); — Sul Municipio d^ Riditi (La 
Dalmazia 1846 n. 2); — Origine di Sebenico (Ibid. 1846 p. 9. 26. 
94):' Nikola OstoW Starogradjanin (f 1848) lietnik — Giorgio Ba- 
glivi di Ragusa (Gazzetta di Zara 1838 n. 20); — Sepolcri antichi 
scoperti nella terra di Bol (Ibid. 1838 n. 41. 42); — Osservazioni 
sopra alcune lapidi antiche raccolte ed illtistraie dal ccmonico Pau- 
Uwiek (Gazzetta di Zara 1839 n. 42 — 45); — Nmvi cenni sulla 
seoperta ddV antica Eraclea dcUmatica, e su alcune monete di Pharus 
(Ibid. 1840 n. 21); — La oosta dalmata nel 43 av. Christo era 
libera (IWd. 1843 n. 99. 100); — Notizie di Narona tratte in gran 
parte ddtte lapidi (Ibid. 1844 n. 35. 36); — Diplomi militari romani 
(Ibid. 1844 n. 45); — Oenni su due lapidi antiche, una di Jadera 
e di Epidauro V altra (Ibid. 1844 n. 52. 53); — Sulla sede del ri 
lUirico BaUeo (Ibid. 1844 n. 74—76); — Alia Dalmata Gioventti 

11 

Digitized by LjOOQIC 



162 8. iijuBi6, 

(Ibid. 1844 n. 79. 80); — Osservazioni 9U alcune voci antiche credute 
deW idioma slavo (Ibid. 1844 n. 95 — 97); — Cenni storici per detet*- 
minare in qual isola venm fatto prigioniero C, Antonio legato di Cesar e 
(La Dalmazia 1845 n. 27); — Investigazioni storiche sulV isola Tauris 
(Ibid. 1846 n. 6. 8); — Cosa avvenne di Pharus dopo i disastri 
da essa pfMti nella guerra co' Bomani (Ibid. 1847 p. 177). Siiue 
IJabic Starogradjanin rod. 1822 — Sumnja vrhu Uanka (o njekom 
tobo^ slavenskom novcu) g. /. Zafrona (Zora dalmatinska 1844 
br. 52, 1845 br. 47—5-2, 1846 br. 2—5); --- Vrhu Hvara (Ibid. 
1845 br. 5); — Sulla fondazione W utm colonia a Lissa da Dio" 
nigi firanno di ^racusa (Gazzetta di Zara 1846 n. 30); — Risppsta 
cUr articolo „Pharia, citU Lesina e non OitiAvecchia" (lb* 18463;; 

— Chiesa vescoviU di dttavecchia (La Dalmazia 1846 n, 13. 14); 

— Intorno la patria di s. Girolamo al ch, aig. Vincenzo Bomatii 
(La Dabnazia 1847 p. 33); — Numografia . Dah^aia , Vienna 
1851 (Archiv ftir Kimde osterr. Geschichtsq. XL , Bd. 44), hrvatsM 
Zagreb 1852 (ArkivII.); — Iscrizioni dalmatine (BrUlei. dell' Inst. 
Arch, di Roma 1857 p. .45); — Studi archeologici suUa LlcUmazia, 
Vienna 1859 (Archiv ftir Kunde etc. XX, Bd. p. 233—276 con 4 
tavole); — Faria, Citta Vecchia ^ non Lesina, Zagabria 1873. — 
Uz ovo izdao je jo§ mnogo pomanjih radnja u pomenutih i u drugih 
6asopisih; a Mommsen rabio je njegovu sbirku dalmatinskih nad- 
pisa za svoje djelo (Corp. Insc, Lat IIL p. 279), 

Osim pomenutih bilo je jo§ drugih Dahnatinaca, koji su se medju 
tim arkeologijom bavili, kao na pr. Ivan tiurato, sveiienik u Babu, 
koj je navlastito skupljao stare nadpise ; Mft<$obiedo 0. Hvaranin : 
Pharia, Citta Lesina e non CittAvecchia (La Dalm. n. 30 — 33); 
Frail jo Dr. Danilo Eastelanin, koj opisa u programih zadarske gim'- 
nazije (od g. I860 dalje) numis. sbirku iste gimna^ije; Baffaeli 
Urban Kotoranin: Iscrizioni romane in Cattaro (Ga?. di &ra, 1843 
n. 70. 95). 

Uza sve to ved od njekoliko godina obatoji u Zadru kod ondje^i^e 
velike gimnazije tako zvani pokrajinski muzej, ij kpm ima igeSto 
arkeolog. predmeta, navlastito liepa sbirka starih nQvaca; isto tako 
nov5ana sbirka i pri velikoj gimnaziji u Dubrovniku, koju ppfea n 
, programih nje vrli ravnatelj pok. A. K. Matas; te i na m^loj gim- 
naziji Sinjskoj, gdje se odlikuju i kameni spomenici iz rimake dobe; 
a tu na skoro stavljen je temey gradskomu muzeju u, Korfcidi. Pri- 
vatnih pako sbirka, navlastito numi^matidkih, ima dojsta po Dal- 



Digitized by LjOOQIC 



O NAPRBSDKU ARKBOI^. ZNANOSTI U NAS. 163 

madji, kao na pr. na Hvaru, u Sinju, u Imo6kom, u Trogiru itd., 
Sto dokazuje, da se Ijubav^ za starine osjeda u olxie. 

Ali refeeS li pravo, iwyviSe je n ovo zadnje vrieme dopriniela na 
razyijanje arkeolog; znaiiosti u Dalmadji sama Audrijska Vlada, 
Eno vam qajno^a doka^a u popraycih starih spomenika, koje se 
iz¥a(^aju neptreetanee sroda^ gdje> jih po zemlji treba, poglavito pako 
u Spljetui, gdje .se veliki novate godiniice trofii na popravljenjeonoga 
veliianstveiioga hrama Dioklecijanova i nj^ova gorostasnoga zvo- 
nikaJ'A^to da r©6em o slav. c hr. Odboru za saSuvanje i iztra- 
zivanje starih spomeniha u Bedu? koj kao 6to i po ostalih austrij- 
skih i)okrajinah tako 1 u Dalmaciji postari polak dobro promozgana 
suBtava snroje filiii^bene organe a syih poglavitih mjestih sa zadai^om, 
cbi poBpjeSe §to bolje i odlufcnije njegove svrhe. Povjeri pako to 
zvanje u mnogom Ijadem tomu br^fnenu doradiin, medju kojimi 
osobito se odlikujn Miko Glamnic u Zcuiru, Franjo BuliS i Jos. 
AlacemS u Spljetu i /. JelUS u Dubrovnikii, koji su ve6 svojimi 
djeli za yieke utvrdiii svoje ime u knjizi arkei)logi6kog napredka 
u Dalmaciji. Ovi mui^eyi ne samo se staraju, da dr^avnim troSkom 
davne a rufieie se spomeuike poprave i tim od propasti safcuvaju, 
nege u raznih i^jestih izvadjaju sastavna izkapanja uprav sjajnim 
uspjehoxa ; a o svom radu po svojih struinih izvjeStajih pomenuti 
odbor u Be6u obarjefi&gu, koj pako te izvje§taje na svjetlo daje 
cieloYito ili u izvadcih u svom organu: Mittheilmtgen der k, k. 
GevHral'Gommimm zur Erforsehung und Erhaltung der Kunst- und 
Historisdien Denkmale. A da se ova sgrada i dostojno po nas ovjenia, 
poino^u istoga Odbora zapoie Glavinid, a sada nastavlja Bvlii, iz- 
davati znanstveni organ pokriajidki „BulleUino di archeologia e storia 
dalmaia^, koj ve6 star osam godina, svakim se novim sve^6i6em 
pomladjuje, nosed na svjetlo sye skupljije blago na uhar arkeologi6ke 
znanosti. Dalmacija, kakono re6e jedan glasoviti um, sva je jedan 
muzej ; i jamatno bila bi takova, da ju nisu tudjinci ve6 od sto- 
IjedH i s te strane neprestance robili i harali. Uza sve to jo§ nam 
ostaje silno blago u zemlji sakrito ; budi dosta oH baeiti na basiliku 
u Solinu, koju sada Bulid odkapa ; a da do nje dodjemo, bit 6e nam 
bez dvojbe i sredstva i snage. Samo napried! 

S drage strane u Hrvatskoj odlu5ni okret na bo\je i na arkeolo- 
gi£kom polju opazuje se vidljivo od god. 1878. Raztrojenjem sve- 
obdega muzeja, po kom se i arkeologiiki odjel osovi na svoje via- 
stite noge, sustavnim izkapanjem, koje od tada svake godine obavlja 
muzeal. raynateljstvo, da postupice svu zemlju iztraii s gledigta 



Digitized by LjOOQIC 



164 s. jjjxjBit, 

arkeologifekoga, i koje je i ove godine urodilo odkridem yeoma zna- 
menitih spomenika, kao §to su : Terramara a Budin^ini, groblja od 
^a u Teresovcu, Ozlju i Novonmyestu, groblja iz ja^ve dobe hr- 
vatske kod Klostra, terme Licinianove u Mitrovici itd. ; ustrojenjem 
hrv. arkeol. druztva na podrtinah vac izumrla dmi^tva za Jugoslav, 
povjestnicu i starine, a na korist nar. miu^ja, &a syq|im organom 
„ Viestnikom^, komu je zadada naukom probuditi u narodu Ijubav za 
staxine; te safitavljenjem arkeolog. druiiva Sisda liavl^tito tradOm 
Dragutina Jagiia u onom gniezdu hrabrih sokoloya kao Sto je Sisak; 
i napokon podignudem gradskoga muzeja u Osieku (a radi se o torn 
i u Mitrovici) po blagodarnosti navlastlto on^j^njega gradjanina 
Fr, Sedlakoviia i trudom prije prof. Kodrica a sada prof. MUero 
itd., blagodat je to za napredftk arkeol. znanosti u nas, koja^ se 
procieniti neda. Muzealne naSe sbirke dneviee sve viSe rastu; te i 
strani u6enjaci, nau6eni na veliko, primorani bu ipak, a gto ga vMu, 
da mu se iskreno dive, i da mu pako u svojih iz\rje§tajih pjesmu 
pjevaju. Viestnik se trudi, da se drii na visini svoga zva^ja; te 
iiije 6uda, da ga rado primaju u zan^fenit prve akademije i Q6ena 
druztva po starom i noyom svietu, i da prvi zastupnioi arkeolog, 
jsnanosti uzhi6eno se zahvayiyu naSemu arkeol. drui^tva^ ita jih svo- 
jimi 61anovi imenovalo. Napokon kr. zemaljska vtada ne saiM gto 
zakoni i naredbami sve bolje Stiti fiuvanje arkeoL blaga po zemlji, 
dali i obiluje u davanju potrebitih sredstava, da se to blaigo iztraM, 
sa6ava, i na korist nar. arkeol. muzeja, komu je u ob<ie osolHto 
blagodatna, te i same arkeoL znanosti upotrebi; te to veledudje 
di^e do toga, da je opredielila posebice znatnu godidnju svota za 
izdanje muzealnoga znanstvenoga popisa^ koj se je ¥6(i tiskati za* 
po5eo, i koj 6e nam jama5no, sude6 po dragocjenosti muzealnoga 
gradiva, pred u^nim svietom sve bolje lice osifjetlati. 



Digitized by LjOOQIC 



Pogled M istortju Ba§e iramatike i leMogra^e od 1S35 



Citao u 9Jednic% filologiiko hUtori^koaa razreda jugoslavenskf. akademije znanosti 
t umjetnosU dne 4, prosinca 1885 

PRAvi 6lan Pbro Budmani. 

Od kako je na§ narod po6eo sam za sebe misliti i raditi nije 
ialibog ti svemu uspio, ali je opet u 6emu i sredan bio i to u naj- 
glavnijemu, u odgajaAu svoga narodnoga jezika, na6iniv§i iz nega 
kniievni jezik, Sim ne samo utvrdi svoju individualnost, nego i pri- 
pravi sebi mjesto u kolu kulturnijeh naroda. Kod ove svecane pri- 
gode nije mogla dakle izostati rijefc o jeziku, te sam na se primio 
tu zada(5u, ali ne tako da bih napisao vansku istoriju gramatike i 
leksikografije a jo§ mane biblijografiju, nego hotedi u kratko crtar- 
nuti unutrnu istoriju kniievnoga jezika, i to govore(5i prvo o nem 
uop(5e, a zatijem o ortografiji, izgovoru, morfologiji, a poslije o 
blagu. Premda se lijepa fiini moja zadada, ipak znam da je neza- 
hvalna: za fllologe i druge koji se ovakovijem stvarima bave ne6e 
biti ni§fei novo, a ostali bojim se da nete na6i ni§ta interesantno a 
mnogo 6ega i dosadna. Ipak ove molim da pomnivo sluSaju, jer (5e 
moiebiti 6uti §to korisno, ako ne zabavno, a one da ne bi samo 
pazili na ono Sto du izostaviti ili krivo red. 

1. 
Kad je Rim bio u cvijetu slave i mod, istom je onda palo na 
um Rim}anima traJiti pofeetke slavnoga grada, iskopavajud stare 
tradidje i legende, i graded nove teorije i ipoteze; tako kod sre(5- 
nijih naroda poSto se razvije i rascvate kni^evnost, pofcne se traMti 
otkle je i kako postao jezik kojijem je ona napisana; umjetnost 
pretefce znanost, umjetna kniJevnost filologiju. Kod nas, kao i kod 
nekijeh drugijeh mladijeh naroda nije tako: mi imamo do duSe 
stariju kniievnost koja nije bez svake vrijednosti, ali je opet u svom 



Digitized by LjOOQIC 



166 p. BUDMAKI, 

smjeru tako ograniSena da u noj nijesmo mogli nad gotov kni^evni 
jezik: preve^ijem je dijelom poeti6ka, a vidimo da kod Grka nije 
Omerov postao kniievni jezik u pravom smislu, nego Tukididov i 
Platonov, a kod Italijanaca sumnivo je bi li se samo po Dantu i 
Petrarki utvrdio da nije bilo Boccaccia. Trebalo ga je dakle kod 
nas ili nadi ili skovati. Ead se narodni jezik ne dijeli u dijalekte, 
lako je postupane niti ima ikakve pote§ko<^. Tako mo^e biti da je 
bilo kod arapskoga a i kod SpaAolskoga je^ika. Ati gdje ima dija- 
lekata, postaje pitane, treba li uzeti jedan dijalekat kao kni^evni, 
ili naiiniti jezik iz svijeh uzim|ud od svakoga po §to. Najve(ie se 
ovo pitafie u Italiji pretresalo (od XV. do naSega vijeka) : jedna je 
Skola tvrdila da jezik talijansM nije drugo nego dijalekat toskanski, 
osobito florentinski ; druga, da je jezik talijanski neSto idealno Sto 
se nigdje ne govori a po svoj se Italiji razumije i pi§e; ovi su 
zadni kod toga bote ili nehote zaboravjali da od Danta do danaS- 
nega dana nema u tome jeziku gotovo jedne rijefci ili oblika da 
nije toskanski. Kao kod Italijanaca, i kod Grka je jedan dijalekat, 
atiSki, postao sveopii jezik u kni^evnosti. Kod nekijeh se naroda 
i§lo jo§ daje ograniienem, te se jezik primio onaki kakav je bio 
samo kod vi§ega staleJa, inteligencije : tako je bilo za latinski Ci- 
ceronov i Cesarov i za francuski (langue de la cour). I kod osta- 
lijeh naroda po svoj prilici ovako se postupalo ; jedini je moiebiti 
nematki jezik koji se nigdje ne govori kako se piSe. 

Moglo bi se mnogo kojefita kazati na obranu i pohvalu takoga 
jezika koji se ne razlikuje od ^ivoga dijalekta : kniJevnost kad se ne 
razlikuje u jeziku od naroda, nalazi u Mvom govoru ovoga svagda 
nove sile; n. p. poSto je talijanski jezik proSloga vijeka bio spao 
na siroma§tvo i slabost, ovoga se opet iz nova oiivio tijem §to su 
Giusti, Carducci a i na§ Tomaseo i drugi crpli novi ^ivot iz tos- 
kanskoga govora. Drugo je, §to misao koja iz srca istjefee nadah- 
nutu piscu dovojno se mo^e izre6i samo Jivijem jezikom ; bez sumne 
za trgovafiku korespondenciju, za telegrafisane, dapate i za znanost 
i za retori6ku literaturu moie biti dosta koji mu drago artificijalni 
jezik, ali mo^emo li pomisliti Ilijadu ili Divinu Commediu spjevanu 
volapukom? A dramatifeku literaturu? bilo bi uprav smijeSno da sad 
ko naniisli pisati latinski komediju. Protiv ovoga moglo bi se odgovo- 
riti, da su ba§ i Omerove pjesme spjevane u mjeSovitom govoru, a da 
su mijeSali dijalekte i dubrovafcki i dalmatinski pjesnici; za prve 
se mo2e odgovoriti da se baS ne zna, jesu li onako bile spjevane 



Digitized by LjOOQIC 



POOLED NA I8TORIJU NA6E GRAHATIKE I pKSIKOaRAFUB. 167 

V 

ili su onake postale prelazedi iz usta do usta, a drugijem moiebiti 
ftinilo se da za misli onakove kao Sto su prije liih izustili tni- 
baduri i Petrarka nije najbo)e pristojao domad jezik, &to bi £ali- 
bog bio znak da kod 6ih nije bilo praroga nadahnuda ; pa opet ovo 
je sve bilo same u poeziji, a vidimo da je heSto drugo Grcima, 
kao i nama sad, trebalo za prozu. Uz sve one razloge ima kod nas 
i osobitijeh : Grd i Italijanci ostadoSe jediii pri atiCkom, drugi pri 
florentinskora govoru, jer se je u Ateni i u Florenci najprije raz- 
vila liteiatura, ne pazed jeli onaj govor bio najprikladniji ; kod 
nas naprotiy, dok nam je slobodno izabrati, naravno je da se dr- 
iimodijalekta koji djenimo da najbo)e ovoj svrsi odgovara. 

Pretresati koji je po sebi najfepgi ili najbo)i govor izmedu kajkav- 
skoga, (akavskoga, i^tokavskoga, mislim da fe slabo pasti na um 
kojema pravomu filologu; ali demo opet spomenuti koji vaiiski raz- 
lozi preporufiuju najvede Stokavski. Od Arbanije do Bafcke i Banata, 
od Like do Novoga Pazara i»ii2a se Stokavski govw s malijem raz- 
likama, a gotovo bez ikakve od okolice dubrovaCke preko Hercego- 
vine i Bosne do blizu Biograda; k tome kad dodamo da je jezgra 
ovoga govora u Hercegovini i Bosni koje u sredini na§ega naroda 
le^e, mislim da 6vl biti dosta razloga naveo s kojijeh bi se samo 
isticalo da je opet Stokavski govor, a osobito juini najprikladniji 
kao knii^evni jezik. 

Ali opet sve ovo Sto je doslije kazano ne mo^e se do najkrajne 
konsekvfentnosti dotjerati. Koliko god se ograniti prijedjel izabra- 
noga dijalekta, medu onijem granicama ostaje opet nekoliko manijeh 
razlika, koje se jav)aja u jeziku, kao obilatost oblika s istijem zna- 
geiiem Sto je ve6e na §tetu nego na korist i od koje treba o6istiti 
kniievni jezik. N. p. u toskanskom govoru latinsko vmissent postalo 
je venissenOf venissino, venissono, venissero, a od toga svega u da- 
na6nem talqanskom jeziku ostaje samo venissero, U izabranoni de- 
jalektu moie opet biti glasova koji su drugijem te§ki za izgovarane, 
te ih onda ovi nijesu svagda du^ni primiti. Tako Toskanci druk6ije 
izgovaraju slovo e nego ostali Italijanci koji nima ostav|aju onaj iz* 
govor kao neku eleganciju. Tako i kod nas, ako i jest najkorektniji 
u izgovaranu i u oHicima hercegovacki dijalekat, nijesmo duini sve 
primiti onako bas kao §to je u nega, nego 6emo n. pr. izmedu 
metdti, kretati i ine6ati, kreSati izabrati prve oblike, slova s i ^ (sesti, 
i^esti) takoder nefemo primiti. Vuk nam je i u tome najboji izgled 
ostavio: on koji isprva ne zna za h, netom ga 6uje u Dubrovniku, 



Digitized by LjOOQIC 



168 p. BUDH^m, 

prima ga i to odmah posve konsekventno i dobro; tiJsioder po du- 
brovafckom gOYoru ne piSe ved Seraii, de, nego ijenrii, gdje, 

Doista i Ilirci prinuSe kao osnovu kAi^evupga jeidka Stokavski 
govor, kao §to (iemo odmah kazati; all pri tome opet kao da je 
osje<^ne pravice prema 08talome narodu ill strah da se ovaj ne uvri- 
jedi zaprijeiili da se ne primi u svoj cjelini nego da se mo£e ka- 
zati da su i ostali dijalekti dajbudi po koju mrvu od svojega pri- 
dali kao signum praesentiae. 

Gaj u kAi^ici naStampanoj 1830 god. : „Eratka osnova horvat^o- 
slavenskoga pravopisafia'' jo§ ne misli na kakav osobiti knitevni 
jezik, nego novu ortografiju urediye samo za svoj domadi k^)kavdd 
dijalekat, te s toga ne nalazi da su potrebna nikakva slova za Sto- 
kavske glasove i i d. JJ Daniei isprva svak piSe svojijem dijalek- 
torn, veciijem dijelom kajkavskijem, u prvom broju V. Babttki(S 
pjeva pjesmu Stokavskyem govorom, u drugom I. MaJuranid 6akay- 
skijem. Istom u 10. broju Danice Gaj iznosi pitane o kni^evnom 
jeziku ali bez dovo^na odgovora: „Nekoji stimaju da bi potrebno 
bilo odmah jedno narechje poprijeti y vszim (Msztalim narinuti y 
med ovemi z vekshinum vszaki szvojega szela rech, vszim drugim 
predpoztavlya. Drugi opet szude da sze ze vszih szada obztc^echih 
y navadnih narechjih berse bolye jedan knyisevni jezik zkroji iliti 
zkuje. Pervim odgovarjamo : da knyiseztvo neszme biti spodobno 
povodnyi ; a drugim, da neszme biti podobno kovachiji ; ztalno upu- 
tyeni, da tak siva kak pisana rech med naravzke ztvari tpada y 
da onda vu szvem poleg narave obdelavati y ravnati sze ima". Ali 
nakon tri nedjeje dana P. Stoos piSe u istoj Daniei: „Nam nije 
dozta da u napredak premda zpadajuchi k velikoj hisi ilirzkoj szamo 
za nashe oszobujnske zkerbimo, ili da vszaki szamo szyoje guyezdo 
za czelu domovinu, ili szvojega szela rech za vesz materinski jezik 
dersi. Horvat hoche da ze vszum ilirzkum braljum u jedno kuyi- 
-sevno ztane kolo. Ali y ufa sze, da, kadgoder on ische y milo- 
zkerbno trasi bratyu szvoju, ona ne manye nyemu lyublyeno naparoti. 
dojti hoche." I zbi|a od onda i Stoos i Gaj i drugi kajkavd dried 
se jog vedjem dijelom oblika kajkavskijeh po5inu primati i neke 
oblike Stokavske, n. p. sto i sta mjeSte kaj, u mjeSle v»^ medya, 
medyu, a mjeSte e (b) : dan, prlpravaUj navadariy tuzan, mogal ltd. 
imperfekte, aoriste. U Slancima pisanijem novom ortogra^om ide 
se jo§ da|e, te se prima kao osnova Stokavski govor, ne odbacu- 
jud jo§ sve oblike (a jo§ mane rijeci) kajkavske; od 28. broja(18 
srpiia) ne piSe se ved starijom ortografijom. 



Digitized by LjOOQIC 



POOLBD NA ISTOBUU NAdS OBAICATIKB I I^SKSIKOGRAFUB. 169 

U broja 47. iste godine ima £lanak gdje se pripovijeda postane 
talqanskoga kniievnoga jezika kao da je. toboie postalo od mije- 
gaAa svrjeh talijanskijeh dqalekata: „za upeljati dakle slogu moralo 
je najposle s?ako poBebno nar^ije neSto odpustiti a neSto od drugih 
prijeti .... Stranaki ijiidi se taraju, kada misle da se Bokaciov 
je^ iz HBt toSkanakoga se^anina ili dorentinskoga prost(^a teiaka 
&ati moi^e''. 287^ Zatim syjetuje da se tako i kod nas Q&ini: „Neka 
samo Serb, Horvat i Kni|nac s ofstalom ilirskom bratjom svojljubno 
d(HnoredsUo odbad, tak 6e ova smutnja, nesloga, razterganost, 
gusta tmina i toina magla prestati i svdt 6e znati da je n lUrii 
jasni danak. Knjige za prosti puk neka se pi§u u prostom narS^u, 
a izobraiena i nfiena lliria neka ima jedati sv^rSeni i sladki jezik 
i jediio knjiSestvo^ kak njejna susMa uiena Balia^. 2SS\ 

Odve<5 bi bilo dugo traSiti kako malo po malo preko 1835 jezik 
se pribli2ava k danaSAemu ; bo(e je da prijedemo odmah na prvu 
ilirsku gramatiktt gdje je Vjekoslav Babukii god. 1836 (u samoj 
Danici)^ doista vjeSto zgustio pravila kfiiXevnoga jezika kako su ga 
onda shva6tli, a to vede pomoiu dobre voje nego uSenosti i kri- 
tike*, te fetlibog Aeke pogreSke od kojijeh se nije umio safiuvati 
ostale sn do dana danaSAega. U ovoj je gramatici ved uopcie kni- 
i^evni jezik osnovan na Stokavskom dijalektu, ali u nem jo§ ima 
mnogo osobina kajkavskoga, tako / ostaje neproraijeneno na kraju 
sloga, kod gemtiva pi. muSkijeh imena uz mladi nastavak ah (o 
kojem demo da|e govoriti) ima i stariji kratki, te Babukid upotre- 
bjava ovaj u tekstu, uz instr. ienatn pomiiie se mimogrede i zenum, 
iem*, kod zapoved stoji kao instr. sing, zapovidjom a uz to i za- 
povedjum, zapQvHju (samo mimogrede), u dat., loc, instr. pi. po- 
minu se i obliei zapovMjam, zapovedjdh^ zapovedjami; kod kompa- 
rativa navode se (uz ^tokavske ili ^ikavske milii, drazji, gcrji, 
manji, starU) i oblid miUjHf drazefH, gorii, manjsi, starejSi; kod 
brcgeva tri i eeUri starinska je deklinacija plorala; kod zamjenica 
instrumental je tnenom (uzgrede i mnom), tebom, sebom. 

U drugoj (i niybo)oj) svojoj gramatici (pisanoj nemafiki: „Grund- 



^ Tiskana je ni^pose s naslovom : Osnova slovnice slavjanske nare6ja 
ilirskoga 

' N. pr misli da je ropaM'B u ruskome no ropaM'B lokal (u gram, 
isdano} napfose sir. 11 — 12); da je Vuku grijeSkom izaslo iz pera u 
gen. pi. mjesta mj. mijesta (I) (Kolo, IV, 72 — 74): da je u Vukovu 
rje^nikn u drugif^h zgrada lokal (ilirska siovnica 1854, sir. 193 
-194). 



Digitized by LjOOQIC 



170 p. BumcAKi, 

ziige der iliiischen Sprachlehre^, i prevedenoj na talijanski jezik 
od Yladimira Yei\i»,: ^Fondamenti della grammatiGa illkica'') kojn 
je priloMo DrobnidsTU rj66niku na^mpanu u Bebn god. 1849, Ba- 
buki(^ pribli^ava se sve to vide dtokavskomS oe uzdri^vajuti od svega 
onoga §to je gore kazano nego instr. zapovedjom, i kod zamjenica 
menam, tebom, sobatn, a kod on\jeh drugijeh oblika, kad ik pomme, 
kaie izrqekom da su kajkavski ili slovenski. 

Isprva su dakle, kako se iz svega ovoga vidi, Ilirei namjeraTali 
naiiniti kmie\m jezik iz 2ivQga dtokayskoga goyont«a zadr&aYanem 
nekijek kajkavskijeh a i (akavskijeh osobina; ali je k tomu pri- 
do§lo i drugo neko, istorigno, naielo. Ve6 1836 god. poiine se 
objelodaniyati dalmatinska i dubrovaika kni2evno8t,.niyprije pje&- 
micom H. Lucida, zatijem Gundulidevom epizodom Sun&anice iz 
Osmana, god. 1837 to da|e sl\jedi Dordii^em, Palmoticiem, Crundu- 
lidem, Zlatarideni; preko toga dtampaju se pjesme i slavonaca Ea- 
tan5ida (jog 1835 godine), KaniiOicia, Ii5anina Yida DoSena. To sve 
to \eie azim|e mah te nasloneni na stare pisce, oblici druk- 
5iji od gtokavskijeh dolaze ye6 ne kao osobine k^jkay^ke i 6a- 
kayske nego kao starije istori6ke. Po torn je na6elu izradeaa 
treia gramatika Babukideya („Ilirska slovnica". U Zagrebu 1854) 
gdje su primjeri u sintaksi crpeni yedijem dijelom iz dubroya6kijeh 
pisaca. 

Da mo2emo da|e pratiti razyitak kniieynpga jezika treba da se 
prije obazremo na ortografiju. 

2. 

Svi evropski narodi koga god plemena bili, osim onijeh koji pri- 
padaju gi'6ko-istoftnoj crkyi, primili su za syoj jezik latinski alfabet 
Gaj i negoyi drugoyi ostali su kod iiega ne primaju6i slavensku 
dirilicu (koja je od Vuka izvedena do najyefe sayrSenosti) jer je 
latinski alfabet yei od stotina godina prije naS narod upotrebjayao, 
a s druge strane moiebiti i jer se nijesu htjeli otuditi zapadnoj 
kulturi. 

Narayno je da poSto latinski alfabet nema dovo|ni broj sloya za 
sye glasoye romanskijeh, germanskijeh, slayenskijeh jezika, trebalo 
je na kojigod nafiin traJiti pomo(5i. Najprostiji i zato najboji nafiin 
bio bi izmisliti za takoye glasoye noya sloya ili ih uzeti iz kojega 
drugoga alfabeta, kao §to se s grtkijem alfabetom radilp u kop- 



^ Harakterieti^DO je sto u oyoj knizi pisac mnogo u|ttdaije pobija 
Vukova mnenja nego u prvoj. 



Digitized by LjOOQIC 



POGLEN NA ISTORUU NA^ GKAMATIKB I I^BKSIKOGRAFIJE 171 

ti£kom i n tiiilici. Ali se je rijetko ko htio do toga odluSiti ; dnilo 
se je kao da bi svako novo slovo pokvarilo spoJaSnu annoniju ovome 
alfabetu ; a kod toga se zaboravilo da k koje su primili Germani 
i SLaveni ne spada medu latinska slova koliko ni digamma ili koppa 
medu gr6ka. Grermanski narodi koji bijahu isprva izmislili neka 
nova slova (ti Engleskoj) pobaeiSe ih uzdriavSi samo dvostruko v 
(w) i ^ (8z). Drugijem se naftinom povedao broj slova bi}e2edi ih 
kakv\jem dijakriti6kjjem ^nacima; to je bilo ali rijetko kod ro- 
manskiijeh naroda (franc. {, gpanolski !l), a 5e^e kod slavenskijeh, 
osobito kod Fojaka i Ceha, od kako je kod ovijeh Jan Hus preiinio 
alfabet, bi}e2e6i neka slova ozgor ta&kama koje su se poslije zamije- 
nile dana&Qijem 6itttlicama. I kod nadega naroda, osobito kod Dalma- 
tinaoa, tako se je uvelc (jama6no iz francuskoga) ozdo zabi)e2eno q. 
AM ved dio naroda romanskijeh, germansk^jeh a i slavenskijeh (prjje 
Husa) pomagali stt se sastav)aju£i vide slova za jedan glas ; to je 
bilo i kod nas. Ne mo^emo se sad upuStati u opis razli&itijeh orto- 
grafija Sto su kod nas vladale; premda bi se mogle porediti u 6e- 
tiri glavne grupe, hrvatsku, slavonsku, dalmatinsku, dubrovafiku, 
cqyet se ove daju joS da}e razdijeliti, dapaSe nye mnogo pi^aca 
koji nijesu od £e}e da Sto isprave ili od samovo|e mijenali ili do- 
davali Sto individualno. Dosta 6e biti ako kaiem, da je uopce od 
svijeh bila najbo|a dalmatinska, a najgora dul»rova£ka. 

Gaj kad je stupio da uredi ovakovi haos, isprva je god. 1830, 
kao gto smo pr^e kazali, htio samo nadariti svoje zein|ake (u naj- 
u2em smisju) ratijofialmjm pismom „poleg mudrolubneh, narodneh 
i prigospodarneh temelov i zrokov" ; te ih tako potaknuti na go- 
jene materinskoga jezika, ravnaju6i im put i oblakgavajudi im trud. 
AU u obrazlo2^u temg|& i onda je istaknao da bi se negovijem 
pravopisanem s jedne strane narod pribliiio Cesima i Po}acima, a 
s druge da bi velika korist bila, kad bi se i bli^na bra6a iz Sla- 
vonije, Dalmacije, Kranske, KoruSke pjedinili „vu ovem tak kore- 
n/osloyju jezika nadega, kak takaj izviSeAu i obja&enu zosebneh 
slovstvih naSeh prikladnem pravopisanu^ (str. 22). 

Tri je pravila Gaj sebi postavio kod toga svoga prvoga poku- 
§%ja: jedno, da za svaki glas bude samo jedno slovo; drugo, da 
slova ostanu pri istom zna&enu sto imaju u latinskom jeziku^ ; trece, 



^ Ne samo Gaj nego vecina Slaveoa opet ne paze na to da ni u 
latinskom jeziku, ni u romanskijem ni u germanskijem vrijednost slova 
c ne odgovara onoj sto ima kod Slavena, a ni slova h kao sto je 
kod nas. 



Digitized by LjOOQIC 



172 ^. soDMAm, 

da se za glasove kojijeh nema n latinskom jeziku iipotrel)e latinska 
slova gto mnSte glasove ongem najbliie i iz kojijeh se moi^e redi 
da su oni fiziologifiki i istoriiki potekli, te da Be \n\eie za razliku 
osobitijem znadma. Ovakovu ortogra^u koja se s ovoga tredega 
pravila zove i jest orffonifka, naSao je ye£ gotovn u Se&om jezika, 
te je naravno \l Aega na svoj primio. Po tome dakle iz ieSkoga 
prijedoSe ne same i^ i \ z^ nego (po prvoj ideji Qajevoj) i rf i ^, 
a za glajs I naSini znak sam Gaj dodajodi prostome I (itnKen po 
analogiji prema ^. Za glas 6, kao dto smo Ye6 kazali, ne miS]aSe 
da je potreban znak, jHremda pomine kao shodan tomu j^eSko t. 

Kod toga je, kao §to biva kod svega onoga 6to je noro, Gig na- 
basao na iiekoliko prigovora. Premda se novqem znakovima dtedjelo 
mnogo yremena i troSka kod dtampana (Gaj u istom djeln primjediile 
da se prema starijim ortografijama na 1 1 Stampanijeh taJbaka poStedaje 
jedan), ipak bide mu prigovoiili ne bez razloga da tako kod pisada 
nije, jer da za svaki znak treba najmaAe dangnbiti koliko i za c\jeIo 
slovo. Drugi je prigovor bio da se znacima kvari oblik atova, te kao 
da je Gaj to pripoznao kod t:? i ^ te ih zato god. 1835 u Danici odbacio 
a prema nima i / i ^. Prije Gaja (ali jama^o s tiva u sporazum}enii) 
uveo je ovu promjenu Venceslav Juraj Dunder §tampaja6i u Be6u 
Ka6i(5ev Razgovor ugodni, koji je doista izaSao na svget 1836 god., 
ali se po6eo gtampatt 1835 i to [Hije Gajeva ilanka o ortogra^i h 
Danici. Dander, kao Sto sam ka^e u predgovoru, primio je Gajeva 
slova, osim ona ietiri, a dodao jog 6 iz po^skoga^ Za ona £etiri 
glasa, ne bi|eM d, t, I, n znakom nego za nima piSe ;; a da se 
ovo ne izgovori napose, biJeM ga oStrim akcentom: rf/, ij, Ij^ nj. 

Kako je poznato, Gaj 1835 god. isprva izdaje Danicu sa starom 
hrvatskom ortografijom; istom u br. 10—12 objelodaftuje svoju 
novu u koju je primio Dunderova slova, i jo§ dodao ffj i e. Tijem 
je odstupio od jednoga glavnoga pravila, t. j. da prema jednome 
glasu bnde i jedno slovo ; istina da kod novoga bi|eSena slovom 
; pokazivalo se i genetifcno postane onijeh glasova i da znak ' nad 
/ nije dopuStao da se glasovi napose i^ovaraju ; ali se posl^e naSlo 
da je taj znak nespretan, te se je od god. 1838 izostavio. Tijem 
je postala velika mana, koja je cijelu sistemu pofcvarila jer je 
nestalo sigumosti u izgovaranu; to se osobito pok^Lzalo kod dj; 
i dan danaSni neki 6itiyu djevojka, nedjefa, gdje kao da je pisano 
devojka, nede^a, gde, a drugi (moiebiti i oni isti) m^(fa^ roden, 
kao medja, rodjen. Ne mogudi odrijeSiti taj uzao htjeli su ga isprva 



Digitized by LjOOQIC 



POGLBD NA ISTORUU NASh O&AMATIKB I LBKSIKOaRAPUB. 173 

prekinuti, pofitav|aJHd pravilo (n. pr. Babukid u gramatikama) da 
se dj BYHgda izgdyara kao d, aJi se tijem opet nastupalo na prave 
naka^, kakve bi bile kad bi se n. p. odjahali^ odjedriti, odj^knuH 
itd. iitalo odahatiy odedriti, odikntdi Kasnije neki po savjetu Vu- 
koYtt titLMfte pomod u gj (piSufi megj^f rogjen itd^^ 2l opet ^jcvojka^ 
gdje ltd.), ali i oto je Gaj isprva uveo za isti glas kao dj ob^iruii 
se samo na .^mologyu, pi^udi ga u onijem ryefeima gdje dpo^tBij% 
od' g, n. p. ne idamo u gjurgjevo, magjaVj magjaron, gjumbir, t. j. 
u tudijem rije^^ma nego i u naSoj mozgjani (!: fitokavski mozdam); 
te je> tijim postala somo jod jedna potegkcxia vi^e u piBanu, ae ob- 
htk^ajiidi ditline: I za bi|ei^ene glasa 6 avedoSe Dunder i Gaj dva 
nafema: ij\ <J, postaviyji Ka upotreblavane nejasno pravilo, „da se 
<5 ba pd&Btkii, sorediai i na kraju pisati mo2e, n. p. hid, re&, peS, 
priS6; if p^ko samo u sriedini i to onda, kada se izvadja iz kore-^ 
niloga slbva i, n. p.; bratja, svietja (!), pustjina (!)" (Dunder, razg. 
Hg. VII); i tijem se dakle nova smutia uvela. Najve^a se je ne- 
prifiika pokazala kod iisdavana starijeh pisaca koji su razlikovali ne 
samo- dj) tf od «if> 6, nego i Ijj nj od }, n. Tomu su htjeli izdayaoci 
doskoSiti tijem dto su ondje gdje se oni glasovi napose izgovaraju 
nmetali medtu mh apostrof: grafiiki nespretno, a istoriiki krivo, 
jer apostrof p(*azuje da je izostavjeno slovo, a ne d\}eli slovo od 
slova. Tijeift se je dakle pojavila neprilika da se novijem pisanem 
ne raadikuju ^ksovi kcye je dobro razlikovala i najgora starijaorto- 
grn^a, dubrovaSka. 

Eai^Ii smo da su G^j 1 di*ugi Ilirei, ako i ne izryekom odmah 
iz p6&etkai, prihvatili dtokavsM d^alekat kao osnovu op<iega knl- 
^evnc^a jezika, ali je i tu jedinstvo bilo zaprijeteno od razlike 
meitu ^padnijem, juznijem, isto6nijem go^vorom, te ne hiljedode ovu 
poteikoc^u odstcaniti, nego promisliSe je obid. Zato naumi Gaj uvesti 
joiS' jedno; slpvo iz 6eikoga alfabeta : e, koje bi zamijenilo staxoslo-^ 
remki f , te koje bi presto bilo svakome titati po svojem govoru: 
j, e'y& ^i Doduie patriotiina misao, koja bi mnogo pomogla k uje- 
dinenu naroda, da se je mogla izvr§iti! Ali protiv toga su i teore- 
ttifcki i praktifcki razlozi. Uvoditi slovo koje je svakome slobodno fiitati 
kako h66e, toi je slaziti i vra(5ati se s visokoga stepena fonograflfekoga 
pisnaa na simbolifeko, na ideografiftko; a moie li jednome piscubiti 
neiigodnijega osje<Sana od onoga da 6e se ono gto pi§e druk6ije 6itati 
n^o je on sam mislio kod pisaAa? Ta nije praktign^o kod pisana, 
jer pisac (koji god mu je materinski govor) nemoite $ korektno upo* 



Digitized by LjOOQIC 



174 p. BVDMANI, 

trebiti, ako ne poznaje teine|ito istoriju jezika ili dajbudi jedan 
drugi gOYor ; nije praktiino kod £ita6a, jer dajbudi onome koji bo6e 
da 6ita po jui^nom govoru ono slovo nimalo ne pomaSe pri fietvero- 
strukom izgovaraAu Sto se u onom govoru od nega traft. Ovoj se 
neprilici.htjelo tijeni doskofeiti fito se postavilo kao pravilo da se 
svagda kao fe izgovori '. Tijem bi bio doduSe jezik kfti^evm postao onaj 
idealni koji se nigdje ne govori ; jer bi se po tome pravilu kazalo fepo, 
dete, 6elo, sjejati itd. Sto zbi}a niko ne govori. Nakon male godina 
pofine se poznavati vrijednost ovijeh razloga: te tnnogi odbace e, i 
stanu pisati po ju^nom govoru, ali opet neki zamijene u svakom slu- 
6aju '( slovima ie, fito je jo§ gore. Ko se prvi ovakome kvarenu jezika 
oprrjeJiio, neznam; imam pred oiima samo pismo Vuka Stefanoviia 
V. Babukidu u Kolu IV, 72—79 (1846) i A. Kuzmanidu u Slayische 
Bibliothek, I, 90—96, i objavu u Be6u pisanu 28. oiojka 1850 i 
potpisanu od I. Kukujevicia, D. Demetera, I. MaJurani<5a, Vuka, V. 
Pacela, F. Miklo§i(5a, S. Pejakovida i D. Danifeida, a objelodanenu 
u Narodnijem Novinama 1850 br. 76 u kojoj su se svi sloMli „da 
se na onijem mjestima gdje su po ovome (jui&nome) naijefcju dva 
sloga (sillabe) piSe ije, a gdje je jedan slog, ondje da se pifie je 
ili e ili i kako gdje treba, n. p. bijelo, bfdifta, fnreSa, donio", i 
felanak B. Suleka u Nevenu 18&4, br. 2. Ovaj naS izvrsni poliistor, 
kojijem se na§ narod kao svojijem sinom di6i, premda je rodeni 
Slovak, isto kao Sto se nim di^ie naSi filolozi, natoraMsti, pravnici, 
istorici, publicisti kao da u nihovo kolo pripada, nabraja vei lijepu 
kitu pisaca koji su do onda e odbacih, ali je uprav najglavnjgu po- 
bjedu on sam ontjem ilankom odr^ao. 6rehota da uz lyepe i Aohve 
razloge Sto ovdje navodi ima i koji slabiji keji se uprav moie ka- 
zati doktrinami, kao Sto je onaj kad kaSe : da je juini govor sladS 
od ostalijeh, i to jer izgovara e dugo kao dvqglasae (diftonag), i 
kad ka^e da bi pisati svagda ie bilo nelogiiko. Cudno je Sto Stilek 
i mnogi drugi drie da treba e (dugo) izgovairati kaodiftonag le a 
ne kao dvije slovke ije; kao i ostalo Sto tu tvrdi: da bi trebalo 



^ „Naga namdra ovdd nije predpisivati yudem ^akone, kaka im^yu 
taj zabile^eni e u obdem i pro^tom razgovoru izgovarati, nek' ga^svaki 
izgovara kako mu drago; ali za.volju sioge ilirske potreboo jest ' d'a se n 
pismu jednako uvek e pise. Za modi vendar laglje upaziti^ gd6 se f 
pisati ima, dobro je barem u citanju pricicavati s^ < iifrski S ^astoino 
kao je izgovarati*. V. Babukic, osnova slovn. 3-^4. JDrskdije i bo)e 
u drugoj i trecoj gramatici. > 



Digitized by LjOOQIC 



POGIiBD NA ISTORUU NASB' G-RAMATIKB I LBKSIKOaRAFUB. 175 

razBkovatt onaj izgovor kakav je na jiigu (to jest ije po Vuku koji 
nije.bijLj 3 juga) od sjevernoga (to jest k diftonag); Sto bi i Crno- 
gom i HercegOYci izgovarali ie po uvjeravanu nekakvijeh |udi £ije 
U svjedQt^anstvo ye£e vrijedilo nego Vuka koji je bez najmane 
mmAe imao najbo|e tiho za poznavane takovijeh najtanijeh razlikosti* 
I kod toga moie l^ti. da mi se pustili zanijeti od spekulativnijeh 
teor\ja, > jer se i&sto misli na tal^fanski diftonag ie i u Sulekovu 
Slanku pamiAe se talijanska rijei pieno; ali bad onakovoga glasa 
u nage^i.je^iku nwna^; naSe ije u (vokativii) dtjeie glasi gotovo 
jed^ako kao ie u talijaniskom ariett, a kod ove rije£i ne6e zaista 
pastt nijediMHa ItaJijaneu na uiq da bi a aoj hilo mane od 6etiri 
sloga.: 

Podqd oyoga £lanka e &ye to vide i§66zava, ali ga jo§ nije sasvijem 
nestalo: oajviSe se uzdr^alo n gkoIsk^eiDd knigama; sialazi se iu 
Skolskoj knizi nadtampanbj ove godine. MjeSte neg& pide se obiino 
ie i ie pk) juSnom goyoru. 

Moie se donekle isporediti istofqa sloya e s istorijom yokala &to 
se pisao beiz potrebe iired r ti rijeftima krv, crkva, prst, tnrtav, rt, 
ricmn ltd; .Premda se nazad tisii^ gbdina u Indiji shvatalo da glas 
r moia faiti praYi yokal^ te . se takoyi r pisao poslije bez pomodi 
ikalnra yokala u 5e6kom Je^ku a i u naiemu (u knigama pisanijem 
dinlskQem a jo§ yiSe glagolskijein sloyima), ipak gotoyo syi nai§i 
pisdi iz proilijeh yjekoya mid}ahii da je pisati sk^ u kojeni ne bi 
bild dfogog Yokak nego r Ism Aeki yaryarizam i uyreda zakona 
ortoepiikijeh i ortografiikijeh- za koje se u ona yremena pseudokla- 
sicizma chribu) kao iizor latinski jezik. Pri tome sii ostali i Ilirci, 
te Graj i Dunder a za nima i ostali piSu pred oyakoyijem r yokal 
e bez ikakya- znaka (po staroj hryatskoj i slayonskoj artogra£ji), 
postav}ajiMii< kao poznieito piuyilo da se e jwed r \ joS jednijem kon- 
sdnantom ne-izgoyara i ne pazeti narije&ikao b^rba, perce, derviS, 
Hfsrcegavina u kojima se ono e i^goyara. 

Drugi su mjeSte e pisali a po staroj bosanskoj i dalmatinskoj i 
d!lbroyafcfebj ortograftji. To je najprvo uiinio naS slayni pjesnik I. 
Ma*urani(S u pryom broju Danice 18H7; poslije se spoznalo da je 
polnebno onaj nijemi yokal (bio e, bio a) bi|egiti teSkijem akcen- 
tom; all se \ei prije toga bio uyeo obifiaj izgoyarati drvi§, Hrce- 
ffdvind itd. Opet je Sulek u pryom broju Nevena 1854 udario na za- 



. ^^Najyeee mu se pribiiza dugo je a gen« pH mjSetd^ sa koje se n 
istom dlankn kriyo luiie da glasi mij^std. 



Digitized by LjOOQIC 



176 p. BTmuAxiy 

ludno pisane ovoga nijemoga vokak, a poslije Jagici n 1 breju kili- 
^evnika, te aopcie dan danaSni pi&u er Hi ^r samo oni koji piiu i e. 

Mjesto je ovdje da progovorimo i o slova h, jer i A^ot udes 
nije bio svagda jednak. Najprije nam tpeba primijetiti da, tse ovi- 
jem sloYom kod nas bi|eM posTe dnigi glas ne^o n ostall^m 
eyropskijem jezicima: na§e h nije iftema6ko> ni ktinsko h 7i6g6 bo)4 
odgGvara nemaikome eh, grfikome x? §panolskome /; te ^a 6esi i 
Pojaci pi§ii eft po nemaikome. Kod nai& ^ hij^ naSlo pcftrebno pi- 
sati ga dvjema dovima, te je to » jedne stwine ppato i d<Aro, 
s driige je ginenica da ga ve^ina Stokavaca n^ izgovara * navela 
mnoge do uyjerena da Be ne raa^tikuje od n0m&i)s&g& fc: S toga 
su ga slavonski pisci proSloga vijeka upotreb|avali uz vokale kao 
znak dtt|ine; a opet u naSe yrijeme ima vrijednijeh filologa koji 
isporeduju na§e A s latinskq^ kaiudi da je nadega nestalo a Sto- 
kavaea onako kao latinskoga u romanskijeh naroda^ 

Gaj i drugi Uirci pi§u6i iz po6etka na osnovikajkiB^Yfiisoga go- 
vora ludriaii su A u kBiievnom jeziku, sre£ni^' u tome od D. 
Obradoviiia i od Vuka (u prva vremema do 1336 god;) koji za onaj 
glas nijesu ni znali. I pro^jeh rfekova kao da vlada prava anar- 
hija kod upotrebJavaAa ovoga slova. Ved dd pofietka XYII vijeka' 
pisei gtokavd^ osim Dubroviana^ izostav|aju h, ali, Mo je gore, pi^ 
ga gdje mu nije mjesto. I Dird ne un^edode se sa6nvati od pro^ 
vincijalizama kajkavskijeh i slovenskijehy te do dana danaSir^a 
pi6e se jofi svagda hrdja^ hrMli ltd., dapa6e gratnatike ti&e kao 
pravilo da r (osim kod ri) ne smije Uti vokalno na po6etini rijeii 
nego da pred wm tareba izgovarati i pisati A. Na isti se ila6i»iivii'* 
klo u kni^evni jezik A u lahlcOy mehho, i joi se drSl^bez ob^ira 
na istoriju jezika i na dobar izgovor; S drugoga se po4S?te razloga 
pi§e A u kuditi: ovdje se odlu5ilo a priori da ovaj glagoi poBtaje 
od hud te da mu je pravi oUik onakovi ; do toga se n^i doSlo da 
mn se je, kao §to je trebalo, prije istoriiki naiiao pravi oblik i>a 
onda traJila etimolpgija. 

Gora je dteta bila za ra^tak kni^evnqga jes^ &to JDjirei ostar 
vivSi starinski oblik gen. pi. kajkavskoga pomisliSe dodati gtokav- 
skomu na kraj A. Novi nastavci na aA i ih jama5no su sa is^rva 



^ Nase se h moie isporediti same 9 latinskijem ch (o4 gr£koga x)) 
te bi ono bilo istinito kad bi Italijanci n. p. izgoVarall aria, maina 
prema latinskome charta, machina. 

• I Aekoliko {wSje kod sjevemiji^h gakavaea koji tzostavjajn svagda 
ovo bIovo u prezentu glagola hfijM. '^ >' ■ . -i 



Digitized by LjOOQIC 



f 



POGLBD NA ISTORIJU NA§E GfiAMATIKE I LEKSIKOORAPIJK. 177 

primili, jer su tako pisali Slavonci XVIII vijeka koji su po nemafe- 
kom tijem htjeli bi}e2iti da je a i i dugo. NaSao se je poslije i 
drugi razlog: da zbija Crnogorci i R(5ani (sami od Stokavaca) izgo- 
varaju ovo h. Kako su k tomu neki dodali kao tred razlog i eti- 
mologiju, n. p. Babuki(5\ ja ne razumijem i zato ne znam ni gto bih 
odgovorio. 

Protiv ovoga oblika mnogi su ustali, napoinenu(5u samo gorespo- 
menutu izjavu u Be6u 1850 godine gdje stoji: „Svi smo priznali, 
da A u samostavnijeh imena na kraju u rod. mnoi^. ne treba pi- 
sati, jer mu ondje po etimologiji ni po op(5enome narodnom govoru 
ni po starome slavenskom jeziku, ni po ostalijem dana§njijem jezi- 
cima slavensMjem nije injesta" i jo§ §to su o tome pisali F. Kure- 
lac, V. Pacel i V. Jagi(5 (u kniievniku 1866, 151—175) ali mu se 
na§lo i vrijednijeh branilaca, kao gto su Sulek i A. Veber. Prvi 
ga brani zato sto ga upotrebjavaju Crnogorci koji tobo^e „svagdje 
h izgovaraju gdje treba, kao nijedan drugi Stokavac", a Sto Du- 
brovcani koji nemaju h u gen. pi. „izostav}aju ga i u drugih riecih, 
gdje ga ide mjesto po etimologiji; n. p. pi§u nauditi, bim bih.^ 
Ne znam uprav kako je Sulek ovo mogao tvrditi ; onda je ved (po 
Vuku, srp. posl. XXII) bilo poznato da Crnogorci govore Idd, rdna, 
rom mj. hlad, hrana, hrom, a opet ne samo (udih nego i lanih 
gdje glasu h nema rajesta; a da naprotiv Dubrov6ani izgovaraju ga 
svud gdje god mu je mjesto; Sto se ti6e nauditi (Sulek va}da nije 
znao da i Crnogorci tako ka^u), tu A i ne ide, a bim u Dubrovniku 
niti se sad govori niti se nalazi u dubrovackijeh pisaca. S prak- 
tiCnijeh razloga brani Veber ah u svojoj Slovnici Hrvatskoj: „Bu- 
duc da je takov genitiv (jelena) mnogih rie6ih u pismu posve jednak 
genitivu singulara, to se sbog lagljega razumljenja slovu a dodaje 
jo§ h , . . Hercegovci neizgovaraju ga u genitivu plurala, pak toga 
se nafiina treba dr^ati i u knji^evnom jeziku." Tu bi dakle bilo 
h znak dujine kao i u nemafikom jeziku: kod toga se zaboravilo 
da na§e h nije latinsko h koje u romanskijem jezicima nema 
svoga glasa nego se pi§e samo radi istorickijeh razloga, a da opet 
i u nemafikom nije ba§ bila sredna ona idea (drugo je kad je ne- 
maCko h osnovano na istoriji jezika, kao n. p. zehn, vieh), Ovaj 
oblik koji najmane ima za se razloga, uzdriao se do dana danaS- 
nega kod velike manine. 



* Da se A radi etimologije pisati mora . . . Kolo, IV, 79. 

12 



Digitized by LjOOQIC 



178 p. BUDMANI, 

Prelazim sad na jedno od najglavnijih pitana koja dijele na§e 
kni^evnike u dva neprijate}ska okola, a to je, treba li kod pisana 
paziti vede na etimologiju ili na izgovor. §to o tome mislim javio 
sam u viSe prigodaS te se ne<5u upuStati sad u dugo o ovom pi- 
tanu, nego ga se samo dotaknuti. Osim etimologije i izgovora ima 
se u nekijem jeziciina (n. p. u francuskom, engleskom, a maiie 
opravdano u nemafekom) obzira i na tredu fiinenicu, na istoriju or- 
tografije, te pisci, ba§ i kad bi je htjeli dovesti na racijonalniji 
oblik, ne usuduju se dirati u gradu koja stoji od yjekova. Toga 
obzira nema u na§em jeziku, jer su Vuk 1815 god. s jedne strane, 
a Ilirci s druge strane prekinuli s tradicijama. NaSi stari uprav 
ne dr^ahu se u tome nikakva zakona ; vedinom pisahu foneticki, ta 
6esto i oni kojijem je namjera bila drSati se protivnoga nafeela. 
Vuk se odlu6i za fonetifeko pisane postaviv§i zakone na koje su 
doslije pristali svi oni §to piSu iirilicom. Ilirci, ugledavSi se i u 
tome u Cehe, prihvatiSe se etimologije, ali uop6e samo u tome 
Sto nemaju obzira na promjene §to bivaju kod konsonanata kad se 
sretaju u rijefei; ali se i u tome uda|i§e gdjekad od zakona, piguci 
n. p. sto, posten, gdje, pcela, Jo§ in spomenuti da su gdjekoji od 
Jubavi k etimologiji, etiiiiologiju vrijedali, piSu(5i tkoffa, tkomu, 

Uopde se mo^e red da se ortografija koleba do dana danaSnega 
izmedu krajnega etimologisana Kurelfieva koji (doduSe do§|edno) 
piSe 6to, pocten, kde, bcela i fonetike osnovane na individualnom 
(ne svagda dobrom) izgovaranu kojoj je glavni reprezentanat Augu- 
stinovi(5 Duro. Srednijem je putem htio udariti V. Jagii u svom 
gore hva}enom 61anku o pravopisu primajud fonetiftko pisane kao 
zakon osim slutaja kad one promjene konsonanata bivaju u dekli- 
naciji ili u konjugaciji i u slaganu rijefii. Ne pristadoSe svi na to, 
dapafee u drugom broju Kni^evnika odgovori A. Veber Jagi(5u ka^ci 
da je dosjednije u svakom sluCaju dr^ati se drugoga natela, Kod 
obadva 51anka mislim da je ovdje na mjestu neSto primijetiti. Jagid 
govored o francuskom jeziku ka^e da je dobro §to su Francuzi 
„pritezali uzde pravopisu, neka nebi sasvim poletio za izgovorom" ; 
ja mislim naprotiv da bi bo}e bilo kad bi kni^evni jezik pritegnuo 
uzde izgovoru, a to moie biti samo onda kad je kniievni jezik u 
pisanu prava slika narodnoga u izgovaranu, druk6ije narodni govor 
ostavjen sam sebi ide svojijem putem. Da zbi}a pisani jezik djela 
na govoreni, vidi se po tome §to se dogodilo u ovo 50 godina na 



^ U svojoj gramatici i u clanku pisana u Slovincu. 

Digitized by LjOOQIC 



POGLBD NA ISTORIJU NA^B GRAMATIKB I LBK8IK0GRAFUB.. 179 

Stetu jezika: u Veberovu clanku tvrdi se da se u ocinstvo fiuje t 
pred c, a da se razmditi drukfeije izgovara nego namditi; ja sam 
6uo jednoga poStenoga covjeka gdje se mu5i da izgovori sladko 
s d, a otci St; vedna na§e inteligencije govori covjectvo^ junactvo 
jer tako i pige. Pitam, jeli pravo i korisno htjeti preinafiiti, tobo^e 
ispraviti foneti6ke zakone §to su se kod naroda organicki razvili. 

Osim KurelSeve §kole koja se nije dugo dr^ala, treba nain spo- 
menuti onu koja je priznala posve Vukove fonetifike zakone, uzdr- 
2avaju6i latinski alfabet i prepisujuci drilsko h, ^, y, jb, h> Gaje- 
vim Cy gj, dz, Ij, nj. Koliko znam, najprije bi§e naStampane ovom 
ortografijom 6etiri sveske narodnijeh pjesama kod F. ^upana god. 
1848. Izmedu pisaca koji su se toga driali dosta de biti spomenuti 
D. Dani6i(5a; a izmedu gramafcika A. T. Brli(3a i moju. 

Vrijeme je da progovorim o najzadnoj reformi, kakva se pokuSala 
u akademifikom rjefeniku. Dani6i<5u kod obradivana rjecnika trebalo 
je da mo^e naznafeiti sigurno i bez ikakove sumne svaki glas; ali 
se to ba§ ne mo^e ne samo obifinom ortografijom nego ni onom kojom 
je sam Danifcid do onda pisao : stari pisci 6esto razlikuju Ij i nj od 
I i fly gj i dz dosta su nespretna slova; on se dakle povrati na 
prvu Gajevu ideu, ili (ako nije za nu znao) sretne se s Gajem u 
upotrebjavanu osobitoga jednoga slova za svaki glas. Tako on uvede 
Gajevo ^^ a s malom promjenom d (d) i I (I), 

Doslije je vrlo malo pisaca prionulo ovoj reformi (medu nima 
pominem A. Pavi&i i M. Va|avca), jedni jer drie da je obiCna or- 
tografija savrSena, te da joj ne treba ispravaka, drugi jer misle da 
nije dobro drmati u gradu utvrdenu ve(5 od 50 godina, trecii jer 
im se Aeka nova slova 6ine nespretna. Prvijem k onome Sto sam 
doslije kazao dodaciu rijefii Vukove, kojijem preporufiuje Kuzmani(5u 
Gajevu ortografiju: „Ako Vi za to ne primate zagreba6koga pravo- 
pisa Sto o6ekujete da se kakav bo^ pofine, onda imate sasvijem 
pravo i driite se tako ; ako li ga zato ne primate Sto ste radi s ti- 
jem danaSnijem svojijem da ostanete za svagda, onda bih Vam ja 
rekao da taj sadaSni odmah ostavite i zagrebafiki da primite". Dru- 
gijem bi se moglo odgovoriti da nigda nije kasno ispraviti nedo- 
statke kad god se to moie; a da opet 50 godina u iivotu naroda 
vrlo su kratka perijoda; i nima (5emo upraviti Vukove rije6i u 
istoj poslanici: „Pravopis nije najmana stvar u pisahu nikakvoga 
jezika, i koji govore da jest, oni najve(5u vrijednost u nemu nalaze, 
pa onako samo govore da bi se ostalo pri starome makar kako 
bio Flav, te2aJk i nesavrSen. Du^ost je dakle sviju spisate|a i kni- 



Digitized by LjOOQIC 



180 p. BTTOMAHI, 

ievnika, osobito u po(etku kAiievnosti, i zato starati se da 8e na- 
6ini i primi pravopis Sto je mogute lakSi i savrSeniji ili, najkrade 
redi, prema svojstvu jezika kojijera se piSe". Od tredijeh onijem 
kojijem je krivo da isti znak (0) kad je nad vokalima, akcenat je, 
a kad je nad n, zna5i omekdaie, mo2e se odgovoriti da je to isto 
ve(5 prije bilo kod 6, da u po|skom jeziku ima toga joS vecie, da u 
grfikom isti znak (') vrijedi za tri : spiritus tenuis, coronis, apostrof, 
a da kod svega toga ne javja se prakti5ki nikakve neprilike ; onijem 
kojijem je odved dugo i tanko f, mo^e se red da tu nema druge 
pomo(5i, ako ne ostavimo Gajevu sistemu uopfe, po kojoj samo I 
mo^e se uzeti (makar s kakvijem znakom) za oyaj glas, te da je 
Gajeva titulica 1830 god. moiebiti joS nespretnija; po|sko i (koje 
nije ni |ep§e od f) nemoie se uzeti, jer ima ve6 svoju vrijednost 
sasvijem suprotnu mekomu l Ako je vrijeme da i o tome reiem 
svoju, kaza(5u da ne treba traiiti manu kod } nego kod d, koje u 
gtampi ne da se svagda razlikovati od d; drugo je da ni ^ ni ^ 
ne odgovaraju ostaloj Gajevoj sistemi; prvo bi bilo na mjestu kad 
bi mjeSte 6 bilo i kao Sto ga je izprva htio uvesti Gaj, a ^ kad 
bi mjeSte c bilo k s kakovijem znakom. Prema poYorci c, 6, c tre- 
balo bi da ima slovo koje bi glasilo dz (dubrovafeko i cmogorsko), 
a koje bi dobilo iste znakove kao 6 i c zb, d i ^. Ali se tu htjelo 
jog jedno slovo, te je trebalo ili novo izmisliti ili primiti j ili a; 
s vrijednosti drukJijom od latinske. A i to je bilo protivno Gs^evoj 
sistemi. Steta, jer da je Daniii(i primio osobito slovo za dz, nebi 
mu palo na um pisati ga slovom c (!), i tako ne bi pomijeSao dvije 
rijefei i znafcena posve razlitita kod 3. car. 

3. 
U naSa vremena, u koja se toliko preko mjere piSe i Stampa, nije 
&udo §to su donekle |udi zaboravili da je najglavn^e kod jezika 
govor a istom zatijem da dolazi pisaiie, pa Sto gramatike i rje&nici 
vede se bave ortografijom nego ortoepijom. Kod naroda (n. p. kod 
Engleza i Francuza) kod kojijeh pismo ne upu6iye k dobrom izgo- 
varanu nego je ovo ostav}eno samoj tradiciji dogaSa se da se ne zna 
kako neke rijeti treba izgovarati, te da ih svaki izgovara kako 
hoce; tako n. p. u francuskijem rijefiima dot, fait i u nmogijem 
drugima neki izgovaraju krajni konsonanat a iieki ga izostav)ajn; 
ei u engleskijem rije6ima either, neither glasi na tri razlifiita na6ina. 
Da bismo vremenom i mi s krive ortografije mogli dodi do tako- 
vijeh neprilika, ve(5 smo kazali, a to nam doslye vei sigedofti zlo 



Digitized by LjOOQIC 



POOLED NA I8T0RIJU NASB ORAMATIKB I LBKSIKOORATUB. 181 

izgovarane glasova h i P. Ali ostaje joS neSto Sto i jest doduSe 
najmu6nije kod Mvoga govora, akcenatl S toga Sto je mufino, tre- 
balo bi bilo na ovo toliko vedu pomnu staviti, ali (2alibog harak- 
teristiSno kod naSega naroda !) zato je baS u obitnom govoru i naj- 
vede zanemareno. NaSi su stariji pisci ved poznali vrijednost akcenta, 
i mnogi su medu nima (vidi Danifiidev „Prilog za istoriju akcen- 
tuacije hrvatske ili srpske" u Radu XX') bi|e2ili ili dajbudi htjeli 
bi}eiiti akcente; proSloga je vijeka Italijanac Delia Bella u svom 
rjetniku (ako i ne svagda dobro) bi|e2io akcenat kod svake rije6i 
a u gramatici objavio neke zakone o akcentu koji ni dan danaSni 
nijesu izgubili svake vrijednosti. Vuk ^enijalnijem okom svojijem 
vidje koliko je preteJna nauka o akcentu, ali ne urnjede shvatiti i 
razumjeti sve potane razlike, te ostaje slava Daniiidu da je u tome 
najprvi pokazao pravi put. 

Ilirci na raskr§(5u triju govora ostaSe pri gtokavskome i kod ak- 
centa, kako se vidi po Babukidevoj najstarijoj gramatici, samo Sto 
u ovoj se ne razlikuju dva kratka akcenta (kao Sto i Vuk obifino 
onda nije razlikovao premda je za razliku znao); ne zna se zaSto 
Babuki<5 (kao i poslije nega Ma2urani(5) nije primio Vukove znakove 
nego je ostao pri Dellabellinijem. 

DaniSid u „maloj srpskoj gramatici" god. 1850 popravi Sto je krivo 
bilo kod Vukova bi}e2ena akcenata, pa od onda u izvrsnijem 61an- 
cima u „Slavische Bibliothek", u „Glasniku druStva srpske sloves- 
nosti", u Radu ove akademije postavi zakone o akcentu kod dekli- 
nacije i konjugacije. Grehota Sto Dani6i(5 ne htjede spoznati nigda 
razliku izmedu dugijeh slogova s jakijem akcentom i bez akcenta : 
kod osam}enijeh rijeSi to ne smeta, ali s toga mo^e biti neprilika 
kod proklitika i enklitika u govoru. 

A. Maiuranid u „Slovnici H^rvatskoj" (u Zagrebu prvi put 1859) 
najprvi objelodani preteini i vrlo interesantni zakon po kojemu se 
stariji, feikavski, akcenat mijena u noviji, Stokavski. 

A. T. Brli(5 u „Grammatik der illyrischen Sprache" (u Be6u 1854) 
pazedi na razliku na koju nije Danicic pazio uvede peti znak za 



^ Provincijalnome mijesanu glasova c i 6, ^ \ d nije krivica kod 
ortografije. 

* U sirem smisla ne samo podizane glasa kod vokala nego i ni- 
hova du}ina. 

' Osim onoga sto je Danidid pobrao ostaje jos mnogo toga sto bi 
korisno bilo iscrpsti. 



Digitized by LjOOQIC 



182 p. BUDMAMI, 

bileiene dugijeh slogova bez akcenta ; toga sam se znaka i ja dr^ao 
u svojoj ^Grammatica della lingua serbo-croata" (u Be6u 1867). 

PomenuvSi najglavnije kod istorije nauke o akcentu, izostay|am 
mnogo kojeSta Sto su na§i i tudinci (kao Masing, Brant a a naj- 
novije vrijeme Leskien) na torn po}u radili ; joS su spomena vrijedne 
u najnovije doba radne A. Pavicia i T. Mareti(5a. 

4. 

Medu osobinama koje su pr?o Lz kajkavskoga i 6akavskoga dija- 
lekta a poslije iz starijega jezika u gtokavski umijeSali Ilirci naj- 
glavnije su stariji oblici dat., instr., loc. pi. kod supstantiva i ad- 
jektiva. Ovi onako kao §to su izlo^eni u MaJuranitevoj i u Vebe- 
roYoj gramatici (koji su odbacili neke kajkavske oblike iz Babakideve) 
ostaju i dan danaSni uz ortografiju kao najznamenit\ji znakovi diobe 
na na§em kniievnom po|u. Druga strana po Vuku drM se novijih 
oblika (na ma)^ koje su Ilirci primili za dual i to ne sasma dobro, 
jer je star! nastavak u dualu kod onijeh pade^a za muSki i sredni 
rod bio oma a ne ima, 

Osim razdora na kni^evnom po|u, ima jog mnogo razloga s koji- 
jeh bi bo}e bilo da ovoga nema. Takovi kniJevni jezik nije drago 
nego danaSni iivi Stokavski dijalekat koji je opet naSaran davnijem 
(za nega) arhaizmima, te se u onakovom obliku niti sad igdje kod 
naroda govori niti se je prije govorio. Ako se joS od nekijeh &to- 
kavaea 6uje u Karlovd, na kolije, po gradovije, to su sporadi5ni 
arhaizmi i u istijem krajevima mnogo su obiCniji novi oblici na 
ma. A i kod samijeh (dajbudi ju^nijeh) 6akavaca ovi sve to viSe 
uzimju mah, a ved se pomajaju i kod Marulida. 

Za obranu starijih oblika ka^e se da su bo|i i s prakti^noga ob* 
zira, jer se tako medu sobom padeii ne mijeSaju. A jeli dodu§e to 
istina? Zar se Stokavci medu sobom te^e razumijevaju nego fiakavci 
i kajkavci? Zar nije lako svagda razumjeti §to piSe Vuk ili Da- 
ni6i(5? Nije li na protiv dosta 6esto stariji instrumental pi. muSkijeh 
imena, tijem §to mu je nastavak (negda y) sad isti kao nominativu 
pi., uzrok prave smutne, tako da se u gramatikama naSlo potrebno 
u6iti da mu se u tom slufeaju moie dodati jo§ m (!) i pisati n. p. 
prstim, Turcim? A i drugijeh se pogreSaka ovijem putem uvuklo: 
gramatike n. p. u6e da je kod fudi instr. pi. ludi; istina da se ta- 
kovi oblik nalazi u naSoj starijoj literaturi, kao gto se u 6oj naJazi 
i drugijeh pogreSaka, ali u noj ima i pravi oblik liidmu 



Digitized by LjOOQIC 



POOLED NA ISTORUU NASb GRAMATIKS I LBKSIKOGRAFIJIS. 183 

A kako (5emo izgovarati rijeSi s ovijem starijim oblicima? ko- 
jyem akcentom? Mnogi izgovaraju stariji loc. pL istijem akcentom 
kao gen. pL a to je bez sunme krivo. 

Hoiemo li dakle ostati pri takoj gramatici, kod koje ne mo2emo 
se 6uvati pogreSaka u pisanu i u govoru? 

F. Kurelac je u svojem pisanu joS da|e iSao, jer je htio uzdr- 
^ati ne samo starinski gen. pi. nego i jer je htio povratiti negdaSni 
dual i kod glagola. 

5. 

U prva vremena naSega preporoda (a i dan danaSni) mnogi ni- 
jesu htjeli razumjeti, da, po§to vedna na§ega naroda, ona bad koja 
je doslije uzdriala 6il i zdrav na§ jezik, iivi daleko od evropske 
kulture a mahina je k ovoj pristupala doslije samo preko tudijeh 
jezika, na§ narod ne mo2e imati rije6i za mnogo kojetega Sto se 
razvilo u zapadnoj Evropi, jer za ovo i ne zna. Piscima naufinijem 
6itati i govoriti, pa i misUti po tudijem jezicima, nije padalo na 
um da bi trebalo najprije nau5iti se misliti naSki, nego eijenahu 
da su posve svojoj dui^nosti zadovo}ili kad bi onakove misli objelo- 
danili naSijem ili dajbudi netuflijem rijecima. Kod prijevoda fran- 
cuskijeh romana i nematkijeh znanstvenijeh djela silovan je bio je- 
zik svojijem rijeCima predavati smjele^ metonimije iargona pariSki- 
jeh salona i uko6ene apstrakcije nema6koga znanstvenoga jezika, a 
i nematkijeh kancelarija. A kod svega toga trebalo je ostati pri 
nasemu i ne tra^iti iudega, S toga se doSlo na kovane novijeh 
rijeti, te je kovafca bilo mnogo a medu nima i vrlo ne\je§tijeh. A 
imali su kod toga i zao izgled nekijeh naSijeh starijih pisaca, a 
osobito leksikografa (locus a non lucendo) J. StuUi. I nade se neki 
JuraSid koji (poslije Vukova i Sulekova rjefenika !) napiSe talijansko- 
ilirski rjefenik po Stulidevu. Ali sre(5a Sto drugi naSi qefinici, ako i 
nijesu posve Sisti od one epidemi5ke bolesti purizma, ipak su mu 
donekle stali na put. 

Ako i jest leksikografija muSniji i nezahvalniji posao od grama- 
tike, te se je stoga na ovom polju mnogo mane izradilo nego na 
gramatikalnome, ipak se mogu s pohvalom pomenuti neke radne i 
prije Sulekova rjefinika, kao Sto su: I. Maiurani(5a i J. Uiareviia 
„n6ma6ko-ilirski slovar" (Zagreb 1842), Ma^uranidev rjeSnik uz 
Gunduli(5ev Osman, Drobnitev (izraden s pomodu A. Ma4urani(5a) 
„ilirsko-n6ma6ko-talianski rSfenik" (Be6 1846—49). 

Ali sve ove daleko nadmaSuje „n6ma6ko-hrvatski rfienik*" B. §u- 
leka. Ovo je djelo tako vjeSto, razunmo, bistro izradeno da se pu- 



Digitized by LjOOQIC 



184 p. BUDMANI, 

nijem pravom mo^emo diCiti, da takovo ili bo}e §to samo najglav- 
niji jezici u Evropi mogu pokazati. Grehota §to ovako izvrsno djelo 
(a drukfiije nije moglo ni biti) nije bez mana. Kratko(5a vremena, 
navajivane ondaSnijeh purista koji su htjeli pred svijetom ukazati 
da se naSijera jezikom bez tu3e pomodi mo^e sve izred (§to uprav 
nije ni kod jednoga jezika) usilovaSe pisca da primi ne posve 
opravdanijeh provincijalizama i da crpe iz drugijeh slavenskijeh 
jezika, kod 6ega se pisac nije svagda drJao zakona §to iSte narav 
na§ega jezika i danaSne stane naSe filologije, to jest da onakove 
rijeti promijene svoj tudi oblik na na§ narodni. I pisac je u pred- 
govoru pripoznao da bi sam htio nekoliko stvari popraviti kad bi 
mogao. Ve(5a je grehota §to je naSa literatura mnoge takove rijeci 
primila koje (5e mu6no biti iskorijeniti. 

Sulekov je rjeCnik postao uzor i vrelo rjefinicima koji su se po- 
slije pisali, te ih zato nedemo pominati. 

Osim glavnoga onoga djela Sulek se je bavio i osobitijem (spe- 
cijalnijem) o znanstvenom nazivju, o botanici, o hemiji. Amo spada 
i DeManov „r6cnik 166ni6koga nazivlja". 

Red je sad da refem koju i o akademifikom „rjeMku hrvatskoga 
ili srpskoga jezika". Danifiid, oprezan kako je bio, nije se htio 
upu§tati u ocjenu novijeh rijefii, nego je posve pravo pomislio da 
gradii treba traJiti s jedne strane u Mvom narodnom govoru, a 
s druge u onome §to nam se uzdr^alo od starijih vremena. Kod 
ovoga veliki broj primjera koristan je ne samo za poznavane zna- 
cena i upotreb}avana svake rijeci nego i za nezinu potvrdu i au- 
tentifinost, poSto na 2alost nam treba pripoznati da prije Vuka 
nemamo jednoga posve pouzdana pisca. 

Osim rje^nM, treba pomenuti s pohvalom medu onima koji su 
jezik od novijeh zlo kovanijeh rijeci tistili F. Kurelca koji se u 
mnogijem monografijama tijem, cesto dosta sredno, bavio. 

6. 
Dogavgi na kraj, obazrimo se jo§ jednom i vidje(5emo, da u ovo 
50 godina zbija smo dobili kni^evni jezik kojijem se pred Evropom 
diciti mo^emo. Ali mu jog gto fali ; jo§ je takav da se uprav nigdje 
ne govori. Velika je promjena na bo}e postala od 1835 god., u6i- 
nimo korak da}e, priraimo oblike pade^a kakvi su kod §tokavaca, i 
kni^evni jezik bice posve narodni ; primimo fonetiJku ortografiju, 
te i Srbijanci ne6e imati izgovora onda da ostaju pri svom istoi- 
nom dijalektu- Kad se to obistini, istom onda svi (5emo imati jedao 



Digitized by LjOOQIC 



POGLED NA MTORIJU NASB GRAMATIKB I LEKSIKOGRAPIJB. 185 

jedini kniievni jezik kojijem (5emo se dititi prema Englezima i 
Francuzima i Nijemcima, da smo se mi umjeli osloboditi 6d ptita 
koja na nihovu gtetu i sramotu jezik im ve^u. A svakako otistimo 
taj kniievni jezik od provincijalizama i od pogre§aka §to ga nagr- 
Juju. Cemu da pisemo vol, sokol a opet orao, imao? Jeli potreba 
pisati : Ja se ga bojim, kad moie biti da nijedan §tokavac tako ne 
govori, nego: Ja ga se bojim? ZaSto se pi§e jacji, visji, gorji, kad 
se tome protivi govor velike ve(5ine i istorij^ jezika? ZaSto se piSe 
a Jalibog u Zagrebu i govori: Vi ste dobar, Vi ste dobra, kad na- 
rod ka2e : Vi ste dobri, a istorija jezika to potvrduje ? razlozi §to 
je za ono naveo V. Pacel u prvom broju Vijenca, nijesu doista po- 
stali ja5i dan danaSni nego su onda bili. 

§to nas najve(5e kod ovoga smeta, to su uprav na§e mane : Jenost 
s koje nedemo da se trudimo mijenajuii ono na Sto smo naufini ; 
taStina s koje bismo se htjeli pokazati kao odrasli )udi medu kul- 
tumijem narodima, a ne kao djeca koju jo§ treba odgajati. A kao 
djeca 6esto se podnosimo i to kao razmaiena, premda nas doduSe 
doslije ni udes ni drugi narodi nijesu razmazili: kao takovi shva- 
tamo neprijate}em onoga koji u 6em druk6ije misli i koji nas kori. 
Da bi jo§ tu Sto treie bile, mrina jednoga dijela naroda prema 
drugome, ne mogu vjerovati, premda smo straSnijeh stvari u ove 
dane doMvJeli. Otresirao se svega toga; neka nam slovo bude* }ubav i 
napredak, a najveiu 6emo slavu iskazati Gajevoj uspomeni, ako uzi- 
demo stazom koju nam je on otvorio i savrSimo ono Sto je on poceo. 






Digitized by LjOOQIC 



Zoologlja i Hrrati. 



Citao u 9Jedniei matewtati^ko-prirodoMlovnoga razreda jugatlavenake akadewuje 

znanoiti i umjelnotti dne 5. prosinca 1885. 

PRAVI dLAN PROP. S. BbUSIKA. 

L 
Prije nego predoiim, gto su Hrvati madili na polja zoologije za 
ovo pol vieka od pneproda hrvatske knjiievnosti do danas, imao 
bih iztaknuti, §to je uradjeno kod nas i kako 8u se prije spome- 
nute dobe njegovale prirodne naoke u obde, a napose zoologija. 
Prvom se zadadom netrebam baviti, pogto su to neki dan ufiinili 
akademici dr. B. Snlek i dr. 6. Pilar, te njihoTO pripoYiedanje po- 
punjuje zanimive podatke, §to nam ih je takodjer ove godine podao 
dr. I. Kiseljak, i priobiiio ih je prof. J. Benigar.^ Prema tomn, Sto 
su nam ova gospoda pripoviedala, znamo, da u to doba nije bilo 
gOTora od kakvog predavanja zoologije kao posebne i samostalne 
znanosti, a gto se je onda od Mvotinjstva spominjalo, jedva bi mi 
danas zoologijom nazvali. Da uslied toga nije moglo biti kod nas 
hnratske zooloike knjige, to se vei razumieva, te ja mogu spome- 
nuti samo jedno djelo, u kojem nalazimo prve i najprimitiynije po- 
datke za na§u faunu, t. j. prirodni zemljopis Dalmacije, Sto ga 
izda Petar Nutrizio Grisogono god. 1780, dakako na talijanskom 
jeziku. Prva knjiga, ill kako bi mi danas rekli, prvo poglavje ote 
knjige opisuje divno naSe more jadransko, a na kraju poglavja, t 
j. od strane 36. do strane 46. govori o avotiryah, osobito o ribah, 
koje u njem prebivaju, te o niiih ^ivotinjah, dto ih osobito morski 



^ Osnutak i razvitak phys. cabineta na zagreb. gymnaslji. (Izvjesce 
kr. velike gymnasije u Zagrebu. Zagreb 1885) 

^ Notizie per servire alia storia naturale della Dalmazia raccolte 
dal signer Pietro Nutrizio Grisogono. Con V Aggiunta di un compeodio 
deir istoria civile del signer Giovanni Rossignoli dedicate a sua £c- 
cellenza Girolamo Sagredo Veneto senatore amplissimo. In Trevigi 
MDCCLXXX. 



Digitized by LjOOQIC 



J 



ZOOLOGUA I HRVATI. 187 

val izbacuje na plitke obale. Danas bi zlo profiao, tko bi nam podao 
toll mrSavi pregled bogate naSe faune hrvatskoga mora; all kad 
pomislimo, da je to pisano prije 105 godina, kad znamo, da je onda 
bilo yeoma malo zoologa po Europi, valja nam priznati, da je Gri- 
sogono prili5no dobro izpunio svojn zada(iu; paie zanimaju nas i 
danas podatci o nasukaqju uljegure (Physeter macrocephalus L.) 
kod Peleto blizu RogoMce n^aleko Sibenika, o ulovljenju riedke 
nezoane ribe god. 1763 nedaleko Trogira (po STOJ prilici yrst roda 
Trachypteros ill Lophotes), o morskom medjedu (Monachus albi- 
venter Bodd.=Phoca ili Pelagius monachus auctor.), koji je Ted 
onda sve to ijedji bivao, a najviSe da ih je jofi bilo yiditi po stra- 
nah dubrova&ke repnblike. 

Tu mi je spomenuti jednn hrvatsku zooloiku knjigu, t. j. djelee 
o njegovanja zebe od 36 stranica tiskann u Zagrebu god. 1798^ 
Pisac nije nigdje spomenut, nu kako nam syjedofti hrvatska bibli- 
grafija nafiega I. Kukuljevite (str. 176 br. 2044), ptiiar taj nije 
nitko drugi do sam grof Imbro Voikfi od Vojkovi<5a. Govorili 6to 
mu drago proti zasn^njiyanju ptica, to se neda pore<5i, da njego- 
vanje milih tih stvoroYa pokazuje uviek plemenitost duSe n onih, 
koji se tim bave, jer im je sluSanje milozvuftna pjevanja prava slast. 
Buino je same bilo, fito su prije, a negdje (ali daleko sve to manje 
i sada), sliepili ptice, da IjepSe pjevaju. Pisac u predgovoru kaie, da 
8U ga Ijubitelji pnka zaprosili, da tu svoju knji^cu na sviet izda, 
jer mnogi su, koji neznaju pticom baratati, drugi pako „od jala 
(ar y vu tom jal svoje mezto ima)", te necie pravu istinu uiiti. 
Ta pako mala knjiga sluM nam dokazom, kako su Hrvati onda viSe 
njege posvedvali domadm pticam nego danas, a valjda je kanarac 
tudjinac doma(iu zebu iztisnuo iz gospodskih ku6a, i napokon, da 
su Hrvati svakako i onda bili Ijudi dobra srca, a ne samo zlobni 
tudji 2andari, za kakove ih je eieli sviet driao. Ova knjiga ima 
deset diela, ili kako bi mi danas rekli poglavja; evo im naslova: 

„0d Kerletkih". 

„0d stohanya Finkov, znamenya nyegove dobrote vu izbiranyu, 
kak tulikaisse od Finkoveh noth"". 

„0d Szleplenya". 

„0d kakvoche kerme". 

„Kaksze z-Tichom, do vremena lovine baratati ima". 



^ Knisica od Baratanya z-Finki van dana po Jednom Finko-Lyabi- 
telu. Vu Zagrebu 1798. 



Digitized by LjOOQIC 



188 B. BRUSINA, 

„0(i dvorbe vu vremenu popevanya y na dalye". 

„0d opadavicze, all velikoga Betega". 

„0d kassla". 

„0d laksziranya". 

„0d ovussivenya, iliti Tekutih". 

Neznam, da li ima joS koje djelo, u kom je govora o hrvatskoj 
fauni, jer iialibog jo§ nemamo podpune, a kamo li strokovne hr- 
vatske bihliografije, pomo6u koje bi se 6oYJek mogao brzo izna6i. 

Nu ako me je, kako rekoh, razlaganje mojih kolega rieSilo duir 
nosti, da progovorim o stanju zoologije prije god. 1835., a to sva- 
kako valja nam priznati, da u nas niti je bilo, niti je moglo onda 
biti govora o zoolo^koj znanosti i zooMkom iztra^vanja ; n^o 
^alostno je, a nemogu ovcye nikako zatajiti, kako me boli i tiSti, 
gto je zoologija jo§ i danas n Hrvatskoj prava pepeljuga, jer slabo 
tko za nju hsg'e, slabo §to do nje dr2i. Ja sam s&m do^ivio AuiH' 
jcva, koji to najbolje potvrdjigu. Prije 15 god. izdao sam mala 
zoolo^ku radnju putem predbrojke; a neU moji prijatelj ponndio 
ju je od Sale tadanjemu nekomu velikomu dostojanstvenika grada 
Zagreba, nebi li se htio predbrojiti. „0d area rado, re6e, radi se 
same o njekoliko nov6i6a. 5em piSe knjiga^ ? malakologiji, glaaio 
je odgovor. „A fito je to?", pita opet taj gospodin moga prijatelja, 
koji mu je to najve^om pripravnoSdu protuma6io. Na to se dotiSni 
gospodin malko razsrdi, te mu zasieie: „ta ne(^te od mene bndaln 
Siniti; tko je taj ludov, koji o torn pifie"? Dobrifeina Sovjek nijc 
dakako mogao pojmiti veliku vriednost malakolog\je kao takove, 
kao Sto i za geologiju, nije znao, da mu 5itavi priliSni imutak nebi 
dotjecao za nabavu nebrojene malakoloike knjige, gto su ju obta- 
zovani narodi tiskom izdali. 

Drugi put odvjetnik, toli vjeSt svomu poslu, koli iestit i valjan 
Hrvat, nije mogao zatajiti svoje za5udjenje, da ima Ijudi, koji se 
6itav svoj viek ni6im drugim i nebave nego iztraiivai\jem pu^va, 
kukaca i slitne gamadi; nu priznavao je ipak, da (5e to neiemu ved 
biti, kad se u5enjaci i time bave, jer da i to u znanost spada, te 
bi zavrSio riecmi: znanost! znanost! baAt mu; nije bar premalo 
cienio ono, §to mu nije poznato bilo. Mogao bih ovdje navesti joS 
sjajnijih primjera; ali ti spadaju u poviest muzeja. 

To ne biva svuda tako. Kad je slavni njemafiki politifiar i priro- 
doslovac Rossmaessler putovao po Spanjolskoj, da ju pretraii sa 
malakoloi^ke strane, nakupovao je mnogo pu2eva na trgu, a poznato 
je, da se u ^panjolskoj na veliko trguje ovom ^vinom, te da se 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I HBVATI. 189 

torn trgovinom osobito 2enskinje bave. Ead je Rossmaessler stao 
prebirati samo pu^iie ciele i gotove kudce, to jest fiitava u§(5a, to 
su se iene ne malo u 5ado na§le; jer bila spu^alina ciela ili skr 
hana, jednako valja pui za hranu, taj „Sennor extranjero" ho(5e 
pako baS samo „ caracoles con boea entera". Da nebi pomislile, da 
je zbilja lad, Rossmaessler im kaie, kako on to netreba za hranu, 
ve6 ie mu puievi sMiti n znanstvene svrhe. Kad su to Spanjolke fcule, 
same su mu spremne pomogle prebirati gto valja, jer ih treba „para 
estudio", te je Rosamaessler poslje sam pisao: „vor dem Namen der 
Wissenschaft hat auch eine spanische Schneckenhandlerin Respekt''. 
Nn meni nije nimalo do Sale. Mo2e biti, da sam odabrao drastiike 
primjere, nu istiniti su svakako. — Daleko bih ja imao posegnuti, 
da koga uvjerim o velikoj vriednosti zooloi^kih znanosti, to mi nije 
dana§DJa zadada ; al opet nemogu propustiti, da ipak koju u kratko 
nere^em. Buduti bi pako moje vlastite rie5i slaba odziva na§le, 
to <5u Vam jednostavno navesti mnienje Ijudi od mene mnogo izkua- 
nijih, Ijudi od mene daleko ufcenijih. Evo n. p. kako je glasoviti 
prof. E. Haeckel zavrSio svoje uvodno predavanje, poSto je na dugo 
i Siroko razlagao smjer, obseg i veliku vriednost novije zoologije: 
^Zavrgujuti svoje razlaganje zada<ia i znamenitosti znanstvene zo- 
ologije izticai\jem njezina najviSega problema nadam se, da sam tim 
barem donjekle prikazao neizmjemu razvojnost i znamenitu budu(i- 
nost naSe mladjahne znanosti. PoSto Mvotiqjarstvo kao samostalna 
znanost jedva jedan i pol vieka jestvuje i pogto je najve^i diel toga 
vremena u djetinjoj 5ednosti preboravilo, neznajuiii za sile u njoj 
driemljuiie i neslute<S svoga uzvidenoga cilja, po6elo se je po&etkom 
nadega vieka pripravljati na viSi stupanj razvitka, sabiraju(i svoja 
cjelokupna uda, koja su se razvila u slu^bi drugih tudjih znanostih. 
Nego od kada je prije deset godina Charles Darwin (sad ih je da- 
kako ve(5 26) savio onu jedinstvenu svezu, koja u jedno cjelovito 
golemo tielo ve^e sve te na daleko razstavljene nauke, i odkada je 
tim mladjahnu tjelesinu preporodjene zoologije zadahnuo novim krep • 
kirn Mvotom, od onda se je neizmjerno razprostranio obzor i cilj 
ove naSe znanosti. Oda svuda vabi pregaoce i znanja 2edne radnike, 
a obe(5aje posvuda obilatu ^etvu. Makar i sve ostale ste6evine zo- 
ologije za niSta dr^ali, to bi joj njezina nerazriesiva sveza sa em- 
piricko'filozqfijskom antfopologijom pribavila §to se moJe vedu zna- 
menitost. MonistiCka filozofija budu(5nosti neie mo6i upravo zato biti 
bez poredjujudega Sivotinjarstva, i tako ce se iz sitne prezirane sje- 
menke zoologije razviti znanstveno stablo, koje 6e u bududnosti pri 



Digitized by LjOOQIC 



190 S. BRUSINA, 

mitt u svoj hlad sve ostale znanosti, te 6e sve, jedna vise drtiffa 
manje, morati hrane vaditi iz njegovih zila^^. — Prigovorit <5e se 
tomu, ta Haeckel je Darwinovac, pafce ved Darwinovac od samoga 
Darwina. To je istina; nego meni je dodati, da ima sljedbenika 
Haeckela, koji jog dalje idu od njega, ili kako bi nenM rekli, koji 
su pretjeraniji od samoga Haeckela. To u stvari a ma ba§ ni§ta 
ne mienja, ja nastojim, da se drMm §to ve^e objektivnosti, ja yisoko 
§tujem i cienim Darwina i Haeckela; znam za ideale, all neznam, 
niti neiu da znam za idole, te mogu uvjeriti, da u navedenih rie- 
6ih Haeckela nema nidta, §to nebi bilo podpuno opravdano i istinito. 
Ako je komu moie biti ipak nepo(iudno ime razvikanoga Haeckela, 
to 6a navesti riefci prof. Giebel-a, poznatoga antidarwinista, pak 
evo §to on veli za zoologiju: „Sto zoologiju obrazovani pak bos 
znanstveno obrazovani Ijudi zapostavljaju, tomu je uzrok samo ne- 
dostatno ili nikakovo poznavanje njezina visoka zadatka, naprednih 
rezultata i raznolika smjera njezine djelatnosti"-* — I opet (5e 
netko kazati: ima doduSe u torn ponefito istine, al Giebel je i 
zoolog, te je za svoju svakako liepu 1 vriednu znanost dakako za- 
uzet, svatko Ijubi svoje i 6esto zato precjenjuje. Da je zoologija 
najmanje vriedni dio Ijudskoga znanja, ja bi to rado i bez ikakvoga 
oklievanja priznao; ta barem u znanosti nema ili nebi smjelo biti 
aristokracije, sve su znanosti vriedne, sve za tim idu, da istinu pro- 
nadju, ili da se barem yjefinoj istini Sto vige primaknu; a ineni 
kao neznatnomu vojniku, koji niti je vojskovodja, niti (5e odluftiti 
sredu bitke, sve jedno je, jesam li vojnik malene i manje uvaiene, 
ili velike i jake vojske. Ali s jedne strane ho(5u uviek tamo biti, 
gdje vidim, da se istina i pravo viSe §tuje, a s druge strane, kad 
sve grane Ijudskoga znanja nisu sudno jednake, a hjeke mogu vifie, 
druge manje doprinieti za spoznaju vjeCnih zakona prirode: zaSto 
da mi zoolozi ne tra^imo svoje, kad ih toliko ima, koji nam ili iz 
neznanja, ili iz sebi(nosti ne6e da dadu §to nas ide? Ja 6u dakle 
zavrSiti ovaj mali ali nuMni zakret od glavne mi zadade pozivom 
u pomo(5 jednog od najvedh Mvuiih filozofa, i po svoj prilici prvog 
Mvuieg taljanskog filozofa Petra Siciliani-a, profesora filozofije na 



^ Biologische Studiea. Erstes Heft. Studien Uber Monere und andere 
Protisten, nebst einer Rede tiber Entwicklungsgang und Aufgabe der 
Zoologie. Leipzig 1870 str. XIX. 

^ Die Zoologie (Zeitschrift ftlr die gesammten Naturwissenschaften. 
Bd. 38, 1871 str. 442.) 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGIJA I HRVATI. 191 

sveufiiliStu u Bologni!^ Siciliani nije sliep sljedbenik Darwinove 
gkole, htio je da napiSe temeljitu psihologiju, kako sam pripovieda : 
„Nazad njekoliko vremena stao sam da piSem knjigu o modernoj 
psihologiji i razpravljao sam njezin najvredniji dio, koji po mom 
mnienju jest komparativna psihologija. Prema tomu, kako ja shva- 
dana tu granu teoreti6ne filozofije, bio sam prisiljen povratiti se na 
moje stare omiljele nauke, te u5initi velike pripravne studije u 
prirodnih naukah. Nu te studije, biljeike i svi oni nacrti, Sto su mi 
sluMli a komparativnom prou5anju psihologije, zaspaSe na pisaciem 
stolu i ne bih ih valjda uikad iz sna trgnuo, ^da moj mili i (uveni 
sudrug profesor De Meis, koga Stujem radi izvrstnih svojstava srca 
i luna, da se nije pojavio svojim novim djelom a 2ivotinjskih tipo- 
vih".* Siciliani je naime dobro uvidio, da bez fiziologije, bez mor- 
fologije nemo2e biti niti psihologije, te je godine i godine u6io, da 
si pribavi nuSdno zoolo^ko znanje; na bududi slabo \je§t eksperi- 
mentovanju, bacio je, kako sam eno naveo, sve na stran i yei je 
gotoYO naumio bio okaniti se toga posla i psihologije. Ali kad tamo, 
GamiUo De Meis profesor poviesti medicine na istom syeu6ili§tu, 
jedan od najveiih umova Italije, makar se slabo za njega kod ku(5e 
zna, a jo§ manje izvan Italije, (jer samo manjina mo^e veleume 
shvadati, a ozbiljan i triezan udenjak nigdje se sam ne nariva), De 
Meis, odlu5ni protivnik Darwinizma, izda god. 1872 i 1875 dvie 
knjige „I Tipi animali", u kojih pokuSa da osnuje morfologiju zo- 
oloSka osnovaim na idealisti5nom temelju. Bit de i ta dosta toga, 
8to se nede priznavati; nu to duboko promiSljeno i skroz izvomo 
djelo ima trajnu yriednost, te de ga vedina istom s vremenom do- 
voljno ocieniti. Ova De Meis-ova morfologija podala je pako spe- 



^ Tko je mogao predvidjeti, da, dok sam ja pocetkom prosinca 
prosle godine ovo govorio, na izmaku istoga mjeseca umre veliki taj 
mu2, kako ml pise plemenita njegova udova Oesira, u 53 god. zivota, 
u najboljem cvietu fizicne muzevnosti i dusevne djelatnosti. Nenadana 
njegova smrt potresla je cielu Italiju, koja je u njem izgubila jednoga 
od najumnijih svojih sinova. Bernard Perez u Parizu, Etnil Pacully u 
Njemackoj, Montero a Madridu, Berro u Montevideu i drugi spremaju 
se, da ociene i iztaknu velike zasluge Siciliana bilo kao filozofa, bilo kao 
pedagoga. Prijateiji, stovatelji i ucenjaci odluciii su postaviti mu dosto- 
jan Bpomenik. Ja du ovdje izraziti i^elju, da bi se sto prije nasao na- 
sinac, koji bi Lrvatski narod poblize upoznao s radom Siciliani-a, i 
8 naucnim blagom, sto ga dovjedanstvo ima njemu zahvaliti. 

* La critica nella Filosofia zoologica del XIX secolo. Napoli 1876 
Btr. XVU. 



Digitized by LjOOQIC 



192 8. BKUSINA, 

kolatiynoma filozofd Siciliani-n ono, Sto je dago tra^io, a sam mje 
bio vrstan izvesti, pak se je Sidliani pomotiu De Meis-ove knjige 
na novo na posao dao, te je napisao kao uvod za stoJu modemn 
psihologiju, koju je nakanio skoro izdati\ yc6 Bpomenuti kritifini 
priegled sustava filozofeke zoologije a devetnaestom vieka, a kojem 
prosudJQje sve sustave zoologa i filozofa nsSegg yieka. Imamo yige 
poviesti zoologije, n. p. od Blainville-a, Spix-a, Pouchet-a, Milne- 
Edwards-a, Quatrefiages-a, Carus-a, Hoefer-a ltd. ; na sve je to yiie 
manje puko pripoviedaiye napredka iiyotinjarstva^ do6im se Sid- 
liani-eyo djelo bayi poyiedda filozo^e zoologije. Mogu oydje joS do- 
dati, da djelo to nema danas premca, jer se u nijednog naroda nije 
nagao dragi janak, koji bi se bio dao ua toli teiak posao. Siciliani-^ya 
knjiga nebi imala biti nepoznata nijednomu filozofa, r^ao bi, ni- 
jednomu prayomu a(enjaka, koma je stalo do yiSih dljeya znanosti, 
koji ne samo da se znanoSda empiri£ki bayi, nego k tomu yalja ma 
znati i misliti i za&to se kojom granom znanosti bayi. Velika je 
samo gteta, gto je Siciliani-eyo djelo toli prepleteno talijanskimi 
neologizmi i lokalizmi, da ga osim rodjenih Talijana malo tko moie 
razumjeti'. Sidliani dakle sliedi doiyekle De Meis-a, pak eyo kako 
on sadi o zoologiji i zoolozih : „ Ako je istina, da syako doba, syaki 
yiek, rek bi, hode uprayo da riedi jedno pitanje, lako se razabire 
da jest, — ili bi imao biti poglayiti problem naSega yr^Bena posta- 
nak organi5kih yrsti. Makar i ponoyio isto yiSe pata, ho(hi da yed 
oydje o6itajem, da bi bez zoologi6ne znanosti bilo yrieme posyema 
izgubljeno, ne mislim pokagati riegiti, nego i samo hijeti postayiti 
koji drugi yeliki problem, dto je glayna zada6a naSega yremena, a 
toje: znanstyeno iztraiiyanje 6oyjeianstya, te racijonalni sostay so- 
dologije, s kojom stoji a uzkom sayeza dagi niz istorijskih pro- 
blema, ponajyiSe ono bla^eno pitanje sodjalno, kojim bayiti se isto 
je kao dr^ati 2eraya u rud". 



^ La Psicologla moderna fondata su le sdenze natural], e proposta 
come nuovo organo delle disdpline morali. Vol. I Psicologla compa- 
rata. Vol. II. Psicologia umana. 

* Istom novom godinom dopalo mi je ruku novo Sidlianieyo djelo 
„La Nuova Biologia** lani izdano, zato sam ga mogao samo na brzn 
ruku pregledati Drugi diel ove knjige „Esame Critico" nije drngo 
nego popunjeno i preradjeno izdanje vec spomenute knjige od g. 1877. 
Tu nema vise niti neologisma, niti lokalizma, forma pako dialoga ustnpiia 
je mjesto dotjeranomu sustavnomu obliku. To je djelo 42 knjiga 
serije talijanske internacijonalne biblioteke, te ce iislied toga valjda 
skoro ugledati svjetlo u englezkom, njemackom i francuzkom prieyoda. 



Digitized by LjOOQIC 



J 



200L0GHJA I HE'^ATl. 193 

„Nu nete se vele, a da se ne vidi, da prije historije ftovjeian- 
stva ide poviest zoologiSna; a prije Sovjeka da ide Mvotinja; da 
prije postanka i tvorbe plemena Ijudskih i naroda ide postanak i 
tvorba iivotinjskih vrsti? Dakle problem ovoga vieka je i problem 
historijski i socijalni ; a ja ne kaiem, da nije. Ab opa^am, da isti 
sadriavajudi neodoljivo zooloiki problem, ovaj zadnji radi racijo- 
nalne nu^de ide pred prvim, a i golobradi djefiak znao bi opaziti, 
da pod krovom i prije krova jest i mora biti nje§to, fito zovemo 
prizemlje, osnova, temelj. I tada dalnje posljedice same naravski 
sliede, te netreba dalje govoriti". 

„Ako je to istina, tada svatko raznmie, da knjiga, kojom se na- 
stoji pokazati historiju i kritiku problema, o kojem je govor, jest 
i mora biti od velike vainosti. I jest od velike va^nosti ne samo 
za prirodoslovce — za one barem, kojim svaka iskra sinteze nije 
ono, §to je dim za o6i — nego i za gojitelje moralnih nauka, koji 
nastoje pronaii 6vrst prielazni most izmedju psihologifinoga i fizi6- 
noga svieta. Od velike pako vainosti ima biti i radi drugoga raz- 
loga, a taj je : §to se u ovoj knjizi dokazuje, kako poglaviti smje- 
rovi i sve bitne teorije, §to su mogude u podrufiju spekulativne 
zoologije, danas su se ve(5 logiftno razvile i dovrSile svaka u svojih 
granica". 

„Tkogod (5e me sav zaCudjen zapitati 6itaju(5i naslov ove knjige: 
A Sto, zar se i ti razumieS u te stvari? — Tko tako pita, nezna, 
da temeljni i pozitivni dio teoretifine filozofije jest i mora biti oso- 
bito zoologitna filozofija. Neka mi ne kaiu, da je malo filozofa, 
koji tom govore, a jo§ manje onih, koji dobro govore ; jer to samo 
dokazuje, da ovaj dio filozofije nije hrana za svaki ^eludac, niti 
kruh za sva6ije zube, i da zahtieva dugo pripravljanje u tehniCkih 
nauka, §to je dosta mu6no i dosadno. Lotze, Hartmann, Littre, Mur- 
phy, Bain, Lewes, Spencer jesu filozofi velike vriednosti, ama znadu 
toliko prirodnih nauk4, koliko moJe znati titava akademija 
uCenjaka. Ali opet neka mi nekaJu, da prirodoslovci ni malo ne 
mare za filozofiju, jer nespominju(5i mrtve, izpu§taju6i i Lamarck-e, i 
Serres-e, i Cuvier-e, i GeoflEroy-e, i Agassiz-e, poznato je, da su 
Vogt, Wagner, Virchow, Darwin, Hackel i toliki drugi pisali a i 
sada pi§u djela spekulativne naravi tolike vriednosti, da bi se i 
najbolji filozofi njimi difiili. 

Nitko dakle neka se neSudi, da sam i ja potroSio dosta ulja za 
M2ak i titave nodi prebdio u tih naukah, u kojih su mi bill ufiitelji u 
Napu^ju medju ostalimi (astni Delle Ghiaje zadi\jih godina svoga 

13 

Digitized by LjOOQIC 



194 S. BBUBINA, 

2ivota; u Pisi Savi, Matteucci, Puccinotti, Meneghini i drugi ne 

manje glasoviti ; u Fiorenci, Pacini, Bufalini, Schiif A to 

sam ja a6inio dok su drugi 2vakali veiemjicu i paveiernjicu i na- 
sladjivali se skolastikom i svetimi od" ! ^ 

II. 

Ja sam u mojoj razpravi „jedan decenium na§e zooloike litera- 
ture", t. j. od otvorenja akademije znanosti i ustrojstva narodnoga 
muzeja god. 1867 do kraja god. 1877, obSimo razlagao, Sto sve 
spada u krug naSe zoolo^ke literature,' t. j. ne samo ono, Sto su 
Slovenci, Hrvati i Srbi izradili na polju naSe faune, te izdali u 
naSem ili makar kojem tudjem jeziku, nego isto tako i ono veliko 
mno^tvo radnja, Sto su tudjinci izdali o naSih stvarih, te sam, kako 
je poznato, za ono desetak godina pobiljeMo niSta manje nego 232 
radnje, premda nisam za onda naveo slovenske, hrvatske i srbske. 
Tu druge osnove ne moie biti, te (5u se ja i u budute dr^ati su- 
stava tamo zasnovana; jer hrvatski faunista ne mo2e iztra^ivati svoju 
u^u domovinu, a da se ne obazire na cieli slavenski jug. Na to has 
sile ne samo etnografsM razlozi, 6to ih makar krivo sliede jos i 
danas prirodoznanci drugih naroda, nego sile nas joS i sand pri- 
rodni odnoSaji naSe siije domovine; te (5u ja, budem li Mv, cim 
mine drugi decenium (1877—1887), priobiiti naSim strukovnjakom 
sve, Sto su tudjinci uradili na polju naSe faune, pak (5e se viditi, za 
koliko su oni viSe radili nego mi. Naravno daleko viSe ih ima, 
raznih su susjednih nam naroda, viSe imadu sredstva i bolje ob- 
skrbljenih zavoda. Ele mi se tu baS nudja prilika, da koju progo- 
vorim o osnutku, o napredku, te o sadanjem stanju zoolo2koga 
muzeja. To su medjutim ovih dana donjekle, t. j. u koliko se drugih 
odjela ti6e, u^inili vriedni sudrugovi akademici prof. §. Ljubic i 
dr. Gj. Pilar, zato ne(5u sada o tom niSta progovoriti, jer <5u i to 
uCiniti, kako se nadam u svoje vrieme sine ira et studio, ja 6u 
svome narodu o tom podati podpun i obrazloSen raSun. 

Ovdje mi je dakle stegnuti se li na to, da izpitujem, Sto je sve 
uradjeno za zoologiju kod Hrvata od dobe prieporoda knjiievnosti, 
a upravo ovo ogranifeenje zadavalo mi je najvede muke bilo sa 
znanstvenih, bilo sa domoljubnih razloga. Nenaravna je dielba srb- 
ske od hrvatske knjige ; ali koja korist, kad tako biti mora ; vidimo 
bo, da danomice mnogo toga biva, Sto je po sve nenaravno. 

^ La critica nella Filosofia zoologica ltd. str. III. i XI. 

» Rad jugosl. akad. kn LII. Zagreb 1880 str. 224—26 (37—39). 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I HRVATI. 195 

Prema tomu u okvir ovoga moga pregleda spadaju sve radnje 
Hrvata i Pohrvadana bez obzira na to jesu li pisane hrvatski ili u 
tudjem jeziku, nadalje i bez obzira jesu li njimi doprinieli k pozna- 
vanju faune vlastite domovine ili tudjih krajeva. Uzeo sam pako 
ovamo nekoje, §to su ih pisali doma6i Srbi, n. p. SebiSanovid, Medid, 
Katurii, one naime njihove radnje, koje su tiskane latinicom ili u 
tudjem jeziku, docim sam izkljufiio sve one, koje su izdane cirili- 
com, makar razpravljale hrvatske stvari. a tiskane bile na hrvat- 
skom zemljiStu, kao §to. n. p. Dimidevu radnju: popis zoologiCko- 
botanicke zbirke u dolnjo karlovaSkom programu od god. 1856, ili 
y^ivanoviievu razpravu : o sparivanju i oplodjivanju Hvotinja u ob6e, 
a osobito o partenogenezi u p6ela, od god. 1880 itd. Nede se valjda 
nitko tuditi mojoj opreznosti, kad znamo, kako smo i jedni i drugi 
osjetljivi, kako smo ne razboriti, kako siuo svi pravi pravcati Sla- 
veni, koji se jo§ nisu uvjerili, da nas samo sloga spasiti moJe. 
Jednako zato nisara se obazirao na liepe radnje vrlo zasMnoga 
Hrvata iz primorskoga Bribira J. Pan6i(5a, koji je izdao liepo fcislo 
priloga za faunu Srbije. S druge strane nisam opet smio zanemariti 
rad prijatelja Sto§i(5a otea, jer premda nije napisao ni§ta hrvatski, 
a izdao skoro sve u Trstu, al on je stariiiom iz Bosne ponosne 
i Like, rodjen na Rieci, nije nikada zatajio svojega porekla, a nje- 
gove se radnje poglavito vrte oko izpitivanja jadranskoga mora i 
hrvatskoga Primorja. Gdje je otac, tamo ima biti sin; zato sam 
uvrstio u naSu biblografiju i razprave Sto§i(5a sina. 

Mnogobrojne radnje Doderleina, Vlakovida i Molina uvrstio sam 
takodjer u bibliografski popis. Dubrovfianin Pero Doderlein, ro- 
djen 2 veljafe 1810, osim §to je tri godine bio asistentom i su- 
plentom na sveucili§tu u Padovi, ve(5 45 godina sluS, prije kao 
profesor sveufiiliSta u Modeni, sada pako u Palenuu. Dakako, da 
mu je du2nost iztraiivanje talijanske faune i gee, te je izdao pre- 
krasnih radnja za geologiju i paleontologiju, za ihtiologiju i omi- 
tologiju Italije, al su osobito neke njegove radnje i za nas veoma 
znamenite. Doderlein je poglavito ihtiolog, kao takav priznat je on 
strukovnjak ne samo u Italiji, ved je on jedan od tuvenijih ^ivu(5ih 
ihtiologa u obie. Njegove pako mnoge radnje o ribah sredozemnoga 
mora, medju kojimi prvo mjesto zauzimlje joS nedogotovljen ihtio- 
loiki priruJinik sredozemnoga mora, valja isto tako za obiu znanost, 
kako valja za Talijane i za Hrvate, budud jadransko more ima 
dakako sa sredozemnim istovietnu faunu. 



Digitized by LjOOQIC 



196 8. BRtTSINA, 

Zadranin dr. Rafo Molin bio je viSe godina profesorom na pa- 
dovanskom sveufcilifitu, poslje neko vrieme i na beftkom sveufclifitu, 
a neg^je jog u Be(u 2ivi. On je stekao liepo ime kao zoolog, i to 
ne toliko kao ihtiolog, kao fito kao elmintolog. Dakako da je i 
Molin najviSe proufiavao crvo utrobnjake osobito kitmenjaka, a po- 
najpa6e riba jadranskoga mora; ali ako uzmemo na um, da 6e se 
skoro sve one vrsti crva na(5i i kao utrobnjaci iivotinja iz naSih 
krajeva; kad znamo, da osobito utrobnjaci, §to ih je on obreo a 
riba jadranskoga mora, spadaju isto tako na talijansku, kao §to i 
na hrvatsku faunu: onda nam je priznati, da makar se Molin ne 
osjeia Hrvatom, to mi moramo smatrati njegov rad ilustracijom 
naSe faune. Kad sam djakovao na be£kom sveu5iligtu, na§ao sam se 
skoro danomice u krugu beSkih prirodoslovaca, te me jedan, viSe 
neznam koji, popitao za moga zemljaka prof. MoUna i izjavio mi, 
da im taj Talijan nije nimalo podudan; ove godine pako, kad sam 
se starao, da saznam za Molinove radnje, pisaU su mi iz Padove, da 
on nije iza god. 1864 niSta viSe izdao u Italiji, jer „scapp6 in Au- 
stria cogli austriaci". Nisam to zlorad naveo, nego upravo bolnim 
srcem, nebi li se moji Zadrani osviestili i prionuli tamo, gdje ih 
prirodni zakoni i bududnost upuduju. 

Nadalje uzeo sam i radnje starogradjanina Ivana Pavla Vlako- 
vi6a. Rodio se je god. 1825, uftio je gimnazijalne nauke u Spljetu 
i u Zadru, medicinu pako u Be6u, gdje je postao asistentom za 
anatomiju i fiziologiju. God. 1852 imenovan bi profesorom anato- 
mije na padovanskom sveu6ili§tu, gdje se i sada nalazi. Vlakovii 
je po koju radnju izveo skupa sa M. Vintschgau-om profesorom 
fiziologije na sveu6ili§tu u Innsbruck-u. Fiziologija, po naravi svojoj 
kao ob(5a i eksperimentalna znanost, ne mo2e se priljubiti kraju, 
gdje se njeguje, kao §to faunistika, nu ja sam ipak ovamo uzeo i 
Vlakoviiev rad, jer je i on naSe gore list, jer valja da se znade 
§togod su Hrvati privriedili znanosti. 

Pribrojio sam ovamo i pomanje zoolo^ke priloge pokojnoga za- 
6astnoga 61ana naSe akademijedr. R. Visiani-a rodom Sibendanina, 
glasovitoga profesora botanike i ravnatelja botaniJJkoga vrta pado- 
vanskoga sveuCiliSta. Naveo sam takodjer ono malo, Sto je napisao 
pokojni Matija Botteri iz Hvara, bivSi profesor u Orizabi u Mek- 
siku, koji bi ne dvojbeno postao vrlo znamenit prirodoslovac, da 
mu se je prilika nudjala, budud je bio vrlo darovit 6ovjek. 

Nije mi pako poznato, jeli je prirodoslovac dr. Antun Keller iz 
Zadra, profesor padovanskoga sveu6ili§ta, izdao koju zoolo2ku radqju. 



Digitized by LjOOQIC 



2SOOLOGUA I HBVATI. 197 

Ima nadalje jog njekoliko razprava, §to su ih tadjinci napisali, 
dok su kod nas boravili. Te 8U radnje kod nas postale, kod nas 
su tiskane: tko ie dakle pravedan tvrditi, da ih nesipiemo ubro- 
jiti u naSe? Hrvati su na koncu i viSe i bolje radnje posvetili 
tudjemu svietu, nego §to su tudjinci za nas uradili. — Ovamo po 
torn spadaju n. p. radnja dr. V. Grabera, sada profesora zoologije 
na sveufcilifitu u 6emovicah, izdana dok je bio profesorom vinko- 
va6ke gimnazije. Isto tako tu idu prilozi Hinterwalder-a, La Motte-a, 
Louna i Pregel-a. 

Napokon bilo mi je ovamo pribrojiti i ono malo razprava, Sto 
su ih Steindachner i Vintschgau izradili u druitvu naSih strukov- 
njaka, a i radnje kod nas tiskane od Ijudih hrvatskoga porekla, 
pa makar se sami ne6e smatrati Hrvatima, kao §to n. p. Fabrovi(i. 

Ye6 sam jednom dokazao, da je paleozoologija cjelovit diel zoo- 
logije/ zato ne treba mi ovdje opravdavati, §to sam uzeo radnje 
Doderleina, Gasperini-a, Gorjanovi(5-a, Molina, Pilara itd. 

Isto tako nebi mi trebalo izjaviti, da sam uvrstio u moj biblio- 
grafeki popis na kraju razprave sve one radnje, koje su izdane: 

1. u izvje§(5ih srednjih zavoda Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 

2. u „Knji2evniku", 

3. u „Badu jugoslavenske akademije, premda netrebam istom do- 
kazivati, da u ovih publikacijah, gdje bi se imale priobdti samo 
izYorne razprave, ima i takovih, koje ba§ nisu nimalo izvorne. Da- 
kako da nevalja s uma smetnuti, prvo, da nema kod nas takovih 
6asopisa, u kojih bi mogle izadi i takove radnje. Drugo, da ako 
nalazimo sliftnih primiera u publikacijah te ruke u veiih naroda, 
ne valja to. toliko ba§ u nas kuditi, osobito ako je pisac napisao 
dobru stvar, a nije mu bila svrha neSsta. Velika je n. p. nevolja, 
da mi nemamo 6asopisa srednje laike, n. p. izmedju „Vienca" i 
„Bada" ! Koliko toga ima, Sto je — recimo — preufieno pisano za 
„Vienac" i slifene Sasopise, a opet nije za akademiJki „Rad"? Nije 
li danas nuSdnije naSemu narodu i inteligenciji drobiti rezultate 
prirodiiih znanosti, nego li mu podavati strogo ufiene razprave, §to 
ih ne moie razumjeti? — Napokon uzeo sam po njekoliko fclanaka, 
u kojih ima izvorna gradiva za hrvatsku zoologiju, iz zadarskoga 
beletristi6ko-ekonomi6koga lista od god. 1845—47 „La Dalmazia", 
iz „Vienca", iz „§umarskoga lista", iz „Viestnika arkeologifikoga 
druitva", te iz „Hrvatskoga uftitelja". 






1 Rad jagosl akad. kn LIl. Zagreb 1880 str. 220 (33). 

Digitized by LjOOQIC 



198 S. BRU8IKA, 

Po§to 8am pako naveo sve Sto sam pribirao za ovu moju biblio- 
grafiju, valja mi jo§ kazati, koje stvari nisam uvrstio u bibliograf- 
ski popis, i za§to sam tako u&inio. Da nisn naime tehniike za- 
preke na put stale, t. j. da su na^e biblioteke podpune barem za 
hrvatsku literaturu — kao Sto nisu — a da su po strukah ve6 ure- 
djeni katalozi, nebi ja htio izpustiti — kao fito jesam — zooloJke 
knjige za mlade^, a jo§ mauje one za gospodarstvenu zoologiju, 
jer je i tu nadi koje zmo za hrvatsku faunu, za terminologiju, za 
nomenklaturu itd. Tko 6e pako mod povud stroge medje izmedju 
jedne i druge vrsti knjiga? Tko moie u svakom slufiaju tako do- 
sljedan biti? Namjera mi je s vremenom popuniti ovu radnju toli 
srbskom i slovenskom naufcnom i poufinom literaturom, koli i hr- 
vatskom literaturom za djecu i za zoolo^ku ekonomiju; jo§ 6e mi 
miUje biti, ho(5e li drugi naSinac latiti se toga posla. Starije knjige 
zoolo^ko-gospodarstvene struke pobilje^ene su u bibliografija VaJen- 
tinelli-a, Kukuljevi(5a , Gaja itd., a novije knjige te ruke Bla^e- 
kovi(5a, Hajdinjaka, Klai(5a, Kuftenjaka, Kuralta, Russia, Tomi(5a, 
Ubla, Vichodila, Vrbanca itd. na(5i je u popisih zagrebafikih knji- 
£ara. Isto tako su ondje popisani spisi za mlade^, medju kojimi 
su svakako spomena vriedne knjige sa slikami, §to su ih izdale 
knji^are F. 2upana i Hartmana, a tekst priredili Modec, Mar^ik itd. 

m. 

Zoologija bje uvedena kao poseban predmet na naSih srednjih 
zavodih tek, onda kad se je to uSinilo za sve skole monarhije; 
prema tomu sastavljale su se i knjige. Prvu zoologiju te ruke od 
god. 1856 imamo zahvaliti vriednomu . Hrvatu Josipu Accurti-u, 
sada profesoru c. kr. trgovacke i nauti6ke akademije u Trstu; 
prevod je to knjige Pokornoga, koga nisam medjutim mogao nigdje 
dobiti na ogled, kao §to niti druge neke §kolske knjige, za koje 
nisam mogao pravo niti naslova saznati, i upravo uslied toga ne 
mogu jamfeiti, da 6e na kraju dodani bibliografski popis u ohie 
biti podpun. 

Od §kolskih knjiga ote dobe spomenuti mi je onu, koja je izdana 
pod jednostavnim naslovom „Naravopisje" za porabu ginmazija, od 
koje preko polovina knjige zaprema zoolo^ki diel t. j. od str. 4 
do str. 65, i to zato, jer premda ka^e: „Covjek je tako ustrojen, 
da izpravljeno hodi, i akoprem ga u (5utih, snagi i btoini mnoge 
^ivotinje nadkriljuju, zato ga ipak um, razum, sv6st, slobodna volja, 
sposobnost govoriti i izobrazit se uznose nada sve iivotinjsko car- 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I HBVATI. 199 

Btvo" — ipak vrsta fiovjeka u prvi razdiel t. j. sisavaca, i prvi „red" 
naime dvonoga i dvoruka, te veli: U ovaj „red" spadaju: 6ov§k, 
majmun (opica) i maki". Takovo je shva(5anje jedino i podpuno 
znanstveno opravdano, docim se danas ho(5e od toga odstupiti. Ta 
je Skolska knjiga izdana god. 1850, dakle punih devet godina prije 
nego se je Darwin pojavio prvom svojom knjigom o postanku vrsti, 
to straSilo svih siromaSnih duhova, koji nisu vidili niti korice Dar- 
winovih djela. Kod nas se je za Darwina istom mnogo kasnije 6ulo, 
te se upravo u novije vrieme naSla visoka, ali i Suplja glava, koja 
je zahtievala, da se sMbeno izkljufci iz hrvatskih skolskih zoologija 
6o\jek, i ono malo §to tamo ima o anatomiji fcovjefiega tiela. Mi 
mu5imo danas u naSih gkolah drobnu djecu, mladic^e a i zreliju 
mladeJ; godine i godine niStetnimi predmeti, ili takovimi predmeti, 
kojim je vrielinost viSe nego problematitna, §to gore, u6i se i ne- 
istina; ali ustrojstvo 6ovje6ega tiela (§to bi ga ponajprije imali 
ufciti poznavati, ako ne za drugo, a to barem radi vlastita zdravlja, 
radi zdravlja svoje djece), skroz je zanemareno. „Curandum est, 
ut sit mens sana in corpore sano"; ali kako da se Covjek Suva, 
kako da se bolesti kloni, kad o svom tiela niSta nezna, a samo 
vladaoci i veliki bogataSi mogu imati uviek uza se osobnoga lie6- 
nika. Nebi se imalo nikada zaboraviti na onu Ciceronovu: „ Homines 
ad deos nulla re propius accedunt, quam salutem hominibus dando". 

Za ni2e razrede srednjih zavoda ima viSe izdanja valjane zoolo- 
gije Pokomoga, §to su ih na hrvatski jezik preveli Vukasovi6, 
Furli(5; za viSe razrede imamo onu Torbara. Skolskom zoologijom 
pako dr. J. N. Woldfich-a, koju je preveo dr. M. Ki§pati<5, dobili 
su viSiji razredi naSih srednjih zavoda valjanu knjigu, kakovu smo 
ve(5 od vi§e godina nu^dno trebali, jer se nijedna druga znanost 
nenalazi danas u tom prelaznom stanju, u kom se zoologija nalazi, 
te se prema tomu nijedna druga znanost tako brzo ne mienja i 
ne napreduje kao §to zoologija te dotifene knjige vrlo brzo postaju 
zastarjele. Neke pogreSke, koje tu nalazimo, imadu se pripisati 
upravo tomu razlogu. 

Veoma je velika oskudica, §to mi jo§ danas nemamo nikakove 
zoologije za sveu6ili§ne sluSaoce i za svakoga, koji bi se rado po- 
sluMo povetom strogo znanstvenom zoologijom. Lako bi bilo, da 
se ako ne ja, tkogod drugi nadje, koji bi se posla latio. Nu prije 
svega valja znati: tko de tu knjigu izdati? Pisac ne6e jamafino 
nijedan; jer bi osim vlastitoga truda morao uloiiti po koju hiljadu 
za tisak, koje nebi nikada vi§e natrag dobio, jer bi svake godine 



Digitized by LjOOQIC 



200 S. BBUSINA, 

somo po nekoliko otisaka pro§lo. Ead je tako, onda neie niti na- 
kladnik svoje novce u takovo djelo ulo^iti, za koje zna, da 6e na 
njera Stetovati. To bi mogla u6initi samo hrvatska vlada; ali poSto 
za deset godina od obstanka hrvatskoga sveufiilifita nije ni§ta ufci- 
njeno s te strane, nema nade, da 6e to skoro biti, a nede nikako 
zoologija biti prva sveu6ili§tna knjiga, koja bi izaSla troSkom zemlje. 
Bududi stvari tako, krivo je obavie§(5en vriedni pisac nekog pod- 
listka zadarskoga „Narodnoga lista" od proSle godine, koji je do6ao, 
da se ja takvim posloin bavim. Bado bi to u6inio, all cemu radnja 
bez izgleda na uspjeh? 

Ead bi se tko htio danas latiti toga posla, preporu5io bi mu 
najnovije malo izdanje Clausove zoologije/ koja stoji na visini da- 
nasnje znanosti, kao §to inalo koje drugo djelo; ili najnovije izda- 
nje Leunis-ove zoologije, koje od Leunis-a ima samo ime i sustav 
izvedenja, ali je inaSe skroz izvorna radnja prof. H. Ludwig-a.'* Ta 
je knjiga toli sa strane znanstvene, koli sa strane praktifcne izvrstna, 
a nebi nijedan srednji zavod imao bez nje biti. Al su obje ove 
knjige tako omaSne (prva ima 1083 str. i 955 slika, a druga 1231 
str. sa 1160 slika), da prema tomu nema nade, da (5emo skoro 
do^iviti hrvatsko izdanje. Mi bi napokon za danas bili zadovoljni, 
kad bi — mo^e biti — „Matica Hrvatska", ili tko mu drago, izdao 
prirufinu zoologiju moga izvrstnoga prijatelja prof. E. H. Giglioli-a 
i njegovoga asistenta G. Cavanne.^ To su tri knji^ice, koje se 
odlikuju ne samo tim §to svaka u svora pravcu stoji na visini 
danaSnje zoologije, jer su se pisci obazirali na sve najnovije ste- 
cevine, na najnovije obrete na polju zoologije. Odabrani sustav Gi- 
glioli i Cavannove knjige bolje pako odgovara sadanjemu stanju 
na§e znanosti, nego skxa sustav, §to ga Glaus sliedi. 

Napokon putke knjige, Sto su ih izradili prof. dr. M. Ei§pati(5 i 
prof. G. §ebi§anovi6 za dru^tvo sv. Jeronima, makar su prostomu 
puku i mlade^i namienjene, sadrJavaju po koje zrnce, koje 6e dobro 
dod i domadm strukovnjakom. 

Sretna je bila misao gospoje Fabkovidke, kad je prevela veoma 
poufinu knjigu Ma6e-a „dogodjaji zalogaja hljeba" ; Steta samo, Sto 
se u nas jo§ slabo 6itaju djela te ruke. 

^ Lelirbucli der Zoologie. Dritte Auflage Marburg und Leipzig 1885. 

2 Dr. Johannes Leunis. Synopsis der Thierkunde. Dritte Auflage von 
dr. H. Ludwig. I. Bd Hannover 1883—4. Bd. 11. 1885—6. 

^ Zoologia I. Invertebrati. Milano 1884 II. Vertebrati, Generalita- 
Ittiopsidi. Milano 1886 — III. Vertebrati, Sauropsidi-Teriopsidi Mi- 
lano 1866. 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOQUA I HRYATI. 201 

IV. 

Imao sam viSe puta priliku izjaviti, Sto je dakako naravno, da 
prema poloiaju na6e domoviiie hrvatska je fauna ponajbogatija, da 
uema naime druge a niti prostranije zemlje ove monarhije, koja 
bi se mogla takmiti s Hrvatskom. Zato su stotine zoologa tudjinaca, 
najpafie Niemci, Talijani, kao Sto i ini Slaveni, proputovali naSe 
krajeve, izti'aMvali na§n faunu, te ono, Sto danas znamo, imamo 
najviSe njim zahvaliti. Kako rekoh, ja ovdje ne(5u i ne mogu na 
broj nabrojiti niti ujihovih imena, niti njihovih zasluga, a kamo li 
pobiljeiiti stotine i stotine njihovih publikacija. Iz onoga fito su 
rekli prije spomenuti kolege, pak i ja, naravno sliedi, da nitko pa- 
metan nije mogao toliko od nas o6ekivati, da mi sami nismo niti 
iz daleka mogli presti(5i mnogobrojne pregaoce ve(5ih i naprednijih 
naroda na polju hrvateke faunistike. Svrnemo li pogledom na ono, 
Sto su tudjinci uradili za poznavanje Jivotinjskoga carstva Hrvatske, 
to (Se nam odmah u o6i udariti, kako su ponajbolje iztraiivali iivo- 
tinjstvo jadranskoga mora. Iza ovoga njihovim radom spoznali smo 
najbolje faunu Dalmaeije i hrvatskoga Primorja; puno su manje 
poznate iivotinje same Hrvatske; a fauna Slavonije najmanje nam 
je poznata. Uo6imo li pako ono, Sto su sami Hrvati uradili, to 
iemo do(5i baS do slitnih rezultata. NajviSe su naime radili pri- 
morski Hrvati, manje Zagorci, a najmanje Hrvati iz Slavonije. 
Uzroku toga moie se svatko lako domisliti, komu su poznati histo- 
rijski dogadjaji domovine; ako pomisli s jedne strane na upliv 
talijanske i njema6ke kulture, pak na stoljetno tursko barbar- 
stvo s druge. Evo ja sam na kraju ove razprave naveo ukupni 
plod hrvatskih zoologa, pa tu vidimo, da moiemo nabrojiti liep 
broj od 82 pisca, a sa anonimnimi 85, koji su napisali do 357 
knjjga, razprava i pomanjih priloga ne samo faunistifckoga nego u 
ob6e zoolo^koga sadr^aja u Sirjem smislu. 

Najprvije radnje nikle su u koljevci Hrvatske u Dalmaciji, a kako 
su ondaSnji odnoSaji sobom donosili, pisane su talijanskim jezikom. 
Na najstarijem prilogu na hrvatsku faunu imamo se zahvaliti zaslu2- 
nom profesoru dr. F. Lanzi ; on je prvi zoolog, koji nam podade sliku 
^ivotinjstva dolnje neretvanske doline, izdanu god. 1842 u Bologni. 

Iza ovog prvoga priloga nalazimo dva — za ono vrieme sva- 
kako znamenita ilanka — na ornitologiju i na malakologiju Dal- 
maeije, koja su neimenovani sastavioci izdali u zadarskom 6aso- 
pisu „La Dalmazia" od god. 1845 i 1846. Steta, Sto su vriedni, 
a i 6edni pisci zatajili svoja imena ; jer ne samo Sto neznamo pravo> 



Digitized by LjOOQIC 



202 8. BBUSINA, 

komu se imamo na torn zahvaliti, ve(5 — §to je viSe — neznamo 
tko nam jam5i za podatke, §to su tu navedene. Koliko sam mogao 
doznati, za jedan je prilog jama5no najvide gradiva dao sam Lanza, 
Botteri i neki drug!, mo£e biti i Feldegg; za drugi prilog Sandri, 
Kutschig, Sirk itd. 

Tu mi je spomenuti vriedan prilog za poznavanje dalmatinske 
faune, Sto ga je izdao vele zasluini dr. F. Carrara u svom enci- 
klopediCkom djelu „La Dalmazia descritta" od god. 1846—1848. 
Neizmjerna je upravo §teta, §to je prerana smrt vriednoga pisca 
prekinula izdavanje toll krasna djela, a ^aliti je, da premda je iza 
njega ostao podpmi rukopis — kako su me u Zadru i Spljetu uvje- 
ravali — nije se naSao Sovjek, koji bi nastojao bio, da se to, mo- 
iemo re(5i, barem za Dalmaciju monumentalno djelo kraju privede. 
Gdje su onda bili zastupnici talijanske kulture a Dalmaciji? Da 
toga nije htio koban udes, mi bi imali danas za poznavanje Dal- 
macije djelo od domaciega sina, do5im su nam kasnije ponajbolja 
djela samoj Dalmaciji izdali tudjinci. Poglavje, koje razpravlja o 
^ivotinjstvu Dalmacije, sadr^aje puno gradje, te se hrvatski zoolog 
mora i danas obazirati na ono, Sto je ondje navedeno. Za taj dio 
knjige doprinieli su dakako navi§e tudji strukovnjaci, naime ondaSnji 
becki zoolozi Partsch, Heckel, Kollar, Fitzinger i Rossis 

Iza ovih nalazimo priloge dra. F. Danila, J. K. Sandri-a, J. E. 
Kuzmi^a za dalmatinsku malakologiju ; sve je to izdano u progra- 
mih zadarske gimnazije, dakako talijanski. Osobito su pohvale 
vriedne radnje Danila i Sandri-a; jer premda nisu imali pri ruci 
nego veoma malo strukovnih knjiga, medju kojimi su jedino djela 
Brocchi-a i Philippi-a od prave vriednosti, to su ipak njihove raz- 
prave kritifeki izradjene. 

Prvu pako zoolo^ku razpravu s ove strane Velebita izdao je god. 
185G vele vriedni na§ ^ivko Vukasovi(5 i to u izvieS(5u osie6ke gim- 
nazije na njemafekom jeziku. 

Odmah sliede6e godine javlja se na obzorju probudjene Hrvatske 
i prva hrvatska samostalna knjiga. Josip Ettinger, onda nadzomik 
Suma titeljskoga bataljuna, te karlovafekoga i petrovaraSdinskoga 
magistrata, napisao je i izdao god. 1857 u Zemunu djelo, gdje opi- 
suje sve divlje vrsti sisavaca i ptica, §to ih je on imao priliku 
opaziti, dapa5e je u to ime zametnuo i privatnu zbirku, od koje 



^ Carrara. La Dalmazia descritta Zara 1846—48 str. 71 i La Dal- 
mazia. Foglio letterario-economico. III. Zara 1847 str. 384. 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGIJA I HRVATI. 203 

se jo§ danas u naSem zoolo^kom muzeju Suva po njekoliko eksem- 
plara. I to je knjiga od trajne vriednosti za mastozoologiju i orni- 
tologiju Hrvatske i Slavonije, jer ju pisac nije jednostavno sastavio 
prepisujud, nego je tu sloJio liepi niz vlastitih opaianja. Ja ga 
evo zato danas proglasujem prvim hrvatsMm zoologom, i neka mi 
bude dopuSteno izjaviti Mju, da nam joS dugo poMvi. Njegova je 
nadalje poglavita zasluga, Sto se je u6eni sviet spoznao sa glasovitom 
obedskom barom, taj Eldorado omitologa, za koju s&m Ettinger 
nas uvjerava, da mu je pokojni J. Zelebor, fcuvar c. dvorskoga zoo- 
loJkoga muzeja, pisao god. 1857, prigodom putovanja sa „Novar- 
rom" oko svieta iz Granade, da jo§ sveudilj nije naSao takove zgode 
za ornitologa kao gto je obedska bara, koja da de Zeleboru ostati 
uviek u pameti. 

Evo dakle od god. 1857 minu jedva preko 6etvrt stoljeda, od 
kada je prva hrvatska zooloika knjiga bieli sviet ugledala; mi 
dakle nemoiemo pravo proslaviti petdeset nego dvadeset i pet go- 
diSnjicu, dakako ne prieporoda, jer — kako smo ve6 prije vidili — 
nije a ma ba§ niSta bilo, nego porodjaja hrvatske zoolo^ke knjiJev- 
nosti. I zaista odsele nije minula po gotovu nijedna godina, a da 
nije izdana po koja radnja ove struke, bilo na hrvatskom, bilo 
i nadalje i na tudjem jeziku, prema tomu, kako su zahtievale okol- 
nosti i sama narav ove naSe znanosti. Mi demo ovaj pregled na- 
staviti, te navesti dakako same znamenitije radnike kronolo^kim 
redom, prema tomu naime, kad su se pojavili prvom tiskanom 
radnjom. 

Prvoga, Sto ga imamo ovdje spomenuti, jest profesor F. Erjavec, 
koji je prvu svoju zooloiku razpravicu pisao god. 18G2 u izvjeScJu 
velike realke u Zagrebu. Njemu se imamo zahvaliti na prvom pri- 
logu za poznavanje slavonske malakologije. On je i kasnije izdao 
vrlo liepu radnju za poznavanje malakolo^kih odnoSaja slovenske 
Gorice, nu prema pravilu, kojih se imam drMi, nisam ovu radnju 
uvrstio u bibliografski popis, jer se na Slovence nisam mogao oba- 
zirati, a ta njema^ka razprava nije kod nas tiskana, 

God. 1865 izdana je u Befcu prva moja razprava, te eno podpun 
popis mojih radnja na kraju ove. 

Vrlo zaslu^ni na§ biljar pok. dr. J. K. Schlosser bavio se je uz- 
gredice i faunom, te je take god. 1870 izdao prilog za poznavanje 
^ivotinja kalni5ke gore. Iza toga izdao je po koju entomoloiku 
radnju, dok je god. 1877 — 78 — 79 akademija izdala u tri debela 
svezka njegovu faunu komjaSa trojedne kraljevine, najvecie hrvatsko 



Digitized by LjOOQIC 



204 8. BBUfllNA, 

zooloiko djelo, pri sajstavljanja kojega dr2ao se je pisac poglavito 
klasi5ne sli5ne ki\jige biygega ravDatelja c. dvorskoga muzeja dr. 
L. Redtenbacher-a. Nakon njegove smrti izdani su god. 1879 u 
„Eadu" dodatci k fauni kornjaSa. Nadamo se, da njegova zbirka 
domadh korjija^a neie nam propasti, nego ^e se saiuvati za na- 
rodni muzej, buduii od osobite vriednosti zato, Sto je sluiila kao 
gradivo za Schlosserove radnje, te je tim postala tipifcnom zbirkom. 

Od Dubrov&inina pok. Vlaha Kledka, koji je ostavio veliku i vrlo 
vriednu malakolo^ku zbirku, koja je ialibog nedavno dospjela n 
ruke trgoYca sa prirodninami, imamo po koju viest za dalmatinska 
malakologija. 

Pokojni V. Stalio iz Starogagrada ^vio je kao umirovljeni pro- 
fesor u Mletcih, gdje je s vremenom postao fclanom mletafekoga za- 
voda za nauke, knjiievnosti i umjetnosti. On je napisao liep broj 
radnja, koje su sve tiskane u spisih reienoga zavoda ; radnje su te 
malakoloJko-, karcinoloJko- ihtioloikoga sadriaja. Osobito je izvorna 
njegova poviest malakologije jadranskoga mora, nije pako tako sa- 
mostalni sustavni i opisni popis korepnjaka podoftalma i ediiof- 
talma jadranskoga mora, jer je ponajviSe sastavljen na temelju 
Heller-ovih radnja. Zanimiva je pako i izvorna mala razprava riedke 
ribice nazvane od Heckela Schedophilus Botterii. 

Od kolege akademika dr. Gj. Pilara spomenuti mi je razpravu 
od god. 1872, koja nije dakako lyegova prva, ali ju moram kao 
prvu ovdje spomenuti u toliko, u koliko sadriaje mnoitvo gradiva 
za paleomalakologiju glinskoga Pokupja. 

Stari prijatelj narodnoga muzeja Milutin Bara6 pisao je g. 1877 
mojim poticanjem vrlo zanimiv omitoloiki prilog za befiko omito- 
lo^ko druitvo. 

Iste godine pojavio se je prvom svojom radnjom profesor G. §e- 
bi§anovi6, koji je od onda do danas, prije u Karlovcu a sada u 
Zemunu kao ravnatelj tamo§nje velike realke, izradio liep broj pri- 
loga za hrvatsku faunu, ialibog raztreSenih po Skolskih izvjeSdh. 

God. 1880 najsretnija je od svih za hrvatsku zoologiju, jer su 
se ove godine prvi put pojavile tri nove vrstne sile, a to su pro- 
fesor G. Kolombatovi(5 u Spljetu, profesor A. E. Jurinac u Vara2- 
dinu i dr. D. Gorjanovii u Zagrebu. Gorjanoviiu imamo zahvaliti 
ve6 liep broj razprava na polju hrvatske paleoihtiologije i paleo- 
mastozoologije ; osim toga marljivo obradjuje polje paleoihtiologije 
inih krajeva. — Vrlo revnoga i marljivoga iztraiivaoca faune oko- 
lice varaSdinske imamo u profesoru Jurincu, koji je u izvjeSiSih 



Digitized by LjOOQ IC 



ZOOLOGUA I HRVATI. 205 

tamognje gimnazije i u „Radu" priobdio vi§e priloga za poznavanje 
tamognjih avotinja, kao za poznavanje metamorfoza obloustke. — 
I Kolombatovi(5 je, i to iste godine, zapoSeo izdavanjem liepog 
5isla razprava; osim jedne njema^ke na pose tiskane, ostale su 
pisane na talijanskom jeziku i objelodanjene u izvjeSdh spljetske 
velike realke, dok je nas napokon ove godine obradovao prvom 
hrvatskom razpravom. Koloinbatovi6eve su radnje vrlo znameniti pri- 
nesci za poznavanje ki&menjaka Dalmacije, osobito spljetske okclice. 
Kamo srede, da ima vi§e tako marljivih radnika ; Steta je samo, 
Sto se riedkimi i&ivotiiyami, §to ih Kolombatovi(5 tanio skuplja, obo- 
gate tudji, al ne hrvatski narodni muzej u Zagrebu, niti domadi 
koji dalmatinski zavod. 

God. 1881 doprinieli su prvi svoj prilog za domadu faunu moji 
prijatelji profesor M. Katurii u Zadru i D. Hire ufiitelj u Bakru. 
Dr. Lazar Car izdao je god. 1883 prvu svoju teoretifeko-morfo 
loiku razpravu, a lani pako prvi prilog za poznavanje kopepoda 
jadranskoga mora. 

Profesor Mojo Medi(5, koji se je pokazao ozbiljnim radnikom, te 
je viSe toga napisao po srbskih i hrvatskih Sasopisih i stvamo 
ocienio radnje nekih doma(iih prirodopisaca, izdao je lani takodjer 
jedan prilog za hrvatsku paleontologiju, §to sam ga uvrstio u moj 
bibliografski popis, do6im nisam naveo ostale radnje cirilicom pi- 
sane iz razloga \ei gore navedenih, makar se nas sve jedno tifiu, 
kao n. p. ona od god. 1884/ jer je u Hrvatskoj postala. 

Napokon javio se je zadnji ove godine jo§ jedan hrvatski zoolog 
u osobi profesora hrvatske rieCke gimnazije Antuna Korlevi(5a, komu 
smo zahvalni za prvi hrvatski prilog za poznavanje domadih opno- 
krilaca. Mi, koji znamo, koliko ima u njega Ijubavi i marljivosti 
za nauku, ne mo^emo ovdje propustiti priliku, da ne izjavimo nadu, 
da se na dotiSnom mjestu nebi ogluSili, ve(5 da &is prije izpune 
vrudu Jelju profesora Korlevi(5a, koji 2eli dod u na§ bieli Zagreb 
samo zato, da mu se omogudi rad oko na§e faune; jer mu Rieka 
ne pro^a nimalo pomagala, Sto ih tomu nu^dno treba. 

V. 
Prvi pokus na polju hrvatske anatomske terminologije izdao je 
god. 1844. vrli ilirski domorodac dr. G. Augustinovid ; knjiMca, 



* UpHHoc Hapo/\Hoj TepMHH0Ji03HJH 6H^aKa H acHBOTH&a (jie- 
TOUHC MaTHi^e cpncKe. KitHra l3y). Y Hohomc Ca/\y 1884 str. 
B5->100. 



Digitized by LjOOQIC 



206 s. BRUsmA, 

koju je posvetio knjazu MiloSu Obrenovi(5u ima od str. 13. do 28. 
vi§e anatomskih naziva ioyjefiega tiela, a medju ovimi i po koji 
skladniji od onih, koji su kasnije prihvateni u nasih knjigah. Sva- 
kako §teta, §to nije knjiga ta dovrSena. Mene su se najviSe dojmile 
riefii, koje je Augustinovii u kratkom predgovoru namienio Stiocu, 
gdje veli: „AIi ako se razgledamo, uplaSiti 6e nas gola istina, kada 
uzvidimo visinu drugih a naSe zaostanje; no put je razk6r6en i 
zato poufanije mo^emo njime i(5i. Na§e narodno svojstvo do duSe 
je drugo, nego ostalih, ali istina je jedna, i zakon onaj isti, kojim 
se obstoji; zato oplemenjenje naSa ob(5a svrha biti mora. Tko na§ 
narod upozna, njegove pjesme pro5ita, priznati (5e bistrinu i veli- 
koliepje duha mu i (iudorednosti. Ove darove prostote njegove razviti 
i razprostraniti, sveta je i najve&t duSnost. Koliko je njegovih uda 
razp^rgeno po razliftitih gradovih inostranih, da si znanostmi duh 
oplemene, pa maJo se njih trudi, da izobraienje udoma(5e. Ovima 
nije zada6a Ijuljati se u sladkih p6smah, nego se svojom krepostju 
latiti posla. Neizmdrno je cislo znanosti, evo koliko siroko polje 
nam samo naravoslovje pruza, na priliku : biljo- (botanica)^ rudo- 
(mineralogija) f i zivinoslovje (zoologija) , pa nitko ne6e da ko- 
risti rodUj i prinese slavu sebi, premda mu je sada prilika velika, 
i u budticem nikada vise nedostizival — Nu ipak mi se sve slad- 
kimi recmi njegujemo^ docim drugi na toLiko napreduju". Ma i bio 
pokojni Augustinovic mo^e biti donjekle cudak, to je sve ^iva istina. 
Njegove su riefei ostale ^alibog glas vape(5ega u pustinji, te se Au- 
gustinovidevo prorotanstvo izpunilo: prirodoznanci susjednih naroda 
prvi su iztra^ivali faunu, floru i geu hrvatsku, te nam tako za uviek 
oteli prvenstvo. 

Znatan korak napried ufeinili smo ga god. 1868 kad je moj ne- 
zaboravni prijatelj dr. Ivan Desman podporom akademije izdao svoj 
rjefinik liecnifikoga nazivlja, gdje ima liepe gradje za glosologiju 
6ovjecega tiela. 

Veliku pako zahvalnost duguju hrvatski zoolozi i anatomi pok. 
dr. Antunu Schwartzu, koji je izdanjem velikoga sustavnoga djela 
u dva svezka opisne anatomije 6ovje6ega tiela poloMo Svrst temelj 
za hrvatsku anatomsku terminologiju, tako da nam sada drugo ne- 
treba, nego da ju gdje gdje izpravimo i popunimo. 

A to kao da je na se preuzeo dr. Milan NemiCii, gradski fizik 
u Karlovcu i c. kr. pukovinski liefenik u pri6uvi, koji je izdao god. 
1883 tri svezka Ijekarskoga rje6nika i to prvoga njema5ko-latinsko- 
hrvatskoga diela od rie6i „Aas" do rieii „Essentielle Lahmung" 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I HRVATI. 207 

Ta je knjiga veoma dobro do§la i liefcniku, i anatomu, i zoologu ; 
velika de biti Steta, nede li vriedni pisac dovr§iti djelo toll zna- 
menito, §to ga je tako liepo zapo6eo. 

Toliko Sto se ti6e anatomije toyjeka. Zoolo^ka glosologija napo- 
kon danas joS je pusto polje. Stogod je uSinjeno, izradili su oni 
isti, koji su sastavljali gkolske ki\jige; a drugi pisci, koji su izdali 
strukovnih radnja, u6inili su to dakako ne sustavno, nego od slu- 
5aja do slu(aja, onda naime, kad su pojedine nazive trebali. 

Za anatomijsku terminologiju domadih iivotinja imamo radnje 
Vukasovica i Ubla. 

Napokon spomena su i pohvale vriedni prilozi za glosologiju kor- 
njaSa u uvodu fauna dr. Schlossera, i onu za himenoptere od prof. 
Korlevi(5a u uvodu priloga za poznavanje hrvatskih opnokrilaca ; tred 
neki prilog te ruke za leptire nije vriedan da se s njim bavimo. 

Trebalo bi sada, da tu razlo^im, §to i kako bi vaJjalo postupati 
kod sastavljanja zootomi^ke terminologije, all rie§en sam tuj du^- 
nosti, da o torn govorim, jer sam to ved jednom ufiinio.^ 

Stara mi je 2elja, da sustavno izradim cjelovitu hrvatsku zoo- 
loiku terminologiju, nego budud da je to dosta velik posao, budu6 
da su hrvatske predradnje veoma neznatne — osim za anatomiju 
Sovjeka — a Sto je viSe, da danas joS nemamo u nijednom jeziku 
zootomsku terminologiju za ukupno zivotinjstvo izradjenu na temelju 
jedinstvene osnove, koja bi nam slu^ila kao temelj hrvatske knjige 
te vrsti : s toga se ne nadam, da (5u skoro i na to dospjeti. 

VI. 

Kad sam govorio o terminologiji, istom sam prilikom razpravljao 
ipitanje slovenske, hrvatske i srbske nomenklature/ te sam ocienio 
vriednost gradje, Sto je imamo zahvaliti filologom, kao Sto su Stulid, 
Vuk, Par6i(5 itd. i drugi. Mnogo viSe imena 2ivotinj4 imamo, Sto 
tiskom izdanih, Sto joS u rukopisu od Arsenijevi(5a, Bottera, Er- 
javca, Ettinger-a Freyer a, Heckel-a i Kner-a, Jurinca, Kurelca, 
Marinovi(5a, Medida, Ostoi(5a, Pan6i(5a, Sabljara, §ebiSanovi(5a, Suleka, 
Torbara, Vukasovi(5a od pisca ove razprave itd., no joS nam ipak 
sve to gradivo nije dovoljno, a Sto je viSe, treba ga krititki izraditi, 
kao Sto sn uradili i zoolozi drugih naroda. PoSto se pako \e6 od 
davna bavim skupljanjem imena i^ivotiiya: to sam u srpnju god. 



* Prirodopisne znanosti, osobito zoologi6ke, u obce i kod nas (Rad 
jugosl akad. knj. XXXVI. Zagreb 1876 str. 87—89). 
" 1. c. str. 86—87. 



Digitized by LjOOQ IC 



208 B. BBiraiNA) 

1880 izdao u novinah poziv na sve prijatelje knjige naSe, da mi 
u pomo(5 priteku. Gotovo sve slovenke, hrvatske i srbske novine 
odazvale su se mojoj molbi, te su taj moj poziv pretiskale; a 
u&pjeh? — Jedan mi je jedini kolega iz srbskoga NiSa pisao i pri- 
ob(5io par imena za poskoka (Vipera), a to je do dan danas sve. 
To je zaista velika nemarnost. Zar se od hrvatskoga prirodoznanca 
i to zahtieva, da u to ime putuje od mjesta do mjesta, pak da 
kupi lokalna imena Sivotinja? Neiie li tko, da skupljenu gradju 
meni povjeri, neka ju sam izda, kao gto je Medi(i u5inio, a to de 
mi pa6e jo§ milije biti. 

PoSto ovi neki prilozi pako nespadaju na bibliografsM popis pri- 
dodan ovoj razpravi, neka mi bude dopuSteno ov^je koju redi o 
znamenitijih prilozih na polju hrvatske nomenklature. 

Prvi 6u spomenuti popis imena iivotinja, §to ih je sadaSnji pro- 
fesor varSavskoga sveu6iliSta dr. Vilelmo DuSan Lambl izdao ti 6a- 
sopisu fieskoga muzeja^ Uzgredce mi je iztaknuti, da ve<5 ime toga 
popisa „ribe jadranskoga mora" nije tafino, jer ne samo §to tu ima 
osim imena riba i imena mnogih inih morskih i^ivotinja bez kifcme, 
nego ima tu i po koje ime kopnenih Mvotinja. Lamblu su rabile, 
kako sd,m kaie, neke osobito talijanske radnje, u kojih su pobilje- 
^ena hrvatska imena, ali mu je ta radnja slaba, te ju ne moiemo 
nipoSto nazvati krititnom, ma da i ima u njoj po koje dobro zrnce. 

Obilat je materijal, §to ga imamo zahvaliti prof. G. Kolomba- 
tovicu, koji je sakupio mnoi^inu imena ki&menjaka, poglavito iz 
spljetske okolice, te ih priobiio u svojih radnjah, od koje prva ugleda 
svjetlo, kako rekoh, god. 1880, a zadnja 1885. U potonjem prilogu 
poku§ao je na temelju narodne nomenklature sastaviti narodno- 
znanstvenu zooloSku nomenklaturu, §to mu svakako nije dobro za 
rukom poSlo, te bi ja rekao, da je tu pre§ao na polje, kome nye 
podpuno vjeSt. 

To 6u dokazati u posebnoj oejeni dotifene razprave, upravo zato, 
jer dr^im, da je veoma nuidno, da se pojmovi bistre, a da se uslied 
kriva shvadanja stvari ne uvedu u naSu knjigu bez potrebe suviSne 
ili neshodne kovanice, koje je kasnije veoma teiko iztriebiti iz lite- 
rature bilo ob(5e, bilo strukovne. To je upravo razlog, da ja, i ako i 
sam prigodimice u mojih dojakoSnjih publikacijah priobiio narodna 
imena Mvotinja, nisam se jo§ nipoSto htio upuStati u sastavljanje 

^ Ryby adriaticke. Casopis cesk^ho musea 1854. V Praze str. 37 
do 64, 167—192. 

Digitized by Google J 



ZOOIiOOIJA I HRVATI. 209 

narodno-znanstvene zooloSke nomenklature, upravo zato, §to sam 
driao, da nam je dosele skupljena gradja jog uviek manjkava, da 
u naSem narodu ima naime joS dosta toga, Sto nije pobiljeieno, a 
mnoga nam vet poznata imena Mvotinja kjivo su tuma6ena. 

Kad je god. 1882 odbor za postaje ornitolo^koga motrenja u 
Austro-Ugarskoj izdao za taj podhvat popis dosele zamie(5enih ptica 
na§e monarhije^ pridodao je latinsko-strukovnim imenom svake vrsti 
ptice i imena njemaSka, magjarska, fieSka, poljska, hrvatska i ta- 
lijanska. Mene je zapala zadada, da podam hrvatska imena, te sam 
se, iz gore navedenih razloga, veoma nerado latio posla; ali il je 
valjalo sastaviti i to na harmak, il se i opet Be6 i inozemstvo nebi 
obaziralo na Hrvate i na hrvatski jezik. Patriotifina mi je dakle 
duinost kategorifiki nalagala, da to ufeinira. Uzeo sam zato knjige 
Erjavca, Ettingera, Suleka, Torbara, Vukasovida a i samoga Ko- 
lombatovida, te sam, kako sam bolje mogao i znao, sastavio imena 
hrvatsko-strukovna — dakle ne strogo narodna — za 394 vrsti 
ptica nkupne faune monarhije. Valja pako znati, prvo, da tu ima 
znatan broj ptica, koje ne pripadaju hrvatskoj fauni. Drugo, da je 
takodjer velik broj onih ptica, koje ili su veoma riedke ili se vre- 
menito pojavljuju ili istinabog u nas prebivaju, ali narodna imena 
nemaju, bilo, radi riedkosti, bilo zato, §to ih jedva stru6njak zna 
razlikovati i razpoznati, al toga ne znadu izobra^eni na§i Ijudi ili 
baS prosti na§ seljak. Napokon smatrao sam to za dovremenu stvar, 
dok izdam za koju godinu drugi diel hrvatske faune, t. j. hrvatsku 
omitologiju. Dotle bilo bi najbolje, kad bi se tko na§ao, koji bi 
taj moj dovremeni popis izpravio, ali na temelju istih naCela, po 
kojih sam ja radio; jer se ovih moramo dr^ati, kako (5u to 
do skoro dokazati u malo prije obedanoj ocjeni Kolombatoviteve 
prve hrvatske razprave. Ne valja sastavljati nova imena bez ika- 
kvoga obzira na ono, Sto imamo zahvaliti gore spomenutim zoo- 
logom, koji, ako i jesu po koje ime u nuJdi morali skovati ili pre- 
toSiti od srodnih nam naroda Slavena, a oni su ih ipak velikom 
ve6inom uzeli takodjer od na§ega naroda, makar za njih i neznao 
narod oko Spljeta. 

Najve(5u zbirku imena Sivotinja tiskom izdanu imamo zahvaliti 
G. L. Faberu englezkome konzulu na Eieci, koji je izdao pre- 



* V. V. Tschusi zu 8chmidhoffen and E. F. v. Homeyer. Verzeich- 
niss der bisher in Oesterreich und Ungarn beobachteten Vogel. Wien 
1882. 

14 



Digitized by LjOOQIC 



2 10 19. BttUStNA, 

krasno djelo sa finimi ilustracijami o ribarstva u jadranskom mora, 
riM itd.^ Na str. 178. do str. 257. nalazimo priegled faune jar 
dranskoga mora, te je u5eni Englez, avidiySi, da je jadransko more, 
ako ne viSe, to jamaino toliko hrvatsko, koliko je talijan^o, dodao 
uz talijanska i hrvatska imena riba i ostalih Mvotinja naSega mora, 
§to ih je on sakupio od hrvatske Rieke diljem dalmatinske obale. 
U tom poslu, kako Faber u predgovoru kaie, podupirali su ga 
Bakar6i(5, prof, hrvatske gimnazije A. Korlevid na Rieci, kapetan 
spljetske luke C. J. Kovafcevii u Spljetu, i ja, koji sam mu „en 
dernier lieu" izpravio i znatno popmiio popis hrvatskih imena. I 
zaista volio sam ustupiti Faber-u, Sto sam viSe mogao hrvatskih 
narodnih imena na porabu, nego da bih ja izdao to blago joS neiz- 
radjeno. Od str. 277. do str. 283. ima popis hrvatskih imena u 2 
stupca kao „iudex" te prekrasne knjige t. j. : ^Reference Index 
to the Croatian Local and Vulgar Names of the Adriatic Fauna 
on the AustrO'Himgarian Seaboard'^. Priznati nam je, da nigdje, 
i u nijednoj hrvatskoj knjizi nema tolika obiija imena ^ivotinjskih 
koliko ovdje ; a §to jog viSe vriedi, taj je popis skroz kriti£ki iz- 
radjen, te su hrvatska imena u Londonu tiskana obifinom naSom 
ortografijom skroz ta6no naStampana i jedva ima po koja riedka 
tiskarska pogrjeSka. Slava (estitomu Englezu, koji nam je take 
obogatio knjigu krasnim ovim djelom. Obeiao sam vrlomu piscu, 
da 6u pisati ocjenu ote knjige; evo ovim sam se oduMo, ob§irnije 
ne mogu radi nestaSice vremena. Pisanje ovede ocjene preuzeo je 
zato na moju molbu prijatelj Korlevid, koja 6e po svoj prilici ugle- 
dati svjetlo u „Glasniku naravoslovnoga druitva". 

Prilozi, koji se ti6u li hrvatske nomenklature i prema postav- 
Ijenom sustavu, a spadaju u broj radiya ti6u6ih se petdesetgodiSnjice 
hrvatske knji^evnosti, navedeni su u bibliografekom popisu. Najzna- 
menitiji potifee od velezaslu^noga naSega prirodoznanca M. Vodo- 
pi6a, sada biskupa dubrovafekoga. Od manje su va^nosti za zoologa 
imena, §to su ih izdali Kurelac i Riboli, jer su li imena vlastita 
domadh iivotinja. 

Napokon nevalja zaboraviti na imena Svotinja, §to ih nalazimo 
u radnji Jurinca, kao §to na imena riba sa otoka Hvara od Botteri-a, 
§to sam ih ja iz prirukopisa obdo u drugom dielu mojih naravo- 
slovnih crtica sa sjevero-iztofenih obala jadranskoga mora. 

1 The Fisheries of Ihe Adriatic and the Fish thereof. A Report of 
the Austro-Hungarian Sea-Fisheries, with a detailed description of the 
Marine Fauna of the Adriatic Gulf London 1883. 



Digitized by Google I 



ZOOtiOaUA t HBVATl. 211 

vn. 

Nesmiem ovdje propostiti, a da i opet ne ka^em koju o darwi- 
nizmu. Dr. F. Hauer, jedan od najavaienijih i nsytreznijih strukov- 
njaka nage monarhije, bivSi do nedavna ravnatelj c. kr. geoloikoga 
zavoda, a sada intendantom dvorskih mazeja, veli o Darwinovoj 
teoriji, da je odmah, 6iin ju je glasoviti pisac predlo^o atenomu 
svietu, pobudila u na§e vrieme neobi&no gibanje. Mnogi su ju vele 
znameniti iztraiivaoci odmah objerufike prihvatili i upravo s velikim 
uzhidenjem pozdravili, doiim su s druge strane od ovih ne manje 
uva^eni stniinici ovu teorijn odluino odbacili i iestoko suzbijali. 
Borba, kqja je oko nje uzplamtila, vodi se i danas jednakom £e- 
stinom^ Manje upucieni kod nas misle, da je danas borba jenjala, 
jer se razmjemo manje o njoj pi§e, manje viie, te tvrde, da dar- 
winizmu nestaje temelja i snage. No to ni malo ne stoji. Ovaj pri- 
vidid mir ima se droga5ije protnma5iti. Jenjala je naime borba 
izmedju teologa i filozofa, koji su ustali na Darwin-a, te onih opet 
filozofa i prirodoslovaca, koji su za nju vojevali. Za ovo fetvrt 
Tieka, koji je protekao od pojavljenja prvoga Darwin-ova djela „0n 
the Origin of Species", rekli su prista§e ko i protivnici Darwin a 
sa strogo spekulativne strane, rekao bi, sve, a ma ba§ skoro sve, 
Sto se na temelju pukoga umovanja kazati maze, i uslied toga za- 
ista je samo te vrsti borba jenjala. No prirodoslovci, bili pristaSe 
— a to je vedina, — ili protivnici darwinizma — a to je velika 
manjina, — jednako marljivo ko p£ele rade i iztraiigu, te se da- 
nomice ve(5e gradivo nagomilava u prilog — ako ne baS uviek 
strogomu danmnizmu t j. teorije prirodnoga obira, borbe zabitak, 
itd. — a to na svaki nafiin u prilog descendentalne teorije^ na kojoj 
imamo se takodjer poglavito zahvaliti Darwin-u. 

Zato isto tako opravdano, kao Sto i oprezno nastavlja Hauer 
izjavu, da za geologa — a ja (5u dodati i za biologa — ne moie 
biti sumiqe, uz koju stranu da u toj prepirci pristane. Darwin-ova 
teorija ima se smatrati barem valjanim pokusom, kojim si io- 
yjek moie protumafeiti one pojave, Sto ih n. p. geolog u6i pozna- 
vati, kad iztraiiye okamine, i nafiin, kojim nam se ove pojavljiyu, 
jer se tumaienje Darwin-ovo oslanja na znanstveno osnovanu i shvat- 
yivu temelju. 

Bio bi dakle ^alostan znak kulturnoga starija naSega naroda, kad 
se i kod nas nebi bilo niSta pisalo o tako znamenitom predmetu. 

* Die Geologie und ihre Anwendung auf die Kenntniss der Boden- 
beschaffenheit der Oesterr.-Ungar. Monarchie. Wien 1875 str. 175. 



Digitized by LjOOQIC 



2l2 S. BETTBINA, 

SluSaj je sam htio, da sam ja prvi o torn progovorio — barem n 
koliko je to meni poznato — te poSto se je sgodna pnlika proiila, 
slo^o vrlo neznatne &lanke, §to sam ih gitao na gospojinskom sa- 
stanku od 16. prosinca god. 1870 i 24. o^ka 1871.^ — Da nisam 
toga u5inio! Silna se oliya na mene podigla; „Katoli5ki list'' od | 
9. veljaie oborise na me; „La Dalmazia cattolica'' od 21. svibnja 
i. g. ufiinila je svoje ; pate, kao da bi to premalo bilo, neki dr. J. 
^eijavid htio je napisati, te je zaista nakon dvogodiSnje muke i 
izdao knjiga, za koja s&m veli, da je postala upravo uslied mioga 
predavanja. Steta bi bila, da se poviest te knjiMce ne sa&uva po- 
tomstva. Cim je naime knjiga bila dotiskana, doniele sa o njoj 
„Narodne Novine" sliededu objavu i rek bi ocjenu: „(„„Coi?jek m^j- 
mun 1 Darwinova teorija""). Profesor na zagrebai^koj gimnaziji i 
predstojnik nadbiskupskoga sirotiSta gosp. dr. Juraj 2erjavi6 izdao 
je uput tiskom Lav. Hartmana i dru^be s gornjim naslovom ob- 
seinu knjigu (150 stranah u osmini), u kojoj pob\ja teoriju Dar- 
winovu, da ioyjek potjefee od majmuna i hypotezu Darwinovih po- 
sljedovateljah, da su 5ovjek i majmun brataieda. Povod je ovoj 
razpravi dalo predavanje pristava naSega narodnoga muzeja gospo- 
dina Spire Brusine, dri^ano na gospojinskom sastanku a Zagrebu i 
priobdeno u 14. br. „Vienca" 1871, gdje se je i g. Brusina ofti- 
tovao pristaSem Darwinizma. G. dr. Juraj 2eijavi(5 dokazuje bez- 
umlje ove materijalisti6ke nauke, kojoj je nanyera, oteti 6oyjeka i 
najve(5e blago, vjeru u Boga i u bezsmrtnost svoje du§e, — u slie- I 
dedh §est poglayjah, na koja je svojn razprava razdielio: I. Teorija | 
iioyjeku majmunu, II. Darwinizam, III. Sustav transformistoy i I 
pojam yrsti, IV. Transformiste i staynost yrsti, V. Carstyo Ijudsko, I 
VI. Krinka modernih materijalistoy". ! 

„DokaziyaTye gospodina ^erjayi(5a, koji je $ve spise JUozofah i ma- \ 
terijalistah probrao i pretresao, duhovito je i jasno, pa te mu raz- ' 
pravu moil s kori§(5u fiitati i neufienjaci. Knjiga te osobito poslu- ! 
an syetenstvu i uSiteljstyu, koje je ponajprije pozyano, da proti I 
Sirenju Darwinizma yojuje. Pisac posyetio ju je preuz. gospodino | 
nadbiskupu Josipu Mihaloyic^u kao natelniku katoli6ke crkye u Hr* 
vatskoj i syomu dobro6incu". — Ali na ^erjayiteyu nesredu netko 
je u samom „Eatoli£kom listu"" dokazao, da to duboko pramiSljeno 



^ Nesto Darwinovoj teoriji. Vienac. Tecaj drugi. Zagreb 1870. 
str. 827—831, 842—844. 

Btarosti covje^jega roda Vienac. Godina treca. Zagreb 1871. str. 
217—223 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGIJA I HBVATI. 213 

djelo nije niti plagiat, nego puU priewd iz „CivillA cattolica", §to 
g^, je doktor dao za svoje. Od ciele knjige nema niSta izvorna 
do dvoje, naime posveta i po koja bilje^ka. Pisac je posvetio to 
svoje 4)6lo nadbiskupu, zato §to mu je primio sestricia u siroti§te. 
Ako ga je nadbiskup primio zato, §to je zasluMo, netrebaSe mu 
hvale, ufiinio je samo svoju duinost ; ako je pako vrjednijega mla- 
dida zapostavio, u5inio onda potonjemu krivnju: gta ie mu onda 
hvala, ako je zastupnik boSji krivo pofiinio? Drugo, Sto je tuj 
izvomo, jesu poruge i psovke, Sto ih je visoko u6eni pisac pometao 
na kraju stranica kao biljeike, poSto ih nije dakako znao i mogao 
u tekst umetnuti, kamo bi spadale. A kao da to nije \e6 dosta, 
pripoviedano mi je iz najpouzdanijega vrela, da je gore navedeni 
hvalospjev ^erjavi(5u u „Narodnih Novina" napisao sUm I^erjavicS. 
Pa takav 6ovjek ho(5e da digne kamen na Darwin-a, toboi&e covjeka 
opasna po vjeru i moral? Takav 5ovjek hoie da digne kamen na 
jednoga Torbara! Neka vam bude; to je dakle vaSa dudorednost, 
to je vaSe poStenje. Mi (5emo se 6vrsto drSati moralke velike — 
da ogromne wedne umnih velikana zvali se oni Lauiarcki, Darwini, 
Lyelli, Oweni, Haeckeli il kako im drago. 

Napokon nedu preSutiti zanimivu okolnost, da kako je ^erjaviceva 
knjiga izdana, doSao je k meni u muzej onda blizu 80-godisnji 
starac bivSi pralietnik i vriedni ilirac dr. Aleksa Praunsperger, te 
mi je donio spis, Sto ga je s4m na brzu ruku napisao, i bodrio 
me, neka to upotriebim za odgovor, Sto bi po njegovom mnienju 
imao sliediti sa moje strane. Spravio sam si pismo fiestitoga i dic- 
noga starine u moj maleni arkiv. Premda nisam onda znao, da je 
s^m 2erjavi(5 pisac „Narodnih Novina", a jo§ manje, da je citava 
2erjavi(5eva knjiJica manje nego plagiat, puki pnevod, opet nisam 
htio tratiti svoje vrieme na takovu polemiku, kao Sto necu ni sada, 
jer ima puno izvrstnih djela za i proti Darwin-u, da ja nebih zaista 
znao kazati §ta nova. 

Ja bih se samo onda na to odvai^io, kad bih imao §to izvorna 
da izdajem. Takovu sam priliku jedan put imao, a izmakla mi se je, 
te^ko, da 6e mi se ikada druga pru^iti. Ja sam naime doSao bio 
na stvar, koja je probudila moju pozornost tako, da sam nakan bio 
ju upotrebiti kao nov prilog za teoriju borbe za bitak, ili kako 
neki vele za obstanak. Neka mi i tu bude dopuSten mali zakret 
od glavne mi zadade. Poznato je dakako svakomu, kako Darwin 
dokazuje borbu za bitak izmedju individua jedne vrsti proti drugoj, 
a jo§ viSe medju individua jedne te iste vrsti jednih protiva drugih. 



Digitized by LjOOQIC 



214 S. BRUSINA, 

Neko jutro, bilo je to 20. rujna 1869, kad sam zobao grozd slastne 
naSe kraljevine, al na jednom opazih — §to sam sam i miljun 
drugih Ijudi nebrojeno puta vidili — kako su neka zrna bila zrela, 
puna i tamno-rumena, a druga zrna medju ovimi manja stisnuta, 
vige manje izmedju vedh sakrivena, kr^ljava i blieda. Sune mi u 
glavu misao: evo i tu borbe za bitak; ta se borba bije ne samo 
izmedju raznih individua, §to je svim poznato, nego i izmedju po- 
jedinih fiesti pojedinaca individua, kao §to to eno takav grozd ofiito 
dokazuje, a napokon ta zrna drugo nisu nego diel grozda, a sam 
je grozd 6est jednoga individua jedne vrsti, makar nam je inace i 
priznati, da svaka bobifiica grozda prikazuje neku vrst individual- 
nosti. „Eupsy.a". Na to se je nadovezala naravna misao, da mora biti 
upravo takova borba i izmedju pojedinih stanica svakoga organizma. 
Stao sam sve to pomnije motriti sliSne pojave kod bilja i kod ii- 
votinja, s nakanom, kako rekoh, da o torn piSem, kad na jednom 
uzcitam objavu, da (5e se skoro dotiskati djelo Roux-a „borba po- 
jedinih 6esti u organizmu izmedju sebe".^ Bacio sam moje biljei^ke 
na stran. 

Da nastavimo sada pregled hrvatske darwinske literature. God. 
je 1872 prof. J. Janda stvarno i mirno razpravljao o darwinizmu, 
bez da se izjavi kojoj strani pripada, premda to nije teXko ra- 
zabrati. 

Iza njega je dr. A. Kr^an izdao dugi niz fclanaka u „Katoli6kom 
listu", od kojih je god. 1874 i 1877 sloMo dvie fcitave knjige, ko- 
jimi je pokuSao oboriti Darwinovu teoriju. Ako se ja i ne mogu 
slo^iti sa drom. A. Kr^anom, jer su nam na svaki na6in razdaleki 
putevi : to mi je rado priznati, da je dr. Kr^an razpravljao to pi- 
tanje triezno i mirno, kako dolikuje 6ovjeku od knjige, fiovjeku u 
koga sam imao priliku poznavati u6enoga i najbistrijega hrvatskoga 
svedenika. Najtoplija ^elja hrvatskoga prirodoslovca jest upravo ta, 
neka svaki svecenik, neka svaki Hrvat, koji je protivnik Darwina, 
dobro proiiita i prou6i Darwinova djela, te ako mu nije srce ili um 
prepun predsuda, §to ih obicno ima o Darwinu i njegovih sljedbe- 
nicih, pak 6e mu pu(5i medju o6ima. Nu neka nitko ne misli, da 
se sla^em s razlaganjem ucenoga pisca, ako ga i potanko ne pobi- 
jam; kako rekoh, steta bi bila, da ja svoje vrieme na to trosim. 



^ Dr. W. Roux. Der Kampf der Theile im Organismus. Ein Beitrag 
zur Vervollstandigung der mechanisclien Zweckmassigkeitslehre. Leip- 
zig 1881. 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I UKVATI. 215 

Ja cu njemu i svim sasvim u kratko odgovoriti. Vi se trsite, da 
nam dokaiete nedosljednost, neistinitost na§ih teorija. Recimo, da 
gdje gdje imate pravo ; nu jedno nam morate priznati, a to je, da 
mi posteno i bez ikakve zle nakane nastojimo odgonetnuti tajne 
prirode i to na temelju eksperimenta i stroge kritike na znanstve- 
nom temelju osnovane; a vi zahtievate sliepo vjerovaiye i ondje, 
gdje se to protivi svakomu zdravomu Ijudskomu razumu. Ja 6\x se 
joS jednom pozvati na rie5i samoga dra. Eriana, koji je izjavio, da 
darwinizam nije nikakovo straSilo, te zato upravo vidimo, da nisu 
sljedbenici descendentalizma mo^e biti sami ladi zaneSenjaci, mladi 
i vise manje nevjeSti Ijudi, nego upravo prokuSani, ozbiljni starci, 
kojim nije stale do druge nego do prave istine. Eno vam pok. dra. 
PraunSpergera, koga sam male prije spomenuo, eno pok. dra. Schlos- 
sera, koji se je u svojih radnjah pokazao takodjer sljedbenikom 
navedene teorije. Eno vam medju ^ivudimi ona bistra i ucena glava 
dra. Suleka, koja bi kao Mva enciklopedija sMila na diku ne samo 
malenomu hrvatskomu narodu, ma ba§ i najveiemu narodu na svietu. 

U izvjeS(5u varaJdinske gimnazije izdao je kateketa Matija Ga- 
lovi(5 razpravu: ^narnvno odredjenje fiovjeka" na temelju „blago- 
slovja" (Grltickseligkeitslehre). Kao da smo prirodoslovci ludi, pak 
da nebi i nam stale do blaienstva i dobre srefe. 

God. 1875 izdao je dr. B. Sulek ovecu radnju o najstarijih tra- 
govih Sovjeka, a ove godine pako drugu o predte&ih Darwina, gdje 
dokazuje, kako se ve(5 Kapila, najstariji reformator brahmanizma, 
za koga se pri6a, da se je rodio negdje pod Himalajom u Sestom 
ili sedmom vieku prije Isusa, ima brojiti medju predtece Darwina, 
pak i Grei Anaximandros, Xenophanes, Heraklitos, Empedokles i 
Anaxagoras, dok nije u srednjem vieku zavladalo mraSnjafitvo, koga 
smo tek mi stali veoma sporo stresati. 

Vukotinovid bavio se je takodjer opetovano ovim pitanjem, obje- 
lodanio je pafie o tom razpravu: „prirodoslovne theorije i Darwi- 
nizam", gdje se 6ita, da: „ima n. pr. u Ceskoj u silurnih skriljevih 
trilobit „Sao hirsuta", koji je u prvih po6etcih sasvim razlicit od 
onih individual!, koji su se kaSnje razvili iz njega" ; da je Ptefo- 
dactylus „na polak spodoban §i§mi§u, na polak reptilu, dakle amj 
phibium i ptica" ; Ornithorhyncus da Je 6etverono^ac zajedno i|;ptjica 
i amphibimu" itd. itd. ,, ,, , , ; !,j ' .^' ^'.\^ 

Spomenuti 6u napokon i knjigu Za^r^j^ifftij J^jsifl?: ^ftkiW^P^. 
^D^xwimsmo e Materialismo", moksix M\fi^ .^f^of(iff,^^,fi^^^ 



[ 



Digitized by LjOOQIC 



216 S. BRUSINA, 

ninom, a kamo li Hrvatom. Djelce je lyegovo polemifine naravi, 
kojim je pokuSao pobijati tamoSnje ultramontance. 

vm. 

PoSto sam po koju rekao o zoologiji u oWe, te sam se dakako 
samo u glavnih crtah dotaknuo onoga, §to su Hrvati privriedili na 
torn polju, preostaju mi, prije nego doSmem, jo§ dva pitanja, t. j. kolik 
je i kakav nam je taj rad, ako ga ukupno pregledamo, i ako ga 
sravnimo s onim ostalih naroda. Ako ga prosudimo dakle kvanti- 
tativno, priznati nam je, da je sve to veoma malo. Nu ako pomi- 
slimo, da se mi ne mo^emo natjecati sa yelikimi kultarnimi narodi ; 
ako uvaiimo, da su se i kod drugih naroda ponajprije i ponajviSe 
njegovaJe one struke, koje stoje u uiem savezu sa izpitivanjem 
proSlosti i jezika dotifinoga naroda: to nam se mora priznati, da 
smo za toli kratko vrieme nradili, §to je u ob<5e mogute bilo, tim 
viSe, kad vidimo, da nijedno od ostalih slavenskih plemena na jugu 
nije ni toliko privriedilo, tim vise, kad vidimo, da niti Rumunji, 
niti Grci, kojim su u svakom pogledu stobodnije ruke, nisu nit iz 
daleka toliko uradili. Da nije moglo biti toga vige, krive su, kako 
je ve(5 svakomu od nas poznato, okolnosti, jer zoologije ne mo4e 
biti bez valjano uredjenih zoolo^kih zavoda. A kako je u nas bilo 
s te strane? Narodni je muzej, istina, utemeljen od vriednih Iliraca 
god. 1845 — 46, ali onda nije mogao biti drugo nego pusto skla- 
di§te slu6ajno nagomilanih prirodnina i starina, ono od prilike, sto 
su skoro do na§ega vieka bile njeuiafike „Raritatenkammer", a taj 
je — recimo — predhistoricki viek muzeja potrajao sve do god. 
1867 — 68, kad je zavod taj bio ustrojen, zaslugom jugoslavenske 
akademije znanosti. Al i to razdobje od god. 1867 — 68 do god. 
1878 — 79 nemo^emo nipo§to priznati za vi§e i bolje nego starim i 
srednjim viekom hrvatskoga muzeja. Novi se viek ima ra6unati tek 
od dobe hrvatskoga sveucili§ta i to upravo od god. 1878—79, jer 
istom za ovo razdobje, 6im je naime zavod doSao u doticaj sa hr- 
vatskim sveucili§tem, moSemo tvrditi, da su pojedini muzejalni odjeli 
o^ivili novim ^ivotoni; — ako ce se pri tom ostati nema sumnje, 
da ce uroditi i obilnim plodom. — Ta da su u svoje vrieme fcuveni 
dalmatinski prirodoslovci Visiani, Doderlein, Vlakovid, Molin, Keller, 
Botteri na§li s ove ili s one strane Velebita ono, Sto im je srce 
^udjelo, mjesto da bi domovinu ostavili, bili bi jama6no presretni, 
da su joj sve svoje sile posvetili, iztra^ujud po Ijudskoj nepravdi 
siromaSnu, ali po prirodi svojoj bogatu zemlju naSu. 

Na drugo pitanje pako, kakav li je rad hrvatskih zoologa, odgo- 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGIJA I HRVATI. 217 

voriti mi je — kako ved sliedi iz svega onoga Sto rekoh — fau- 
nisti6ki. A jesu li hrvatski zoolozi pravim putem udarili? Odgovo- 
riti mi je, da jesu, i to ponajprije, jer vei stara ona reienica 
„saltus in natura non datur** upozoruje nas, da poSto smo stali 
njegovati ovo polje, eno nema tomu — od Ettingera — niti trideset 
godina, nije se moglo odmah zapofteti ondje, gdje se drugi i to ve- 
liki narodi ve(5 danas nalaze. Drugo, faunistifeko iztraiivanje do- 
movine patriotifina i prva je duSnost svakoga hrvatskoga zoologa. 
To su priznali veliki mu2evi, i veoma je jednostrano shvadanje 
onih, koji protivno misle. A da se taj patrioticki rad slaie i sa 
postulatom znanosti, nije te^ko dokazivati. Dok Englezi tro§e mi- 
liune na njihov „British Museum", a Francuzi na „Jardm des 
plantes"; dok Be6, Berlin, Petrograd i velika mnoSna gradova 
grade velifianstvene sgrade za svoje muzeje: dotle 6emo i mi sma- 
trati svetom du2no§(5u njegovanje nafiega narodnoga hrvatskoga mu- 
zeja, koji je joS u povojih, te zato treba najvecie njege. A poSto 
ja uviek mislim, da moje rie6i nisu dosta, a da bi ih naSi Ijudi 
uvaMli : neka nebude zamjere, ako pozivljem u pomod riet priznatih 
auktoriteta. Eno Sto piSe glasoviti belgijanski zoolog baron M. de 
Selys-Longchamps, 61an belgijanske akadeniije znanosti i direktor 
odjela za znanosti: „La connaissance exacte des productions natu- 
relles de la patrie est consideree, dans tons les pays civilises, comme 
une branche importante de 1' instruction publique; elle se rattache 
directement, d' ailleurs, aux etudes statistiques et geographiques."^ 
Kad je dr. P. Albrecht dr^ao besjedu za uspomenu preminuloga 
dra. G. Zaddach-a profesora zoologije u pruskom Kraljevcu, rekao 
je u pohvalu Zaddacha: „Immer weiter entwickelte sich nunmehr 
in Zaddach die Ansicht, dass eine Hauptaufgabe der hiesigen Na- 
turforscher die sei, die einheimischen Arten aller Thierclassen als 
erste und wichtigste Grundlage fiir jede weitere Naturforschung 
festzustellen,^^ 

Faunistike pako ne moJe biti bez sustavne zoologije; te ako je 
u zadnje vrieme u§lo bilo u obifiaj, osobito kod njekih Niemaca, 
niekanje znanstvene vriednosti sistematiSkoj zoologiji, to se covjek 
svakako mora fiuditi onolikoj jednostranosti. 



^ 8ur la Faune de Belgique. Discours prononce k la seance pu- 
blique de la classe des sciences, le 17 decembre 1854, Bruxelles 
1864 8tr. 3. 

* Professor dr. G. Zaddach. Gedachtnissrede (Schriften der Physi- 
kalisch-Ekonom. Gesellschaft zu K5nigsberg. 22 Jahrg. K5nigsberg 
1882 sir. 122). 



Digitized by LjOOQIC 



218 8. BBUSINA, 

Istina je, da sa Niemci na polja zoologije rek bi sve dnige narode 
nadkrilili; nu ipak zoolozi Englezke, Francezke i drugih naroda u 
oIm^ nisu i nece i6i ovim jednostranim putem ; i\jihoyi su velikani 
jednakim razmjerjem lyegovali specijainu ili sistemati6na, kao §to 
ob6u ili eksperimentalnu zoologiju. Ja bih rekao, da ta mo2e biti 
samo smjer dragi, ali jedna se od drage zooloike discipline neda 
razlu5iti, paie jedna bez druge ne xaoie obstati. Sto vide, osobito 
je kod niiih iivotinja — u kojih je ustrojstvo sve to jednostaynije, 
a oblici sve to sli6niji — 6esto ne mogu(^, ozna6iti medje izmedju 
n. p. anatomskog i taxonomskog iztraMvanja. Ja sam o torn jedan 
put u kratko izjavio svoje mnienje*, te mi je zato osobito drago 
viditi, kako su u najnovije vrieme ba§ njenia6ki njeki znamemti 
zoolozi po6eli dokazivati tu veliku bludnju nekih njihovih drugova. 
Cuveni njeioaSki putnik i zoolog A. B. Meyer, ravoatelj dra^djan- 
skoga muzeja, pi§e: „Die systematische Zoologie aber wird in ihrem 
Werthe und ihrer Bedeutung bei uns vielfach unterschdtzt. Man 
erkennt nicht allgemein die Tragweite der Schlusse, welche sich 
aus ihren Resultaten ergeben konnen"* itd. — Drugi Niemac dr. 
Antun Dohrn spada medju najznamenitije zoologe naSe dobe, jer 
nije samo strukoynjak od oka, nego njegovim je nastojanjeni po- 
dignut pryi i najvetii zooloiki zavod na svietu, naime zoolo^ka sta 
cija u Napulju, zavod kako ga nije htjela ni znala podignuti ovoj 
znanosti nijedna velevlast. U torn dakle zavodu brzo su uvidili, da 
se biologija i danas ne moie njegovati bez sustavne zoologije, bez 
faunisti5kih predradiya, te su zato odlu6ili izraditi i monografi6ki 
izdavati faunu i flora napuljskoga zaljeva^ i godisnje ]zvje§6e za 
sve zooloJke znanosti,* te su spomenuti dr. A. Dohrn i dr. V. 
Caras ovako obrazloiili izdavanje sada spomenutih knjiga: „Die 
bedauerliche, aber wohl unvermeidlich gewesene Vernachlassigung 
der systematischen Studien an Seethieren legte der Zoologischen 



^ Prirodopisne znanosti osobito zoologicke u obce i kod nas. (Rad 
jug. akad. kn. XXXVI. Zagreb 1875 str. 127 (81). 

* Ueber den gegenw&rtigen Stand unserer Kenntniss der geogra- 
phischen Zoologie. ErOffnungsrede vor der biologischen Section der 
^British Association" in Bristol am 25. August 1876 von P. L. Sclater 
Prftsident der Section. Autorisirte deutsche Ausgabe. Erlangen 1876 
str. IV. 

' Fauna und Flora des Golfes von Neapel und der angrenzenden 
MeereS'Abschnitte. Leipzig 1880 — 85. 

* Zoologischer Jahresbericht. Leipzig 1879 — 84. 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGIJA I HRVATI. 219 

Station die Pflicht auf, wenigstens „„vor ihrer eigener Thur zu 
fegen"", uiid sich in den Stand zu versetzen, den Naturforschern, 
welche zu Specialstudien ihre Laboratorien aufsuchten, das Objekt 
ihrer Untersuchungeii sicher zu determiniren. Diese Pflicht anzu- 
erkennen, ist leicht, sie zu erfHUen, zienUich schwer.*^^ 

Osim toga vriednost sustavne zoologije i faunistike ne sastoji se 
samo u torn, da bude pomagateljica biologije, nego njoj je jog ve&t 
nutrnja vriednost, uslied koje je sustavna zoologija sa znanstvenoga 
glediSta upravo ravna eksperimentalnoj zoologiji. Ead sam uzeo 
pako stvar promatrati s ove strane, radje, nego da bi to svojimi 
riefemi tumafcio, nekami opet bude dozvoljeno navesti sud glasovi- 
toga befekoga ortopterologa Brunnera Wattenwylskoga, koji je raz- 
jasnio odnoSaj izmedju sistematike i biologije jasno i jezgrovito, 
kako nebi bilo lasno kra(5e i bolje izred: „Gegentiber dem Natur- 
forscher, welcher anatomische, physiologische oder biologische Un- 
tersuchungen ansstellt, und seine Objekte aussucht, befindet sich 
der Systematiker in einer ahnlichen Lage wie der Lexikograf ge- 
genuber dem Sprachforscher : er muss dem Unbedeutenden die 
gleiche Aufmerksamkeit schenken wie dem Wichtigen, denn das 
System hat alle vorkommende Formen zu umfassen. 

In der Schule LdnnS's hatte das System nur die Bedeutung einer 
ubersichtlichen Aufzahlung der Species. Diese Aufgabe hatte als 
Resultat ein Lexikon: der freie Naturforscher zog es vor, seinen 
Scharfsinn auf Erforschung der Naturgesetze zu verwenden und 
wandte sich von der Systematik als einer mechanischen Arbeit ab. 

Die neueste Entwicklung der Naturforschung hat jedoch eine ge- 
waltige Umgestaltung der Anschauung hervorgebracht. AUerdings 
brach sie mit der autochtonischen Bedeutung der Species, allein 
indem sie den Schwerpunkt der Speculation in die Kenntniss der 
Verwandtschaft der Species legte, gab sie der Systematik eine ganz 
neue Aufgabe: ihre Classification hat nicht mehr den einfachen 
Zweck der Uebersichtlichkeit der Species, sie soil vielmehr die 
Unterschiede feststellen, welche die Natur selbst zur Erzeugung 
der Species verwendet. Ihr hochstes Ziel ist nicht mehr ein Ver- 
zekhniss der Species, sondern die Geschichte der Species und ist 
daher in der eigentlichsten Bedeutung die wirkliche Naturgeschichte. 



[ 



^ A. Dohrn. Fauna und Flora des Golfes von Neapel etc. I. Mono- 
graphic. Vorwort des Herausgebers. Leipzig 1880 str. V. Vidi jos 
slicnn izreku a: Mitthcilungcn aus der zoologiscben Station zu Neapei 
I. Bd. Leipzig 1879 str. VIL 



Digitized by LjOOQIC 



'2fiO s. HRuamA, 

leh muss gleich bemerken, dsuss es eine Anmassung wUre zu be- 
haupten, dass heirte schon die Documente zu dieser (xeschichte vor- 
liegen. Sie sind in der Morphologie zu suchen und in dem Yer- 
haltmss, wie diesf Wissenschalt uns den Weg lehrt, den die Modi- 
fication der Organe einsclilSgt, wird das Studium der Species zur 
sichereB Aufstellttog der Veru>andscik»ft fuhren. 

Den Ausdruck „verwandt" finden wir auch bei alteren Systeraa- 
tikerji, allein oflfeabar in einer bildlichen Bedeutung, etwa synonym 
mit n&hnlich'' ; denn bei der Voraussetzung, dass jede Species einen 
eigenen Sch5pfungsgedanke repraaentire — und diess ist die An- 
schauung der Philosophie Cuvier^s — hat die -Verwandtschaft zweier 
Species ungefahr die gleiche Bedeutung, wie zwei Satze, welche 
den namlichen Gedanken auf verschiedene Weise ausdrttcken. 

Durch Darwm hat dieser Ausdruck den bestimmten Begriff der 
Nahe in Bezug auf die Ahstammimg erlangt, und die heutige Auf- 
gabe der Classification kann keine andere sein, als die Abstanunung 
zttf Anachauung zu bringen. Der Systematiker hat sonach nicht nor 
die Unterschiede zu definiren, sondern auch die Verwandtschaft 
zum Ausdruck zu bringen und das letztere bietet unendlich viel 
grossere Schwierigkelt als das erstere. Zu der Kritik des Unter- 
schiedes gentigt eine scharfe Beobachtung, wahrend die Kiritik der 
Verwandschaft auf dem, schon von Aristoteles als eine hohere Fun- 
ction der Dialektik bezeichneten „Kategorisiren" beruht".^ 

A nije li onda fiudnovato shvacianje, kad zoolog, n. p. ba§ sla- 
venski, ide u majmunisanju nekih takvih Niemaca tako daleko — 
kao da je Slavenom zbilja sudjeno dr^ati se tudjinca i tamo, g^je 
baS ne valja — da kad je jednom imao opisati 80 novih vrsti ii- 
votinja, §to ih je obreo iz kaspijskoga mora, izjavi, da ih ialibog 
mora opisati, akoprem je neprijatelj „n. sp." (t. j. konvencijonalni 
znak za „nova species").* Jeli naSa zadada iztraMvanje i spoznanje 
Mvotinjskih vrsti, ili ih priroda smije proizvadjati li prema tomu, 
kako su si neki prirodoznanci ubili u glavu jednu ili drugu teoriju? 
Ako to nije naopako shvadanje, ako to nije u6enja6ka sljepoca, teiko 
je onda re<5i, §to li je na svietu smieSno. Embriologija, fiziologija, 
morfologija nedvojbeno su najznameaitije zoolo^ke discipline; ali 
zato ne sliedi, da taksonomija a snjom uzko spojena faunistika ne 
zasluJuju naSe pa^nje, pace, kao §to s^m ^enijalni profesor jenskoga 

^ Monographie der Phaneropteriden. Wien 1878. Einleitung str. 1. 
2 Zeitachrift fttr wissenschaftliche Zoologie. Bd. 25. Leipzig 1876 
str. 324. 



Digitized by LjOOQIC 






ZOOLOQUA I^HBVATI. S21 

sti»U5iti$ta dr. Efnst Haeckel u s?oin uyodmmpTeilevalijttdc&amQ^, 
oye sa nam potonje istnike podale ponajbdije gradivo za descte^den- 
talsu te(»rija, g^e veil: ^G^nzlich verschieden von di^ser kiinstU- 
chen descriptiven Systematik ist diejenige wahrhaft wissenschaftliche 
Systematik, welche in dem naturlichen Systeme der Thier- und 
Pflanzenarten den wahren Stammbaum derselben erblickt und auf- 
sQcht. Diese genealogische Behandlung und Auffassung des natiir- 
lichen Systems ist freilich et^st in der jUngsten Zeit mdglich gewor- 
den, seitdem Ghaxles Darwin durch seine Reform der Desceiidenz- 
Theorie uns zu einem wahren uraachlichen Verstftndniss der orga- 
nischen Erscheinungswelt gefUhrt hat. Freilieh wird es noeh lange 
dauem, ehe auch nm* die Hauptzweige des systematischen Stamm- 
baums yoUkommen festgestellt sein werden, und die Aufgabe unse- 
rer geneahgischen Systematik ist hochst verwickelt, Aber dennoeh 
gehort ihr die Zukunft! Nur durch die genealogische Auffassung 
des natiirlichen Systems, welche in den Kategorien oder Gruppen- 
stufen desselben, in den Classen, Ordnungen, Gattungen und Arten 
lediglich divergente Zweige des wahren Stammbaums erblickt, 
welche in der FormverwandschafV^^x Organismen ihre wahre Bluts- 
verwandschaft erkennt, nur durch dieses genealogische Verstandniss 
des Formensystems mrd die Systematik zu einer wahren Wissen- 
schaJV.^ Ove pako znanstvene sistematike nemoie biti bez danaSnje 
sistematike kcga danomice vide biva takova, kakovu ju Haeckel ho<^e 
i mora biti. 

Ja (5u nadaye dodati, da su toli Darwin, koli Wallace, svaki 
SYojim putem doSli do zaklju6aka descendentalne teorije ba§ na te- 
meljn sistematike i faunistiikoga iztraiiivanja. Poznato je pako, da 
se danas descendentalna teorija sve to bolje dokazuje tainim izpi- 
tivanjem geografskoga razprostranjeiya ^ivotinja i donjekle bolje 
nego se to moie na temelju Darwinove teorije borbe za bitak i na- 
ravnoga obira. 

Kako rekoh, dobio sam novo Siciliani-evo djelo „La Nuova Bio- 
logia" tek iza £itai\ja ove razprave. Evo uvodne rieii prvoga po- 
glavja, gdje pisac razprav\ja i iztraiuje odnodaj biotasi£ke pro- 
bleme, dakle znanstvene sistematike sa morfologijom : „Fin da' primi 
hstri del presente secolo Augusto Comte dichiard la biotassia una 
delle „plus eminentes creations de la philosophie positive".' Dopo 

^ Ueber Entwickelnngsgang and Aufgabe der Zoologie. Rede gehal- 
ten beim Eiotritt in die philosophische Facnlt&t zu Jena, am 12. Ja- 
nutr 1869. (Biologische Studien. Erst. Heft. Leipzig 1860). str. VII. 

' A. Comte. Cours de Philos. Posit. Ed. Littre, Le^. XLII. 



Digitized by LjOOQIC 



222 8. BltUftlHA, 

trent' anni Luigi Agassiz^ non dubitd affermare, die lo stadio delle 
categorie tassinomiche „doit inspirer, a qui s' y livre, une admira- 
tion et un respect profond."^ Oggi lo Spencer dichiara tale stadio 
indispensabile, perch^ senza di esso non potremmo rappresentard 
r evoluzione reale e sistematica de' viventi."* Non basta V autoriti 
di due filosofi positivi e d' un eminente biologo a far risaltare 
r importanza capitalissiina di questo ramo della filosofia naturale?" 
Napokon jo§ in i to re6i : sistematika ima biti podloga anatomije; 
anatomije ne moi^e biti bez embriologije ; bez anatomije i embrio- 
logije ne moie obstati morfologija. A iemu nam na koncu sluid 
morfologija? A ma ba§ za ni§ta drugo nego zato, da nam kao 
strogo teoreti6ka znanost odgonetne pravila i zakone, §to ih priroda 
sliedi kod stvaranja Mvotinjskoga, a po tom dakako i 6oYJe£ega 
tiela; da nam nadalje protumaii ontologiju organizma i sye $to 
tom visi. Morfologija ima dakle biti podloga filozofije, kako 
je to toli jasno dokazao yei spomenuti boloivjski filozof Siciliani. 
IztraMvanje vjeJne istine svrha je svakoga prirodoznanstva. Sada 
pako, kad bi naime mi mogli i htjeli za ias biti jednostrani, onda 
bi kazali: nam je stale do istine, do koje nas same filozofija oz- 
di6i moie, gto ie dakle 5oTJeku morfologija organizma? Nu kao §to 
te filozofije ne mo4e biti bez morfologije, tako morfologije nema 
bez embriologije i anatomije, niti potonje bez taksonomije — dakle? 
Dakle i tu je pukopitanje, rek bi, kategoria, jedna grana bez druge 
ne moie, vei sve skupa sastavljaju gotovo stablo, ma i bilo istina, da 
od jedne grane ne visi obstanak cjeline. — Dakako iz svega toga 
ne sliedi, da Hrvati ne trebaju njegovati sve grane zoologije ; svaka 
stvar u svoje vrieme, mi smo tek zapoSeli, bit ie nas vi§e, bit (e 
i vi^e i boljeg rada. Ja se tvrdo nadam, da ie se na§ rad ye6 sada 
pospjeSiti, Jim ovih dana oMvi hrvatsko prirodoslovno dru^vo, koga 
su ve6 jofi prije mene naime god. 1865 — nisam toga do neki 
dan znao — zagovarali domoljubni prirodoslovci. Ho<5e li na§e 
dru^tvo u narodu na(5i odziva, nema onda dvojbe, da 6e ovo biti 
isto tako u prilog znanosti u ob<ie, kao §to akademiji, piirododoy- 
nim muzejem i sveu6ili§tnim kabinetom. 



^ L. Agassiz De i' Esp^ce et de la Classification en Zoologie. Trad. 
Vogel, Paris 1869. 

* Spencer. Princip de Biol., Trad. Franeese, Vol. I, Chap. XL 



Digitized by LjOOQ IC 



200L00IJA 1 HRVATt. 223 



IX. 

ZooMka bibliograflja od god. 1842 do krsga god. 1885. 

1. t Accnrti J. i D. Naravopisje iivinskog carstva (s njem. pre- 
vedoSe polag Pokornia). Bee 1856, 214 str. 

2. AngastinOYil^ &., Kurzgefasste topographische Apatomie und 
Yersuch einer illirisehen Terminologie der Anatomie. Inaagural-Disaer- 
tation. Wien 1844 (nedovrieno). 

3. Barai M., Bastarde von Haushaho und Perlhenne. (Mittbeil. des 
Ornithol Vereines in Wien I Wien 1877, 35—36, 43—44). 

4. BariSic P, Dombrowsky £., Divljad i lov a Bosni i Hercego* 
vini. (Samarski list IX. Zagreb 1885, 57—61). 

Za nas svakako zanimiv priiog za fanuu Bosne i Hercegovine, sto 
ga je pisae izdao u „AlIgemeine Forst- und Jagdzeitung^ od god. 
1883, a preveo za sum. list P. Barisic. 

5. Beyer &., Haranje. gubara po dumah okolisja sisa^koga. (F. X. 
Kesterdanek. Sumarski list, IX. Zagreb 1885, 325—327). 

6. Botteri H., Notiz (Iber dalmatinische Inseln. (Z B. Verein in 
Wien. III. Wien 1853, 129—130). 

7. Regnum animale (in Brusina Naravoslovne crtice. Dio 

drugi. Rad jug. akad. zn. XXVll. str. 181—193 (53—65). 

Taj sam imenik izvadio iz rukopisa, sto ga ^uvam od samoga Bot- 
tera pod naslovom: „CataIogo di tutte le prodnzioni natural! raccolte 
ed osservate dal sottoscritto in Dalmazia e particolarmente nell' isola 
di Lesina e sue aque sino a tutto V anno 1848 Lesina 1. Apriie 
1849. M. Botteri". 

Popis riba sastavljen je pake ne same na temelju ovoga rukopisa, 
nego i onoga, sto mi ga je posudio bio prof. J. Boglid u Zadru, n 
kom su sadr^ana pucka imena riba 

8. BrOZOVi^ 8. NjeSto ob uplivu zemljopisnog polo2aja na fazvoj 
Ijudski. (Program kralj. gimnazije n Karlovcu. Karlovac 1882, str. 
1—38.) 

9. Brnsina 8. Conchiglle dalmate inedite (Verbandlnngen der k. 
k. zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien XV. Bd. 1865. 8. 1 
do 42). Stampato anche a parte, pag. 42. 

Vidi Journ. de Conch. XV. Paris 1867. pag. 82. — Malakozool. 
Blatter XIV. Cassel 1867 pag. 160. 

10. Contribuzione pella Fauna dei MoUuschi dalmati Edito 

per cura dell' i r. Societi zoologico-botanica di Vienna. 134 S., mit 
1 lith. Taf. Vienna 1866. 

Vidi: Journ. de Conch. XV. Paris 1867 pag. 84. — Malakol. 
Bifttter. XIV. Cassel 1867 pag. 160 



Digitized by LjOOQIC 



224 8. BRtiaiNA) 

11. Prinesci malakologiji hrvatakoj. (Rad jugoslavenske aka- 

demije znano^^ti i umjetnosti. Knjiga I., u Zagrebu 1867 str. 78 - 105), 
i napoBe tiskano ima 28 sir. 

12. Gast^ropodes nouveaux de 1' Adriatique. (Journal de Con- 

chyliologie Vol XVII. Paris 1869, pag. 230—249). Extrait de 20 pag. 

13. Monographic dea Oampylaea de la Dalmatie et de la 

Croatie. (Annales de la Society Malaeologique de Belgiqnes. Tome IV. 
Bruxelles 1869, pag. 39—79). Extrait de 43 pag: 

14 Contribution k la Malacologie de la Croatie. Zagreb 

(Agram) 1870, pag. 40. 

15. Prinesci malakologiji jadranskoj (Rad Jugoslav . akadem. 

ltd. Knj. XI. u Zagrebu 1870, str. 1 — 124). Napose tiskano ima 
124 str. 

16. Ipsa Chiereghinii Conchylia ovvero Contribuzlone pella 

Malacologia Adriatica (Biblioteca Malacologica. Vol. II.) Pisa 1870, 
pag. 280. 

17. Specie nuove. Clngula Schlosseriana (Bullettino Malaco- 

logico Italiano. Vol. Ill) Pisa 1870, pag. 9 — 11. 

18. Rissoa filosa (Les Fonds de la mer. Tome I. Paris 1870, 

pag. 260). 

19. - Catalogue des Mollusques des vases de Syra (I. c. p. 266). 

20. Monographic der Gattungen Emmericia und Fossarulus 

(Verhandl. der k. k. zool.-bot. Gesell. XX. Bd. Wien. 1870. S. 925 
— 938.). Auch besonders abgedruckt, 14. S 

21. Darovi prikazani nar. zem. muzeju (Vicstnik nar. zem. 

muzeja u Zagrebu za godinu 1870. U Zagrebu 1870, str. 167 
do 207). 

22. Saggio dalla Malacologia Adriatica (Bullet. Malac. Ital. 

Vol. IV. Pisa 1871 pag. 5—9). 

23. Secondo saggio dalla Malacologia Adriatica (1. c. pag. 

113 — 123) Stampato anche a parte, pag. 13. 

24. Naravoslovne crtice sa sjevero-izto^ne obale jadranskoga 

mora. Dio I. (Rad jngosl. akad. itd. Knj. XIX, u Zagrebu 1872, str. 
105 — 177). Napose tiskano ima 73 str. 

25. Naravoslovne crtice sa sjevero-iztodne obale jadranskoga 

mora. Dio II. (I. c. Knj. XXVII., u Zagrebu str. 131—193). Napose 
tiskano ima 65 str. 

26. Prilozi paleontologiji hrvatskoj (I. c. Knj. XXVIII., u 

Zagrebu 1874, str. 1 — 109 sa 7 lit. tabl.). Napose tiskano ima 109 str. 

27. Fossile Binnen-Mollusken aus Dalmatien, Kroatien und 

Slavonien. Mit 7 lith. Taf. Agram 1876. 8. 138. 

28. Cenni sugli studi naturali in Dalmazia seguito dalla de- 

iScrizione di alcuni fossili terziari (Maouale del Regno di Dalmazia 
Anno V. Zara 1875, pag. 1 — 29). Stampato anche a parte, pag. 32. 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I HBVATI. 225 

29. Description d'esp^ces nouvelles, provenant des terrains 

tertiaires de Dalmatie. (Journal de Conch. Vol. XXIV. Paris 1876, 
pag. 109—116). 

30. Les ecales des Messageries maritimes dans le Levant. 

Mollusques., Catalogues etc. (Les Fonds de la mer. £tude Internatio- 
nale. T. III., Paris 1876, pag. 27—32). 

31. Aggiunte alia Monografia delle Campy laea della Dalmazia 

e Croazia (Bullettino della Society Malacologica Italiana. Vol. II. Pisa 
1876, pag. 53 — 61). Stampato anche a parte, pag. 9. 

32. Prirodne znanosti, osobito zoologi^ke, a obce i kod nas. 

(Rad jugosl. akad. itd. Knj. XXXVI., u Zagrebu 1876, str. 35—134). 
Napose tiskano ima 101 str. 

33. Fragmenta Vindobonensia (Journal de Conch. Vol. XXV. 

Paris 1877, pag. 368—391). 

34. MoUusGorum fossiliam species novae et emendatae, in 

tellure tertiaria Dalmatiae. Croatiae et Slavoniae inventae (Journal de 
Conch. XXVI. Paris 1878, pag. 347 — 356). Napose tiskano ima 10 
str. — Verb. geol. Reichs, 1879, str. 211. 

35. Jedan decenium nase zoologi^ke literature (1867 — 1877). 

(Rad Jugoslav, akad. itd. Knj. LII. u Zagrebu 1880, str. 190—272). 
Napose tiskano ima 86 str. 

36. Stjepan Schulzer MtlggenburJiki. Biografi6ke crtice (sa 

slikom) (Vienac zabavi i pouci br. 45, 46, 48, 49 u Zagrebu 1880). 
Napose tiskano ima 24 str. 

Istina strogo nzevsi ovo nije zoolo^ka razprava, al obzirom na to 
§to neki drie, da su gljive protiste, 1 podpunosti radi naveo sam tu 
i ovaj historidko-bioloiki prilog. 

37. J. E. Kuzmic. Biografi6ke crtice (sa slikom) (1. c. br. 

20—24 u Zagrebu 1881). Napose tiskano ima 28 str. 

38. Rettifica (Bullettino della Soc. Malac. Ital. Vol. VIL 

Pisa 1882, pag. 226^228). Stampato anche a parte. 

39. Le Pyrgulinae deir Europa orientale. (1. c. pag. 229 

—292). Stampato anche a parte. 

40. Orygoceras eine neue Gasteropodengattung der Melanop- 

siden-Mergel Dalmatiens. Mit 1 Tafel (Beitrage zur Palftontologie 
Oesterreich-Ungarna und des Orients. II. Bd. Wien 1882, S. 33—46) 
Anch besonders abgedruckt 14 S. 

41. Anomalien der Ornis Croatica (Mittheilungen des Orni 

thologischen Vereines in Wien 1883, S. 57 — 63) Auch besonders 
abgedruckt 22 S. 

42. Die Neritodonta Dalmatiens und Slavoniens nebst allerlei 

malakologischen Bomerkungen. Mit 1 Taf. (Jahrbficher der Deutschen 
Malakozoologischen Gesellschaft. Elfter Jahrgang 1884. Frankfurt am 
Main S. 17—220). Auch besonders abgedruckt. 104 S. 

43. Die Fauna der Congerienschichten von Agram in Kroa- 

16 



I 



Digitized by LjOOQIC 



226 8. BRTTSINA, 

tien. Mit vier Taf. (Beitrftge zur Palaont. u. 8. w. III. Bd. Wien 
1884, S. 125—187). Audi besonders abgedruckt. 63 S. 

44. Sastanak ornitologa i izlozba ptica u Becu (Vienac br. 

19 — 20. U Zagrebu 1884). Napose tiskano sa 1 slikom ima 77 str. 

45. Suir Helix homoleuca del Littorale Croato (Bull. Soc. 

Malac. Ital. XI. Pisa 1884, str. 5—10). Napose tiskano ima 6 str. 

46. Sopra tre elici della Oroazia. Note d' aggiunta all' arti- 

colo suir Helix homoleuca (1. c. str. 16 — 26). Napose tiskano. 

47. Bemerkungen tlber rumanische Paludinen-Schichten mit 

Bezug auf Professor G. Cbbalcescu Work: „Studii geologice si paleon- 
tologice asupra unor T^r^murl Tertiare din unile P5,rtl ale Rom^niet 
(Mem. Geol. ale Scolei militare din Jasi. Mem. I. Bucoresci 1883)^. 
(Verhandl geol. Reichsanst. Nro. 6. Wien 1885, pag. 157—162). 

48. Ueber die Mollusken-Fauna Oesterreich-Ungarns (Mittheil. 

des naturwiss. Verein fUr Steierm. Graz 1885, S. 29 — 56). Napose ti- 
skano ima 25 str. 

49. Velribe i uljesura od Lastova u Dalmaciji (Dragoljub. 

Kalendar za god 1886. Tedaj XXIII.) Zagreb 1885, str. 79—80. 

Ta je prigodna viest pretiskana iz „Pozora" br. 118 od g. 1885, 
a uzeo sam ju ovamo upravo zato, sto sadr^aje podatke za spome- 
nutu uljesuru. 

50. Brasilia 8. i Klaiii V. ^ivotinje u Hrvatskoj (Klaic Prirodni 
zemljopis Hrvatske. U Zagrebu 1878, str. 378—394). 

51. 2ivotinje u Bosni i Hercegovini (Klaic Bosna I dio 

Zemljopis. U Zagrebu 1878, str. 64—68). 

52 Bneehieh &regOriO. Gli ortotteri di Lesina e Curzola, con al- 
cune notizie biologicTie che li risguardano (Verb, zool.-bot. Gesell. 
XXXV. Wien 1885, 377—382). 

53. Car L. dr. Sauropsidi ili teorija postanka ptica od gmazova 
(Rad LXVI. U Zagrebu 1883, str. 62—91). Napose tiskano ima 30 str. 

54. Acantbometra hemicompressa. (Zoologischer Anzeiger VII. 

Leipzig 1884, pag. 94—95). 

Opisuje ovu novu vrst radiolari§, iz Trsta. 

55. Ein Beitrag zur Copepoden-Fauna des Adriatiscben Mee- 

res. (Archiv fttr Naturgeschichte. L. Berlin 1884, pag. 237—256). 
Napose tiskano sa 2 tab. 

56. Carrara F. Fauna (La Dalmazia descritta. Zara 1846—1848, 
pag. 71—104) 

57. Chadima J. Ueber die Homologie zwischen den mannlichen und 
weiblichen ausseren Sexualorganen der Ortboptera Saltatoria Latr. 
(Mittbeilungen des naturwissenschaftlichen Vereines ftlr Steiermark. 
Graz 1872, str. 25—33) sa 1 tab. 

58. Ueber die von Leydig als Geruchs-Organe bezeicbneten 

Bildungen bei den Arthropoden. (Mittbeilungen des naturwiss; Verein 
ftir Steiermark. Graz 1873, str. 36 — 44) sa 1 dvostrukom tab. 



Digitized by LjOOQIC 



200L0GI^A 1 HRVAT?1. 227 

59. Cnzmich &. E. I. Oonchiglie terrestri e fluviatili del Circoli di 
Ragusa e di Cattaro e del territorio delia Narenta. II. Oonchiglie ter- 
restri e fluviatili trasportate dal mare sui lido dell' isola Lacroma pag. 
85 — 92. IV. Oonchiglie marine raccolte a Ragusa e nei dintorni pag. 
100—106 (Programma dell' i. r. Ginnasio. VIII. Zara 1858). 

60. Canic &. Die Brieftaubenpost (Mittheilungen des technisch und 
administrativen Miliar- Comit^s. Wien 1884, pag. 69 — 82). Napose iz- 
dano i pretiskano takodjer u : Mittheilungen des Ornith. Verein. Section 
ftlr Geflttgelzucht und Brieftaubenwesen. I. Wien 1884, Nro. 1 — 4. 

61. Danilo F. Elenco nominale del moUuschi lamellibranchiati ma- 
rittimi raccolti nei contorni di Zara e determinati dai Signori Ivanics, 
Kutschig, Kircbsberg, Sandri in unione col sottoscritto professore (Da- 
nilo). (Programma deir i r. ginnasio completo di prima classe in Zara. 
V. Zara 1855, pag. 39—58). 

62. Danilo dr. F. i Sandri &. B. Elenco nominale dei Molluschi 
lamellibranchiati marittimi dei dintorni di Zara, ampliato e rettificato 
neir anno 1856, Zara 1856. 

Ovo je dakle popunjeno i popravljeno izdanje malo prije navedene 
radnje, velika je samo steta, sto su ga vriedni pisci izdali u malenom 
broju otisaka, te su se zato sluzili litografijom, 

63. Elenco nominale dei gasteropodi testacei marini raccolti 

nei dintorni di Zara, e determinati dal Sig. Giovanni Battista Sandri 
e dal Prof. Dr. Francesco Danilo. (1. c. VI Zara 1856, pag. 107— 
150). Gore (pod br. 62) navedena i ova razprava skupa napose tiskana 
ima 66 str. 

64 t Danilo &. Monografia deir insetto roditore dell' ulivo. Spa- 
lato 1846, ima 8 str. 

Spominje ga Petter u svom djelu „Dalmatien*', knjiga I. str. 95, 
al nisam nigdje mogao dobiti te knjiiSice. 

65. Desman L R^cnik lecnickoga nazivlja. Zagreb 1868, ima 141 str. 

66. Covjek prema zdravlju i Ijepoti. Zagreb 1872, ima 222 

str. sa 10 slika. 

67. t Doderlein P. Il Museo di Storia naturale della R Univer- 
sity di Modena. Oenno storico intorno V origine e gli incrementi con- 
seguiti dal Museo suddetto dalla sua fondazione al 1846. Modena 
1846, 4^ 

68. Cenni geologici intorno la giacitura dei terreni miocenici 

superiori nell' Italia centrale (Atti del X. Oongresso degli Scienziati 
Italiani tenuto in Siena nei settembre del 1862, 4®. 83—107). 

Sadrzaje obsirni popis miocenskih izkopina. Napose tiskano ima 
25 str. 

69. t Sulla possibility di attuare una proficua coltura di 

Ostriche e di Pesci nello Stagnone di Marsala in Sicilia (Atti Soc. 
Acclimaz. di Sicilia. V. Palermo 1865, nr. 11, 12) ima 18 str. i 1 tab. 

70. Rapporto della Commissione inviata a Siracusa dalla So- 

cieta d' Acclimazione di Palermo coll' incarico d' esaminare se le con- 



Digitized by LjOOQIC 



n 



228 B. BRUBINA, 

dizioni iisiche del fiume Anapo fossero adatte per acclimarvi il peace 
Gurami (Atti Soc. d' Acclimaz. di Sicilia VII. Palermo 1867). Napose 
tiskano ima 68 i 2 tab. 

71. La vita animale nel Mare. Conferenza tenuta il 21. Marzo 

neir Aula della Regia Universita Palermo 1869, 16® ima 25 str 

72. t Avifauna del Modenese e della Sicilia, ossia Catalogo 

ragionato e comparativo delle varie specie di Uccelli che si rinven- 
goiio in permanenza o di passaggio nelle provincie di Modena, di 
Reggio e nella Sicilia (Giornale Sc. Nat. ed Econ. Palermo 1869, V., 
VII , VIII., IX., X.). Napose tiskano 4® ima 382 str. 

73. t Storia delle opere e dei cultori dell' Ornitologia Sicnla 

e Modenese. (1. c. IX. Palermo 1869, 51—81). 

74. Note illustrative alia carta geologica del Modenese. 

Memoria III. (Atti dell' Ace. di Sc. Lett, ed Arti di Modena. XIII. 
Modena 1872. 4<>). 

Prva i druga razprava su skroz geolozkoga sadrzaja, ova sadriaje 
popis pliocenskili izkopina. I napose tiskana. 

75. t Alcune generalila intoruo la Fauna Sicula dei Verte- 

brati (Ann. Soc. dei Nat. Modenesi Modena VI. 1872, 8^, 29 — 37, 
65 — 75, 200 — 211, 267—294). Tiskane su i napose, a ciela razprava 
ima 60 str. 

76. Descrizione di una notevole specie di Sgomberoide (Cy- 

bium Veranyi Doderl.) presa di recente nelle aque di Sicilia (Giorn. 
di Scienz Nat. ed Ecom. VIII. Palermo, 1872, pag. 125—136, sa 1 
tab.) Napose tiskano ima 12 str. 

77. t Sul passaggio di alcune nordiche specie di uccelli (Ac- 
centor alpinus, Pyrrhula vulgaris, Turdus atrigularis), per la Isola 
d' Ustica, e sopra alcune speciality ittiologiche del Mar d' Ustica. Com- 
municazione fatta alia Society di scienze naturali ed economiche di 
Palermo, e riprodotta in estratto nel Giornale di Sicilia 5. dicembre 
1872. 

78. t I Pesci dei Mari di Sicilia (Annuario Soc. Nat. Mo- 
denesi VI. Modena 1872). Napose tiskano ima 28 str. 

79. t Sulla piscicoltura in Sicilia e sul progetto di uno sta- 

bilimento succursale in CefalA. (Ann. di Agricolt. Sicilia. Palermo 1873, 
pag. 292—298). 

80. t Osservazioni geologiche, zoologiche ed industriali sul- 

r Isola di Pantellaria. (Memoria letta alia Societa di scienze naturali ed 
economiche di Palermo nella tornata del 24 maggio 1873, e riprodotta 
in estratto nel Giornale officiale di Sicilia del 27 maggio snddetto n. 
120, indi nel Giornale officiale d' Italia del successivo mese di giugno 
1874). 

81. Intorno la comparsa della Doryphora decemlineata in 

alcune provincie deir America settentrionale, e sulla possibilita della 
sua introduzione in Italia (Atti della Soc. d' Acclimazione di Sicilia. 
V. Palermo 1876), 



Digitized by Google I 



ZOOLOGUA I HBYATI. 229 

82. f Descrizione di una specie di peace del genere esotico 

Lobotes, presa nelle aque marine di Sicilia (Atti deir Accad. di Sc. 
Lett, ed Arti. V. 4°. Palermo 1875). Napose tiskano ima 24 str. 4®. 
sa 1 tab. 

83. t Prodromo della Fauna Ittiologica della Sicilia (Atti 

deir Accad. di Scien. Lett, ed Arti. VI Palermo 1878—79, 4<>). Na- 
pose tiskano ima 24 str. 

84. t Sul rinvenimento nei mari Siciliani della Cerna aenea 

Geoff, del Caranx fusus Geoff., del Caranx carangus C. V. (Bull. Soc 
Scien. Nat. ed Econom. Palermo 1878). 

85. Descrizione di alcune particolarit^ zoologiche-anatomiche 

di uno dei pii!i rari pesci del Mediterraneo (Lophotes Cepedianus 
Giorna). (Bull. Soc. Scien. Nat. ed Econom. Palermo 1877). 

86. t Note Ittiologiche. 1* Sul numero complessivo attual- 

mente conosciuto delle specie di pesci marini e fluviali della Si- 
cilia; 2^ Sul rinvenimento di esilissimi esemplari del Conger myrus, 
C. auratus; C. vulgaris, non aventi i caratteri dei Lettocephali ; 3® 
Sulla probabile corrispondenza sinonimica dello Ophichtys hispanus 
Bellotti col Conger polyrhinus Rafin. (Bull. Soc. di Scien. Nat. ed 
Econ. Palermo 1878) 

87. t Sulla pesca fatta nelle aque marine della Sicilia di 

due esemplari adulti del Dentex filosus C. V. (Bull. Soc. Scien. Nat. 
ed Ecom. Palermo 1879). 

88. Prospetto metodico delle varie specie di pesci riscontrate 

sin' ora nelle aque marine e fluviali della Sicilia, ecc. e Oatalogo delle 
relative preparazioni tassidermiche ed anatomiche che si conservano 
nel Museo Zoologico-Zootomico della R. University di Palermo. (Atti 
Accad. di Scien. Lett ed Arti VL Palermo 1878—79, 4'*). Napose 
tiskano ima 63 str. 

89. Sulla comparsa del Pagrus Ehrenbergii Cuv. Val. e del 

Chrysophrys caeruleosticta Cuv. Val. nel mare di Sicilia (Giornale di 
Sc. Nat. ed Econom. XIV. Palermo 1879). Napose tiskano ima 13 
str. 4^ sa 4 tab. 

90. Manuale Ittiologico del Mediterraneo ossia Sinossi meto- 

dica delle varie specie di pesci riscontrate sin qui nel Mediterraneo 
ed in particolare nei mari di Sicilia. Parte I. Palermo 1879 — 80, 
pag 67 Fasc II. Palermo 1881, pag. 117. Fasc. III. Palermo 1885, 
118—256. 

91. Rivista della Fauna Sicula dei Vertebrati (Nuove Effe- 

meridi Siciliane. XI. Palermo 1881). Napose tiskano ima 92 str. 

92. Una nota sopra lo Scopelus Doderleini Facciola (II Na- 

turalista Siciliauo Giornale di Scienze Natural!. I. Palermo 1881 — 82, 
pag. 258—263) 

93. Sulla accidentale comparsa di una Sula Bassana nelle 

vicinanze di Palermo (1. c. II. Palermo 1882—83, pag. 138—140). 



Digitized by LjOOQIC 



230 S. BRUSINA, 

94. Sulla imm'grazione in Sicilia del Turdus torqiiatus L. 

(1. c III. Palermo 1882-83, pag. 217—220). 

95. Rinvenimento di una specie di peace dell' esotico genere 

Pimelepterus Lac. nelle aque del golfo di Palermo (1. c. III. Palermo 
1883-84, pag. 81— 86). 

96. Ricorrenza del Rhinobatus Halavi Rtipp. nelle aque ma- 
rine della Sicilia (1. c. Palermo 1883—84, pag. 169 -175). 

97. Rinvenimento della Raja Chagrinea Pennant nelle aque 

del Golfo di Palermo (1. c. IV. Palermo 1884—85, 97—99). 

98. Rivista delle specie del Genere Epinephelus o Gema Bp. 

riscontrate sin' ora nei mari della Sicilia (Giorn. di Scien. Nat. ed 
Econom. XV. Palermo 4®). Napose tiskano ima 91 str. i 5 tab. 

99. Descrizione zoologico-zootomica di una novella specie di 

pesce dei mari di Sicilia Pteridium armatum Dod. (1 c. V. Palermo 
1885—86, 73—80, 105—108; Giornale di Scienz. Nat. ed Econom. 
Palermo 1886 4^). Napose tiskano ima 10 str. sa 1 tab. 

100. Drazoevic-Jelie ft. Philloxera vastatrix (Quarto programma 
deir i. r. Scuola Reale superiore in Spalato. Spalato 1875, pag. 
23-42). 

101. ErjaveC F. postanku i razvitku trakavicah (Osmo godisnje 
izvjesce kralj. vise realke u Zagrebu koncem skol. god. 1862. U 
Zagrebu 1862, str. 1—9). 

102. Vlasice ili trihine (Knji^evnik I. U Zagrebu 1864) str. 

120—124). 

103. Slavonija u malakologicnom pogledu (Rad XXXI. U 

Zagrebu 1875, str. 69-81). 

104. Ettinger J. Sriemsko-slavonsko-hrvatske divje zivotinje, zvieri 
i ptice sa dodatkom najlagljeg i tocnog na^ina nadjevanja i nagacenja 
istih. U Zemunu 1857, ima 263 str. 

105. Der syrmiache Sumpf ^Obedska bara" und seine Vogel- 

welt (Z. B. Gesell. VII. Wien 1857, pag. 71—78) pretiskano u 
Ettlnger J. Forst- und Jagd-Kalender fur die Militargrenze. Semlin 

1859, str. 47—61 i opet u: A. Hugo Jagd-Zeitung IV. Wien 1861, 
str. 343-348. 

106. Zur Naturgescbichte der Wolfe (A. Hugo Jagd-Zeitung 

I. Wien 1858; pag. 388—391), pretiskano u Ettinger, Forst- und 
Jagd-Kalender fttr die Militargranze. Ssmlin 1859, str. 62—72. 

107. Jagdliches aus dem ungariscben Sttden (A. Hugo, Jagd- 
Zeitung. II. Wien 1859, str 711—712). 

108. Eine Fischotterjagd (A. Hugo Jagd-Zeituug III. Wien 

1860, 444—446). 

109. Aus dem ungariscben Stldosten (A. Hugo Jagd-Zeitung 

IV. Wien 1861, str 739—740). 

110. Schnepfenjagd im Bezirke des Warasdiner - Kreutzer 

Gr^nz-Regimente (A. Hugo Jagd-Zeitung VI Wien 1863, pag. 205). 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGIJA I HRVATI. 231 

111. Wolfsjagden in der Miliiargrenze (A. Hugo Jagd-Zei- 

tung VII. Wien 1864, str. 124—125). 

112. Popis zvjeradi i divljaci ii Hrvatskoj i Slavoniji koncem 

god. 1880. (F. X. Kestercanek. Sumarski list III. U Zagrebu 1881, 
str. 42—46). 

113. Obedska bara, njekoc i sada (Sumarski list IX U Za- 
grebu 1885, str. 365—370). 

114. Fabbrovich ft. Darwinismo e Materialismo. A „un nonzolo 
traurino* risponde G. F. Zara 1881, pag. 114. 

115 Fabkovicka M. Dogodjaji zalogaja hljeba. Listovi za djevoj- 
cicu covje^jem i zivotinjskom 2ivotu napisao francezki Jean Mace. 
Zagreb 1872, ima 334 str. 

116. Fon J. Ornithologisches (Mittheil. naturwiss. Verein fiir Steier- 
mark Graz 1865, 126—127). 

117. FnrlW F. Dra. Vjekoslava Pokornoga Prirodopis 2ivotinjstva 
sa slikami. Za nize razrede srednjih uciofia s njemackoga pohrvatio 
i, V. Trece hrvatsko izdanje po petnaestom izdanju Fr. Furlic Za- 
greb 1881, ima 306 str. sa 519 slika. 

118. Galovlc M. Naravno odredjenje covjeka (Izvjestje kr. realne 
i velike gimnazije u Varazdinu U Zagrebu 1876, str. 3—32). 

119. Gasperini R. Contributo alia conoscenza geologica del Dilu- 
viale dalmato (Annuario Dalmatico II Zara 1885). Napose tiskano 
ima 15 str. 

120. Graber V. Die Enlwicklungs Studien der Orthoptera Sanatoria 
Lat. im Allgemeinen und der Platycleis grisea insbesondere (Programm 
des k. k. Staats Obergymnasium zu Vinkovci. Vukovar 1868, str. 3 
do 20). 

121. 6forjanoyi(^ D. dr. Ostanci kvaternarnih sisara gore zagrebacke 
(Rad LXVI. U Zagrebu 1883, str. 108—111). Napose tiskano. 

122. Fosiini sisari Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Rad 

LXIX U Zagrebu 1884, str. 60-95). Napose tiskano ima 36 str. sa 
2 tab. 

123. Gor janovlc - Kramberger D. Palaeoichtyolozki prilozi (Rad 
LXXII. U Zagrebu 1885, str. 10—65). Napose tiskano ima 56 str. 
i 5 tab. 

124. Hinterwalder I. Naturhistorische Notizen. B. Albinos. C. 
Beitrag zur Insecten-Fauna Karlstadts. (Sechster Jahresbericht der k. 
k Ober-Realschule zu Rakovac ftir das Schuljahr 1869—70. Karl 
stadt 1870). 

125. Hire D. Die Mollusken -Fauna des liburnischen Karate?. (Z. B. 
Gesell. XXX. Wien 1881, str. 519—530). Napose tiskano ima 12 str. 

126. Zivotinje okolice severinske (Vienac 1881, str. 610 — 

612, 621—627, 638). 

127. Janda J, Darwin i Darwinizam (Izvestje o kraljevskoj viSoj 



Digitized by LjOOQIC 



232 8. BBUBINA, 

gimnaziji a Zagrebu koncem §kol. god. 1871 — 72. U Zagrebu 1872, 
8tr. 3-18, 4«). 

128. Jnrinae A. E. ribah a Dravi, Plitvici i Bednji (IzTJesce 
kr. velike gimnazije a Varaidinu koncem skol. god. 1879 — 80. U 
Varazdinu 1880, str. 3—41). 

129. Nastavak „0 ribah a Dravi, Plitvici i Bednji" (Izvjesce 

kr. velike gimnazije u Varazdinu koncem skol. god. 1880 — 81. U 
Varazdinu 1881, str. 3—28). 

130. Prilog k poznavanju obloustke Petromyzon Planeri Bl. 

(Rad LXI. U Zagrebu 1882, str. 105—121). Napose tiskano ima 17 
str. i dvostruku tab. 

131. Klupko stakora. (Vienac XVI. U Zagrebu 1884, str. 

126—128, 159—162) sa slikom. 

132. Kidmenjaci okolice Vara2dinske. Dodatak. Leptiri veli- 

kasi (makrolepidoptera) okolice Varazd. (Izvjesce kr. velike gimnazije 
u Varazdinu koncem skol. god. 1883 — 84. U Varazdinu 1884, str. 
3—60). 

133. Katnric M. Cenni sopra alcuni pesci conservati nel gabinetto 
deir i. r. Scuola Reale di Zara (Bull. Soc. Adr. VII. Trieste 1882, 
str. 109—113). 

134. Notizie zoologiche (1. c. VIII. Trieste 1883, str. 123 

—131). 

135. Kesterianek F. X. Ein Beitrag zur Kenntnis europaischer 
Borkenkafer besonders jener Croatiens (Centralblatt fUr das gesammte 
Forstwesen. VII. Wien 1881, 11—12). 

136. Nachtrag zu dem Artikel: „Ein Beitrag zur Kenntniss 

der europaischen Borkenkafer", insbesondere jener Croatiens (1. c. 
253—256). 

137. Kidpatie M. !^ivotinje nasozemske i njeke tudjozemske. Diel 
prvi (Pucka knjiznica izdavana drustvom svetojeronimskim. Knjiga 
XL Zagreb 1872), ima 215 str. i 20 slika. 

138. Zivotinje. Diel drugi. (Pucka knjiinica izdavana drus- 
tvom svetojeronimskim. Knjiga XX. Zagreb 1875), ima 119 str. i 
22 si 

139. Kosti iz Baraceve spilje kod Krsija (Viestnik hrvat- 

skoga arkeologickoga dru^tva. VII. U Zagrebu 1885, str. 33 — 37 
sa 1 tab). 

140. Zoologija za vise razrede srednjih u^ilista po cetvrtom 

njemackom izdanju dra. Ivana N. Woldficha preveo U Zagrebu 1885, 
ima 281 str. sa 424 slika. 

141. Kleeak B. Der Wahre Fundort von Hel. crinita San. (N. B. 
Malak. Ges. IV. Frankfurt a. M. 1872, str. 61—62). 

142. Catalogus ad rationem synonymion ordinatus Marluorum 

Molluscorum Dalmatiae, qua ut inter opera artificiaque propalam col 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOOUA 1 HBTATI. 233 

locanda ponerentur anno 1873 Vindobonam mittit B. Kl. Spalati 1873. 
Ima 44 str. 

143. Helix Nicolai n. sp (Nachricbtsblatt der Deut. Malakol. 

Gesell. XII. Frankfurt a. M. 1880, pag. 106). 

144. KlekOYSki Leyin (Schlosser) Bagude i biljke (Vienac XIII. 
Zagreb 1881, br. 34 — 38). Napose stampano ima 34 str. 

145. Koia G. Va^nost djetelja u sumarstva (F. X. Kestercanek. 
gumarski list. IX. Zagreb 1885, str. 438—449). 

146. Kolombatovii^ 6^. 61i uccelli della Dalmazia. — Osservazioni 
sul lavoro di Michele Stossich dal titolo ^Prospetto della Fauna dei 
vertebrati dell' Adriatico". (Settimo programma dell' i. r. Scuola Reale 
superiore in Spalato. Spalato 1880, pag. 4— 49). Napose stampano 
ima 54 str. 

147. Pesci delle aque di Spalato e Catalogo degli anfibi e 

dei rettili dei contorni di Spalato. (Godisnje izvjesce o c. kr. velikoj 
realci u Splitu. U Splitu 1881, str 1 — 29). Napose tiskano ima 
29 str. 

148. Fische welche in den Gewftssem von Spalato beobach- 

tet nnd tlberhaupt im adriatischen Meere registrirt warden. Spalato 
1882, pag. 61. 

149. Mammiferi, anfibi e rettili, e pesci rari e nuovi per 

r Adriatico catturati nolle aque di Spalato (Godisnje izvjesce o c. k. 
velikoj realci u Splitu. U Splitu 1882, str. 3 — 35). Napose tiskano 
ima 35 str. 

150. Aggiunte ai „Vertebrati* (1. c. U Splitu 1884, str. 

5 — 28). Napose tiskano ima 28 str. 

151. Imenik kralje^njaka Dalmacije. I. dio: Sisavci i ptice 

(1. c. u Splitu 1885, pag. 2—26). 

152. Seconde aggiunte ai vertebrati della Dalmazia (1. c. 

str. 27 — 38). Ova i gore navedena radnja napose su skupa tiskane 
na 38 str. 

153. Korajac V. Filozofija hrvatsko-srbskih narodnih poslovica. U 
Osieku 1876, str. 134. 

154. Korlevii A. Prilozi poznavanju hrvatskih opnokrilaca. (Iz- 
vjesce kr. velike gimnazije na Rieci (Fiume) kon. skol. god. 1884 — 
85. U Zagrebu 1885, str. 3—38) sa 1 tab. 

155. Kozarae J. Nase ribarstvo (F. X. Kester($anek. Sumarski list. 
VII. Zagreb 1883, str. 124—126). 

156. Kramberger D. Beitrage zur Kenntniss der fossilen Fische 
der Karpathen (Palaeontografica. Beitrage zur Naturgeschichte der Vor- 
zeit. XXVI. Cassel 1879, 53—68). Napose tiskano sa 3 dvostr tab. 
— Vidi Verb. geol. Reichsan. 1879, 326. 

157. Die fossilen Fische von Wurznegg bei Prassberg in 

Steiermark. Anhang. Ein fossiler Vertreter der Familie Ophidoidei aus 



Digitized by LjOOQIC 



234 g. BBUBINA, 

Nikolschitz (Mahren). (J. B. geol. Reichsan. Wien 1880, 565—572) 
sa 1 tab. 

158. Dr. A. Fritsch Fauna der Gaskohle und der Kalksteine 

der Permformation Bohmeo's (Verb geol. Reichsan. Wien 1880, 
223—226). 

159. Vorlftufige Mittheilungen liber die jungtertiare Fisch- 

fanna Croatiens (Verhand. geol. Reichsan. Wien 1880, 297 - 300). 

160. Studien tlber die Gattung Saurocephalus Harlan. Ein 

Beitrag zur Neocom-Fiscbfauna der Insel Lesina (J. B. geol. Reichs. 
XXXI Wien 1881, pag. 371—379). Napose tiskano ima 9 str. 

161. Vorlaufige Mittheilungen tlber die aquitanische Fisch- 

fauna der Steiermark (Verhand. geol Reichsanst. Nro. 2. Wien 1882, 
pag. 27-29). 

162. Bemerkungen zur fossilen Fischfauna der Karpathen. 

(Verb. geol. Reichsan Wien 1882, 111-114). 

163. Ueber fossile Fische der slidbaierischen Tertiftrbildung 

(Verhand. geol. Reichsan. Wien 1882, pag. 231—235). 

164. Die jungtertiare Fischsfauna Croatiens. I Theil. Mil 

Taf. I — VIII. (Beitrage zur Palaontologie Oesterreich-Ungarns und des 
Orients II. Wien 1882, pag. 86 — 135). Napose tiskano ima 50 str. 
— Vidi Verb. geol. Reichsan. Wien 1882, 327. 

165. Die jungtertiare Fischfauna Croatiens. II. Theil. Mit II. 

Taf. (1. c. III. Wien 1883, pag. 65—85). Napose tiskano ima 52— 
72 str. 

166. Krj^an A. postanku covjeka po posljedcjh mudroslovnih i 
naravoslovnih znanosti. I. U Zagrebu 1874 pag. 289. II. U Zagrebu 
1877, pag. 264. 

167. Knrelae F. Imena vlastita i splosna domacih ^ivotin u Hr- 
vatov a ponekle i Srbalj. U Zagrebu 1867, ima 64 str. 

168. KntSChig C. de Qjeikovatz. Elenco sistematico della collezione 
del defunto malacologo C. K. de C. (u: Brusina Contrib. pella Fauna 
dei Moll. Dalm Vienna 1866, str. 106—131). 

169. La Motto F. Cenni sulla pesca e sull' allevamento della spugoa 
da bagno e del corallo rosso nel golfo Adriatico. Zara 1874, pag. 
1—20, 40. 

170. t Lanza F. Produzioni naturali della citta di Narona (Nuovi 
Annali delle Scienze naturali. VIII. Bologna 1842, str. 111—123, 
217—221). 

171. Animali (Saggio-statistico-medico sopra 1' antica citta di 

Narona Bologna 1845, str. 75—101). 

172. Elementi di storia naturale ad uso delle prime classi 

del Ginnasio. Parte I. Zoologia. Trieste 1851, ima 172 str. 

173. Elementi di Zoologia ad uso degF II RR. Ginnasii e 

delle Scuole Reali austro italiane. 2 ediz. Vienna 1855, ima 217 str. 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOOUA I HRYATI. 235 

174. Loan J. Nametnici 6ov6^jega t6!a. (Program kraljevske gim- 
nazije u Zagrebu. U Zagrebn 1867, str. 3 — 16). 

175. Martinovii^ P. Svilarstvo od najstarijih doba do treceg vieka 
prije (s. (GodisDJe izvjesce dr^avne velike gimnazije u Kotoru za skol. 
god. 1881—82. Zadar 1882, str. 3—32). 

176. Medid M. Dodatak doma6oj paleontologiji i geologiji (Izyje§taj 
kr. velikoj realci i s njom sdruzenoj trgovai^koj dkoli u Zemunu za 
skol. god. 1883-84. Zemun 1884, str. 3—16). 

177. Menls 6^. Specchio del regno animale dell' Adriatico e suoi 
contorni (II mare Adriatico descrltto ed illastrato con notizie topogra- 
fiche, idro-geologiche, fisiche, etnografiche e storiche. Zara 1848, str. 
143—171). 

178. Mihailovic V. Thier und Pflanze (Jahres-Bericbt tiber das k. 
k. Unter-Gymnasium zu Karlstadt. Agram 1857, str. 3—11). 

179. MoliQ K. Sulla callosity faringea dei Ciprini (8. B. Akad. V. 
Wien 1850, 436-441; Corrisp. scient. II. Roma 1853, 217— 219\ 
Napose tiskano. 

180. Sulle tonache muscolari del tubo inteatinale del pesce 

denominate Tinea chrisitis (S. B. Akad. Wien 1860, 416—425; Cor- 
rispondenza scientifica II. 1851, 190 — 195). Napose tiskano. 

181. Sugli stomachi degli uccelli. Studi anatomico-morfologici. 

(Denk.-Akad. III. Wien 1852, 1—24) Napose tiskano ima 24 str. i 
6 tab. 

Prof. Brflcke je tu radnju ocienio u S. B. Akad. V Wien 1850, 
153—154; po ^Catalogue of scientific papers" izdana je neka ocjena 
i u Napulju. 

182. Di un nuovo sistema di fibre muscolari nella mucosa 

dello stomaco e del tubo intestinale, lettera del Dott. Raffaeie Molin 
al Prof. Zantedeschi. (Giornale fisico-chimico italiano. Venezia 1851). 
Napose tiskano ima 3 str. 

183. Falsita di un esperimento del Matteucci (S. B. Akad. 

VL Wien J861, 313—322). Napose tiskano. 

184. Sullo scheletro dell' Acipenser Ruthenus (1. c. VII. 

1851, 357—378; Atti 1st Ven II. Venezia 1851, 196—198). Na- 
pose tiskano. 

185. t Del mcccanismo nel battito del cuore (Rivista perio- 
dica. Padova 1852, 108—112). 

186. t Una nuova specie di Squalus (Rivista periodica Pa- 
dova 1853, 381—389). 

187. t Nuova specie descritta intitolata Acipenser Valisnieri 

(Rivista periodica. Padova 1853, 366—371). 

188. t . Suir organo della respirazione del Muggine (Atti 1st. 

Ven. IV. Venezia 1853, pag. 63). 

189. Osservazioni suir Acipenser Ruthenus e sulla glandoU 



Digitized by LjOOQIC 



8. BRUBINAy 

Dasehili dei Plagiostomi (Atti Ist. Ven. IV. Venezia 

Osservazioni suU' anatomia degli scheletri dei Pla- 
;. Ven. IV. Venezia 1853, pag. 113). 
Notizie elmintologiche (Atti Ist. Ven. Venezia 1856, 
, 216—223). 

Ricerche anatomico-fisiologiche sul cuore e sul sistema 
)a constrictor (Atti Ist. Ven. Venezia 1856, 377, 429, 

Riposta ad una nota del Sig. Nardo (Atti Ist. Ven. 

)8). 

ersuch einer Monographic der Filarien (8. B. Akad. 
51. Wien 1858). Napose tiskano ima 99 str. i 2 tab. 

'ospectus helminthum, quae in prodromo Faunae hel- 
Btae continentur. (8. B. Akad. XXX. Wien 1858, str. 
>8e tiskano vidi br. 196. 

'ospectus helminthum, quae in parte secunda prodromi 
logicae Venetae continentur (8. B. Akad. XXXIII. 
— 302). Napose tiskano skupa sa prvim dielom ima 

laslov ka2e, to nije drugo nego izvadak djela o mle- 

Sullo scheletro degli Squali (Atti Ist. Ven. Venezia 
I 

Sulla propria Monografia delle Filarie pubblicata nel 
jli Atti deir I R. Accademia delle Scienze di Vienna 
ente sulla Filaria perforans m. (Atti Accad. Padova 
169). 

Sulla fauna elmintologica delle provincie Venete (Ri- 
ll. Padova 1858—59, 11—18). 

liroptera chrisoptera. Un nuovo verme intestinale del 
(Z. B. Gesell. VIII. Wien 1858, pag. 273-276), 

ille reliquie d' un Pachyodon dissoterrate a Libano 
t di Belluno in mezzo all' arenaria grigia (S. B. Akad. 
59, 117 — 128). Napose tiskano ima 11 str. i 2 tab. 

uovi Myzelmintha raccolti ed esaminati (8. B. Akad. 
1859, 818—854). Napose tiskano ima 39 str. i 3 

jphalocotylea e Nematoidea raccolti ed illustrati (1. c. 
1859, 7 — 38). Napose tiskano ima 34 str. i 1 tab. 

1 altro cenno sulla dentatura del Pachyodon Catulli 
XVIII. Wien 1859, str. 326-333). Napose tiskano 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I HBYATI. 237 

205. t Swllo scheletro degli Squali (Memorie Ist. Ven. VIII. 

Venezia 1859, 391-469). 

206. t Sopra un verme intestinale del retto d' una Ranocchia 

(Atti Ist. Ven. Venezia 1859—60, 27—32). 

207. t Intorno al sotto ordine degli Acrophalli (Atti Ist. 

Ven. Venezia 1859, 237) 

208. t Delia collezione dei pesci fossili di monte Bolca, 

conservati nel Gabinetto della I. R. University di Padova. (Atti Accad. 
Padova. Padova 1859, 261). 

209. t Osservazioni microscopiche sopra un verme del retto 

intestinale delle rane. (Atti Ist. Ven. Venezia 1859, 656). 

210. t -. Sullo scheletro degli Squali. Ricerche anatomiche con 

figure (Memorie Ist. Ven. I. Venezia 1860) sa 10 tab. 

211. Sulla metamorfosi regressiva di alcuni vermi rotondi 

(S. B. Akad. XXXVIII. Wien 1860, str. 706—716). Napose tiskano 
ima 13 str. i 1 tab 

212. Una monografia del genere Spiroptera (8. B. Akad. 

XXXVIII. Wien 1860, str. 911—1005). Napose tiskano ima 97 str. 

213. Una monografia del genere Dispharagas (S. B. Akad. 

XXXIX. Wien 1860, str. 479—506). Vidi opazku kod sliede6e radnje. 

214. Una monografia del genere Histiocephalus (S. B. Akad. 

XXXIX. Wien 1860, str. 507 — 516). Ova i prije navedena razprava 
izdane su napose skupa i ovo posebno izdanje ima 40 str. 

215. Una monografia del genere Physaloptera (S. B. Akad. 

XXXIX. Wien 1860, str. 637—672). Napose tiskano ima 38 str. 

216. Trenta specie di Nematoidi (S. B. Akad. XL. Wien 

1860, str. 331—358). Napose tiskano ima 27 str. 

217. Primitiae Musei Archigymnasii patavini (I. c. Wien 

1860, 582—588). Napose tiskano ima 6 str. 

218. De Rajidis tribus bolcanis (I. c. XLII. Wien 1860, 

576 — 582) Napose tiskano ima 6 str, 

219. t Memoria sulla piscicoltura (Atti Ist. Ven. Venezia 

1860-61, 711—793). 

220. Prodromus Faunae Helminthologicae Venetae adjectis 

disquisitionibus anatomicis et criticis (Denk. Akad. XIX. Wien 1861, 
pag. 189—238 4°). Napose tiskano ima 150 str. i 15 tab. 

221. II sottordine degli Acrofalli ordinato scientificamente 

secondo i risultamenti delle indagini anatomiche ed embriogeniche (Me- 
morie deir i. r. Istituto Veneto di scienze, lett. ed arti IX. Venezia 

1861, 427—630). Napose tiskano ima 208 str. i 9 tab. 

222. t Risposta ad alcuni appunti del Sig De Betta in ar- 

gomento di piscicoltura (Atti Ist. Ven. Venezia 1862, 131). 

223. t Sopra le valli salse. (Atti Ist. Ven. VIII. Venezia 

1863, pag. 977—1012). 



Digitized by LjOOQIC 



8. fiRttSINA, 

. Suir allevamento delle ostriche^ sul modo di salvare 
i grandi freddi ed i grandi caldi ; suUa coltura e mol- 
i api, e sopra hd proceaso di macerazione del canape 
[X. Venezia 1864, pag. 1416—1417). 

_ Sulla costruzione di un alveare e sul proces&o di 

canape (Atti 1st. Ven. Venezia 1864, 1417) 
3ie rationelle Zucht der Sfisswasserfische und einiger 
irthschaft wichtigen Waaserthiere. Wien 1864, ima 

\ dr. Milan. Ljekarski riednik. I. njemacko-latinsko- 
^ezak 1, 2 i 3 Zagreb 1883. 

5 I. Pcela, kakva je, kako se razvija i kako zivi. 
. k Staats-Obergymn. zu Vinkovce 1874). 

\j, Trecegorje i podloga mu u glinskom Pokupju (Rad 
}U 1873, str. 53—179). 

Njekoje va^nije okamine is Pokupskoga trecegorja 
Zagrebu 1874, str. 214—216), sa 1 tab. 
pergcr dr. A. Gusjenica i njekoji najskodljiviji kukci. 
^a, naravoslovnog i redarstvenog gledista za vrtljare i 
i. U Zagrebu 1869. 

nazivlje „jedan stari diletant*, no prijate^ dr. F. Mar- 
je kazati pravoga pisca. 

B. de. Delia fauna dei dintorni, rispettivamente delle 
i Miriapodi, Rettili, Anfibi e Pesci (Programma deir i. 
eriore in Zara. XXVI. Zara 1883, pag. 3—31). 

Delia fauna dei dintorni di Zara: I Rhopalocera e gli 
le piante sulle quali rinvengonsi i brucbi. (Programma 
isio superiore in Zara. XXVII. Zara 1884, pag 3 - 15). 

Aggiunte al lavoro del Programma dell* anno 1882 — 

I , risguardanti i Miriapodi e gli Ofidj dei dintorni di 

^ 16—18). 

J. Narodna imena zivotinja (Slovinac II. Dubrovnik 

0). 

idi P. Oenni ittiologici dei pesci di mare e di acqua 

lie, e spezialmente di quelli del comitato di Fiume (Al- 

no per V anno 1855. Anno I. Venezia 1854, 81 — 82). 

I. Ueber den thierischen Magnetismus. 
lenjske gimnazije od god. 1854, §to ga nisam nigdje 

ftOVi<5 ft. Zoologi^ke biljei^ke. I. Spiroptera sanguino- 
•onectes histrio. III. Nekoji albini oko Karlovca (Jah- 
k k. Ober-Realschule in Rakovac 1876 — 77. Agram 
22), sa 2 tab. 
poreklu nase domace i pi tome avjcradi (canida) i 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOOUA I HBVATI. 239 

takovih glodavaca (glires) (GodiSnje izvjesce c. k. velike realke u 
Rakovcu. U Zagrebu 1878, str. 3—23). 

240 Nekoliko riedi o zoolo^koj terminologiji (Hrvatski uci- 

telj 11. Zagreb 1878, str. 281-283). 

241. Revizija zmija okolice karlovadke. (Hrvatski u^itelj III. 

Zagreb 1879, str. 86—89). 

242. Prilozi za faunn okolice karlovacke (Jahresbericht der 

k. k. Ober-Realschule in Rakovac. Agram 1880, str. 2—32) sa 1 tab. 

243. Helminthologijske biljei^ke. 

244. ribah u Mreznici kod Mostanja. 

245. Razlicite faunisticke viesti za okolicu karlovacku (Ove 

tri potonje radnje tiskane su u: „6odisDJe izvjesce c. k. velike realke j 
u Rakovcu za god. 1880—81. U Zagrebu 1881, str. 25—38) sa 
4 tab. 

246. Jiivotinje. Diel treci (Pu6ka knji^nica izdavana drustvom i 

svetojeroeimskim. Knjiga XXXIX. Zagreb 1881), ima 91 str. i 25 si. 

247. Nekoliko bilje^aka o pojavljivanju 2ivotinja u okolici i 

rakovackoj u rano prolje<Se godine 1881 i isto tako godine 1882. ^ 

(Izvjestaj kralj. velikoj realci n Zemunu za skol. god. 1882 — 83. i 

Zemun 1883, 38-41). ] 

248 2ivotiDJe. Diel IV. (Pu<$ka kDJiznica izdavana drustvom j 

svetojeronimskim. Knjiga LVII.) Zagreb 1885, ima 81 str. I 

249. Ornithologijska postaja u Zemunu (Izvjestaj o kralj. 

velikoj realci u Zemunu za skol. god. 1884 — 85. Zemun 1885). Na- I 

pose tiskano ima 22 str j 

250. SlosSer-KlekOYSki J. Zivotinjstvo u Kalnickoj gori (Rad XI. ] 
U Zagrebu 1870, str. 200-227). \ 

251. Izvjesde o phyto-entomologickom izletu u hrvatsko Pri- ] 

morje god. 1876 (Rad XL. U Zagrebu 1877, str. 172—176). j 

252. Fauna kornjasah Trojedne kraljevine. U Zagrebu I. j 

svezak izdan je god. 1877, II. god 1878, III. god. 1879, ima | 

995 str. j 

253. plovcarib (vodenjarih ; Hydrocanthari) hrv. slav. j 

dalm. Faune (Rad XLII. U Zagrebu 1878, str. 1—55). 

254. Dodatci k fauni kornjasa trojedne kraljevine izdanoj 

god. 1879 (Rad LXI. U Zagrebu 1882, str. 122-184). Napose ti- 
skano ima 62 str. j 

255. Schwartz A. Opisna anatomija ili razudbarstvo covjecjega ) 
tiela. Svezak I. Zagreb 1873, pag. 239. Svezak II. Zagreb 1874, l 
pag. 249. I 

256. SSjtSry S. Goluba^ka musica (Simulia Golubacensis (Vienac 
XIV. U Zagrebu 1882, br. 33, 528-530). 

257. Vrad ili pouka o ustrojstvu 6ovje6ega tiela, o cuvanju 

zdravlja i o poznavanju i liedenju najva2nijih i navadnih bolesti. Za- 
greb 1884, str. I— XI. i 1-194. 



Digitized by LjOOQIC 



B. BRUSINA, 

t Spaiek. Ueber das Reich des Menschen. 

^gramu seDJske gimnazije od god. 1855^ al ga nisam mogao 

Btalio L. Catalogo delle Conchiglie adriatiche provenienti dal- 
> della collezione Vidovich, da doni del sig. prof. Luigi Stalio 
piccola collezione esistente (Atti 1st. Ven I. Venezia 1872, 
1 — 1905) Napose tiskano. 

Notizie storiche sul progresso dello studio della Mala- 

ieir Adriatico (i. c. II. Venezia 1872— 73, str. 867—910). 

Prospetti statistici dei Molluschi dell' Adriatico corre- 

note illustrative. Appendice del socio corr. Prof. Luigi Stalio 
Memoria : Notizie storiche sul progresso della Malacologia del- 
ico (1 c. III. Venezia 1873—74, str. 1559—1613, 1809—1895). 
tampana sa gore navedenom razpravom ima 185 str. 

Catalogo sistematico delle conchiglie terrestri e fluviatili 

nti dair aquisto della collezione Vidovich (1. c. II. Venezia 
re, str 101—110). 

Catalogo metodico e descrittivo dei Crostacei dell' Adri- 

tti Ist. Ven. III. Venezia 1876—77, 355—385, 499—539, 
r2, 773—807, 977—1008, 1111—1127, 1345—1420). Na 
kano ima 274 str. 

Sullo Schedophilus Botteri, Heckel nuova specie (Atti 

. VI. 1879—80, 905- 911) sa 1 tab. 

Steindaehner F. and Kolombatoyic. Beitr&ge zur Kenntniss 

5he der Adria (S. B. Akad. LXXXVIII. Wien 1883, 1193— 

Napose tiskano ima 10 str. i 2 tab. 

StOSSich A. Fauna Adriatica Pars I. Index molluscorum, quae 

dhuc reperit pr. A. S. Trieste 1864 Ima 44 str. 

Enumerazione dei Molluschi del Golfo di Trieste (Pro- 

della Civica Scuola Reale Autonoma in Trieste. Trieste 1865, 
—58). Napose tiskano ima 38 str. 
Journ. de Conch. XIV. Paris 1866, pag. 394. 

Enumerazione dei Molluschi del Golfo di Trieste (Civ. 

^erd. Mass. Trieste 1866, pag. 3—19, 4^). Napose tiskano 
str. 

Elenco sistematico degli animal! del Mare Adriatico ri- 

lla separata divisione della Fauna Adriatica del museo (Civico 
Terdinando Massimiliano in Trieste 1869, str. 11 — 34, 4®). 

. Mitra zonata Marryat recentemente scoperta neir Adri- 

loll. Soc. Adr. I. Trieste 1875, pag. 220—223). 

Salita sul monte Biocovo in Dalmazia (1. c pag. 285 

Breve sunto sulle produzioni marine del Golfo di Trie- 

5. II. Trieste 1876, pag. 349 — 371). Napose stampano ima 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOaiJA I HRVATl. 241 

273. n Velebit. (1. c. IV. Trieste 1879, pag. 5—25). Na- 

pose tiskano ima 21 str. 

274. II Carso Liburnico (1. c. V. Trieste 1880, pag. 333 

— 351). Napose tiskano ima 19 str. 

275. I Molluschi del Velebit (1. c. VIII. Trieste 1883, pag. 

132 — 140). Napose tiskano ima 9 str. 

276. Stossich M. La „Theoria Gastraea" di Haeckel (1. c. II. Trie- 
ste 1876, pag 183—196). 

277. Sopra lo sviluppo delle Serpule. Con tav. (1. c. II. 

Trieste 1876, 276—282) sa velikom tab. 

278. Sulla geologia e zoologia deir isola Pelagosa (1. c. III. 

Trieste 1878, pag. 184 — 192). Napose tiskano ima 9 str. 

279. Beitrftge zur Entwicklungsgeschichte der Chaetopoden 

(8 B. Akad. Bd. LXXVII. Wien 1878. Mit 2 Taf.) Napose tiskano 
ima 12 str. 

280. Trasformazione della vescica germinativa e sua impor- 

tanza nella segmentazione del tuorlo. Con 2 tav. (Boll. Soc. Adr. III. 
Trieste 1878, pag. 212—229). Napose tiskano ima 18 str. i 2 tab. 

281. Escnrsione botanica sul monte Risniak in Croazia (1. 

c. III. Trieste 1878, pag 506 — 513). Napose tiskano ima 8 str., te 
ma i faunistickih podataka. 

282. Rivista zoologica (1. c. pag. 531—534). 

283- La teoria della vescica germinativa (1. c. IV. Trieste 1879, 
pag. 83 — 88) i napose tiskano ima 6 str. 

284. Prospetto della Fauna del mare Adriatico. Parte I. (1. 

c. V. Trieste 1880, pag. 18 — 71). Napose tiskano ima 54 str. 

285. Alcuni cenni sopra il prime sviluppo delle Serpule (1. 

c. V. Trieste 1880, pag. 99 — 109). Napose tiskano ima 11 str. 

286. ., Prospetto della Fauna del mare Adriatico. Parte IF. (1. 

c. V. Trieste 1880, pag. 157—286). Napose tiskano ima 184 str. 

287. Nota sopra V Orthagoriscus Planci Bp. (I. c. VI. Trieste 

1880, pag. 163 — 164). Napose tiskano ima 2 str. 

288. Prospetto della Fauna del mare Adriatico. Parte III. 

(1. c. VI. Trieste 1880, pag. 178—271). Napose tiskano ima 95 str. 

289. Prospetto della Fauna del mare Adriatico. Parte IV. 

(I. c. VII. Trieste 1882, pag. 168—242). Napose tiskano ima 171 str. 

290. Animal! rari e nuovi per il mare Adriatico (I. c. VII. 

Trieste 1882, pag. 243 — 244). Napose tiskano ima 2 str. 

291. Prospetto della Fauna del mare Adriatico. Parte V. (I. 

c. VIII. Trieste 1883, pag. 90—110). Napose tiskano. 

292. Brani di Elmintologia Tergestina (I. c. VIII. Trieste 

1883, pag. Ill — 121). Napose tiskano ima 11 str. i 3 tab. 

293. Prospetto della Fauna del mare Adriatico Parte VI. (I. 

16 



Digitized by LjOOQ IC 



242 S. BRUSINA, 

c. IX. Trieste 1885, pag. 193 — 237). Napose tiskano jednakom pa 
ginacijom. 

294. Brani di Elmintologia Triestina. Serie seconda (Boll. 

Soc. Adr. IX. Trieste 1885). Napose tiskano ima 9 str. 1 3 tab. 

295. Snlek B. Najstariji tragovi dovjeka. (Rad XXXIII. U Za 
grebu 1875, str. 128—207). Napose tiskano ima 82 str. 

296. Predte^e Darwina (Rad LXXII. U Zagrebu 1885, str. 

173—236 i LXXV. U Zagrebu 1885, str. 1—78). Skupa napose 
tiskano ima 142 str. 

297. Torbar J. ^ivotinjarstvo to jest: nauk o 2ivotinjah za vise 
gimnazije i realke. Zagreb 1863, ima 352 str. i 34 slika. 

298. selitbi i obsegu putovanja nasih obi6nijih selica ptica. 

(Rad I. U Zagrebu 1867, str. 63—77). 

299. Vrsti iivotinja vec u hlstoricko doba iznmrlih i uzroci, 

s kojih zivotinjskih vrsti nestaje (Rad XII. U Zagrebu 1870, str. 
87—117). 

300. iivko Vukasovic (Rad XXXI. U Zagrebu 1875, str. 

240—249) 

301. Ubl J. Anatomija i iivotoslovje domace ^ivotinje s osobitim 
obzirom na gospodarstvo. Zagreb 1874, ima 144 str. 50 slika i 
3 tab. 

302. Viliceilti<5 B. Njesto taman.jenju gubara (F. X Kestercanek. 
Sumarski list. Zagreb 1885, str. 262—263). 

303. t Yisiani R. Suir esistenza di un vivajo di pesci marini nel 
lago di Arqu^ ne' Colli Euganei (Atti 1st. Ven. XI. Venezia 1866). 

304. t Nota sul vivajo di pesci marini nel lago dolce di 

Arqua (Atti Ist. Ven. XII. Venezia 1867, pag. 701). 

305. Vlacovi(5 dr. P. Deir apparecchio sessuale de' monotremi (S. 
B Akad. IX. Wien 1852, pag. 152-172). Napose tiskano ima 20 
str. i 2 tab. 

306. t Cenni anatomici intorno ad alcune parti del collo 

(Atti R. Accademia di Padova. Padova 1860). 

307. t Relazione sopra alcuni studi anatomici. Padova 1861. 

308. t - Annotazioni sui corpuscoli oscillanti che infestano gli 

iimori ed i tessuti del bombice del gelso afflito dalV atrofia. Venezia 
1864. 

309. t Osservazioni miologiche sopra un muscolo anomalo, 

sltuato snir ambito perinale della pelvi (Atti 1st. Ven. X. Venezia 
1864— 65, pag .1294— 1323). 

. ; 310. t - Annotazioni intorno alcune propriety dei corpuscoli 

oscillanti del Bombice del gelso (Atti Ist. Ven. IX. Venezia 1864, 
pag 1127-1160, 1223— 1250. XL 1865-66, pag. 1053—1074, 
1189—1236. XII, 1866—67, pag. 139—170, 269—298). 

311. t ^ Sul risorgimento deir anatomia iniziato e protnosso 



Digitized by LjOOQIC 



ZOLOGOIJA I HRVATI. 243 

in Italia verso la fine dell' eU di mezzo. Discorso inaugnrale. Pa- 
dova 1865. 

812. t Sui corpuscoli oscillanti del bombice del gelso (Atti 

Ist. Ven XI. Venezia 1866). 

313. t Osservazioni anatomiche sulle vie lagrimali (Atti Ac- 

cad. di Padova. Padova 1871). 

314. Applicazione del metodo meccanico alia numerazione 

dei battiti cardiaci nei tacchini e nei poUi. (Atti Ist. Ven. XVI., 
1870—71, pag 1849 - 1863). 

315. Sulla presenza dell' acido nrico nella cute del baco da 

seta (Atti Ist. Ven. XVI. Venezia 1870—71, pag. 2275—2284; 
Ann. Soc. Nat. VI. Modena 1872, pag. 212-220). 

316. t Frattura artificiale di molte coste in due conigli (Atti 

R. Accad. Padova. Padova 1873). 

317. Intorno alcune anomalie mu^colari (Atti Ist. Ven I. 

Venezia 1874-75, pag. 319—356) sa 1 dvost. tab. 

318. Osservazioni miologiche (Atti Ist. Ven. I. Venezia 

1875). 

319. t Sulla terminazione dei nervi nei muscoli a fibre striate 

(Gazzetta Med. Ital Prov. Venete 1875). 

320. Sul muscolo sterno-cleido-mastoideo (Atti Ist. Ven. II. 

Venezia 1875 -76, pag. 941—950). 

321. Sul fascio sternale del muscolo sterno-cleido mastoideo 

(Atti Ist. Ven. IV. Venezia 1877—78, pag. 641-658) sa 1 tab. 

322. Sopra V uso deir acido fenico nolle preparazioni mi* 

croscopiche (Atti Ist. Ven. IV. Venezia 1877—78, pag. 851—868). 

323. t Sulla numerazione dei corpuscoli rossi e bianchi del 

sangue 'Atti R. Accad. di Padova. Padova 1878). 

324. t Intorno agli ultimi due Libri del trattato „de re 

anatomica" di Realdo Colombo (R. Accad. di Padova XXX. Padova 
1882, pag. 251). 

325. t I^i alcuni cranii di scienziati distinti che si consor- 

vano nei museo anatomico deir University di Padova (Memorie Ist. 
Ven. XXI Venezia 1882, pag. 559). 

326. Intorno agli ultimi due Libri del trattato „de re ana- 

tomica" di Realdo Colombo (Atti Ist. Ven. VIII. Venezia 1881-82, 
pag. 517-538, 597—617). 

327. II giudizio di Giambattista Morgagni sul merito di Mi- 

chele. Servet sulla scoperta della piccola circolazione (Att Ist. Ven. I. 
Venezia 1882-83, pag. 413—433, 491—531). 

328. t Relazione sopra la memoria delli Prof. L. Ageno e 

T. Beisso „del sistema commissurale centrale deir encefalo umano** 
(Gazzetta Medica Itad. Prov. Ven. 1883). 



Digitized by LjOOQIC 



244 8. BRUSINA, 

329. t Di alcuni sussidii craniometrici (Memorie Ist. Ven. 

Venezia 1885). 

330. t VlaCOVich ft. e E. Verson. Relazione 8ul primo qaesito 
proposto al terzo Congresso bacologico internazionale. Padova 1872. 
Izdano u spisih sastanka. 

331. Vlacoyich ft. B. e Cav. M. Vintschgan. Tntomo ai sussidj 

meccanici meglio acconci a determinare con precisione il namero delle 
pulsazioni cardiache nei conigli (S. B. Akad. L. Wien 1865, S. 
418—427). Napose tiskano i u : Nat. Med. Berichte II. Innsbruck 1871. 3. 
87—119. 

332. Delia numerazione del battiti cardiaci nelle ricerche fisio- 

logiche 8ul vago e sul simpatico (Atti Ist. Ven. XVI. Venezia 1870 
—71, pag. 1537—1555, 1569—1643, 1803—1848) sa 3 tab. 

333. Vodopid M. Fauna Dalmata (Maschek Manuale del Regno di 
Dalmazia IV. Zara 1874, pag. 297—303) 

334. Popis pu6kijeh pti^ijih imena (Slovinac III. Dubrov- 

nik 1880, str. 30—33). 

335. Imena pucka raznijeh lazedijeh i plazecijeh 2ivin§,, koje 

ill se nahode u Dubrova^komu okruiju, ili odinud poznate su nasijem 
seljanima (1. c. str. 126—130). 

336. YnkaSOVic Z. Verdunstung als Hauptbedingung des organischen 
Lebens (Programm des k. k. Gymnasiums zu Essek. Agram 1856, 
S. 3-8). 

337. ^ivotoslovna munjina (Programm des k. k. Staats-Gy- 

mnasiums zu Essek. Essek I860, str. 3 — 18). 

338. Covjek i 2ivotinja (Knjiievnik L U Zagrebu 1864, str. 

127—235). 

339. Naravoslovje domace iivotinje sa osobitim obzirom na 

gospodarsko-sumarsko uciiiste. Zagreb 1865, ima 86 str. 

340. zukalih i glasilih kornjaSa. (Rad II. U Zagrebu 

1868, str. 161—184). 

341. Re6 u h^rvatskom narodu o vuku (Izvgstje o kr. velikoj 

gimnaziji u Os^ku. U Os6ku 1868, str. 3-9). 

342. Dra. V^koslava Pokornoga Prirodopis ^ivotinjstva sa 

slikami (Dra. V. Pokornoga slikovani prirodopis iivotinjstva, bilinstva 
i rudstva) Prvi dio. Prirodopis 4ivotinjstva. Za ni2e razrede srSdnjih 
ucionah. Prag 1872, ima 330 str. sa 491 slika. 

343. Vjekoslava Pokornoga prirodopis iivotinjstva sa sli- 
kami. Za niie razrede srednjih udiona. X. izdanje pohrvatio i prema 
potrebi hrvatskih uSiona dopunio. Drugo popravljeno i umno^eno hr- 
vatsko izdanje. Zagreb 1875. 

344. Vnkotinoyid y. petrefaktih u obce i o podzemnoj Fauni i 
Flori Susedsklh lapora (Rad XIII. U Zagrebu 1870, str. 172—212). 
Napose tiskano. 



Digitized by LjOOQIC 



ZOOLOGUA I HRVATI. 245 

345. Gasan-Petrefacte von St. Leonhard bei Rude im Satno- 

borer Gebirge Croatiens (Verb, geol Reichsanst Wieu 1873, 8. 315) 

346. Trecogorje u okolini zagreba6koj (Rad XXIII. U Za- 

grebu 1873, str. 1 — 17). Napose tiskano. 

347. ^ Valenciennesia (Rad XXVII. U Zagrebu 1874, atr. 

215-218). 

348. Geologi^ki i paleontologicki odnoiaji u Radoboju (Rad 

XXVIII. U Zagrebu 1874, str. 109—146). 

349. Valenciennesia annulata Rous, in den Congerienschich - 

ten von Agram (I. c. Wien 1874, 8. 121—122). 

350. Prirodoslovne theorije i Darwinizam (Rad XLt. U Za- 
grebu 1877, str. 49-104) 

351. Fauna leptirah u okoliSu zagrebackom (Rad XLVIII. 

U Zagrebu 1879, str. 1 — 129). Napose tiskano. 

352. I^ivotopis dra Jos Calasancia Schlossera viteza Kle- 

kovskoga (Rad LXV. U Zagrebu 1883, str. 200-210). 

353. ^Serjayic J. Covjek majmun i Darwinova teorija. U Zagrebu 
1872, ima 150 str. 

354. Conchiologla Dalmato. (La Dalmazia. Foglio ietterario-econo 
mico I. Zara 1845, pag. 286, 288. II. Zara 1846, pag. 44—46, 
254, 255, pag. 434—436). 

355. Narayopisjc. Za porabu gimnazialnih u^ionieah u H^rvatskoj 
i Slavoniji. U Zagrebu 1850, str. 114. 

356 Ornitologia Dalmata. (La Dalmazia. Foglio Ietterario-econo* 
mico IL Zara, 1846, pag. 228, 229, 262, 263, 270, 271, 279, 
280, 295, 304). 

357. TopOgrafla Storico-natnrale statistica e sanitaria della Citt^ 
e del Circondario di Fiume. Strenna pel XIV. congresso dei medici e 
naturalisti ungheresi pubblicata a spese della citta di Fiume. Vienna 
1869. La Vita animale (pag. 64—70;. Distribuzione degli animali ma- 
rini (pag. 143-157). 



K A Z A L 0. 

I. Pristup strana 186 

II. Granice ove smotre „ 194 

III, Skolske i poucne knjige „ 198 

IV. Znanstvene radnje „ 201 

V. Prilozi za terminologiju „ 205 

VI. Prilozi za nomenklaturu „ 207 

VII. Darwinizam „ 211 

VIII. Zaklju^ak „ 216 

IX Zoolo2ka bibliografija od god. 1842 do kraja god. 1885 „ 223 



Digitized by LjOOQ IC 



Nacrt hmtske Mstoriogratje od 1885 do 1885 godine. 

Citao u ajednici filologUko-historidkoga razreda jugoslavenske akademije znanoati 
i umjetnoati dne 12. proainca 1885. 

PREDSJEDNIK DR. Fr. Ba6kI. 

Ulazedi odmah u samu stvar, o kojoj mi je razpravljati, imadem 
samo to primietiti, kako mislim, da in nakani naSe akademije, koju 
je ona imala ustanovljujud za proslavu pedesetgodiSnjice prieporoda 
hrvatske knjige 6itaiija o razvitku kod nas nauke u torn razdobju, 
najbolje odgovoriti, ako se, taj rad na polju poviesti crtajudi, ogra- 
nicim na to razdobje i na poviest hrvatsku. S toga nedu se dotak- 
nuti rada na polju historije u obde a hrvatske na pose u naSoj 
domovini prije god. 1835, odgodiv takovo ina6e yeoma potrebito 
iztraMvanje na drugo vrieme i drugu priliku. Nedu na dalje raz- 
pravljati, §to je u posljednjem poluvieku za hrvatsku poviest ufi- 
njeno u inostranstvu. Ali doSim si tako ste^em podrufije danaSnjega 
nacrta na li hrvatsku poviest i na rad oko nje samo u Hrvatskoj 
t. j. u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, raz§irujem ga po zahtjevu 
samoga predmeta na sve grane historije hrvatske, s toga i na t. 
zv. pomodne struke historijske, izuzam jedino arheologiju, o koje 
napredku je napose razpravljao akademik S. Ljubid; sve to pako 
bez obzira na jezik, kojim su historijske radnje pisane. 

Ako nam je rad na polju historiografije razdieliti u razdobja: to 
nam se nude tri takova razdobja, a ta jesu: prvo, doba ilirsko od 
god. 1835—1850, drugo od god. 1850—1867 t. j. doba, u kojem 
je druStvo za jugoslavensku poviest i starine uzelo u svoje ruke 
obradjivanje hrvatske historije; napokon poslije 1867, kad taj za- 
datak predje glavno na na§u akademiju. Ova razdioba nije ni po 
samoj stvari neopravdana, jer svako od ova tri razdobja daje hr- 
vatskoj historiografiji posebno obiljeije. S ovoga nutarnjega razloga 
a i poradi bistrijega pregleda toga nacrta ja (5u se ove razdiobe 
dr^ati. 



Digitized by Google J 



HRV. HI8T0RI0GRAFUA 1835—1886. 247 

I. 

Doha Uirsko (1835-50). 

Sam vodja ilirskoga pokreta, Ljudevit Gaj, rado se je vei za 
svoga djakovanja zanimao hrvatskom poviesti. U Gradcu, gdje mu 
je uCiteljem bio znamenit Stajerski povjestnik A. Muchar, crpao je 
iz knjiga i iz rukopisa u Johaneju podatke za hrvatsku poviest, 
dobiv§i u osobi Suvara Wartingera Ijubezniva rukovoditelja. Taj je 
trud nastavio u PeSti u sveuSiliSnoj i muzealnoj knji^nici. Plod te 
mladena6ke radnje Gajeve Suva se sada u njegovoj knji^nici, a po- 
lo^en je u rukopisih „Historisehe Daten zur Urgeschiche des Ko- 
nigreiches Croatien, gezogen aus Muchar's altceltischen Norikum 
. . . steyermark. Zeitschrift ..." na dalje u rukopisu: Izvadci i 
bilje^ke iz historiCkih knjiga i rukopisa god. 1828 — 36, za tiem: 
Izvadci i bilje^ke iz histor. knjiga i rukopisa, kano Fesslera, Le- 
hotzkoga, Wagnera i drugih uz opazke Gajeve ; izvodi iz Farlatieva 
velikoga djela: lUyr. sacr. u Gradcu god. 1828 uSinjeni, onda ru- 
kopisi: Na dogodyajniczu horvatzku spadaju(5a Fragmenta historica 
itd.^ Odavle se vidi, da je Gaj rano, a svakako od god. 1828, mar- 
Ijivo pribirao gradju za hrvatsku poviest; a u njemafikom rukopisu:^ 
Alphabetisch kritisch-bibliographische Uebersicht derjenigen Schrift- 
steller, welche iiber die Statistik oder Geschichte oder einzelne sta- 
tistische und historische Gegenstande DaJmatiens, Croatiens und 
Slavoniens geschrieben haben, der handschriftlichen sowohl als 
gedruckten" — u torn si rukopisu sastavi rukovodnik za sakup- 
Ijanje i obradjivanje gradje historijske. 

Kada je Gaj stupio na javnost, da knjigom probudi i ujedini 
narod: bija§e duboko uvjeren, da 6e u torn svojem zvanju na(5i 
upravo u historiji jednu od najfivrSdh poluga. S toga je on ved u 
svojem proglasu za predplatu na „Novine horvatzke" i „Daniczu" 
od 20. listopada 1834 godine obecao, da „zader2avala bude . . . 
navlastito spomenka vredna znanja od naSega naroda slovenskoga 
vu obdnskom, od njegove starine i dogodjajev, od njegoveh pisem 
i knjig, z jednum re&jum vsa ona, koja Horvatom i njihovoj ilirskoj 
bratji od starodavnoga i vezdeSnjega stali§a vseh slovenskeh pukov 
zezvedeti i znati potrebno je. Najvedum na dalje marljivostjum vu 
naSeh novinah pisali se budu iz dobreh zvirali§(5 izvadjeni dogodjaji 
drage na§e trojedne domovine t. j. pripovesti od starinskoga Ilirov 

' Knji^nica Gajeva. Zagreb 1875, str. 187. 
2 Ondje str, 186, 



Digitized by LjOOQIC 



248 FR. RAdKI, 

i Horvatov prebivanja ter ^ivljenja, od njihoveh Supanov, knezov, 
banov, kraljev, vitezov, vu6enih ter glasoviteh Ijudih, razgovori 
zverhu pre§estnoga dr^ave ladanja, zverhu srede i nesrecie predjev, 
zverhu stareh gradov, vara§ev, znameniteh mest i starinskeh piemen. 
Sim jo§(ie pridadu se razliSne narodne i druge domorodne, navla- 
stito pako domade dogodjaje zadrJavajude pesme . . ." Iz ovih se 
riefci razabire jasno, da je Gaj vei god. 1834 u svoj program uvrstio 
bio na odliSnom mjestu obradjivanje hrvatske historije i svih grana 
njezinih, neizkljuSiv ni tradicionalne literature. 

Za provedbu historijske 6esti svoga programa sam Gaj je nepo- 
sredno perom manje doprineo, jer je njegovim glavnim zadatkom 
bilo ravnanje i vodjenje cieloga ilirskoga pokreta. Ali da je on 2elio 
i na polju domade historije pripomagati, vidi se iz historijskih 
radnja njegovih, koje je u rukopisu ostavio, kano ti : „Dogodov§tina 
Ilirije velike u dva svezka (1846), Kratki vriemenoredni pregled 
dogodovStine velike Ilirije (1846), (Chronologische Uebersicbt der 
merkwiirdigsten Ereignisse Illyriens), Imagines ad historiam illy- 
ricam pertinentes^; vidi se takodjer iz revnosti, kojom je spomenike 
odnosede se na historiju sakupljao. Ali od svega toga truda Gaj je 
samo njekoliko 61anaka pod svojim imenom na svjetlo iznio, od 
kojih su ovi spomena vriedni, naime: Nag narod,^ Kratki uvod u 
dogodovStinu Ilirie velike,' Tko su bili stari Iliri* i crtica o sukobu 
na krvavom mostu u XIV stoljedu.*^ Od tih je tre(5i nedovrSeni, 
61anak imao biti njekim nacinom znanstveno-historijskim oprav- 
danjem imena, koje je prieporodu naroda nadjenuto bilo. Gaj, koji 
je, kako se iz navoda njegovih vidi, dobro poznavao stariju i su- 
vremenu historijsku literaturu o torn pitanju, znadijaSe, da su ugledni 
historici, kano §to medju Niemci Zeuss, a medju Slaveni P. Safaiik, 
potresli stariju osobito kod nas vjeru u slavicitet Ilira ; s toga na- 
stojaSe obraniti ga ; pa ako i nije prema potla§njem stanju znanosti 
uspio, valja ipak priznati, da je dosta vjeSto svoje mnienje zastupao. 

Ako se i nije Gaj u tih radnjah pokazao historikom ex professo, 
pa s te strane ako se i ne ima ialiti, §to su spomenute njegove 
radnje ostale u rukopisih : to mu ipak priznati valja, da se je umio 
posMiti povie§6u u svrhe svoga zvanja i da je takav pravac od- 



» Ondje. 














» Daniea 


1835, 


br. 


34. 








* Daniea 


1836, 


br. 


18. 








* Daniea god. : 


1839 


, br. 


10- 


-13, 


15 


* Daniea 


1845, 


br. 


51. 









Digitized by LjOOQIC 



HRV. HI8TORIOGRAFIJA 1835—1885. 249 

sjekao svim historijskim radiyam ilirske dobe. Sva na ime historio- 
grafija imala sluiiti jednoj svrsi : buditi samosviest narodnu i na- 
ukom iz proSlosti dovoditi plemerwi. davne Ilirije k jedinstvu pro- 
svjetnomu i narodnomu. Prema tomu historiji je namienjena odgojna 
zada(5a; imade iznaSati dogodjaje i primjere iz proSlosti, kojimi se 
sadanji naraStaj budi na velika djela, na poirtvovnost za obde dobro, 
kojimi se poti6e na samozataju radi skupnosti; kojimi se upuduje 
na slogu i zajednicu u gradjanskom Sivotu ; kojimi se u6i poznavati 
narod, zemlju, zavi6aj, da se u Ijubavi prama njim razplamti. Prema 
toj odgojnoj zadadi udeSen je i oblik historiografije ilirske dobe. 
Ne piSu se ni krupna djela ni obSirue monografije, vec kratki 61anci, 
omanje razprave. Pred o6ima imade se fiitateljstvo, koje treba po- 
stupice i neosjetljivo uvesti u hram novih misli i te^nja; razviti 
mu narodnu proSlost narodnim jezikom, tako da u isti mah u6i 
jedno i drugo. 

Prema tomu glavnomu smjeru iz poUticke se poviesti iznosi na 
vidik borba hrvatskoga naroda i njegovih junaka za vjeru, prosvjetu 
i slobodu. Tako se opisuje^ boj s Turcinom kod ModruSa godine 
1493, taj prvi krvavi veii sra^aj s neprijateljem krSdanstva na 
hrvatskom zemljiStu. Maretid Klokofiki pripovieda o starijem jo§ 
boju s Tatari na Grobnickom polju*, opet navodi iz poviesti pri- 
mjere juna6tva hrvatskih i slavonskih vitezova ; pak primjer smrti 
od glada radi vjernosti prama domovini u obrani Gvozdanskoga 
grada 1578 godine.^ Tako i V. Vezii priobii* „crticu junactva dal- 
matinskoga", a I. Kukuljevid prikaza juna6ku DaJmatinku na atalskih 
zidinah/ Drugi opet iztiSu djela vjernosti naprama zakonitomu vla- 
daocu, kano sto hrvatskih Seta u bitki kod Arkole god. 179^)^ za 
tim kod Malborgetta i na Predilu proti Francezom.'' U istu svrhu 
M. Medakovid opisuje pohod Franceza god. 1709 u Liku.® 

Uirska historiografija iz toga je razloga osobito obljubila hiogra- 
fijUj jer joj se u iivotopisu slavnih mu^eva nadavala prilika slaviti 
velika djela i uzgajati cuvstvo domoljubja. Gorifianec slavi bana 



1 Danica 1837, br. 47—8. 

« Danica 1838, br. 8—10. 

» Ondje br. 1 i 2. 

* Koledar zagr. 1847—8, str. 1—5, 6—11. 

^ Danica 1843, br. 15. 

« Danica 1840, br. 11—12. 

'' Danica 1844, br. 13—17. Od B. Suleka. 

8 Danica 1845, br. 31. 



Digitized by LjOOQIC 



250 FR. RAdKI, 

Tomu Erdodija-Bakaia u bitci kod Siska 1599 godine^; drugi opet 
slavi Nikolu Juri§i(5a i njegovo junafctvo kod obrane Kisega.^ Luka 
Hid pripovieda u posebnoj knjizi' na tanko djela hrabrosti baruna 
Franja Trenka i slavonskih pandura. Profesor dr. Stjepan Mojses 
opisuje iivot bana Nikole Zrinjskoga.* Ivan Kukuljevii pripovieda 
poviest i zasluge cieloga plemena OrSi(5a, koje privezuje 6ak na 
hrvatsku kraljevsku porodicu.*^ Ali opisuju se iivoti ne same junaka 
na ma6u nego i mu^eva zaslu^nih za driavu, crkvu, prosyjetu. Jor 
prvih godina prieporoda nadjoSe umjetnici Schiavone Grgur i An- 
drija (Medulid) i Bernardo iz PoreSa svoje Mvotopisce/ Dr. D. De- 
meter prikaza radoznalomu obdinstvu sliku najveiega pjesnika du- 
brovaCkoga Ivana Gundulida.'' Malo poslije smrti zaslu^noga Fr. 
Appendina nadje se domoljubno pero, koje opisa Mvot i zaslnge 
toga za prosvjetu i nastavu vele zasluinoga redovnika.® Tako bje§e 
^ivot jo§ vedega mu premca, Petra Katan6i(5a, istodobno opisan.' Na 
dalje slavni humanista, rodom Hrvat, Janus Pannonius^®, zatim jedan 
od prvih sanscritista ugarski Hrvat Ivan Fil. Vezdin (1748 — 1806)^', 
onda jedan od triumvira dubrovaSkoga pjesniStva, Junio Palmotic *, 
nadjo§e svoje knji^evne ocjenitelje. Ovim se stru6nikom pridroS 
\e6 tada mladi Ivan Kukuljevid, uvedSi pred Sitatelje hrvatske mnnu 
Flora Zuzoridevu^^ i velikana sitnoslikara Julia Klovia.^* I zasluini 
bosanski i sriemski biskup A. Mandi6 (f 1815) bi upisan u pame- 
tarku one dobe." 

Kako se ova vrst poviesti tada rado s ove strane Velebita gojila, 
pokazuje i to, da su Kararini ^ivotopisi slavnih Splje(5ana odmah 



^ Erd5dy kneza Tomasa bana obsedjenje i poboj sisecki leta 1599. 
Zagreb 1837. 

^ Posebna knji^ica u Zagrebu. 

8 U Zagrebu god. 1845. 

* U Zagrebu 1836. 

^ U Iskri, almanahu god. 1846. 

« Danica 1838, br. 27. 

' Ondje br. 50. 

8 Danica 1837, br. 48—50. Od J. F. 

» Danica 1838, br. 18. 
'^ Danica 1844, br. 38—40. 
^1 Danica 1845, br. 46. 
'3 Danica 1«46, br. 16—17. 
'8 Ondje br. 18—20. 
^* Danica 1847, br. 3. 
'^ Danica 1840, br. 31—32. 



Digitized by LjOOQIC 



J 



HBV. HISTORIOGRAPIJA 1836—1886. 251 

na hrvatski prevedeni bili*, te da i tragi6na liSnost Veronike iz 
Desini(5a zanimaSe tadaSnje 6itaju6e obdnstvo.* 

Uz biografiju osobitom se paSnjom goji knjizevna poviest. Iznose 
se poimence izvodi iz starih hrvatskih pisaca, ponajviSe pjesnika, 
da se s jedne strane razSiri poznavanje jezika, s druge ukus Ijepote 
njeguje ; pak da se ujedno pokaie narodu, da mu ni s te strane 
proSlost nije pusta. A kod izdavanja starih pisaca imade se pred 
o6ima cjelokupan narod, te se kako oni s ove tako i oni s one 
strane Velebita jednako iz zaboravi iznose. Odmah u poCetku pri- 
obcuju se stihovi Pavla Vitezoviia', razgovori pastirsW P. Katan6i6a*, 
pjesme Vida Do§ena^ Kaniiliia" i Ivani§evi(5a', Nika Gj. Bunica 
pjesmotvor „Dubrovnik vlasteli u treSnji"®, razlifeiti odlomci iz dra- 
iestnih pjesmica I. Gjorgjiia*, skladanja Gjorgja DrM(5a^°, Zlatari&t*^ 
i D. Ranjine^', drama Pierka Buni(5a.^* Pofeimaju izlaziti 6itave umo- 
tvorine starih pisaca, kanoti „Trublja slovinska" od V. Min6eti(5a. 
(Zagreb 1844) i skladanja H. Lu6i(5a. Jedno si pa6e knji^evno 
dru^tvo, „Matica ilirska", stavlja za zada(5u, objelodanjivati stare 
pjesnike ; pak kada god. 1 844 i 1 847 izdade u dvie knjige podpuna 
djela prvaka pjesnika Ivana Gunduli(5a, kojega su pojedine pjesme 
ve(5 prije priobiene bile^*, koliko je to probudilo oduSevljenje i ponos, 
znadu suvremenici pripoviedati. Prof. V. Babuki6 izvjeSduje napose 
izdanju Osmana.'^ I o drugih knjiievnih spomenicih, o piscih, 
koji su svoje radnje zaodievali u glagoljska, drilska i latinska slova, 
kano Vran6i(5u, Banduloviiu, Ka§i(5u itd., obavje§(5uje se narod ^^, 
I pak mu se namiSe misao, da pismo nije bitno, i da je ono na§e i 






^ Danica 1846, br. 5—7. 

* Danica 1838, br. 30—34. 

» Danica 1835, br. 1—7, 9, 13, 14, 37, 41, 42, 44. 1839, br. 3. 

* Ondje br. 34, 37, 40, 43. 

^ Danica 1837, br. 5, 8, 11. 1838, br. 20, 27. 
' Danica 1837, br. 6, 10, 17. 1838, br. 19, 32. 
^ Danica 1839, br. 7, 8. 
« Danica 1841, br. 41—44. 

' Danica 1837, br. 7, 24, 29, 30, 40, 41. 1843, br. 49, 54. 1844, 
br. 2, 10. 1849, br. 30. 
^' Danica 1849, br. 32. 
^1 Danica 1837, br. 13, 19, 23, 32. 
'* Danica 1838, br. 23, 49. 
i» Danica 1848. 

'* Danica 1837, br. 12, 26, 39, 40. 1838, br. 50. 
'^ Danica 1844, br. 3. 
" Danica 1841, br. 12, 13. 



Digitized by LjOOQIC 



252 FR. RAeiKI, 

u toj trojnoj odori : s toga da azbuka ne smie ciepati jedinstvenosti 
narodnje. I sudbina rheimskoga i ostromirova evangjelja zanimala 
je ilirske rodoljube.^ Sve ove daleke prosvjetne poglede podupiraK 
su knjiievnici ilirske dobe i tim, Sto su pomnjivo biljeMli te&g i 
razvitak ostalih takodjer literatura slavenskih, pokazivali na njihovu 
suvislost i srodnost, radovali se svakomu napredku, i tako u srdee 
hrvatskoga naroda ulievali fcuvstvo slavenske prosvjetne uzajamnosti. 
U torn se pogledu mo^e ilirsko doba upravo podi6iti i za uzor 
postaviti. 

Uz ove pisane spomenike, u kojih fiitamo proSlost naroda, izna- 

§ani su i ^ivi spomenici, 6uvani u pjesmah, u obiSajih, predsudah, 

vjerovanjih puka hrvatskoga, a koji kano oni pisani razsigetljuju 

6esto predjaSnji, do6im mu sadaSnji Jivot tuma6e i misli njegove 

odkrivaju. Pored srbskih Vukovih objelodanjuju se hrvatske narodne 

pjesme^; iznose se pufcke pri6e o vilah"; opisuju se obi&iji uz pro- 

I slavu Kolede u Dubrovniku*, ienitbeni u senjskoj okolici i u Lid 

i u hrv. primorju'^, prigodom svefianosti sv. ivanske kod kriesa u 

■ Slavoniji^; jedan pafie u torn zasluian knjiXevnik, L. Ili(5, opisuje 

I potanko u posebnom djela narodne obi6aje slavonskoga puka.^ Tako 

\ su Iliri polagano skupljali i izdavali gradju za poviest tradicionalne 

I literature i za dublje poznavanje pu6kih umotvorina i pu6koga obi- 

^ teljskoga i skromnoga iivota. 

Ne manjom brigom nastojala je tadanja knjiga upoznati hrvatski 

narod s naravnimi i narodnimi odnoSaji njegove liepe domovine. 

^ To je fiinila opisivanjem pojedinih predjela i miesta u putopisih i 

I 61ancih. Jedan priob(5uje geografsko-statistifiki pregled posestrime 

^ Dalmacije®, drugi opisuje svoj put u Senj®, tredi okoliS mora vele- 



' Danica 1840, br. 6—7. 1845, br. 21. 

3 Danica 1843, br. 14. 1844, br. 39. Kolo I, 124. HI, 31. V, 22. 
Hrv. nar. pjesme od I. Kukuljevica (1847). Slavonske varoske pjesme, 
sv. I, U. Zagreb 1844. IH, 1845. IV, 1847. Narodne pjesme. Zagreb 
1848. 

3 Danica 1839, br. 27. 1846, br. 40—45. Od I. Kukuljevica. Kolo 
IV, 9. V, 59. VI, 11. 

* Danica 1839, br. 42. 

^ Danica 1845, br. 12, 25—37. Kolo I, 60. 

« Danica 1843, br. 19—21. 

^ Narodni slavonski obicaji. Zagreb 1846. Narodne zabave u Slavo- 
niji. Kolo 11, 71. 

8 Danica 1839, br. 23—26. 

» I. Kukuljevic u Dan. 1843, br. 46—7. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HI8T0RI0GRAFIJA 1885—1886. 253 

bitfikogaS ftetvrti soljansko jezero u Slavoniji.' Jedan opet razpravlja 
Klementincih u Slavoniji, torn arbanaskom plemenu'; do5im drugi 
pripovieda o Arbanasih u obde.^ Njeki po^eli upoznati hrvatski 
narod s lyegovim ogrankom u dolnjoj Austriji*, a njeki opet sa su- 
sjednimi bielimi Kranjci.^ Tako se prikupljaju narodopisne crtice, 
te se kr6i put zamaSnomu radu, koji joS i danas iz6ekuje yjegte 
nike. Za hrvatsku topografiju doprinese Dragutin Galac obSimiji 
opis Gajeva rodna mjesta Krapine^ navodedi torn prilikom i njeke 
Mine, kqje su se ondje a ob(5inskom arkivu iuvale. 

Po6e§e se pomaljati i ovedi historijski pregledL Ovamo spadaju * 
Pogled na naSu vojnu krajinu®, na dalje „crtice iz dogodovStine 
hrvatske od F. ^eqavicSa®, Dalmacija od V. Veii(5a'^ poviest prve 
hrvatske pukovnije god. 1809 — 1844 od A. Stipi(5a.^' Nego u zaokru- 
iena ciela djela ilirske historijske literature spadaju samo: zemljo- 
pisne radi\je Dragutina Seljana ^ i „ogledalo Iliriuma'' od Iv. Sveara, 
doSim Firholcerove „crtice iz povjestnice- hrvatske"^' ne zaslu^uju 
vi§e nego da se uzgredno spomenu. Seljan je geograf, Svear historik, 
bar prve ilirske dobe ; prvi bar u toliko od drugoga napredniji, gto 
stoji na 6vr6(5em temelju, imajuii pred sobom temeljitijih predradiya. 
§year pripovieda putem historije na6ela ilirska o uzajamnosti i 
bratstvu ponajprije ju2nih onda i ostalih Slovjena. „Zato, moj dragi 
Slaxjane — veli na jednom nyestu — bio ti Slavonac sada ili 
Horvat, nemoj razlike medju bratjom praviti, jer jedan i drugi jesi 
Slayjan (ili kako drugi kaiu Slaven, Sloven, Slavin, Slavjanin, Slo- 
vinjanin ili Slovinac), i gledi, kako slavu c61oga naroda uzvisiti 
moreS; i ako 6uje§ gdfikoju r66 drugaftie izgovoriti nego ti izgo- 
varaS, misli, da je veliki i preveliW slavjanski narod, od adrianskoga 

^ Danica 1845, br. 49, 50, 1846, br. 1, 2, 22, 48, 50. 
> L. lUc u Dan. 1844, br. 45. 

* St. Marjanovic u Dan. 1839, br. 8—9. 

* Ondje br. 52. 

« Danica 1845, br. 32—4. 

• Danica 1841, br. 48. 

' Danica 1848, br. 1—5. 
« Danica 1843, br. 14—16. 

• Obci zagr. koledar god. 1846. 
^« Koledar zagr. 1849. 

" Zagreb 1838. 

^* Pocetak literature ilirske s kratkim geogr, statistickim opisom ilir- 
skih dr^ava. Zagreb 1840. Zemljopis pokrajina ilirskih. D. I, Zagreb 
1843. 

" Varaidin 1849. 



Digitized by LjOOQIC 



254 FR. ra6ki, 

do baltinskoga, od baltinskoga iznad Ponta euxina tia do ledenoga 
i hvalinskoga (kaspinskoga) mora proteiedi se . . . Gledaj indi, 
ako Ijubav bratinsku ima§, da kad sve velike grane ovoga slaven- 
skoga naroda (koji budud na 6etiri glavna nar^ija: ilirsko, msko, 
6esko i poljsko razdieljen, i 6etiri razlifine literature imati mora) u 
jedan knjiievni jezik viSe sjediniti nemoieS, barem sve Uirske puke, 
t. j. Horvate, Srblje, Slavonce, Dalmatince, Bo§njake, Stajerce, Crno- 
gorce itd., u knjiienstvu medju sobom sdru^iS.'" Takovimi i sli6nimi 
reflexiami prepleteno je cielo djelo Svearovo. Ono se je pomolflo 
vec fietvrte godine preporoda (18 >9), a zadnja, t. j. feetvrta mu cest', 
dodje god. 1842 u ruke hrvatskoga Jitatelja, koji je 2eljno izfiekivao 
narodnu poviest u narodnom jeziku. Svearova poviest, koja zapoiima 
s najstarijom dobom a zavrSuje s god. 1790, stoji glede kritike 
mnogo niie od predja§njih latinskih djela Ivana Lu6i(5a, A. Kr6eli(5a, 
D. Farlatia, I. Mikocia itd. Svear se sluii izvori, koje ovi navode 
u svojih djelih, dok s njimi stupa uzporedice; njemu, ^upniku u 
zabitnom mjestu Sesveta kod Poiege, nije poznat napredak historio- 
grafije kod drugih naroda a napose kod Slovjena; jer mu njihova 
iztra^ivanja nisu pristupna bila. A iestoko rodoljubje ilirsko, koje 
je sve njegovo bite obuzelo bilo, zastre mu plemeniti inafie um, 
brusom kritike neizgladjen ; pak je s toga pustio uzde svomu domo- 
Ijubnomu zanosu mnogo slobodnije, nego li to nauka dopuSta. Odavle 
nalazi svuda Sloyjene u starom i novom vieku, te se napinje i znoji, 
da sada ovaj sada onaj puk, sada ovoga sada onoga junaka predobije 
za slavenski panteon. Medju tim nije bila Svearova poviest za onda 
bez koristi i takova kakova jest* svojim jezikom prodiraSe u Sirje 
krugove ; pred navedenimi imaSe prednost, §to se je pribli^ila ilirskoj 
dobi. Dogodjaji XVII i XVIII stolje(5a opisuju se donjekle po do- 
madih kronikah, iivot politicki crta se po saborskih spisih i banskih 
izpravah. I ovoj je dakako poviesti, prema tadanjem malo ne obdem 
shvadanju, podloga uzka, ograni6uju(5a se na politi6ki ili bolje vojeni 
iivot naroda. 

Kada je sesvetski domoljubni iupnik svoje djelo pod tisak dao, 
u Hrvatskoj pofielo se tek misliti na nove, dotle joS neizdane izvare 
za narodnu poviest, Taj posao uzeli su u svoje ruke sami staliSi i 
redovi, a povod jim dali sve to 6e§d nasrtaji Ugarske na zemljiSno 
cjelovitost i na samostalno driavno bite Hrvatske. Jur u svibanjskom 

* Ogledalo EI, 62. 

> Ogledalo: I. strana 1839. H. 1839. HI. 1840. IV. 1842. U Za- 
grebu kod Fr. ^upana. 



Digitized by Google J 



HRV. HISTORIOGRATIJA 1835—1885. 255 

saboru godine 1832 bi zaklju6eno, da se izprave, tifiude se kralje 
vine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije prepiSu ; te je sliedede godine 
tadanji zakleti bilje^nik banskoga stola V. Babukii pozvan bio, da 
takove izprave, nalazede se u zemaljskom arkivu, prepiSe.^ A sabor 
kolovozni godine 1836 izabra zemaljski odbor, da izradi spis, koji 
bi razjasnio „municipalem consistentiam regnorum Dalmatiae, Cro- 
atiae et Slavoniae". Tim potaknuti bijahu obe&tli Ljudevit JelaCid 
i Ljudevit Gaj, da 6e prvi izraditi spis o savezu medju Hrvatskom 
i Dalmaeijom, drugi hrvatsku poviest po6am od muhafeke bitke, 
t. j. habsbur^ku periodu. Ali badava se fcekalo na izpunjenje toga 
obedanja, premda je ovo festo u pamet dozivano. Odbor se je u slie- 
dedem deceniju popunjavao novimi felanovi, medju koje dodje i Ivan 
Kukuljevi(5, „qui — tako se o njem veli — a pluribus iam annis 
in conquirendis datis historicis patriae huius nobili zelo desudat;" 
predsjednici su se izmjenjivali ; zemaljski arkivar Valentin Kirinid 
izradi osnovu za radnju, izprave su po toj osnovi medju Slanove 
podieljene za izpitivanje ; ali plod nije dozrio, radnje nisu iznesene.* 
Ele i ova briga staliSa i redova zaslu^uje priznanje, te je urodila 
uspjehom u toliko, §to se svratila pa^nja na izvore historijske i §to 
se interes za izpitivanje doma6e poviesti, gojen zemaljskim zastup- 
stvom, sve to viSe uvrie^io u umne hrvatske rodoljube. Poslije 
one ilirske dobe nije hrvatsko zemaljsko zastupstvo, iali boXe, ni 
onoliko mara za izvore hrvatske poviesti pokazalo , premda je 
imalo pred oSima sjajne primjere ne<5u red kod velikih nego i 
kod manjih kulturnih naroda. Da nisu 6eski stali§i i redovi toli 
dare^ljivo podupirali Fr. Palackoga, narod 6eski nebi sada imao u 
ruci onako obSirne, temeljite i ugledne povjesti, a 6eska historijska 
knjiga onolike na svjetlo izdane izvore. U nas ide se u torn pogledu 
natraike, jer se uzkraduje i ona podpora, koja je silom iztisnuta bila. 
NaSlo se je medju tim i izvan zemaljskoga odbora u Hrvatskoj 
pera, koja su se pokrenula na obranu napadnutih narodnih i dr^avnih 
prava. Poslije Kirini(5eva djelca (18:^0): „de municipalibus iuribus 
et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae" i poslije. 
razprave njegove: „de iure Croatiae ad urbem portumque Flumi- 
nensem", izazvano je vi§e spisa sa strane hrvatske, koji povodom 
napadaja sa strane magjarske uziraaju u zaStitu prava hrvatske 
zemlje. Ved njeSto prije izadje na obranu Slavonije kano cjelovite 



^ Sam pripovieda u Danici 1840, br. 30. 

* Kukuljevic: Jura regni 11, 292, 294, 310 ss. 



Digitized by LjOOQ IC 



256 FR. ra5ri, 

iesti Hrvatske djelce: ^Fundamenta, qaibas ostenditur, tres inferioris 
Slavoniae comitatus ad iurisdictionem bani et regni pertinere".^ 
Grof P. Sennage razjasnjuje razpravom : „Die ursprttngliche Ver- 
einigung der Konigreiche Eroatien, Slavonien und Dalmatien mit 
Ungam" (Wien 1836) narav ove prvobitne driavopravne sveze. 
Stjepan Horvat dobi uzastopce na svoju knjigu u Lipskom tiskanu, 
kojoin se trudi dokazati, da je Hrvatska ugarska oruijem pokorena 
pokrajina (1845), odlufcan odgovor knjigom njemacki u Zagrebu 
izdanom. Kad je kr. knjiiniCar u PeSti Gjuro Fejer istim fxagom, 
kano i Horvat, poSao bio naprama Hrvatskoj u svojoj znatnim na- 
ufcnim aparatom sastavljenoj knjizi: „Croatiae et Slavoniae cum 
regno Hungariae nexus et relationes" (1839), a za njim sliedio 
Gjuro Gjurikovi6 radnjom : „De situ et ambitu Slavoniae et Croatiae" 
(1844), izadje proti obodvojici na popriSte odvaJan senjski i mo- 
druSki biskup, vrli starina Mirko Oiegovid, pobivSi u dvie knjige' 
protivnitke tvrdnje. Svoga strica sliedio je u obrani domovinsKh 
prava i odijeSit Metel O^egovid razpravom: „Refutatio de iure voti 
nobilibus in Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae congregationibus com- 
petentis" (Posonii 1844), koje se sadr^aj moie ved iz toga naslova 
nagadjati. Svi ovi i tim sliini spisi, prem polemi&ke naravi, mogu 
se smatrati kano prilozi ilirske historiografije za historiju driavnoga 
prava hrvatskoga, jer su za obranu njegovu i u okviru njegovu 
sastavljeni. 

PoSto su ondaSnji knjiievnici hrvatski poslije 1836 god. izdavanje 
historijskih spomenika iz6ekivali od spomenutoga odbora, i poSto 
su imali pune ruke i drugoga posla, nije 6udo, §to je ilirska pe- 
rioda siroma§na u izdavanju izvora za hrvatsku poviest. A koliko su 
tadanji knjiievnici i svradali paiiyu na izvore, bijahu to oni pisani 
narodnim jezikom, Meii tim postid dvojaku svrhu: poznavanje 
proSlosti i jezika. Tim je naiinom izdano viSe listina pisanih gla- 
golicom, drilicom i latinicom pofcam od XV — XVIII vieka'; ali 
najznamenitiji u tom razdobju izdani spomenik jest bezdvojbeno 
glagolicom pisan „zakon vinodolski"* od god. 1288, jedan od naj- 
starijih i najznamenitijih u cielom Slovjenstvu pravnih spomenika. 



^ Zagrabiae 1832. 

^ Responsa • . per unum e Croatis. Zagrabiae 1847. Sucoinctae . • 
Posonii 1848. 

» Danica 1840, br. 9, 26, 30, 48. 1841, br. 5. 1843, br. 5. 1846, 
br. 5. 1848, br. 5. Kolo I, 95. V, 69—71. 

* Od A. Maiuranica. Kolo IH, 50 slied. 1843. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOGRAFIJA 1835—1885. 257 

Ovo je letimifeni pregled radnje na polju hrvatske historiografije 
u svih granah njezinih za ilirske dobe u Hrvatskoj i Slavoniji. Ali 
taj pregled nebi bio podpun, kada nebi popunjen bio historijskimi 
radnjami one dobe u DalmacijL §to sam pako ove radnje od pre- 
djasnjih odvojio, razlog leii u njihdvu razliCitu karakteru. U dal- 
matinskih naime historijskih radnjah ne iztifie se onoliko, koliko u 
onih s ove strane Velebita, nov duh narodni, niti glede jezika niti 
glede smjera njihova. Jezik jim je daleko prete^nije talijanski; 
duhom prislanjaju se na one predjasnjih viekova. Izpituje se proSlost 
kano proSlost, ali ne pokazuje se podjedno kano predteSa i putokaz 
nove buduinosti s novimi zahtjevi. Ne provejava jih onaj svje^i 
vjetar, koji istodobno piri nad Savom, Dunavom, Vltavom, Nevom 
i Dnjeprom, te koji razpr§uje stoljetne magljuStine nad nepoznatim 
novim slovjenskim svietom. Kroz nje se goji patriotizam, ali to nije 
ilirski ve6 pokrajinski dalmatinski patriotizam. U torn obiienitom 
pravilu imade dk kako iznimaka — a najvedu 6ini Dubrovnik, koji 
je i u ilirsku dobu prenio daleki pogled svojih djedova. Napokon 
i to je znacajno, da je dalmatinska historiografija sa6uvala jos ve- 
likim dielom sredovje6no obilje^je mjestno, uz koje se brine za raz- 
jasnjenje proSlosti onih gradova, otoka i kotara, koji su naprama 
drugim njekada samosvojno ^ivili. 

Poslije ovih obdenitih opazaka prelazim na pregled radnja u Dal- 
maciji oko domaie poviesti u ovo prvo doba. 

Najprije navesti in historijske radnje odnosede se na cielu Dal- 
maciju. Ovamo spadaju dva najznamenitija djela : profesora najprije 
dubrovafike, onda spljetske gimnazije Fr. Pettera „Das Konigreich 
Dalmatien" (Be6 1841) i Fr. Carrare: „La Dalmazia descritta" 
(Zara 1845). Fetter je mnogo uradio za raz§irenje poznavanja Dal- 
macije^ ; ali sve je svoje znanje usredotofcio u navedenom djelu, iz- 
radjenom za veliki sbornik, koji je imao opisati redom sve pokrajine 
austrijske. Svaki od 6etiri okru2ja opisuje jedan svezak (Zadar, 
Spljet, Dubrovnik, Kotor), i to sa svih glediSta, geografskoga, sta- 
tistitkoga, prirodoslovnoga, historijskoga itd. Poznato Carrarino djelo 



* Prije je izdao : Geographische Darstellung von Dalmatien (Greograph. 
Taschenbuch. Prag 1883, 1834). Prevedeno u talijanski: Compendio 
geografico della Dalmazia. Zara 1834. Botan. Wegweiser in der Gegend 
von Spalato (1832). 



17 

Digitized by LjOOQIC 



FK. RA5kI, 

ibo^e, gotovo, jer od obedanih 48 izadjo§e 24 svezka, sa- 
6a geografiju fizifiku i politi6ku, te etnografiju DalmacijeJ 

ova dva djela obuhvadaju uz poviestne crte i druge grane 
le te nastoje prikazati obdenitu sliku Dalmacije : ogranicuje 

na poviest ove zemlje djelo G. Katalinida: „Storia della 
■t", koja je upravo kod prosvita ilirstva do§la na syjetlo u 
.834 — 5) u tri svezka. U Sest knjiga pripovieda umirovljeni 
, rodom iz Trogira pro§lost Dalmacije od najstarije dobe 
usti mletatke republike t. j. do god. 1797. Ovo je djelo 
tnpilacija, ondje kraca, gdje pisac nije na^ao predradnje. 
e nadodao jog jednu knjigu^ navedSi dogodjaje u Dalmaciji 
ropasti mleta6ke republike, nacrtav ujedno njezinu vlada- 
;oj zemlji. 

djelo obuhva&tjude cielu poviest Dalmacije imade raz- 
Slanaka, u kojih se razpravlja ili o pojedinih dobah njezine 
, ili proslosti pojedinih krajeva, miesta, gradova, ili o 

1 dogodjajih. Tako se u 61anku pod naslovom „la Dal- 
daje pregled dalmatinske poviesti staroga i srednjega vieka 

poseban na na6in vladavine u dalmatinskih primorskih 
, kojih razvoju u srednjem vieku govori jo§ jedan drugi 
Opet jedan clanak besjedi o staroj Dalmaciji^; Kova6evic 
5 svoja „iztra^ivanja" o Dalmaciji^; Fenzi o glavnih i znat- 
)kah u poviesti njezinoj', docim Fr. Carrara to isto pitanje 
je na proSlost grada Spljeta.® A. Kuzmanid pripovieda^ 

Zadra god. 1202 po kri^arih i o zgodah u mletafeko-turskih 
god. 1645 — 8; Fenzi o obsjedanju Sibenika god. 1646^® a 

mo mogu se pribrojiti razprave : G. Franceschia : Divisione della 
. (Casopis Dalmazia 1845, br. 20). Alcune citta importantissime 
imazia. (Ondje br. 19, 21). Menis G. : II mare adriatico (Zara 
reogr. stat. nacrt Dalm. (srb.-dalm. magazin 1838, br. 43 — 49). 
lorie degli avvenimenti success! in Dalmazia doppo la caduta 
ublica veneta. Spalato 1841. 
asopisu „088ervatore dalmato" 1850, br. 84, 87. 1851, br. 

nazia 1845, br. 28. 

i dalm. 1844, br. 17. 

zetta di Zara 1843. 

je 1844, br. 5. 

>bna razprava. 

i 1844, br. 82. 1846 i 1847. 

nazia 1846, br. 43—45. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. mSTORlOORAFIjA 1836— lS85 25& 

Franceschi o obsjedanju Spljeta god. 1657 \ Cudina prikazuje Turke 
pod Dvarom*. Ivi6evi(5 daje pregled njekih dogodjaja sbivSih se u 
Trogiru', a Friseani i Ljubi(5 to isto glede Hvara.* Takovih po- 
vjesni6kih crtica imade i o Pagu, Visu^ i o Pa8trovi(5u® i o Boci 
kotorskoj.^ 

U Dalmaciji bija§e od vajkada, valjda pod uplivom talijanske 
knjige, osobito obljubljena biografijska grana poviesti. Svaka se je 
prilika upotrebljavala, da se iivot, djela, zasluge pojedinih mu^eva 
opiSu i na vidik iznesu; te se opisuju iivoti ili vi§e njih zajedno 
ili pojedince. Tako je zasMni redovnik D. Fabiani(5 u kiyizi „Pa- 
trioti illustri zaratini" (Venezia 1846) opisao 4i(5a viSe uglednih 
Zadrana ili za Zadar zaslu^nih, kano ti Muzia Callinia, Minuccia 
de Minucci, Mata Karamana, Vinka Zmajevi6a itd., a to isto je i 
Fr. Carrara u6inio glede slavnijih Splje(5ana u spomenutom dielcu: 
„Uomini illustri di Spalato" (1846). Pod imenom „galleria dal- 
mata" opisani su® ^ivoti Spljecianina Stjepana de Cambi i Kotorana 
Ivana Bujovi(5a i Nikole Chierla (f 1522). Obzirom na pojedine 
gradove nalazimo u to doba opisane iivote: Zadrana pape Ivana 
IV. i 0. 0. Jankovida od K. BoM(5a®, §ibeni6ana Dinka Zavorea^®, 
Antuna Vran6i(5a^\ kneza I. S. Simoni(5a^^ i Ivana Lombardia' '; Splje- 
(Sana arcidjakona Tome^* i M. A. de Dominis^*^ od Fr. Carrare, 
Marka Maruli(5a od A. Kuzmani6a'^ slikara Josipa i Sebastiana de 
Vita od Tommasea i Cupillia^^ ; nadalje Makarana i primorana A. 



* Ondje 1845, br. 7, 9. 

* Osservatore dalm. 1850, br. 116. 
' Zora 1844. 

* Dalmazia 1845. Zora 1844. Sr. jos Machieda i Ostoica u Dalm. 
1846. 

'^ Gazzetta di Zara 1843. Osservatore dalm. 1841. 

* SrbBko-dalm. magazin 1845. 
' Ondje god. 1850. 

» Dabnazia 1847. 
» Dabnazia 1845. Zora 1847. 
''^ Dalmazia 1845, br. 16, 17. 
*' aiasnik dahn. 1850. 
^" Dalmazia 1845. 
^* Od M. Restia u Zori 1844. 
^* La Favilla. Trieste. 
^^ Gazzetta di Zara 1847. 
'« Zora 1846, br. 52. 
^' Dabnazia 1845, br. 33. 1846, br. 4. 



Digitized by LjOOQ IC 



260 FR. ra6ki, 

Ka6i(5a od Ivi6evi(5a*, o. I. Pavlovi(5a Luci&t*, gjenerala Nikole Ma- 
strovi(5a', Kotorana iz obitelji Bisanti*, Marina Bolice*^, slikarice 
Ane Marovi(5eve*, Hvarana Petra Hektorovida od S. Ljubi<5a', popa 
Andrije Vitali&t®, biskupa Ivana Skakoca od Garagnina®, Trogirana 
Ivana Lu6i(5a povjestnika od A. Kuzmani&t'*^, obitelji de Andreis'^ 
biskupa I. A. Miofcevida^*, Ivana Kumbata^' i spomenutoga historika 
Ivana Katalini(5a od Fr. Carrare^*, Brafiana o. Andrije Dorotica", 
Ivana Ivani§evi(5a od S. Ljubida^*, koji je takodjer ^ivot kardinala 
Jurja Dra§kovi(5a iz Biline opisao", napokon Sinjanina Vicka Bu- 
Ijana". Vec ovaj pregled potvrdjuje, kako je biografijska literatura 
u Dalmaciji ono doba dosta obilna. 

U biografijah imade dosta gradje i za historiju literature; ali 
imade za nju i drugih prinesaka. Bo^idar Petranovid pise o dal- 
matinskoj knji^evnosti u Zori (1845), u „Slavische Jahrbiiclier' 
(1846) i „Oesterreicliische Blatter fiir Litteratur und Kunst" (1846), 
obazirud se osobito na jezik, slovnicu i leksikografiju ; 6esto spomi- 
njani marljivi Franjevac o. D. Fabianid razla^e u posebnom djelu" 
naucih i knji^evnosti i o dalmatinskih piscih; Ferrari-Cupilli 
pripovieda o knji^evnih akademijah u Dalmaciji. ^^ Franceschi oba- 
vjesduje talijanske 6itatelje o ilirskoj knji^evnosti.^* Ne zaboravlja se 
niti na izdavanje starih pisaca hrvatskih, od kojih je S. Ljubic izdao 



^ Zora 1846, br. 12—13. 

2 Padova 1841. 

8 Bee 1852. 

* Dalmazia 1846. 

^ Ondje 1846, 1847. 

« Ondje 1846. Od Grubisica. 

7 Zora 1844. 

8 Ondje. 

» Mletci 1838. 
i« Zora 1847. 

11 Dalmazia 1845. 

12 Ondje 1846. 
i« Zora 1846. 
1* Zadar 1849. 
15 Zora 1844. 
^« Ondje 1845. 

17 Dalmazia 1846. 

18 Od L. Torre. Zara 1849. 

1® Alcuni cenni sulle scienze e lettere dei secoli passati in Dalmazii* 
Venezia 1843. 
«o Dabnazia 1846, br. 30, 32. 
21 Ondje br. 40—42. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. mSTORIOGRAFIJA 1835—1885. 261 

(u Zadru 1846) Petra Hektorovi(5a : „Ribanje i ribarsko prigovaranje" 
ujedno sa Jivotom pjesnika. Sabiraju se takodjer, izdavaju, tumate 
i prevode narodne pjesme, te budi ovdje dovoljno uputiti na dotiSne 
radnje Nikole Tommasea, Ferdinanda de Pellegrini, dr. Fr. Carrare 
i Sime Ljubiia. Uz pjesme prikupljaju se i razob6uju druge tako- 
djer narodne umotvorine, kano poslovice i prifie, o kojih razpravlja 
od ostalih Franceschi.' I pufiki obi6aji zaniniaju ilirske patriote dal- 
matinske. Carrara opisuje pucke sveSanosti u Dalmaciji', imenito 
sinjske, spljetske, korculanske, i dubrovafike, P. Nisiteo pu6ka hrva- 
nja*, Cudina „kolo", netko „krvno kolo" u Boci kotorskoj*, PeriSid*^ 
^enitbene i pime obiCaje u Dalniaciji, drugi opet zaru6ne i pirne 
obi6aje u Risnu.® y^ivot seljafeki, to obilato vrelo za poznavanje obi- 
6aja, proufiava se, izpituje i na vidik iznosi. Dalmatinski „niorlacco" 
postaje osoba i za u6ena fiovjeka zanimiva ; odatle toliki opisi, koji 
2ivot njegov odkrivaju. Ljubi(5^ Carrara®, Kuzmani(5", Gnibi§i(5^*^, 
Peter ^^ Ferrari-Cupilli" i drugi upoznavaju u6eni sviet s prezrenim 
prije dalmatinskini seljakom, koji je u svojem iivotu satuvao zani- 
mivih crta za komparativna studija. 

I za pravnu poviest njeSto se u Dalmaciji u ilirsko doba privrie- 
dilo. Liepo djelo drpatskoga sveu6ili§tnoga profesora A. Reutza : 
„Verfassung und Rechtszustand der dalmatinischen Ktistenstadte und 
Inseln im Mittel-alter" (Dorpat 1741) nije do duSe na§lo premca u 
Dalmaciji, ali nije ovdje ostalo ni to polje neobradjeno. Jedan pisac 
stade proufeavati statute gradske, te po njih nacrta gradsku upravu 
i sudstvo u srednjem vieku.^^ Cudina razla^e, kako je postao za- 
darsM statut i kako je po njem obdina upravljana bila.^* Njetko 
opet govori o gradskom zakonarstvu u Sibeniku u srednjem vieku^^ ; 

^ Dei proverbi slavi. Dalmazia 1845. 

^ Lettere di famiglia. Trieste 1852. I, 239—41. 

« Dalmazia 1846. 

* Strenna triestina 1848. 

^ Srbsko-dalm. magazin 1844. 

« Ondje 1845. 

' Obicaji kod Morlaka u Dalmaciji. Zadar 1846. 

® Dalmazia descritta. Fasc. 17 — ^^24: Costumi dalmati. 

» Zora 1847. 

^^ Letture di famiglia. Trieste 1851. 
*^ Illustrirtes Familienbuch. Triest 1851. 
^* Lunario dalmatino. Vol. V. Zara. 
i» Dalmazia 1845, nr. 25. 

1* Osservatore dalmato 1850, br. 138, 148, 165, 171, 172. 
1* Ondje 1851, br. 95, 97, 102, 106. 



Digitized by LjOOQIC 



262 FR. RAeKI, 

Franceschi piSe o najstarijih zakonih u Rogoznici od 5. travnja 
1235 godine^. Nalazimo jos razprava o statutih i o vladavini te- 
cajem srednjega vieka Kor6ule^ i Kotora.^ Misli se pa6e na izda- 
vanje jo§ neizdanih statuta ; te je Ivan DanUov izdao statut poljifeki*, 
a Vuk Vrtevi(5 grbaljski u Boci/ 

Kako se je u Dalmaciji vjera i crkva uviek miiogo cienila, oba- 
znela se je na pojedina pitanja na nje se odnoseda ilirska takodjer 
historijska literatura. P. Nisiteo razpravlja^ o starom vjerozakonu 
kod Slovena i Ilira ; Konstantin Bo^i(5 crta crkvenu povjestnicu Dal- 
macije.'' Pitanje o slovjenskoj liturgiji u Dalmaciji nije ostalo ne- 
taknuto.® Djela Fr. Carrare o spljetskoj metropoliji i crkvi^ dovoljno 
su poznata, te jih je dosta ovdje samo spomenuti. Zafron sjeda se 
njekadanje stolne crkve korSulske^® a Petranovi(5 kninske.^^ Iztraiuje 
se takodjer o redovnifikih druibah u Dalmaciji. Na 6elu iztraStelja 
stoji 0. D. Fabiani(5 sa svojim djelom: „Memorie storico-letterarie 
di alcuni convent! della Dalmazia" (Venezia 1843); pridru^uje mu 
se U. Raflfaeli s historijskimi opisi kotorskih samostana.^^ Opisuju 
se na dalje crkve s historijskoga i umjetni6koga glediSta, kano ti 
krasna crkva stolna u Sibeniku^'; a Ivcevid M. opisuje stare slike 
u Trogiru.^* Ovamo spadaju i opisi mocnika, kano Sto su Skopinida^*^ 
i stariji Fondre^^ mo(5nika sv. Simeona u Zadru. 

I povie§(5u crkve iztofine u Dalmaciji zanimali su se pisci jedne 
i druge crkve. Luka Torre razpravlja*' o pocetku i napredku iztoc- 
noga obreda u Dalmaciji oslanjajud se na izvje§taj Karamanov od 



1 Dalmazia 1845, br. 22. 

* Osservatore dalm. 1851. 
8 Ondje. 

* Pravdonosa 1851 — 52. 

^ Pravdonosa 1851. V. Zakoni i ustanove dalm. gradova. Ondje 
1851, 1852. 

« Dalmazia 1846, br. 8—10. 

7 Zora 1844. 

« Ondje 1844—45. 

» Chiese di Spalato. Trieste 1844. 
'^ Gazzetta di Zara 1843, br. 93. 
1^ Zora 1844. 

12 Dalmazia 1845—6. Gazzetta di Zara 1844—5. 

13 Dalmazia 1847. 
1* Ondje br. 30. 
^^ Zara 1836. 

i« Zara 1853. 

17 Gas. Clero cattoUco 1851, br. 23—24, 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOGRAFIJA 1835—1886. 263 

god. 1750; drugi pisac iztofcne crkve priob(5i o njoj historifeke crte\ 
kojim dodaje njetko one o sudbini njezinoj u Boci kotorskoj.* 

Niti s one strane Velebita nije ilirsko doba vi§e prijalo izdavanju 
historijskih spomenika. Samo dva su djela, koja se izticu, na ime 
Carrare: Archivio capitolare di Spalato (1844) s listinami toga ar- 
kiva, koje u izvodu koje u eielosti; za tim V. Solitra: Document! 
storici suir Istria e Dalmazia (Venezia 1844) s izvjeStaji A. Giusti- 
niania od god 1575, pismi rettora iz XVI. stolje(5a, izvjeStaji o 
osvojenju Klisa, pobjedi kod Novigrada i Vrane, zadobi6u Nadina, 
Zemunika i Skradina i o trgovini Spljeta u XVI. vieku. Jog je 
kad§to a kojoj razpravi ill u 5asopisu po koji spomenik izdan, kano 
§to n. p. izvjegtaji Ivana K. Giustiniania od god. 1553.^ 

Prelazim sada na radnje historijske o Dubrovniku, kojemu dajem 
posebno mjesto i u historiografiji, ,kano §to mu ga je i poviest do- 
dielila bila. 

PoSto je biv§a dubrovaSka republika u ovo doba bila ve(5 uprav- 
nim dielom Dalmaeije, to se obiSno na nju osvr6u ona historijska 
djela, koja o toj zemlji a 6b6e razpravljaju. Ali imade o njoj i 
posebnih pregleda, kano §to oni od Frisiania* i Cudine^, te odlomci 
iz politicke i knji^evne poviesti dubrovafeke od bivSega njezina 
vie6nika i poslanika kneza Sorko6evi(5a^ pak „nje§to o Dubrovniku 
od Bana M.^ Osim ovakovih pregleda, fclanaka i odlomaka nije 
ilirsko doba ob6e dubrova6ke poviesti proizvelo, te je ono bilo jo§ 
uviek u torn pogledu upu6eno na starija djela Razzia, Lukari(5a, 
Gebharda, Engela i Appendinia. 

Bogatiji bijahu proizvodi u biografijah i u poviesti knjizevnoj. 
U onoj grani historiografije zauzima obsegom i bogatstvom prvo 
mjesto „Galleria di Ragusei illustri", sbornik izdan u Dubrovniku 
kod Martechinia god. 1841. Sadriaje iivote Gj. Baglivia, A. Ban- 
duria, Nikole Buni(5a Vu6i(5evi(5a, Rugjera Bo§kovi(5a, M. A. Bo2i- 



^ Srb.-dalm. magazin 1839. 

* Ondje 1849. 

* Dalmazia 1845, 1846, 1847. Od 8. Ljubica po preplan kod P. 
Nisitea. 

* Gazzetta di Zara 1843, br. 96, 101. Kagusi. 

^ Osservatore dalm. 1850. La Republica di Ragusa. Sr. Dalmazia 
1845. Statistica dei due cireoli di Ragusa e Cattaro. 

° Fragments 8ur I'liistoire politique et litteraire de I'ancienne repu- 
blique de Raguse. Paris 1839. Sur la ville e I'ancienne republique de 
Raguse. 

^ Zora 1845, br. 35—39. 



Digitized by LjOOQIC 



264 FR. ra6ki, 

darica, E. Crievica, Ser. Crievica, R. Kunica, Seb. Dolcia, Gj. Fe- 
rica, Faust. Galjufia, Mar. GetaldWa, I. Gjorgji&t, I. Fr. Gundulida, 
Stj. Gradi(5a, Jakova i Gjona Palmoti(5a, Dinka Ranjine, Gjona Re- 
stica, Ben. Rogaca, Dinka Zlatari6a, Ben. Staja i Ben. Zamanje; 
a ujedno su dodani portraiti njihovi na kamenotisu. 2ivotopise do- 
priniela su najvje§tija pera, na ime F. Ferari, M. Pucic, K. Ka- 
zna6i6, C. Cantd, F. dalF Ongaro, J. Cantu, P. A. Canali, Nik. Tom- 
maseo, P. A. Kazali, L. Carrer, G. Barbieri, G. Dra^i6, G. Kaznafiid, 
F. Ambrosoli, G. Galjuffi i G. C. Parolari. ^eliti se ima, da se ta- 
kova „galerija odli6nih Hrvata" slo^nimi silami boljih knji^evnika 
sastavi i izda. Uz ovo sjajno i obilato biografsko djelo izadje viSe 
^ivotopisa o pojedinih zaslu^nih Dubrovfcanih; tako Andrije 6ubra- 
novi(5aS G. Gunduli&t od M. Puci6a^ Gj. Gjorgjica od H. Golubo- 
vi(5a', Junija Restida*, Rajmunda Kunida^ i Benedetta Zamagne^ 
od N. Tommasea, Rugjera Bo§kovica od D. Vaccolinia^ G. de Biz- 
zaro od Baldovina®, Gj. Fericia i Fr. M. Appendinia od Kaznacica 
A.^ Svi ovi ^ivotopisi mogu se ujedno smatrati kano prilozi za po- 
viest knjiJevnu i prosvjetnu, jer se ujedno spominju i ocjenjuju djela 
tih mu^eva; ali imade i posebnih razprava o njihovih knji^evnih 
djelih, kano §to M. Bana i Franceschia o pjesmah J. Gjo^gjica^^ 
A. SorkoSevica o Gundulitevom Osmanu.^^ U isto se doba iznose 
na svjetlo du§evni proizvodi tih Dubrovfiana, i to ili u sbornidh, 
kakav je kneza M. Pu6i(5a „slavjanska antologija iz rukopisa dubro- 
vatkih pjesnika" izdana u Be6u god. 1844 s pjesmami Gj. DrMcSa, 
M. Vetranida, D. Dimitrida, A. Cubranovi6a, M. Drii(5a, N. NaljeSko- 
vi(5a, D. Ranjine, Save Bobali(5a Mi§eti(5a, M. Bunida Babulinovica, 
Fr. Lukarida, Burine i D. Zlatarida — ili u posebnih izdanjih ; tako 
je izdana u Dubrovniku god. 1837 Dubravka Ivana Gundulida, god. 



1 La Favilla. Trieste 1842. 

* Favilla 1843, br. 19. Trieste. 
3 Zora dalm. 1844. 

* Studii critici. Venezia 1843. II, 220—3. 
s Ondje p. 213—17. 

« Ondje p. 217—220. 
^ Giomale arcadico di Roma 1842. 
8 Dalmazia 1847, br. 12—14. 

^ Zora 1845, br. 25, 27 — 28. Memoria storica sulla vita e sulle 
opere di F. M. Appendini. Ragusa 1838. 

10 Zora 1845, br. 27. Dalmazia 1847, br. 31, 33. 

11 Revue du Nord 1838. Osmanu pisao je i Maoun u „Oesterr. 
Blatter ftir Litteratur und Kunst" 1847, n. 118, 123. 



Digitized by LjOOQIC 



HRv. msTORiOGRAPijA 1835—1885. 265 

1838, Cubranoviteva jegjupka od A. Kazna6i<5a, god. 1839 drama 
Palmotideva Jelena, god. 1849 Mandaliena pokomica Ivana Buni(5a 
Vu6i(5evica. A uz ove posebne knji^evne priloge imade i radnja za 
citave periode dubrovaSke knjiievnosti, kano §to su oni filanci iz 
poviesti dubrovafeke literature XV. — XVIII. vieka u srbsko-dalma- 
tinskom magazinu, u tefaijih god. 1838 — 1842. 

Nezanemaruju se ni iztra^ivanja o puckih umotvorinah i obicajih, 
kano §to svjedoci studija dra. J. A. Kazna6i<5a o narodnih pjesmah 
dubrovafekih^ tlanci o svatbenih obiSajih^ i o dubrova6kom obredu 
„sprava" zvanom.* 

Izdavanju inih historijskih spomenika nije ovo doba ni u Dubrov- 
niku prijalo. §to je gradnje za dubrovafeku poviest izneseno, izadje 
vani na svjetlo ; tako izdade P. Karano Tvrtkovid god. 1840 u Bio- 
gradu viSe cirilskih listina iz dubrovackoga arkiva; Carrara progo- 
vori dva neizdana dubrova6ka spomenika*; Tafel i Thomas obje- 
lodaniSe u Becu*^ viSe grSkih izprava ti6udh se Dubrovnika. 

Evo to su svekolike iole spomena vriedne radnje na polju hr- 
vatske historiografije za ilirsko doba t. j. za vrieme od 1835 do 
1850 godine. To su sama zrna; ali narodna poslovica veli: „zrno 
do zrna pogafca" ; to su sami kamenci za sgradu narodne poviesti, 
a „kamen do kamena palaca". Doba ovo bijaSe za znanstvenu histo- 
riografiju veoma neprijazno. NebijaSe knji^evnoga druitva, koje bi 
joj pravac davalo, koje bi poticalo na rad, zaokupljalo sve bolje sile. 
Nacelo „dielbe radnje" na knji^evnom polju bijase kod nas nepro- 
vedivo; uslied fiesa niesu se knjiievnici doma6om historijom kano 
stnikom bavili izkljufcivo, te je pjesnik i novelista kadSto zaSao 
medju historike. Na izdavanje historijskyi spomenika, zakopanih u 
arkivih, pomiSljalo se do duSe, ali do izvedbe nije se dospjelo. Skola 
niti je upucivala u historijsko iztraMvanje, niti nanj poticala. Ali 
jedna se ipak steSevina imade priznati i onim sitnim historijskim 
radnjam ilirske dobe; a ta je, da su one, izpunjujud zada6u „u6i- 
teljice ^ivota", hrvatski narod, prikazuju(5 mu slike iz proSlosti 
njegove, sokolile i hrabrile u borbi za narodnje svetinje. Ako i ne- 
savrSenija historijska radnja postigne taj uspjeh, tim je svoju nesa- 



^ narodniem pjesmama jugoslavenskiem. Dubrovnik 1851. 
' La Favilla. Trieste 1842. 
^ Gazzetta di Zara 1844, br. 1. 
* Favilla di Trieste 1847, nr. 17. 

^ Sitzungsberichte der phil.-hist. Classe der k. Akademie der Wissen- 
schaften 1851. Mai-Heft. 



Digitized by LjOOQIC 



266 FR. RA^KI, 

vrsenost nadoknadila ; naprotiv ako savrSena nedjeluje u torn smjern, 
nije cieli pogodila. „Tko god uzme njeku poviest u ruke — pravo 
ka^e u6eni Talijanac Scipione Maffei — ne za to, da se popravi, 
niti da promakne 6b6e dobro, ve6 iz same radoznalosti ; niti da 
nau6i predvidjeti pogibelji i zla, koja mogu prevrat i promjena 
Ijudskih stvari i vremena proizvesti, pak da jih stalnim pravilom 
primjera predusretne, nego da se Ijepotom i slogom nasladjuje: taj 
se najznamenitije koristi odrice,' ne shva(5a glavne svrhe; pak ne 
crpi od ufiiteljice ^ivota i vlada nikakove ve6e blagodati, nego li se 
crpi od slike ili glasbe, drugimi riefemi: prelaznu i skoro neplodnu 
nasladu". 

11. 

Doba prelazno (1850—1867). Drnitvo za jngoslavensku poviest 

i starine. 

Ilirskoj dobi nije po§lo za rukom stvoriti posebno knjizevno dni^vo. 
koje ili bi se izklju6ivo bavilo narodnom historijom ili bi ju oso- 
bitom brigom i pomnjom obradjivalo. Trud njegov oko „ufcenoga 
dru^tva", koje je \ei god. 1836 svojski zamiSljeno bilo, i u kojega 
bi djelokrug poviest za cielo spadala, ostao je bezuspjeSan. „Matica 
ilirska" nije dospievala posvetiti osobitu brigu poviesti. Svemu tomu 
dodajmo jo§ i to, da je ono malo sila domoljubnih ilirske dobe 
bilo tako u svih granah javnoga ^ivota zaokupljeno, da se je imalo 
boriti tolikimi zaprekami, koje su se u nutra i izvana pojavlji- 
vale na svakom koraku nastojanja njihova oko duSevnoga priepo- 
roda, i da su one jo§ premalo bile pripravne za strukovni znan- 
stveni rad, da nije fiudo, gto se takav strukovni znanstveni zavod 
ve<5 tada neosnova. 

Narodni pokret god. 1848/9 nije u svojih bli^ih i neposrednih po- 
sljedicah urodio onim plodom, koji su naSi rodoljubi obzirom na 
pridonesene ^rtve oCekivali. Poslije kako su se valovi javnoga ii- 
vota, uzburkani velikimi dogodjaji onih godina, utiSali, te je mirao 
zanimanje zauzelo svoje nijesto; poslije kako je mnoga nada izcez- 
nula, koju je bujni narodni Mvot probudio bio; poslije kako je dr- 
^avna vlast stala narodnini te^njam sve to u^e granice krojiti : osje- 
cala se je potreba, da se djelo narodnoga preporoda, koje je kroz 
one dvie godine na drugo zemljiSte preneseno bilo, na knjiievnom 
polju nastavi, i to po mogucnosti na sirjem i 6vr§cem osnovu. Oso- 
bito osjedala se je potreba, da se obradjivanju narodne poviesti veca 
briga posveti. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. H18T0RI0GRAFIJA 1835—1886. 267 

Ovaj osje&tj porodi druztvo za poviest i starine. „Kad je ve6a 
strana naroda jugoslavenskog ^ivudeg u austrijskom carstvu — tako 
je dao jedan otmjen glas izraz onomu osjeiaju — usl^d najnoviih 
nepovoljnih zgoda u takav tu^an polo^aj pala, da su nam tudjinci 
istu iiwx 2icu naSe povSstnice silom presfid, te u na§em prastarom 
slobodnom domu sav temelj, na kom nam bia§e sazidana niila ku(ia 
dfidovah naSih, lukavim na6inom podkopati namSravali; onda se je 
po svem jugoslavenstvu pojavio jedan glas nezadovoljstva i po svuda 
6ula se je r66: Ta §ta ^ele s nama nepoznati i nepozvani ovi Ijudi? 
§to oni rade, to je proti naSoj naravi slavenskoj ; to je proti naSim 
pravom, zakonom i krvju stetenimi i potvrdjenimi ; to je proti te- 
fiaju i smislu naSe pov6stnice. Ali u 6emu sastoji ta naSa povest- 
nica jugoslavenska, to kod nas malo tko potanko znade. Mi neimamo 
jo§ sve do danas, po prim6ru drugih narodah, dobre kritifeki napi- 
sane pov6stnice naSega naroda .... Da se toj velikoj oskudici u 
na§oj doma(5oj knji^evnosti nfikako dosko6i, pozvao je ods6k prosvSte 
bivseg banskog ve6a dne 21. travnja prosle godine (1850) nSkoliko 
zagreba^kih knji^evnikah na dogovor o tom, kako da se najlagljim 
putem znanost domade povSstnice kod naSeg naroda razprostrani. 
Ovi knji^evnici zakljute jednoduSno, da se na tu svrhu utemelji u 
Zagrebu druztvo za jugoslavensku pov&tnicu i starine. Misao ova 
nadje odmah s pocetka kod svega na§ega naroda veliki odziv. Bansko 
v6(5e, neodvisno jog tada od tudjega upliva, odredi na predlog od- 
s6ka prosvete iz dr^avne hrvatske pSneznice 500 for. za izdavanje 
casopisa istoga dru^tva pod imenom: Arkiv za pov6stnicu jugosla- 
vensku. Svetli ban kraljevinah Dalmacie, Hrvatske i Slavonie bar. 
J. Jelaci(5 BuMmsM primi na sebe pokroviteljstvo istoga dru^tva i 
pokloni na izdavanje arkiva drugih 500 for. u sr. . . .^" I pokro- 
vitelj dru^tva, neumrli ban Jela6i(5, iztaknuo je osjedanu va^nost 
poviesti ovom liepom prispodobom: „Pov§stnicu svakoga naroda mo- 
^emo smatrati krstnim njegovim listom. Kao §to krstni list slu^i 
pojedinomu 6ov6ku na biljegu fiovefcjeg dru^tva, u koje spada, tako 
je i svakomu narodu povestnica obilje^je njegovog mSsta u velikom 
krugu 5ovecanstva. Bez nje nezna narod §to je bio ili kamo spada. ^" 

I tako je narodna poviest stekla u tom dru^tvu posebno gojiliste. 
Druztvo je ve(5 1. listopada 1850 dr^alo svoju prvu glavnu skup- 
gtinu, te je za kratko vrieme brojilo 258 clanova uz godisnji prinos 
od 2 for. Imuiniji rodoljubi 2rtvova§e i vi§e; tako srbski knez Mi- 

^ Arkiv I, predgovor, 
* Arkiv n, 438. 



Digitized by LjOOQIC 



268 FB. RAdKI, 

hajlo Obrenovic i Ambroz ml. Vranicani po 100 for. Nafelnikom 
dru^tva bi Ivan Kukujevid S., tajnikom A. T. Brlic. Svrha druitva 
je „iztra^ivanje, odkrivanje, sakupljanje i cuvanje starinah i stvarih, 
koje se na ^ivot i historiu na§ega naroda prote^u ; za to ce druitvo 
iz sve siiage nastojati, da izvede na vid61o i da safiuva od propasti 
sve izvore povestnice jugoslavenske, te ovako poloii temelj kritit- 
komu obradjivanju historie naSega naroda." U tu svrhu (5e druztvo 
obratiti osobitu pozornost na kronike (Ijetopise), na starinske za- 
kone i statuta, na listine, na stare urbare, raSune, mere, trgovafika 
pisma, na rodoslovja, na rukopise umrv§ih domadih spisatelja, na do- 
pise slavnih mu^eva i ^ena, na iivotopise zasluinih mu^eva, na 
opise pojedinih pokrajina, priedjela, ^upa itd., na umotvorine, na 
proizvode srednjega vieka, na obraze slavnih mu^eva, na opise obi- 
6aja narodnih, na pu6ke pripoviesti, poslovice i pjesme s napjevi, 
na bajoslovje, na domad ku(5ni obrt i zanimanje puka, na histo- 
rijsku bibliografiju. Uz to obradjivati ie poviest.^ 

Kako se odavle vidi, druztvo si je nametnulo dvostniku zadadu: 
iztraiivanje i izdavanje spomenika za poviest i obradjivanje poviesti. 
Obseg djelatnosti dru^tva ostao je onaj, koji si je ilirsko doba za 
knjiJevnu radnju u obde odabralo bilo; druztvo naime nije svoju 
radnju stegnulo na samu hrvatsku poviest, nego ju je namienilo i 
poviesti ostalih jugoslovjenskih pleniena. I u pogledu na grane po- 
viesti zadatak dru^tva bijaSe obse^an, jer si je preduzelo izpitivati 
takodjer starine, dakle u svoj djelokrug povuklo i arheologiju, i jer 
se je osvrnulo takodjer na 2ivot pu6ki i na prastare uspomene u 
njem safeuvane. 

Iztra2uju(5i izvore za poviest druitvo je obratilo pa^nju na arkive 
i knji^nice doma(5e i inostrane. U tu svrhu ne samo da je dalo pre- 
pisivati takove spomenike, nego je izaSiljalo takodjer svoje pouzda- 
nike, da jih iztra^e. Tako je izaslalo svoga naSelnika I. Kukulje- 
vi(5a godine 1851 na put u Stajersku, Kranjsku, Istru, otok Krk i 
Mletke; godine 1854 u Ljubljanu, Dol, Be6 i Mletke; godine 1854 
u Dalmaciju ; a god. 1856/7 na veliki put kroz Dalmaciju u Italiju, 
gdje je posjetio Brindisi, Bar, bli^nje slovjenske naselbine, Napu^j, 
Monte Cassino, Rim, Fiorencu, Bolonju i Mletke, svagdje navrada- 
ju(5i se u arkive, knjiinice, galerije, crkve itd. i bilje^e6i rukopise, 
umotvorine, starine, na nasu se historiju odnosete.* Tako je na 
dalje godine 1853/4 poslalo M. Sabljara u Dalmaciju, ponajviSe da 

^ Ondje str. 237 — 8, iz pravila. 

« Arkiv n, 443, si. HI, 334 si. IV, 305 si. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOGRAPIJA 1835—1885. 269 

sakuplja i nabavlja rukopise, knjige i starine.^ I drugim se je na- 
6inom dru^tvo brinulo oko sakupljanja gradje. Ono je naime i preko 
oblasti i na pojedince razposlalo u sviet pitanja, ti6u(5a se ponaj- 
viSe starih spomenika, umotvorina, pripoviedaka o davnom vjero- 
vanju, bajka itd.'^ te izazvalo odgovore na nje; a podjedno probu- 
dilo zanimanje Sirjega obdnstva oko narodnje proSlosti. 

U savezu s ovom brigom dru^tva oko prikupljanja gradje stoji 
takodjer nastojanje njegovo oko historijske bibliografije, i to kako 
glede rukopisa tako i glede tiskanih knjiga. Tim je dru^tvo htjelo 
dati iztra^vaocem pregled ciele historijske gradje, da znadu, gdje 
ju traMti mogu i imadu. Ovamo spada uz pojedine opise rukopisa 
nalazeiih se u Becu, PeSti, Mletcih, Dubrovniku, Ljubljani, uz popis 
starijih i novijih povjestnifikih djela', Valentinellova „Bibliografia 
della Dalmazia e del Montenegro" (sa supplementom, Zagreb 1855 
i 1862), u kojoj je navedeno *2785 radnja i priloga; za tim Kuku- 
Ijeviceva „Bibliografia hrvatska" (Zagreb 1860, 1863) sa 2963 broja. 
Koliko i jesu ova djela, kano prvienci u toj grani, nesavrSena, mogu 
sluMti kano vrstna pomagala knji^evna. 

Prelazed na pobli^i opis knji^evnoga rada dru^tvena navesti iu 
najprije objelodanjene po njem izvore, i to one u svojem organu 
„Arkivu", onda one naposeb izdane. U „Arkivu" izadjose nasvjetlo: 
a) za politicku historiju hrvatsku sliede(5i Ijetopisi: hrvatski vati- 
kanske knjiMce po Kaleti(5evu priepisu (I, 1 si.), koji je donjekle 
samo prievod popa Dukljanina historie de regno Slavorum* ; za tim 
„kratki Ijetopisi hrvatski" (IV, 30—48) pisani glagolicom, vednom 
kratke bilje^ke suvremenih dogodjaja od Fr. Simuna Klimentovi(5a, 
Fr. Siinuna Glavi<5a i popa Andrije Istrijanina, te talijanski pisani 
XVL stoljeia po Lucidevu priepisu; napokon „chronicon breve regni 
Chroatiae Joannis Toma§i(5 minoritae" takodjer XVI vieka uz sta- 
rije njeke podatke (XI, 13 — 34). Ovamo mo^emo pribrojiti diarie 
M. Sanuda (V, 1. VI ciela, i VIII 1 si., XII, 257) od god. 1496 
do 1528 po priepisu Valentinellovu iz rukopisa mletaSkoga, te me- 
moire Bait. PataSiia i gr. Adama OrSida god. 1691—1814 (X, 225 
do 318). Uz Ijetopise priob(5ene su izprave: odnose(5e se na otoke 
Krk, Cres i Osor (I, 55), spomenici hrvatski za habsburJke dobe 
(II, 49) god. 1526—1712); listine iz napuljskoga arkiva (VII, 5) 



1 Arkiv m, 339 si. 

2 Arkiv I, 216, 241. VH, 348. XII, 166. 

8 Arkiv I, 1703, 203. H, 212, 221. V, 139, 164. 
* Novo izdanje dra. I. 6mcica u Kraljeviei 1874. 



Digitized by LjOOQIC 



270 FR. ra6ki, 

od 1270—1407 god. pisma Ivana Lu6i(5a (IV, 126) i NikoleiPetra 
Zrinskoga (VIII, 204). b) Za crkvenu poviest: pismo Ijubljanskoga 
biskupa Tome Krena god. 1628 o pokatoli6enju uskoka (II, 127), 
bulla pape Urbana VIII za ilirski zavod u Loretu (11, 90). d) 
Kako je druitvo preuzelo zadatak gojiti historiju jugoslavenskih ple- 
mena, obazrelo se je takodjer na bosanske, srbske i bugarske izvore. 
U torn pravcu priobd srbski Brankovitev Ijetopis po lat. prievodu 
Fr. Peja6evi(5a (III, 1), iitje Stjepana defcanskoga po Hilferdingovu 
priepisu (IV, 1), vi§e listina srbskih, bosanskih i dubrovafekih ciri- 
licom pisanih (VIII, 193), regesta za bosansku poviest od 914 — 1478 
(II, 1), izvornih listina bosanskih (11, 35), oporuku kneza Gjure 
Crnovida god. 1499 (II, 41), dopise Save Petroviia i J. Radoniia 
s Dubrovnikom (III, 133); znamenito slovo presv. Kozme, Bugarina, 
Bogoniilih, po Hilferdingovu priepisu (IV, 69) i dvie grtke listine 
sjedinjenju grtke i srbske crkve, na hrvatsM prevedene (IV, 299). 
c) Za historiju prava objelodani: zakone grada Zagreba od 1242 
do 1429 god. (I, 186), statut senjski god. 1388 (III, 141), statut 
krtki god. 1388 (II, 277), statut poljiSki (V, 225); onda znameniti 
razvod istrijanski (II, 227), razvod MoStenice i KoSljaka god. 1395 
(II, 308), razvod Bakra, Grobnika i Trsata god. 1455 (II, 311), 
razvod Zrinsko-Frankopanskih zemalja (II, 313), naredbe kaptola 
senjskoga god. 1380 i modru§koga god. 1589 (II, 79, 86), izprave 
razjasnjuju<5e stare hrvatske sudove (I, 203) i parbe (11, 327); na- 
pokon trgovatki ugovor izmedju MletSana i senjskih knezova god. 
1408, 1455 (Vn, 149). f) Za historiju literature i umjetnosti : izvodi 
iz rukopisa glagolskih i cirilskih, medju kojimi imade sredovjefinih 
apokrifa (IX, 65), dopisi Bari6evi(5a, Miklou§i6a, Kristianovi(5a, Ko- 
pitara i Safafika, zanimivi za prve poSetke naSega knji^evnoga prie- 
poroda (XII, 51); dragocjenosti i umjetnine knezova Zrinjskih u 
Cakovcu (I, 155); krst cara Stjepana DuSana (II, 467). Malo ne sve 
ove izvore objelodani prerevni druitveni predsjednik, kojega su podpo- 
magali I. Ma2urani(5, M. Mesi6, pok. biskup M. 0^egovi(5, dr. A. Star- 
6evi(5, moja malenkost, I. Macun i dr. P. Matkovi(5. Izvan arkiva izadje 
troSkom dru^tva uredjen njegovim predsjednikom I. Kukuljevi(5em 
„codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae" u dva 
diela, prvi s izpravami od 503—1102 (Zagreb 1874), drugi s izpravami 
od 1102 — 1200 god. (1875) i nadpisi one dobe na koncu svakoga 
diela. Uza sve nedostatke, koji su kod prvoga pokusa neizbjeSivi, 
ovaj „ codex" je dragocjeno blago za hrvatsku poviest do konca 
XIII. vieka. Ne manje znatno, a za jezik znatnije, je drugo djelo 



Digitized by Google J 



HRV. mSTORIOGRAPIJA 1835—1886. 271 

istoga dru^tvenoga predsjednika : „LisUne hrvatske^ (1863) sa 352 
izprave ponajviSe glagolskim ali i cirilskim i latinskim pismom od 
1309 — 1599 godine. — Kritika texta gojila se u ovo doba u pred- 
govorih k izdanjem historijskih spomenika. Manje je u6injeno za 
kritiku samih spomenika. Ovamo mogu se pribrojiti moje dvie raz- 
prave o ^itju sv. Cirila i Metoda (IV, 98) i o poslanici pape Ha- 
drijana XL (IV, 281), te I. Kukuljevi&t o godini Trpimirove listine 
(XII, 111). 

Uz historiSku priob(5ilo je dru^tvo takodjer njeSto arheologicke 
gradje. U odgovorih na pitanja o tragovih starinskih ostanaka na- 
laze se opisi davnih spomenika, koji su se u razli6itih krajevih sa- 
fiuvali. Osim toga I. Kukuljevi6 navodi u posebnom 61anku starine 
u Zagrebu i njegovoj okoKci, od kojih one u Trnavi opisuje Lj. 
Hrvoii (XII, 157). Isti predsjednik iznosi i tumaSi olovnu tablicu 
sa slikom nadjenu u Sisku, pe6at cara Du§ana i bana Ostoja, zlatnu 
medalju s brnjicom, srebrni zaponac (III, 347); grobni spomenik 
Vekenege u Zadru iz XL vieka (V, 131), te krstionicu, kako misli, 
od vremena zahmnskoga kneza Viseslava iz IX. v. (IV) ; a u svojih 
putopisih svagdje se osvr(5e na stare spomenike po Hrvatskoj i Dal- 
maciji. 0. Martin Nedi(5 priobd mnoge starine iz Bosne (IV, 142), 
a Stjepan Verkovi6 iz Macedonije (IV, 163); od bosanskih zanimivi 
su stecci sa slikami; inatedonske spadaju u grcku, rimsku i sredo- 
vje6nu srbsku epigrafiku. I u pojedinih Slancih razpravlja se mje- 
stimice o starih spomenicih. Za numismatiku staro-dalmatinsku pri- 
donio je prilog prof. S. Ljubid (II, 169) opisujud starodavne pje- 
neze otoka Hvara, Visa, KorSule, Bra6a, Eraklee, Dimala i Daorsa 
i popra(5ujuci jih grfekimi nadpisi, koji su ondje nadjeni. 

Uz gradju za poviest gojilo je dru^tvo takodjer historijska samo- 
stalna iztrazivanja, te jih u pojedinih monografijah, razpravah i 
Uancih priobdvalo u svojem organu. Ovamo spadaju: a) razprave 
za drzavnu i crkvenu poviest: od I. Kukuljevi6a: Ilirske porodice 
u mletaSkom plemstvu (I, 38), ilirski zavod sv. Jerolima u Rimu 
(I, 105), dogodjaji Medvedgrada kod Zagreba (III, 13) s mnogimi 
neizdanimi listinami, Hrvati u tridesetgodiSnjem ratu (XII, 1); od 
mene nacrt jugoslovjenske poviesti do IX. vieka (IV, 235), kano 
uvod n moje djelo o sv. Cirilu i Metodu ; dva 61anka o postanku 
i uredjenju vojnifike krajine, jedan od Luke Ili(5a 0. (V, 101), drugi 
od M. Stojanovida (VII, 72); od A. Pemara o hrvatsko-kranjskoj 
malobratskoj dr^avi sv. Kri^a (IX, 55). Amo ima se uvrstiti tako- 
djer latinski pisana Mikocijeva poviest banova do XIV. vieka (XI, 



Digitized by LjOOQIC 



272 FR. ra6kI; 

1). b) razprave i fclanci za knjizevnu poviest, kano 8to od I. Kuku- 
Ijevida: Tiskari jugoslavenski XV. i XVI. vieka (I, 121)' i ob§ii?ia 
monografija o hrvatskih s ove strane Velebita knjiJevnicih u pnoj 
polovini XVn. vieka (IX, 152. X, 1), gdje se razpravlja o Svotu 
i djelih bogoslovaca: Antuna Vitelida, N. B^rajafcevida (Sartorius), 
P. Ljubi(5a, N. Galovi(5a, A. Katarine Frankopanke, i jezikoslovaca: 
I. Belostenca 0., I. Habdeli(5a ; pjesnika latinskih : N. Istvanfija, M. 
Briglevi(5a, M. Cehovica, Stj. Berislavida, I. KruSelja, I. Jaskaja, 
I. Sakmardija, Kr. Kalmandija, Lj. Bedekovida i J. A. Gladica, hr- 
vatskih: A. Georgifcevida, D. Grozdeka, P. Jan6i(5a, G. Jurjeviia, 
Petra gr. Zrinskoga i M. Magdalenida ; povjestnika: N. Istvanfija, 
N. Stepanida Selnifekoga, P. Jagustida, L T. Marnavi(5a, F. Glavi- 
ni(5a, B. Vinkovida, R. Levakovida, P. Petretida, J. bar. Ratkaja, 
I. B. Gladida, K. Kupinida, I. Despotovida, F. Ladanija i I. Pata- 
6ida; geografa i topografa: Stj. Glavafia, S. Glavinida, J. Ratkaja; 
socialno-politiSkih pisaca : J. Kri^anida i Nik. gr. Zrinjskoga ; pravo- 
slovaca B. DvorniSida (Napuly), Iv. Kitonida i G. Maledida; hr- 
vatsko-magjarskih knjiievnika: Ivana bar. DraSkovida, Grgura Pe- 
teva Ger^enskoga i Ivana gr. DraSkovida ; iiapokon navode se kano 
„sumnjivi" pisci: J. Brozovid Selfianin, Ivan Vranid i N. Tudorovii. 
Dodatak sadriaje 45 priloga za objaSnjenje 2ivota i radnja ovih 
knjiievnika. Monografija je puna historijske gradje. Pitanje o po- 
stanku glagolice, koje je osobito Safafikovimi iztraiivanji potaknuto, 
hrvatskomu je SitaJafckomu obdinstvu objaSnjeno ruskom, a na hr- 
vatski Ivanom MaJuranidem prevedenom razpravora slaviste Srez- 
njevskoga (IV, 111), c) zivotopisi, sastavljeni I. Kukuljevidem umjet- 
nika Julija Klovija (II, 129), Lucijana Vranjanina (III, 241), Tri- 
funa Kokoljida iz Perasta (III, 253) i Frid. Benkovida (IV, 136); 
Franjom ^u^elom Andrije Dudida (II, 98), Fr. Carrarom povjest- 
nika dalmatinskoga Ivana Katalinida (II, 71), Stjepanom LjubiSom 
crnogorskoga vladike Petra Petrovida NjeguSa (II, 209) i J. Jarcem 
Janeza Purhara (V, 136). U tih se iivotopisih obazire immje viSe 
na suvremenu poviest, te se pribire gdjeSto i nova gradja. d) Ta- 
kovu gradju sadr^avaju i gdjekoji filanci, u kojih se opisuju poje- 
dini predjeli i mjesta; kano §to u Hrvatskpj: okolica iumberafika 
od N. R. (VII. 178) i ^umberak od P. Hicingera (V, 218); nadalje 
Rakovcu od L. MatoSida (V, 341) ; u Slavoniji : opis foieike 4u- 
panije od dra. A. Pavida (II, 423) i Sriema od I. Okrugida (IV, 
201) i M. Stojanovida (IV, 178. V. 189); u Dalmaciji: opis Lov- 
refca i Sinja od S. Milinovida (V, 206. VII, 129), poviest okruiya 



Digitized by LjOOQIC 



ttRV. HISTORIOGRAPI^A 1835-— 1865. 273 

makarskoga od J. Kad6i(5a P. (VII, 92) ; u Sloveniji : opis gorifekoga 
kotara od S. Kocian6i(5a i Rutara (III, 173). e) MjeSovite su sadr- 
^ine odgovori na pitanja, koja je, kako spomenusmo, druitvo raza- 
slalo bilo; a na koja su odgovorili: za Hrvatsku i Slavoniju: M. 
Stojanovid (I, 216. H, 344), dr. A. Pavi(5 (II, 339), I. Okrugi6 (II, 
406. Ill, 314), J. Lali(5 (II, 411), M. Dimitrijev (IV, 191), M. No- 
vak (VII, 189), Gj. BeMii (192), B. Lorkovid (233), M. Valjavec 
(249), B. ModruSid (260), M. Kombol (325), mlade^ biskupije kri- 
ievafike (329), I. K. Svrljuga (XI, 224), D. Medi(5 (232), dr. Prauns- 
perger (237), J. B. ^umberSanin (240), R. Lopa§i(5 (263), I. Ma- 
mam (268), M. Eatkovi(5 (XII, 121), A. Bogeti(5 (128), J. AntonSid 
(134), J. ValetW (149), A. Mihokovi<5 (153), i SI. Mafik (151); za 
Dalmaciju: dr. Fr. Carrara (II, 325), A. Grubi§i(5 (III, 321), P. 
Kad6i(5 P. (V, 321), Piv5evi(5 (XI, 265); za Sloveniju: Stj. Kocian6i(5 
(in, 259), T. Ruttar (310), J, Humec (XI, 234), G. Kri^nik (254. 
XII, 142) i J. Potepan (XI, 261); za Bosnu: M. NedW (VII, 321), 
napokon za Bugarsku: D. E. §i§man (VII, 316). Odgovori su dakle 
po§iljani bill malo ne iz svih zemalja slovjenskoga juga, najviSe 
dakako iz Hrvatske i Slavonije, onda Dalmacije; ali i Slovenija 
se liepo odazvala. Gradja u tih odgovorih je veoma raznolika : opi- 
suju se mjesta i priedjeli, njihove znamenitosti i starine, pu6ki obi- 
6aji i predsude itd. U opis nar. obiCaja spada jo§ prilog I, Kuku- 
Ijevida o nar. obicajih kod Bugara (VIII, 233), i Luke Zoreta o 
ribarenju u dubrova6koj okolici (X, 221). f) Na temelju pu6kih 
pri6a sastavljeni prilog k slovjenskomu bajoslovju moiemo navesti 
samo jedan, a to je od I. Kukuljevi(5a „Vile" (I, 86). Ako ne u 
bajoslovje, a to spada u pu6ko vjerovanje prilog od g. 1699 pod na- 
slovom: „Razvidjenje vrhu ukazanja duSe pok. biskupa senjskoga 
Jadnta Dimitra" (11, 320), 

Ovo je kratki pregled privrede dru^tva za poviest i starine sve 
do god. 1875, dakle teSajem 25 godina. Ono mo^e obzirom na svoja 
umna i nov&tna sredstva ovom privriedom na polju domate histo- 
riografije svakako zadovoljno biti ; a hrvatski narod du^an mu je 
zahvalnost za trud oko obradjivanja njegove proglosti, tim viSe, Sto 
ga je ovim putem bodrio u doba, kada mu je tudjinStina stala po- 
plaviti sav javni ^ivot. Najve(5a pako zasluga za taj uspjeh ide ne- 
umornoga mu predsjednika I. Kukuljevida, prvoga i glavnoga po- 
kretafea u toj grani znanosti u dobi od 1850 do 1866 godine. On 
je prvi poslije god. 1835 hrvatsku historiografiju prenio na nau6nu 

18 

Digitized by LjOOQIC 



274 tn. ra6ki, 

podlogu, iznoseii na svjetlo poyjestne spomenike i osnivajufi po- 
vjestna iztraJivanja na izvorih. 

Do godine 1861 sav je skoro knjiJevan 2ivot usredotoSen bio oko 
historiSkoga druJtva. &to je od umnih sila preostajalo, radile su na 
polju §kolske knjiievnosti, dokle je hrvatsM jezik nastavnim bio, i 
njeSto oko dnevne knjige. God. 1854 izadje na svjetlo 30 hrvatskih 
knjiga, a od ovih 18 Skolskih, sliede(5e pako godine samo 15, od 
kojih 5 §kolskih. Dnevna knjiJevnost, poSto je neodvisnomu „sla- 
venskom jugu" (1848 — 50) i „jugoslavenskim novinara" (1850) Mvot 
prikraden bio, bija§e ogranicena na sluJbene „narodne novine", koje 
bi kadSto u podlistku donosile i pou6ne 61anke; na pou6no-zabavni 
tjednik „Neven" (1854 — 58), na mati6in organ „Kolo", koje presta 
god. 1853 s X. knjigom, na „gospodarske novine", na „katoliJki 
list", i na kratko-Mvotnji „Pravnik" (1853). Od ovih fcasopisa naj- 
vi§e priloga za poviest i knji^evnost dohosio je „Neven". K ovim 
periodi6kim spisom nadodjoSe u to doba joS zabavnik „Leptir" u 
dva te5aja god. 1859 i 1860, na dalje Skolska izvjeS&t, u kojih su 
objelodaiyene i historijske razprave ponajvi§e od mladjih uciteljskili 
sila, izu6enih na austrijskih sveufcili§tih u Be6u i Pragu. ViSe ovih 
razprava pokazuje, da su jiin pisci spremniji za samostalna iztra- 
^ivanja od starijih pred§astnika, kojih nije toliko Skola, koliko vla- 
stiti trud uveo u hram znanosti. Godinom 1861., koja opet uvede 
hrvatski jezik u javni 2ivot i u u6ionu i dade oduSka narodnim, 
dotle sku6enini tuvstvom, nasta i na polju knjiJevnosti ^ivlji pokret. 
Nasta imenito ve6a radinost na polju dnevne, liepe i pouSne knji- 
^evnosti; a kako bija§e na dnevnom redu pitanje o dr^avopravnom 
polo^aju Hrvatske, koji se imao iznovice ustanoviti, taj se pako po- 
lo^aj imao prisloniti na historijsko pravo, donosili su novi fcasopisi 
i sbornici takodjer 51anke i razprave iz narodne poviesti. Takovih 
se nalazi u „Pozoru", Narodnih Novinah, Domobranu, Svietu, Kar- 
lovaSkam vfetniku (1861), Glasono§i (1861 — 5), NaSe gore listu 
(1861 si.), Slavoncu (1863 — 5), zabavniku i koledaru „Dragoljubu" 
itd. Ako je u ovih sbornicih poviest uzgredice i prigodice njegovana, 
to joj novi „za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne zna- 
nosti fcasopis „Knji2evnik" (1864—6, tri knjige) posveti posebnu 
pa^nju i ustupi posebno mjesto. „Knji4evnik" bijaSe njekim naCinom 
predteia „Radu", pak mu bija§e i zadatak prikupiti oko sebe sve 
domade znanstvene sile, koje su se imale ogledati na popriStu aka- 
demije. S toga i zavr§i svoj Mvot, 6im akademija zapofie svoju 



Digitized by LjOOQIC 



toV. HISTORIOGRAFIJA 1885 — 1885 275 

radnju. I u ovoj dobi objelodanjeni su prilozi za poviest ponajviSe 
u tih zbornicih, a manje u posebnih knjigah. 

Bez obzira na to, gdje su poviestne radnje izaSle, navesti du sada, 
§to je poslije god. 1850 izvan publikacija historickoga drustva, o 
kojih se je vei govorilo, objelodanjeno, budi u posebnih knjigah, budi 
u sbornicih. 

Ako se najprije osvrnemo na izdanja izvora za poviest, ide sva- 
kako priednost po obsegu i sadr^ini sbornika I. Kukuljevida: Jura 
regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Zagr. 1861 — 2) u dva diela, 
kojih prvi sadriaje izprave poSam od Trpimirove listine do 1796 
godine, kojimi se pravna poviest Hrvatske razjasnjuje, drugi pako 
zakljuJke hrvatskih i ugarskih sabora. Sto u cielini a Sto u izvodih, 
koji dr^avno pravo hrvatsko utvrdjuju. Ovaj je sbornik izazvan bio 
politigkimi prilikami, koje su poslije listopadske diplome nastale u 
Hrvatskoj, te je mnogo k njihovu razbistrenju doprineo.* A. T. 
Brli6 objelodani u Kolu VIII, 81 deset hrvatskih pisanih starih 
listina iz XVI. i XVII. vieka. Mnogo listina spadajudih na Hrvatsku 
objelodani dr. Janko Safafik u Glasniku srbske slovesnosti u Bio- 
gradu (knj. X, XI, XII. 1858—60), koje izpisa iz mletaSkoga ar- 
kiva, a spominjemo jih ovdje samo kano dopunjak ove razprave. 
A. T. Brlii sabra u knjizi: „Die freiwillige Theilnahme der Serben 
und Kroaten an den vier letzten osterreichisch-ttirkischen Kriegen 
(Wien 1854) podatke za poviest tih ratova. PonjeSto je uradjeno 
i za kritiku izvora. Ovaino spadaju moja iztra^ivanja pod naslovom : 
Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku poviest srednjega vieka*, 
gdje sam uz biografijske uvode izpitao historijsku vriednost dotifinih 
djela Konstantina Porphyrogenete, popa Dukljanina, t. zv. hrvatske 
kronake, Tome arcidjakona spljetskoga, Miha Madia, Ivana arcidja- 
kona spljetskoga, bezimenih izvjestitelja o obsjednu(5u Zadra, Pavla 
Pavlovida Zadranina i Spljedanina a Cutheis. 

I ovo drugo doba na§e historiografije iznese Sto kra6e Sto obSir- 
nije pokuse oko cjelovite ili dielomiSne poviesti hrvatske. Ivan K. 
Tkalfiid napisa za pufike ufcitelje „hrvatsku poviestnicu" (Zagreb 
1861) po Lucidu, Krfielidu itd. od dolazka Hrvata do 1861 godine. • 
Prof. S. Ljubid nacrta „Pregled hrvatske poviesti" (Rieka 1864) 



^ Ovim se je izdanjem posluzio dr. B. Sulek u djelu: Nase pravice. 
Zagreb 1868, gdje su pojedine izprave uz prievod popracene razjasnju- 
jucimi jih biljezkami. U IL dielu nastavljaju se spomenici do 1868 god. 

» Knjizevnik I, 36. U, 37. 

" V. moju ocjenu u Knjizevniku I, 133. 



Digitized by LjOOQIC 



276 *^. ra6ki, 

kano dio „ogledaIa knji^evne poviesti jugoslavenske". Uz porabu 
predjaSnjih izvora Ljubi(5 se poslu^i svojimi priepisi i izvodi iz rale- 
tafikih arkiva i knji^nica, te je njegov „pregled" u toj 5esti joS 
danas upotrebljiv i koristan svim, koji nisu imali prilike upoznati 
se s mleta6kimi vreli. ProSlost jedne znatne 5esti Hrvatske u crkve- 
Dom pogledu prikazuju „Poviesti biskupija senjske i modru§ke ili 
krbavske" od prof. M. Sladovi(5a (Trst 1856), izradjene ponajvise 
po Farlatiu, a popunjene izpravaini senjskoga biskupskoga arkiva, 
kojih su njeke podpunoma, druge u izvodih priobiene, te jedine 
daju njeku cienu dielu inaSe neprobavljenu. Razpravlja se u gl 
VIII i IX takodjer o knezovih Frankopanih i Zrinjskih.* ProSlost 
otofike pukovine nacrta (1851 — 3) umirovljeni cetnik Fr. Bach (Kar- 
lovac); a tako i onu oguUnske P. Rusan (Be6 1852). 

Obilnije su monografije, razprave, eland o pojedinih dobah, do- 
godjajih, osobah, mjestih ili smjerovih duha i uma. Znatniji ove 
vrsti prilozi jesu: a) za poUticku historiju, i to predhrvatske dobe: 
S. Ljubi(5a o Dioniedu ilirskom po starogr5kih predajah^ te o staroj 
Mursi (Osieku) prof. J. Schallera^ — nadalje za stariju hrvatsku 
poviest prof. V. KfiSeka o pradomovini, razseobi i prvom razvitku 
slovjenskih plemena, uklju5ivo i Hrvata*, pak A. T. Briida Jivotopis 
kralja Petra Kresimira'^; — onda za poviest potonjega srednjega 
vieka: prof. S. Ljubi(5a o zavojevanju Zadra (1202 — 4) po kri2arih*; 
navlastito liepe monografije I. Kukuljevida : Borba Hrvata s Mon- 
goli i Tatari (Zagreb 1863), u kojoj se tatarska provala u Hrvat- 
skoj na temelju listina, kojih je 16 u dodatku prestampano, potanko 
opisuje sa svimi posljedicami za narod i zemlju, i prof. Fr. Bra- 
daske o posljednjem Arpadu Andriji III obzirom na Hrvatsku'; te 
prof. M. Mesida: Hrvati na izmaku XV. i na pofietku XVI, vieka^ 
izradjena po vrelih i s mnogiini novimi podatci i resultati ; a moie 
se ovamo prisloniti i moja razprava ob odnoSaju srbskih despota i 
doseljenika naprama kruni i kraljevini hrvatskoj i ugarskoj^ — 



Napisao sam ocjenu u onodobnih „Nar. novinah". 

Knjizevnik HI, 496. 

Program osiecke gimnazije god. 1859. 

Program varafdinske gimnazije 1857. 

Kolo Vm, 108 (1851). 

Program osiecke gimnazije 1862. 

Program zagrebacke gimnazije 1858. 

Knjizevnik I, 401. n, 61, 195. 

Ondje n, 476. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOGRAFUA 1835—1885. 277 

napokon za novu i noviju poviest: S. Ljubi(5a „Vladanje mletaSko 
u Rieci" (1508 — 9)^ po mleta6kih izvorih; moja razprava o obrani 
hrvatsko-slavonske granice*, „Banovanje Juija Zrinskoga od A. B. 
(Neven 1854 br, 42), Obrana grada Kisega 1532 od R. LopaSica 
(Glasono§a 1864), Ilideva: Gradi§6ani u sedmogodi§iijem pruskom 
ratu'; M. Stojanovi(5a : Kri^arska vojna na Turke.* b) Za crkvenu 
poviest: prije svega djela o sv. Cirilu i Metodu, naime M. Mesica 
„2ivot sv. Cirila i Metoda"^ moje posebno djelo „Viek i djelovanje 
sv. Cirila i Metoda" (Zagreb 1859), u kojem se u prvoiii odsjeku 
crta poviest jugoslovjenska do IX. vieka, a u drugom Jivot sv. apo- 
stola slovjenskih; ove obe radnje bile su potaknute novimi iztra^i- 
vanji slavnoga P. Safafika i novo-odkritimi izvori slovjenskimi ; 
mogu se pako smatrati kano uvod i u hrvatsku crkvenu poviest 
osobito gledoni na slovjensku sluJbu boJju. Po ovih radnjah sastav- 
Ijena je knjiMca Tkalfeiceva : Na uspomenu 1000-godi§njiee sv. Ci- 
rila i Metoda (1863). Clanak B. Suleka: kratka poviestnica nad- 
biskupije zagreba6ke, prabiskupi dalmatinsko-hrvatski, i 61anak Mi- 
lana Dmitrieva: Biskupija kriievaSka^ crta u pregledu pro§lost ovih 
dviju hrvatskih biskupija. Temeljita je i na izvorih osnovana radnja 
N. Horvata o zagrebaCkom biskupu Dmitru L, u kojoj se izpituje, 
da li je on kano zagrebaCki biskup grimizom zaodjenut bio.' Opa- 
tija u Topuskom predmetom je posebne razprave I. Kukuljevida.® 
c) Za historiju knjizevnosti, umjetnosti i prosvjete, Nastavljano je i u 
toj dobi izdavanje dalinatinsko-dubrovafikih hrvatskih pisaca, te su 
imenito izdani : Ign. Gjorgji(5a uzdasi Mandaljene pokornice (Zagreb 
1851) i pjesni razlike (1855), M. Vetrani(5a: Hekuba i posvetiliste 
Abramovo (Zagreb 1853), pjesni Dinka Ranjine (1850), Gjone Pal- 
motida Kristiada (1852), Ivana &. Gundulida: Suze i tuibe Radnd- 
love (Kolo IX, 1 — 35); Simuna Budinica pokorni psalmi Davidovi 
(Rieka 1861), te Fr. Perkova Sorko6evi(5a V6(5e Potomanjsko, Vla- 
dislava Min6eti(5a Radonja i Radmilove tu2be m Zorke vile, Gjor- 
gji(5eve zaSinke, Bureii(5eva tuJba, Pa§e Primoevi(5a pjesan Kor6u- 



^ Izvestje kr. gimnazije riecke 1865. 

* Knjizevnik III, 510. 

8 Slavonac I (1863). 410 si. II (1864) 61 si. 

* Glasonosa 1861, br. 15—18. 

* Program zagrebacke gimnazije 1854. 

« Neven II (1853), br. 18. IV. Kat. list 1857, br. 1- 

' Iz Kat. lista prestampana. Zagreb 1856. 

» Knjiievnik I, 78. 



Digitized by LjOOQIC 



278 FR. ra6ki, 

lana Dubrov6anom i Tripete Kotoranina svetovanje Kortulanom i 
pjesni od Fioke, Vlaha Squadra Ma(5i(5a i Cavali&t, Frana §. Ge- 
talda pjesan (Runje i pahuljice. Zagreb 1866 — 8), sve trudom Fr. 
Kurelca; Karnarutida „Vazetje Sigeta" od V. Gaja, Palinoti(5a „Na- 
tje6anje Ajafca" (Niz bisera Jugoslav. Zagr. 1863); Do§ena a^daja 
(D. Star6evi(5. Zagreb 1865). Osobite si je za izdanje starih pisaca 
zasluge stekao I. Kukuljevi(5, objelodanivSi ne samo djela Dinka 
Zlatarida (knj. III. Zagreb 1852 — 3) i veliki I. Kavanjina pjesmo- 
tvor „Bogatstvo i siromaStvo" (1861) nego i izbor pjesni6kih djela 
svih po redu pjesnika XV. i XVI. vieka, pofiam od M. Marulica, 
ponajvise iz starih rukopisa. Tuj se najprije opisuje ^ivot pisca, 
onda navode se djela njegova, pak odlomci iz njih. Tako se poslije 
Marulica govori o SiSku Menfietidu, M. Kri§ti6evi(5u, §. Klemenovicu, 
Gjori DrMdu, I. Papalidu, I. Martin6i(5u, H. Lu6i(5u, N. Matulidu, 
Fr. Bo^i5evi(5u, M. Vetranicu, P. Hektorovidu, N. Gazarovidu, N. 
Dimitri(5u, Stj. Gufietidu, A. Cubranovi(5u, M. Cabogi, P. Zoranicu, 
P. Gregorianidu, A. Baffu, N. NaljeSkovidu, M. BureSicu, M. Pele- 
grinovicu, J. i H. Bartu6evi6u, M. Drii(5u, V. Vodopiciu, I. Vidaliu, 
P. Divnidu, J. Paroiidu, M. Bunidu Babulinovi(5u, M. Galjazovidu, 
B. Tudizu, S. MiSetidu Bobali(5u, M. Ma^ibradi(5u, M. Matali(5u, Meii- 
cetidu, Fr. Burinu Lukareviiu i Budini(5u §imi.^ Uz ovu gradju za 
knji^evnu poviest obradjene su i pojedine fiesti njezine. Pitanja o 
knji^evnih radnjah prvih prosvjetitelja Slovjenstva i o njihovu izurau 
pisma, koja su se kod svih Slovjena poslije 1850 toll ^ivahno raz- 
pravljala, zanimala su i naSe knji^evnike. glagolici i cirilici, i o 
njihovu uzajamnomu odnoSaju, razpravljao saui ja na temelju §a- 
farikovih radnja u djelu „Slovjensko pismo" (Zagr. 1861), koje luoie 
se smatrati nastavkom spomenutoga djela moga o Cirilu i Metodu. 
pofeetku slovjenske knji^evnosti govori druga razprava moja : Knji- 
2evan rad sv. Cirila i Metoda^; na koju se prislanjaju razprave 
V. Jagida evangjelju u slovenskom prievodu, i M. Mesi(5a o hrv. 
glag. slu^bi bo^joj sv. Cirila i Metoda.^ Kakova je sudbina slovjenski 
jezik zadesila u Hrvatskoj, pokazuju radnje Ivana Brci&t, osobito 
njegovi „Ulomci sv. pisma" iz glag. rukopisa hrvatskoga roda (Prag 
1871 si.). I za glagolsku paleografiju hrvatsku znatan je Brfcidev 



^ Od M. Marulica do J. Pani^ica izdano je u Nevenu, i odavle na- 
pose pod naslovom „Stari pjesnici Hrvatski" u dva svezka. Zagreb 
1856—1858. Ostalo u Knji^evniku I. i n. knj. 

» Tisucnica, Zagreb 1863, str. 3 si 

» Ondje. 



Digitized by LjOOQIC 



HKV. mSTORIOGRATIJA 1835—1885. 279 

„Bukvar" (Prag 1860); pak se ovamo mo^e pribrojiti i glagol^ki 
nadpis ba§6anski u sv. Luciji, koji je objelodanio najprije dr. Ivan 
Crn6i6 uz tamafi i opazke (Knji^evnik II, 8). Na§oj Skolskoj omla- 
dini namienjeni su Jagi(5evi „prim6ri starohervatskoga jezika" (Zagr. 
1864) uz kratak ali razgovietan historifiko-literarni uvod. I V. Ba- 
buki(5 o5itovao je svoje mnienje o postanku glagolskih pismena^; a 
Antun Maiurani(5 poda „ kratak pregled stare literature h^rvatske.^" 
Nadalje ocjenjivani su pojedini pisci i pojedina djela njihova; tako 
je A. Veber ocienio Gunduli(5eva Osmana (1854), Fr. Petrafiid Dinka 
Ranjinu', Fr. Ivekovid i V. Jagi(5 „adrianskoga mora sirenu od P. 
Zrinskoga*", negovored o slifenih ocjenah kod izdanja pojedinih djela 
knji^evnih i mimoidudi „6itanke", u kojih su uz §tiva dodane bio- 
grafske i knjiievne crtice. Ali uz ove historijsko-literarne odlomke 
iznese nam ovo doba jo§ i podpunu historiju literature hrvatske u 
„Ogledalu knji^evne poviesti jugoslavjanske" na podufiavanje mla- 
deM" od prof. S. Ljubida (Rieka knj. I. 1864, knj. II. 1865)^ gdje 
se navode svi znatniji proizvodi stare i nove knji^evnosti hrvatske, 
srbske, bugarske i slovenske. Mnoga se zrna za poviest knji&evnosti 
i prosvjete nalaze takodjer u Jlancih, sadr2avaju(5ih poviest hrvat- 
skih ucili§ta, kano gto gimnazije zagrebaSke od A. Ma2urani6a^ 
vara^dinske od J. Zadravca^ po^e^ke od V. Muhe®, senjske od 
Stjepana Sabljaka^ vinkova6ke (1853), osiecke od G. Lackovica^^ 
karlovafike." Za poviest umjetnosti u hrvatskoj zemlji doprinese I. 
Kukuljevid dva liepa priloga : Slovnik umjetnika jugoslavenskih (Za- 
greb 1858 — 1860), u pet svezaka", u kojih se navode ob§irni ^ivo- 
topisi pojedinih umjetnika u svih granah umjetnosti po6am od Aga- 
pi(5a redom azbu5nim do Strahinjida, te se potanko izbrajaju i unijet- 
nine njihove i gdje se nalaze. Steta, §to djelo nije dovr§eno, jer 
podaje mnogo gradje za sustavnu historiju umjetnosti. Drugi je 
prilog: „Prvostolna crkva zagrebaSka" (Zagreb 1856), gdje se taj 



^ Program zagr. gimn. 1859. 

^ Program zagr. gimn. 1855, 

^ Program senjske gimn. 1862. 

* Knjizevnik III, 310, 336. 

^ Ocienio V. Jagic u „Knjizevniku" II, 567. 

^ Program god. 1852. 

' Program god. 1853. 

® Program god. 1853. 

^ Program god. 1853. 
i« Program god. 1854. 
^* Program god. 1855. 



Digitized by LjOOQIC 



280 PE. raCki, 

velebni gotifiki hram opisuje potanko i sudba njegova uz pet sto 
i viSe godina pripovieda. HistoriCkom 6eg(5u ovoga djela posluHo se 
Weiss u svojoj monografiji „der Dom zu Agram", koja Kukuljevi- 
(5evu u umjetniSkoj fiesti popunjuje.* d) Za historiju prava. Ovdje 
valja zabiljeiiti moje „Odlomke iz driavnoga prava brvatskoga za 
narodne dinastije" (Be6 1861), u kojih se ustrojstvo dr^ave Hr- 
vatske prije sdm^enja s Ugarskom na temelju izvora crta. Dosta 
se gradje za driavno pravo Hrvatske nalazi takodjer u saborskih 
spisih i u velikoj saborskoj adresi od 24. rujna godine 1861; a 
donjekle je obradjena u iDnogobrojnih fclancih* razprSenih po dnev- 
nicih god. 1860 — 67. Budi ovdje napomenuto takodjer moje djelo: 
Rieka prama Hrvatskoj (Zagreb 1867) na obranu prava Hrvatske 
na Rieku uz obilne dosle neizdane izprave, ponajvi§e iz zemalj- 
skoga arkiva. Dr. V. BogiSid potaknuo je sa svojom liepom raz- 
pravom o va^nosti sakupljanja narodnih pravnih obifatja kod Slo- 
vena (Knji^evnik III, 1. 161. 408) prvi kod nas izucavanje starih 
pravnih uredaba i nazora u na§eui narodu. e) Za biografiju: Ova 
grana poviesti obradjivana je i u torn razdobju veliMm marom, jer 
je najpodobnija poticati na poMvovnost i domoljubje, a i laglja za 
obradjivanje, poSto se oko jedne osobe usredotocuje. ^ivotopisi raz- 
pr§eni su ponajviSe po casopisih i zbornicib; a njeki su jur spo- 
nienuti kod radnja, spadajucih inace u politi5ku, crkvenu i knji- 
zevnu poviest. Kano samostalno djelo te vrsti zaslu^uje prvenstvo 
i svojom sadrzinom i obsegom M. Mesi(5a: ^ivot Nikole Zrinskoga, 
sigetskoga junaka (Zagreb 1866), izradjen povodom tristogodi§njice 
slavne mu smrti, a izdan tro§kom „matice ilirske". Ovo djelo, osno- 
vano na izvorih vedinom dotle nepoznatih i neizdanih, trajne je 
vriednosti; pak ga jo§ vrednijim cini, §to su na kraju ovi izvori 
prestampani. ^ tom istoni hrvatskom junaku pisao je za §ire cita- 
teljstvo i Slavoniil Perok: ^ivotopisne crte gr. Nikole §ubi(5a-Zrinj- 



^ Ovdje spominjem clanak I. Kukuljevica: Ueber einige Baudenk- 
male in Ober-Kroatien und Dalmatien (Mittheiliingen der k. k. Central- 
Commission. Wien 1858, 323 — 7) i „Kroati8ch-dalmatini8che Kiinstler 
am Hofe des ungarischen Konigs Matthias Korvinus." Agramer Zeitung 
1860. 

* Ovamo spadaju brosure E. Kvaternika : „Politicka razmatranja" 
(1861 — 2) itd. i njemacke; onda I. Kukuljevica: Zakoniti odnosaji Hr- 
vatske, Dahnacije i Slavonije prema Austriji i Ugarskoj. Zagr. 1865. 
Sulekov: Hrv.-ugarski ustav. Zagr. 1861. 

• V. moju ocjenu u „Knjizevniku" III, 590, gdje sam nov prilog 
smrti Nikole prestampao. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. mSTORIOGRAFUA 1835—1885. 281 

skoga sigetskoga (Zagreb 1861). Dosta je podpun 2ivotopis glaso- 
vitoga njekada zagr. biskupa i glavnoga savjetnika kralja Vladi- 
slava IL, ugarskoga prabiskupa Tome Baka&t od A. T. Brlida.^ 
Spominjem nadalje iivotopise Pavla Skali&t i graditelja krasne §ibe- 
nicke crkve Jurja Matejeviia od I. Kukuljevica*, gr. Petra Zrin- 
skoga i Fr. Frankopana obzirom na urotu njihovu od Radoslava 
LopaSida', koji je i ^ivot Tome Bakata nacrtao*; iivotopis R. Bo- 
gkovida od M(ilana) D(imitrieva)^, Ivana Fr. Gundulica^, slavon- 
skoga junaka o. Luke Imbri§inovi(5a^ Andrije Ka6i(5a Mio§i(5a od 
Stjepana Ivifievi&i i N. M. Spuna®, Tome Miklou§ida od R. Lopa- 
§ica^ biskupa Konstantina Stani(ia od Tada ?mi6iklasa^^, a da se 
samo dotaknem ^ivotopisa najnovijih knji^evnika : Stanka Vraza (N. 
g. list 1862, 92), P. Preradovi(5a (1865), Pavla Stoosa, dra. D. De- 
metra, Fr. Carrare, Ivana Ma2urani(5a, Ljud. Vukotinovica, Ivana 
Kukuljevi(ia, Mirka Bogovica, Bogoslava Suleka, dra. Fr. Rafikoga, 
kipara Marka Badovinca, A. Branka Pavida^^ itd., gdje se uplicu 
politifeke, knji&evne, prosvjetne, suvremene narodne zgode. Ne manje 
obradjivani su prilozi f) za mjestopis historijski. Podpun nijestopis 
Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Istre sadr^aje V. Sabljara „Mjesto- 
pisni rjecnik" (Zagreb 1866), pokra6eno djelo iz obsirnijega, koje 
je u rukopisu ostalo, a kojega se osnova razabrati mo^e iz Manaka 
istoga pisca: „Bakar i Turopolje" u Knji^evniku I, 495. U rjec- 
niku imade uz pojedina mjesta i stariji historijski naziv, ali ne 
uviek dovoljnom sigurno§cu. Ovu granu historije obradjivali su oso- 
bito L. Ilic Oriov5anin, I. Kukuljevic i R. Lopa^i6. Prvi opisa hi- 
storifiki Staru Gradi§ku, Bielu Stienu, Raid, Subocki grad, l^o^egu, 
Zemun, Kupinovo, ViSkovce, Crkvigte ili Crkovnik kod Pozege^^, 
onda Kologjvar kod Osieka, Na§ice, Morovi(5, Ra6u''; nadalje Stra- 



^ Neven 1855, br. 8—13. 
« Neven 1854, br. 28 i 1855. 
» Leptir 1861, 113. 

* Glasonosa 1862. 

* Neven 1855. 

* Na§e gore Mst 1861, br. 8. 
■^ Slavonac I., 447. 

® Neven 1854, br. 51. Nase gore list 1861, br. 5. 
' Glasonosa 1865, br. 12. 
'"^ Ondje 1865, br. 24. 

" U Nevenu 1859, Nase gore listu 1862, Glasonosi 1861—2. 
^» Neven 1854, br. 27, 30, 32—4, 1855, 3—7, 13, 31, 33. 
^^ Glasonosa 1864, br. 6, 7, 1865 19. 



Digitized by LjOOQIC 



282 FR. ra6ki, 

^eman, Poljansku, Oriovac, Cmu i Mikanovce.* Ivan Kukuljevid 
nacrta proSlost Vara^dina (Zagreb 1857), Cetina, Slunja, Ozlja, Sa- 
mobora, Susedgrada, Dre^nika, Senja, TrakoS(5ana, Banije, Krapine, 
Kalnika.* Lopa§i(5 prikaza sgode i nesgode Dubovca' i Cetina.* 
Ovim se pridru2i§e S. Ljubi(5 opisom Kotora*^, V. Be6i6 opisom Dre- 
novca*, ja opisom Modru§a (v. br. 2), Tkal5i(5 opisom Zagreba (nar. 
nov. 1859) itd. K poznavanju zemlje doprinesoSe po koje zmce pu- 
topisi, kano Sto onaj po hrvatskom primorju (Neven 1854 br. 20) 
i po Slavoniji iz Vukovara do Siska (ondje br. 27 — 28); nadalje 
razprava prof. dra. Matkovi(5a: orografifika obilje^ja balkanskoga 
poluotoka^ i njegov „statisti6ki nacrt trojedne kraljevine (1864). 
Napokon g) kano prilog bajoslovju pripominjemo krasnu razpravicu 
M. Valjavca o rodjenicah ili sudjenicah® na temelju pufikih prifca; 
zatim 61anak „nje§to za pri6oslovje jugoslavensko*" i „njeSto o 
praznovjeiju i predsudah naSega prostoga puka" od M. Stojanovi(5a.^'' 
Ovamo mogu se pribrojiti i M. Stojanovi(ia : Slike iz domadega M- 
vota slavonskoga naroda (Zemun 1857), 

Prelazim na historijske radnje u Dalmaciji i Dubrovniku u torn 
drugom razdobju. S one strane Velebita nije se historiografija 
ravnim korakom kano s ove strane razvijala; produkcija je prema 
prvomu razdobju manja. Uzrok ce biti, Sto pojedini rodoljubi sudje- 
luju, kako vidimo, s bratom s ove strane Velebita; zatim §to je 
poslije god. 1860 javni iivot mnoge sile k sebi pritegao i odvratio 
jih od knjiievnoga polja. Pi§e se sveudilj talijanski i hrvatski, ali 
tako, da ovaj postupice sve to vi§e prodire. Radnje su ponajvise 
razpr§ene po fiasopisih, godi§njacih i prigodnih spisih.^* 

Malo je izvora za poviest u samoj Dalmaciji izdano. Sbornici 



1 Slavonac U, 189, 190, 285, 557. 

* Uz Staiidbve fotogr. slike iz Dalm. Hrv. i Slav. 1870. Leptir 
1860, 137. Senj. 

« Leptir 1862, 162. 

* Knjizevnik III, 477, 
^ Neven 1851, br. 30. 

« Glasonosa 1865, br. 15. 
^ Knji:^evnik U, 398, 557. 
« Ondje II, 52. 

» Glasonosa 1861, br. 18—19. 
^^ Neven 1854, 29. 

" Rivista dalmata, la voce dalmatica u Zadru, annuario dalmatico u 
Spljetu, Osservatore dalmato, Glasnik dalm. itd. II rammentatore za- 
ratinoy annnario zaratino . • . 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. mSTORIOGRAPIJA 1835—1885. 283 

Taffela i Thomasa^ dra. Janka §afaHka^ zatim pojedina djela, obje- 
lodanjena u Italiji^ i Istri*, sadr^avaju dragocjenih pismenih spome- 
nika za poviest Dalmacije; ali nespadaju u okvir ovoga nacrta. 
Spomen zavrjedjuju regesta iz trogirskoga arkiva kaptolskoga, koja 
su u 6asopisu: „La voce dalmatica" god. 1861 priob(5ena, zatim 
pisma njekojih ziiamenitih Dalmatinaca, priobfena M Ivfieviiem'^ i 
G. Ferari-Cupilliem.^ Gdjekoji spomenik izdan je uz razpravu samu. 

Ni cjelovitom povieUu ili dieloni sadr2avaju(5im ve(5e razdobje 
poviesti, koje bi osnovano bilo, nemoie se dalmatinska historio- 
grafija toga vremena ponositi. Luke Svilovi(5a: „Kratka poviestnica 
Dalmacije" (Zagreb 1861) i „Prospetto cronologico della storia della 
Dalinazia con riguardo alle provincie slave contermini (Zara 1863)'" 
puke su kompilacije iz ovedh djela. A. Kuzmanii sastavi iz Le-Beau-a 
poviestnicu slavensku od 485 do 1453 godine (Zadar 1853), S. de 
Rossignoli nacrta sudbinu Dalmacije pod talijanskom kraljevinoni.® 

Obilnije su historijske monografije i pojedini clancL Navesti demo 
znatnije priloge, i to: a) za crkvenu poviest, Neumorni o. Donat 
Fabianid objelodani ob§irnu poviest dalmatinskih franjevaca (Zara 
1863—4) uz mnoge izprave; onda priegled crkvene poviesti dalma- 
tinske. St. Pavlovi6-Lucic izda Riceputieve „Memorie di cose dal- 
matiche nella storia della vita di S. Giovanni Orsini, vescovo di 
Trad" (Zara 1864) s dodatkom regesta.^ K boljim se radnjam moi^.e 
pribrojiti I. Ferrari-Cupillia : La istituzione delF arcivescovato di 
Zara (1856), uz bullu pape Anastasia god. 1154, izvadjenu iz mle- 
tafikoga arkiva i Marciane. Isti pisac nacrta poviest teinplara i hospi- 
taJaca dalmatinskih^®, te razpravi i sudbinu crkve sv. Dmitrau Zadru^' 
od najstarijih vremena. starom groblju sv. Stjepana u Spljetu 



* Urkunden zur Ulteren Handels- und Staatsgeschichto der Republik 
Venedig. Wien 1856. 

* Monumenta Serbica veneta. Beograd 1858 — 60. 

* U fiorentinskom „Archivo storico italiano." 

* Take „l8tria" priobci god. 1852: Concordia fra Pirano e Spalato 
nel 1192. 

^ U zadarskom gimn. programu god. 1857. 

^ Prigodom zenitbe I, Bersa i Filomene de' Medici, Zadar I860. 

' Vidi moju ocjenu u Knjii^eviiiku I, 135. 

® Annuario dalmatico 11, 148 — 64. 

^ Rivista dalmata 1859. 
^^ Voce dalm. nr. 25—28. 
" Ondje 1860, br. 10—12, 15—16. 



Digitized by LjOOQIC 



284 FB. RAdKI, 

progovori 0. Verotti^ a Gerasim Petranovid izpripovieda pro§Iost 
sv. roMestvenoga manastira Dragovi(5a u Dalmaciji (Zadax 1859). 
b) Za poviest prosvjete spomenuti G, Ferrari-Cupilli pridonese prilog 
svojom pomnjivo izradjenom razpravom^ o u6ili§tih i uciteljih za- 
darskih u proSlosti, onda razpravu* o sredstvih nastave i o zaslu2nih 
u torn pogledu Dalmatincih u drugoj polovini XVIII. vieka ; poviest 
umjetnosti razjasni prof. G. G. Vonbank razpravami o crkvah zadar- 
skih* i njihovoj arhitekturi'*. Ali u toj grani imade se izvrstno 
djelo Eitelbergera : Die mittelalterlichen Kunstdekmale Dalmatiens 
(Wien 1860); pak sc mo^e ovdje nuzgredice spomenuti i knjiga 
Carlotte de Lazeu: Excursion artistique en Dalmatie (Paris I860), 
sastavljena po de Fortisu, Wilkensonu, Carrari, Kohlu, Lanzi. Za 
historiju politicku, crkvenu i prosvjetnu imade dosta gradje u pri- 
lozih c) za hiografiju dalmatinsku, koja se je i sada marljivo nje- 
govala. Najob§iniije i najpodpunije u toj grani djelo jest prof. S. 
Ljubida: „Dizionario biogratico degli uomini illustri della Dalmazia" 
(Be5 1856), sastavljeno po drugih mnogobrojnih. U sastavljanju 
^ivotopisa plodan je G. Ferrari-Cupilli, od kojega imade se Mja 
modru§koga biskupa rodom Zadranina Simuna Begne-Ko^iCida*', hr- 
vatskoga bana P. Berislavi(5a (Zadar 1857), 51anova obitelji Boldu', 
kapetana na ime Nikole (1475), Gianmaria (1587), Filipa (1634 — S), 
Kristofora (1764), proveditora Giacoma (1744) i Pavla (1780), sibe- 
nickoga biskupa Ivana Br6i(5a (Zara 1857), pisca Ivana Tanzlin- 
ghera^, Stjepana Iva5i(5a^ i dra. Nik. Giaxi(5a*°, viteza P. A. Paravie 
(1797 — 1857), osnovatelja zadarske gradske knjiMce^^; onda od M. 
Iv5evi(5a ^ivotopis profesora i kanonika Antuna To6i(5a (Zadar 1856) 
i otea Konstantina iz Pasmana (Zadar (18G0), ^ivotopis Mate San- 
tica od Ivana Danila^^ i ^ivotopis dra. Fr. Carrare od dra. A. Ba- 



^ Annuario dalm. I, 178 — 185. 

^ Program zadarske gimn. 1859. 

^ U djelu: La caduta della Republica veneta. Venezia 1855. 

* Program zad. gimn. 1857. 

^ Suir architectura delle chiese di Zara. 1857. 

^ Annuario dalm, I, 61. 

' Memorie Zaratine . . . Zara 1859. 

® Annuario dalm. II, 77 — 103. 

^ Ondje I, 61 — 86, takodjer od J. Franceschia (87 — )52). 
^^ Program zad. gimn. 1856. 

^^ Gazetta di Zara 1859. Posebna knjizica u Zadru 1857. 
^* Osservatore dalmato 1858. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTOMOaRAPiJA 1835—1885. 285 

jamontia^ napokon i&ivotopis A. M. Kafeiia od Stjep. Ivifievida pri- 
godom stoljetnje proslave.* Moie se pripomenuti i ^ivotopis Ivana 
Bovana Mostaranina od G. Petranovida (Zadar 1859) i P. P. Ver- 
geria od Babudera.'^ Uzporedice s biografijom njegovala se takodjer 
d) stara topografija u razpravah i 51ancih o pojedinih priedjelih i 
mjestih stare i srednje Dalmacije. Pro§lost Makarske i bli^ega 
dalm. primorja obuhvada monografija o. A. Luli(5a: Compendio sto- 
rico-cronologico di Macarsca e del suo Littorale ossia Primoije 
(Spljet 1860), gdje se na kraju dodaje izkaz znamenitih Ijudi onoga 
priedjela ; Castella medju Spljetom i Trogirom opisuje C. de Cireneo 
(Annuario dalmato I, 33). Prof. Danilo priobdi, obrazlo^i i popuni 
A. Cicarrellia „Saggio sopra la ciM di Narona.* U pojedinih 61an- 
cih opisuje se pro§lost Zadra^ Sibenika i Spljeta®, Visa i Hvara,^ 
otoka Kor5ule.® Impastari objelodani o Krku otoku „Cenni storici" 
(Trst 1862), — Manje je uradjeno za e) poviest prava, kamo se 
mo^e uvrstiti razprava Jer. Cindre „dello sviluppo dei comuni in 
Dalmazia"^ i hrv. prievod Safankova filanka o poljifikom statutu 
(Zadar 1857). dr^avopravnom odno§aju medju Dalmacijom te Hr- 
vatskom i Slavonijom mo2e se koje razjasnjujude zrnce na(5i u 51an- 
cih, koji su izazvani politiSkimi dogodjaji poslije listopadske diplome 
godine 1860, a pisani po N. Tommaseu, J. Danilu, S. Ljubidu, 
V. Duplanfiiiu, L. Montiu, K. Vojnoviciu, Coriolanu de Lucio, V. 
Milidu itd. Od statuta dalmatinsMh priobden je grbaljski V. Vr6e- 
vifem (PravdonoSa 1851). 

Dubromiik ostao je vjeran pravcu pro§loga razdobja. PiSe ve(5im 
dielom hrvatski i bavi se svojom pro§lo§(5u. U spomenicih objelo- 



^ U Spljetu 1854. 

^ Na stoljetnicu. Zadar 1860. 

' Program koparske gim. 1860. 

* Program zad. gimn. I860. 

^ U Dizionario di enciclopedia od Gr. Moronia. Venezia 1861 vol. 
cm. p. 413—16. 

« Letture di famigUa. Trieste 1857 V, 106— 9, VIII, 182—182. 
Spljetu takodjer Cudina . Annuario dalm. I, 48 — 60. 

' Osservatore dalm. 1853. Letture di famiglia 1859, VII, 156—8. 
A. MatiaSevica: Notizia di Lissa e Lesina (Cronace di scienze. Milano 
1858). 

® Osservatore dalm. 1854. Letture di famiglia 1857. 

* Program zad. gimn. 1858. 



Digitized by LjOOQIC 



286 VR, BA^Kt, 

danjenih Miklo§i(5em^ i gr. M. Pucidem^ zadobi dubrovaSka historio- 
grafija novo, i to obilno vrelo, za razjasnjenje odno§aja male republike 
osobito k susjednim jugoslavenskim dr^avam, Srbiji i Bosni; spo- 
menuto pako Thomas-Taffellovo djelo objasnjuje njezinp odnoSaje 
naprama Mletkam. Ali ni ovih ni drugih izvora neobradi nitko, te 
ni ovo vrieme neiznese sustavne, na spomenicih osnovane poviesti 
Dubrovnika. Velezaslu^ni knji^evnik knez M. Puti(5 zapofie izdavati 
u narodnom ruhu i prikrojenu historiju Restidevu: Povestnica Du- 
brovnika (Zadar 1856); ali dospije samo do 1358 godine. M. Messi 
nacrta u tlanku „La citiA di Ragasa fino al 1815"' pregledice do- 
godjaje, koji su se o Dubrovniku zadjenuli, dok je podpao pod habs- 
bur^ku monarkiju. Politi5ke i pravne odnoSaje dubrovaSke opisa 
M. Ban u „zrcalu povjestnice dubrovaCke.*" Na prosvjetnu se pro- 
§lost Dubrovnika osvrte L. Gjorgjida, piariste, „Saggio suUa col- 
tura intelletuale e morale degli abitanti di Ragusa" (Be6 1859), 
razpravljajudi najprije o ostancih davne prosvjete u Raugii, onda o 
javnoj nastavi i o domadem odgoju osobito u plemstvu dubrovafikora. 
^ivotopisom proslavljeni su Toma Ranjina, Marko Kaboga, Marc 
Getaldid i Gjuro Baljivi od Gjorgja Bana*^; M. Pu5i(5 objelodani m 
^ivotopis pjesme M. BruerevicJa^; zatim „plandovanja Iva Bunida." 
Isti velezaslu^ni knjiievnik priob(5i takodjer liep prilog za pravnu 
poviest iznesav na svjetlo^ „zakone otoka Mljeta god. 1345." P. Fra- 
nasovid opisa narodne obiSaje dubrovacke®; a spomenuti L. Gjorgji6 
dra^estan otok Lokrum^, A. Kazna5i(5 Rieku (Omblu).^° 

Ovo su znatnije radnje te dobe, koje su one glavne historifekoga 
dru^tva donjekle popunjavale. 

III. 
Na§e vrieme. Jngoslavenska akademtja znanosti i amjetnosti. 

6im je jngoslavenska akademija znanosti i umjetnosti god. 1867 
stupila u ^ivot, ocekivalo se je od nje, da 6e ona, koje su prva dva 



^ Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, 
Viennae 1858. 

^ Spomenici srbski od 1395 — 1423 god. Beograd 1858. 
^ Program spljetske gimn, 1857. 
* Godisnjak „Dubrovnik" 1850—1. 
^ Ondje. 
« Ondje. 

' Ondje 1851, 195. 
8 Ondje 1850. 
» Bed 1861. 
" Annuaxi dalm. I, 198. 



Digitized by LjOOQIC 



HBV. mSTOMOOEAPUA 1835—1885. 287 

razreda namienjena iztraMvanju historije jezika i cjelokupne pro- 
Slosti narodnje, stupiti na 6elo naSe historiografije, te se je malo 
ne ob(5enito priznalo, da se imade zadatak historiSkoga druitva na 
nju prenieti, osobito obzirom na ograni6ena na§a umna i novCana 
sredstva i obzirom na nu^du znanstvene centralizacije. Pitanje dakle 
razpadnu(5u ili o preobraienju historiSkoga dm^tva postalo je pi- 
tanje kratkoga vremena; te kada je ono rieSeno u torn smislu, da 
se jedna grana njegova, naime domatia arheologija, povjeri novomu 
hrvatskomu arheologitkomu dru^tvu, nestane druitva, koje je u 15 
godina bilo glavno; a donjekle i jedino gojiliSte domade historio- 
grafije. 

Koliko je akademija na polju historiografije do sada udovoljila 
obdenitomu ofeMvanju, i u koliko njezine historijske radnje nadi- 
laze koli obsegom t-oli nutarnjom vrsno(5om sve predjaSnje prvoga 
i drugoga razdobja, razabrati te se iz ovoga letimi6noga priegleda. 

Prema dosadaSnjemu sustavu, koji sam u ovom nacrtu sliedio, na- 
crtati du najprije, §to je akademija privriedila za poznavanje vriela 
ili izvora za domadu poviest, pak onda, §to je privriedila obradju- 
judi tu poviest u pojedinih vedh ili manjih monografijah. 

Izvori, koje je akademija do sada objelodanila, mogu se podieliti 
u tri glavne skupine prema granam poviesti, naime : a) u izvore za 
dr^avnu poviest u Sirjem obsegu; b) u izvore za poviest prava, i 
c) u izvore za knji^evnu poviest. Prve vrsti izvore iznosi na svjetlo 
u sborniku: Monumenta spectantia historiam Slavorum meridiona- 
lium; drugs vrsti u sborniku: Monumenta historico-juridica ; napo- 
kon trede vrsti u sborniku: Stari pisci hrvatski. Osim tih sbornika 
sadrJavaju i „Starine" omanje spomenfke sviju triju vrsti; pak su 
izvori njeki izdani i u posebnih knjigah izvan ovih serija; a tako 
i spomenici za historiju jezika i pismenosti. 

Ako se osvrnemo na spoljaSnji obseg ovih historijsMh publikacija, 
izaSlo je do sada spomenika pod a) 16 knjiga historijskih spome- 
nika i jo§ dvie izvan toga sbornika, dakle 18 knjiga; nadalje spo- 
menika pod b) tri knjige; onda spomenika pod c) 14 knjiga starih 
pisaca; napokon od sbornika „Starine" 17 knjiga, pak za poviest 
jezika i pisma naposeb 4 knjige. Sve ove publikacije iznose raz- 
mjerno veliM obseg 56 knjiga. Prilogom za historiju jezika i knji- 
^evnosti valja dodati jo§ veliki historijski akademijsM qeSnik, od 
l^ojega je iza§lo sedam svezaka. 

Sada (5u nacrtati u kratko sadrzinu ovih historijskih publikacija. 

Do sada objelodai\]eni historijski spomenici u u^em smislu mogu 



Digitized by LjOOQIC 



288 VR. ra6ki, 

se podieliti u dvie velike skupine, od kojih jedna sadri&aje listine i 
izprave, a druga pisce. U prvoj skupini najstariji dio hrvatske 
poviesti sadr^an je u knjizi VII. „Monumenta" pod posebnim na- 
slovom: „Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illu- 
strantia", koju sam ja uredio. Spomenici u toj knjizi dopirufl od 
VI. — XII. stoljeda podieljeni su u acta, rescripta et synodalia i u 
excerpta e scriptoribus. Acta poSimaju s listinom god. 852, scripto- 
res pako s god. 548. Namjera je ovoga djela izdanjem 6un kriti6- 
nijim spomenika one dobe predati u ruke prikladna sredstva za 
obradjivanje hrvatske poviesti u doba podpune neodvisnosti hrvatske 
kraljevine. U knjigah I — V, IX i XII priobiene su akadendkom 
S. Ljubidem ponajvi§e iz mletafekih arkiva listine, razsyjetljujutSe 
odnoSaj ju^noga Slavenstva, imenito Hrvatske i Dalmacije, naprama 
mletaSkoj republici. Va^ne su ove listine takodjer za dalmatinsko 
zaledje: Bosnu i Srbiju, kojih je jedan dio bio ve(5 drom. J. Sa- 
faHkom na svjetlo iznesen u djelu jurve spomenutom. Listine po- 
cimaju s god. 960, ali s XII. viekom teku obilnije. U prvih pet 
knjiga (I. god, 960—1335, II. 1336—47, UI. 1347—58, IV. 1358 
do 1403, V. 1403 — 9) poredane su izjave do trajnoga zaposjednu(5a 
dalmatinskoga primorja mletafikom republikom (1409); a knj. IX. 
i XII. nastavljaju se do god. 1490. Knjige VI., VII. i XI. pod na- 
slovom „Commissiones et relationes venetae" sadr^avaju zanimive 
izvjeStaje mletafikih organah o Dalmaciji i naputke, koji su jim da- 
vani od vrhovne dr^avne vlasti. Najstariji je izvje§taj Antuna Vinci- 
guerre o Krku od god. 1481, dofiim ostali, kojih imade 93, obu- 
hvadaju XVI. stoljede do 1571 godine. Najzanimiviji su opisi gra- 
dova i otoka te podatci statistifiki o pufianstvu, trgovini itd. Izda- 
vatelj S. Ljubid popratio jih ^ivotopisom izvjestitelja. Za poznavanje 
proslosti jedne znatne 5esti na§e Hrvatske, naime bivSe vojni6ke 
krajine, mnogo su vriedne listine priobciene akademikom R. Lopa- 
gi(5em u XV. i XVI. knjizi pod naslovom: Spomenici hrvatske kra- 
jine. Pofiimaju s god. 1479, a zavrguju u drugoj knjizi s 1692. Za- 
nimive su listine ne samo s gledi§ta politifckoga i vojnifikoga nego 
i etnografskoga, do6im iznose mno^inu nepoznatih doslje podataka 
doseljivanju u krajiSko podrufije t. zv. Vlaha. U X. i XIII. knj. 
zapo6e se izdavanje slu^benih zapisnika dubrovafikoga vie(5a pofeam 
od god. 1303, te su u njih ve6 priobteni zapisnici do god. 1360 
uz zanimive naputke, izdane iza 1359 god. vie6em svojim izasla- 
nikom iz sbornika „Lettere e commissioni di Levante". Ovi su za- 
pisnici mnogo vriedni ne samo za dubrovaSku nego i za hrvatsku, 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HlSTORlOGRAJlJA 1835—1885. 289 

bosansku i srbsku poviest, koja 6e natfi u njih dopunjak navedenim 
mletaCkim izvorom. Knjiga XIV. 6ini pofietak novomu redu histo- 
rijskih spomenika, naime „scriptores rerum croaticarum", te su u 
njoj trudom akademika N. Nodila priobdeni manji bezimeni Ijeto- 
pisi dubrovafiki, koji svr§uju s god. 1686 a pocimaju s god. 457, 
onda Ijetopis N. Ranjine dopirud do 1552 god. Ovi Ijetopisi po6i- 
maju pouzdani biti s XIV. viekom. Izvan ovoga sbornika akademija 
je izniela jo§ izprava u dvie posebne knjige, naime izprave k uroti 
Zrinsko-Frankopanskoj, sakupljene mnom iz betkih, mietafckih, rim- 
skih, zagrebatkih itd. arkiva, brojem 648 (Acta coniurationem bani 
Petri a Zrinio et com. Fr. Frangepani illustrantia. Zagr. 1873); 
zatim po meni uredjene vatikanske listine, sabrane po pok. A. Thei- 
neru, odnoseie se na dobu poslije 1524 god. uz dodatak dviju sta- 
rijih. (Vetera monumenta Slavorum meridionalium. Zagr. 1875). 

Prije nego li je akademija pristupila k izdavanju pravnih spome- 
nika, dala je izraditi osnovu pravomu 61anu dru. V. Bogi§i(5u. Ova 
je osnova priob(5ena u knjizi : „Pisani zakoni na slavenskom jugu" 
(Zagreb 1872), ali nije jo§ sva ondje obrazlo^ena. Prema toj osnovi 
pisani zakoni imali bi se po ovih skupinah izdavati: a) pisani za- 
koni izdani najvi§om vlasti samostalnih politifikih tvorba, izdani 
naime dr^avnom vla§(5u Bugarske, Srbije, Bosne, Huma, Zete (Crno- 
gore), Dubrovnika, Poljice i Hrvatske. Ove je zakone pisac tafino 
naveo u onoj svezci, napomenuv podjedno gdje se koji u rukopisu 
nalaze ili gdje su izdani. b) Zakoni manjih zakonotvornih krugova, 
kano municipija, obcSina itd. ; c) crkveni zakoni ; napokon d) zakoni, 
koji su za jugoslavenske zemlje izdani inorodnim zakonodavcem. 
Prema toj se osnovi po6eli izdavati zakoni druge skupine, jer su se 
laglje skupili i za izdavanje priredili. Do sada su izdani u tri knjige 
statuti KorMe (1224 — 1558) i Spljeta (1312) trudom akademika 
dra. J. Hanela, te statuti Budve iz XIV., Skradina iz XIII. i Hvara 
iz XIV. (1331) vieka trudom akademika S. LjubicSa. Svi su sta- 
tuti, osim stampanoga hvarskoga, priredjeni po starih rukopisih. 
Ovamo mo^e se pribrojiti obse^no djelo dra. V. BogiSida: Sbomik 
sadanjih pravnih obifiaja u ju^nih Slavena (Zagreb 1874), veoma 
vaJno za sravnjujudu pravnu poviest. 

Gradja za knjizevnu poviest priobiuje se Sto u sbomiku pod na- 
slovom: Stari pisci hrvatski, §to u posebnih knjigah. U 14 knjiga 
refcenoga sbornika izdana su djela vi§e pisaca XV. — XVII. stolje<5a, 
poimence: M. Maruliia (knj. I), SiSka Menfeetida i Gjore Dr2i(5a (11), 
Mavra Vetranida (III i IV), Nikole Dmitrovida i Nikole NaljeSko- 

19 

Digitized by LjOOQ IC 



290 FR. ra6kt, 

vi(5a (V, VII), Petra Hektorovi&i i Hanibala Lu6i(5a (VI), Marina 
Dr2i(5a (VII), A. Cubranovicia, M. Pelegrinovi6a i S. MiSetica Boba- 
ljevi(5a (VIII), Ivana Fr. Guiidulica (IX), Fr. Lukarevica Burine 
(X), Miha Bunicia Babulinova, Maroja i Oracija Ma^ibradi6a i Ma- 
rina BuriSida (XI) te Gjona Gjora Palmoti(5a (XII — XIV). Za ova 
izdanja upotrebljeni su najbolji rukopisi i navedene njihove raznice; 
pak se i tekst nastojao cim vjernije takodjer graficki izraziti. Oko 
izdavanja trudili su se I. Kukuljevic, V. Jagici, A. Kaznacic, Gj. 
Dani6i(S, S. 2epic, Fr. Petra6i(5, L. Zore, A. Pavi6. U uvodu opisan 
je ^ivot dotifenoga pisca ili perom prireditelja izdanja, ili drugim 
knji^evnikom, imenito Fr. Rafekim i S. Ljubidem. Da su ova izdanja 
znamenita takodjer za poviest jezika, razumieva se po sebi; a toj 
svrsi slu^e joS ogledi stare hrvatske proze, kano ^ivot sv. Katarine, 
^ivot sv. Jerolima, zakon primanja u bratov§tinu (Jagi(5 I), sredo- 
vjecni roman zivot Aleksandra velikoga (III), Tondal (Danici(5 1\), 
regule sv. Benedikta (Pavi(5 VII) po glag. rukopisu akad. XIV. vieka, 
apokrif d&janije sv. Tome (Jagi(5 VIII) itd.; nadalje „lekcionarij 
Bernardina Splicanina" po prvoin izdanju od god. 1495 (Zagr. 1885), 
koji je priredio prof. dr. T. Mareti(5; pak i god. 1555 u Padovi 
tiskan ravgovor medju papistom (katolikom) i Luteranom (Valjavec. 
Starine XVII). Za poznavanje starijega jezika i glagolskoga pisma 
velike su vriednosti: slu^ba bo^ja u slavu sv. Cirilu i Metodu h 
glag. spomenika XIV v. (Cm6i(S XIV), a osobito euhologij i psaWr 
sinajski, koje je pok. akademik dr. L. Geitler iz matice izpisao, 
akademija pako izdala na svjetlo (1882—3). Toj svrsi sluM takodjer 
akademifcki rjecnik hrvatskoga ili srbskoga jezika na temelju histo- 
ri6kom uredjen pok. Gj. Daniciiem, Valjavcem i P. Budmaniem 
(I — VII sv. 1880—5). Pojedini tlanci donose liepu gradju za poviest 
i mjestopis, a i za historiju literarno-prosvjetnu. 

K ovim do sada navedenim §to sbornikom §to posebnim djelom 
valja pribrojiti „Starine^, sbornik s obilnom gradjom za historiju 
dr^avnu, crkvenu, pravnu, knji^evnu i prosvjetnu. U 17 do sada 
objelodanjenih knjiga (1869 — 85) imade mnogo priloga: a) za dr- 
zavnu 'poviest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Ovamo spadaju: 
Popis razhoda grada Zagreba od god. 1362 po rukopisu akad. knji^- 
nice (Ra6ki knj. IV), koji nam spomenik daje priliku zaviriti u go- 
spodarstvo, upravu i prosvjetne odnoSaje naSega glavnoga grada po- 
feetkom druge polovine XIV. vieka. U tom se pogledu popunjuje taj 
spomenik drugim : Curiae item numerus inquilinorum et taxa eorun- 
dem in civitate Grecensi a. 1367—8 (TkalSid VII) po rukopisu grad- 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORFOGRAPTJA 1635—1886. 291 

skoga arkiva. Za razjasnjenje selja^ke bune u Hrvatskoj god. 1573 
ja sam priobdo gradju (VII i VIII) iz zagrebafikoga, Ijubljanskoga, 
gradackoga i befikoga arkiva, na koje teraelju mo^e se potanko opi- 
sati povod, pocetak, razvoj i dospjetak ovoga u seljaJtvu tefcajem 
XVI stolje(5a prili6no ob6enitoga pojava. Za poviest naSih, osobito 
senjskih uskoka znamenit je izvjeStaj Talijanca po fiorentinskom 
nikopisu, sastavljen godine 1621, koji sam takodjer ja priobdo (IX), 
a opisuje se ^ivot uskoka Sivahno i nepristrano. Zanimivi su listovi 
hrvatskoga historika B. Kr6eli(5a, ukupno 154, pisani po njem i od 
drugih njemu, izmedju 1735 i 1778 god., prinesak znatan koli za 
iivotopis toli za knjiievne sveze glasovitoga zagr. kanonika (Mesid 
Vni). Za razjasnjenje vlastelinskih i kmetskih odno§aja u XV. sto- 
Ijedu sadr^avaju liep prilog izprave crpene iz crvene knjige zagr. 
kaptola (Tkal6i(5 XI). Susjedne sveze izmedju hrvatskih i bosansko- 
hercegovafikih turskih oblasti u XVI. 1 XVII. stoljedu razs\jetljuju 
ona 154 dopisa, pisana hrvatski cirilskim i latinskim pismom (XI, 
XII), koja sam iz zagrebafikih arkiva objelodanio; mnoga prije ne- 
poznata lica, osobito Bosne i Hercegovine, izlaze u njih na vidik. 
Izprave k ^ivotopisu kardinala br. Utjesenovida, prozvanoga Marti- 
nusiem, koje je 0. Utje§enovi(5, u potvrdu svomu ^ivotopisu iz befikih 
arkiva objelodanio (XII), prikazuju nam u zrcalu toga u mnogom 
zagonetljiva odliCnjaka na§e krvi. Popis senjskih plemicSkih obitelji, 
plemidka pisma, iivotopisi njekih plemi&t, ponajviSe iz XVIII vieka 
(Magdi(5 XII, XV, XVII) njeSto 6e unieti svjetla u sastav gradjan- 
stva onoga uskockoga gniezda, grada Senja. Veoma je va^na hr- 
vatska cirilicom pisana listina od god. 1251, koja je benediktin- 
skomu brafekoiiiu samostanu u Povljah pripadala, i koja obuhva(5a 
sadriinu jo§ starije od god. 1185 (Rafeki XIII); va^na i radi jezika 
i pisma i radi sadr^ine, pokazuju6a, da u staro doba nije cirilica 
bila obiljeSje izto6ne crkve u na§em narodu. „Notae Joannis Lucii" 
po na§em akademi6kom rukopisu obuhvadaju izvode mnogih izprava 
XIII— XV vieka, koje su se kaSnje izgubile (Rafiki XIII). Komulo- 
videvi iz\rje§taji i listovi (1593—4) o njegovu poslanstvu u Tursku, 
Erdelj, Poljsku i Rusiju (Pirling, Ra6ki XIV, XVI) i Karamanovi 
Rusiji (XV) zanimiv su prinesak za ^ivotopis ovih dviju zname- 
nitih SpljecSana, koje je rimska stolica upotriebila za va^ne misije; 
te popunjuju ujedno ruske izvore o tadanjem nastojanju oko sbli- 
2enja obiju crkava. Povodom proslave 200-godisnjice na uspomenu 
oslobodjenja Be6a izaSao je iz\rje§taj tadanjega rektora beckoga hr- 
vatskoga sjemeniSta, zagr. kanonika S. J. Sidida (Kukuljevici XVI), 

Digitized by LjOOQIC 



292 Ki. :ra6ki, 

koji je za vrieme turske obsade ondje bio. Izprave priobfene R. 
Lopa§i(5em ob uroti gr. P. Zrinskoga i Fr. Frankopana (1670—1) 
popunjuju navedeno djelo o torn predmetu (XV); a njim priobcene 
listine (XVII) XVI i XVII stolje(5a iz gradackoga arkiva drago- 
cjeni su prilog osobito za borbu hrvatskoga naroda proti Turstvu. 
Napokon odlomci odnosed se na jugoslovjensku poviest iz preob- 
Sirnoga dnevnika Marina Sanuda za god. 1526 — 33 po priepisih 
ufiinjenih za pok. M. Mesica (Ra6ki XV, XVI) dopunjak su i na- 
stavak izvoda u „Arkivu" ; izdanje pako je tim opravdano, sto (5e 
podpuno mletafiko izdanje dnevnika kasno gotovo iza(5i. Od priloga 
b) za crkvenu poviest, izostaviv nehrvatske, spominjem prije svega 
preznamenite nedavno odkrite britigkoga muzeja listove pape Ivana 
VIII, Stjepana VI i Aleksandra II, kojimi se razjasnjuju ne samo 
njeke tamne tafeke u djelovanju slov. apostola Cirila i Metoda, nego 
i nutarnje stanje Hrvatske i njezini naprama sv. stolici odnoSaji za 
kneza Domogoja i Branimira i kralja Petra Kresimira (MikloSid- 
Ra6ki XII). Ovarao nadalje spadaju novi prilozi k historiji Pata- 
rena u Bosni, a donjekle i u Hrvatskoj, koje sam ja po rukopisih, 
6uvanih u Mletcih i Rimu, izneo (I, XVI). Miklo§i6 priobd potanki 
opis fru§kogorskih samostana od god. 1772 (VIII); Tkalci(5 dva za- 
nimiva inventara stolne crkve zagrebafike XIV i XV vieka, iz kojih 
se dade dosta podataka izvesti za stanje prosvjete u naSoj domo- 
vini one dobe. Obilna je gra^lja Ljubifem iznesena za Mvotopis cu- 
venoga senjskoga biskupa i potonjega spljetskoga nadbiskupa M. A. 
de Dominisa, rodom Rabljanina (II, IV) i prirodoslovca one dobe na 
glasu. Popis juimh Sloviena, koji su god. 1478 — 1520 upisani u 
bratovStinu sv. Duha u Eimu (Crn6i(5 XV), pokazuje na du§evni sa- 
obra§taj naSega naroda s Rimom. Prilog k zagrebatkim crkvenim 
saborom XV i XVI v. (1467, 1570) razkriva crkveno stanje naSe 
domovine u ono doba (Tkal6i(5 XVI). Kano prilog c) za poviest 
prava spominjemo : „Fragmentum notarum iudicialium civitatis gre- 
censis (zagrabiensis) a. 1359—69 (Tkal6i(5 VII). Imade i gradje d) 
za pomodne historijske struke, inienito za paleografiju, epigrafiku i 
heraldiku, kano §to opis latinskoga rukopisa spljetskoga iz pofietka 
X vieka, sada u metrop. biblioteci zagrebafekoj (Ra6ki VIT), gla- 
golski nadpis ba§6anski iz konea XI stoljeda (Ra6ki ibid.), i stari 
ovomu sli6an krfeki (Crn6i(5), grbovniea kr. Sigismunda god. 1434 
(Bojni6i(5 XVI) ; — za historijski zemljopis : opis ^upa biskupije za- 
greba6ke god. 1334 i 1501 (RaSki IV), geografsko-statisticM opis 
bosanskoga paSaluka (Rafcki XIV, Batinici XVII), putopis iz Sibe- 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOORAPUA 1835—1886. 293 

nika u Livno i Skoplje god. 1547 (Ra6ki XIV), putopisi Mlet6anina 
Catarina Zena 1550 i neimenovanovi&i 1560 (MatkovicS X), izvjeStaj 
A. Georgiceja o svojem putu iz Budima na Slavoniju u Bosnu 1626 
(Batinid XVII) itd. Iz ovih opisa na§ih zemalja popuniti (ie se znatno 
njihov mjestopis za XVI i XVII stolje(5a. 

Kako je Dubrovnik, premda sada spada u sklop hrvatskih zemalja, 
imaO odieljenu proslost, navodim ovdje napose spomenike njega se 
tiJiuce. Matkovii je priobdio izprave, ponajviSe iz dubrovackoga arkiva, 
za dobe ugarsko - hrvatskoga pokroviteljstva (1359 — 1526), kojimi 
se objasnjuje poglavito odno§aj dubrovafike slobodne obcine prama 
susjednom Humu i Bosni te vladaocem i vlasteli njihovoj (Starine 
1). Ove se izprave popunjuju mojimi izvodi (VI) iz zapisnika vieia 
za doba propasti bosanske kraljevine hotedi doznati, kako se je mala 
ali oprezna dubrovaSka oblast u vrieme ove katastrofe i naprama sil- 
nomu zavojevatelju ponaSala. Za IztraMvanje gospodarstvenih odno- 
Saja XIII 1 XIV stoljeia va^an je „ liber de introitibus stationum 
et territorii communis Ragusini a. 1286 — 91" (Tkal6i(5 VIII) i „In- 
dice delle vendite" (Ljubi(5 XI). Dubrovafekimi dopisi s mletafckom 
republikom (1534 — 91), koje je priobdio S. Ljubi(5 (XV), objasnjuju 
se napeti odnoSaji izmedju ovih dvaju nejednakih takmica na izto- 
cnoj obali Adrije. Izvje§taj francezkoga poslanika La Maine oko 
god. 1766 prikazuje nam stanje Dubrovnika glede vladavine, trgo- 
vine, gospodarstva itd. one dobe (Ljubid XIII); a izvjeStaji fran- 
cezkoga konzula u Dubrovniku (Svrljuga XIV) odavaju, koliko se 
Francezka zanimala za tu slobodnu ob(5inu, koja se je i povodom 
nesrete god. 1667 obratila onamo za pomod (ondje). 

Prema namjeni i svrhi ovoga nacrta prelazim preko onih dosta 
mnogobrojnih i znamenitih spomenika, objelodanjenih u retenih spi- 
sih akademifikih, a ti6u6ih se izvora za poviest Srbije i Bugarske, 
medju kojimi se osobito odlikuju prilozi za sredovjefenu knji^evnost. 

Iz ovoga se jur kratkoga pregleda objelodanjenih akademijom 
izvora za hrvatsku poviest razabire, da se s njezinimi te vrsti pu- 
blikacijami nemogu sponienute drugoga razdobja, inienito histori^- 
koga druXtva, prispodobiti ni mnoiinom, ni obsegom, ni raznolikoScu ; 
pak da se u tom pogledu mo^e hrvatska historiografija velikim na- 
predkom podi6iti. 

Ne nianje uspjeSno pokazuje se u akademijskih spisih obradji- 
vanje raznih grana i pitanja hrvatske poviesti. Plodovi toga obra- 
djivanja sloXeni su §to u akademijskom organu „Radu", §to u po- 
sebnih knjigah. „Rad", od kojega je do konca god. 1885 izaSlo 77 



Digitized by LjOOQIC 



294 PB. raCki, 

knjiga', obuhvada razprave i ove(5e clanke historijske, koje in ovdje 

u njekom sustavu navesti, u koliko spadaju u hrvatsku historiogra- 

fiju, izklju6iv dakle razprave i filanke odnosede se na poviest ostalih 

plemena i zemalja jugoslavenskih, kojih inafee imade prilifian broj. 

Potimain s razpravami a) za drzavnu poviest Nesmije se raimoici 

razprava S. Ljubicia o upraviteljih Dalmacije za rimske vladavine 

(Rad XXXI, 1), razjasnjujuca stanje Dalmacije prije hrvatskoga; za- 

posjednu(5a, osobito nutarnje ustrojstvo njezino. Osnovana je pako 

ponajviSe na epigrafici a obsi^e dobu do konca VI. stoljeia. Sada 

budi mi dozvoljeno navesti razprave odnosece se na najstariju i pnu 

dobu hrvatske poviesti, nainie za njezine podpune samostalnosti pod 

vladaoci domadmi. Ove su razprave potekle skoro izklju6ivo iz mo- 

jega pera, jer si preuzeh zada(5u pojedinimi iztraMvanji ponajprije 

onu doslje najtamniju dobu hrvatske poviesti objasniti. U razpravi 

[ „Biela Hrvatska i biela Srbija" (LII, 141) nastojao sam, polazeci iz 

I dotifenoga navoda kod Konstantina Porph. (de adm. imp. c. 30—32), 

[ tacnije ustanoviti pravi polo^aj one zagonetne zemlje ; pak u6iniv to, 

I dokazao, da Konstantinova Biela* Hrvatska i Srbija (u porieftjuLabe 

[ i Visle) nije mogla biti pradomovina juznih Hrvata i Srba, nego 

\y da SU u njoj, kad su ju^ni Hrvati i Srbi zaposjeli pocetkom VII 

; stolje(5a dielove Ilirika, stanovali njihova braca istoga imena ali za- 

padne slovjenske ^rane; §to je po imenu dalo Bizantincem povoda 

na onakav nepravilan zaklju6ak. Ondje sam nadalje izpravio ne- 

tacna mnienja o naSinu zaposjednuda Hrvati i Srbi Ilirika. Povodom 

\ njekih prigovora sa strane Grota i Florinskoga nastojao sam, pobi- 

jaju(5i te prigovore, ovo svoje nmienje drugom razpravom (LIX, 201) 

obrazlo^iti i utvrditi. U razpravi o vremenu i nacinu pretvorbe kne- 

^evine hrvatske u kraljevinu (XVII, 70) dokazao sam proti obic- 

[ nomu shvaianju, da je to bilo za Dr^islava, da se je ve(5 za To- 

[ mislava u drugom deceniju X stoljeca kne^evina u kraljevinu pre- 

obrazila; a u razpravi: Dopunjci i izpravci za stariju poviest h^ 

vatsku (XIX) ustanovio sam red hrvatskih kraljeva po&ini od pr- 

I voga, Tomislava, do posljednjega, Petra; pak sam ovom prilikom 

progovorio o konaSnoj sudbini dvojice izmedju njih, naime Slavica i 

Dimitra Svinimira. U obSirnoj, 24 arka obuhvacajudoj monografiji, 

pod naslovom : Borba ju^iiih Slovjena za drzavnu samostalnost u 

; XI stolje(5u (XXIV. 80, XXV. 180, XXVH. 77, XXVIH. 147, XXX. 

^ Do knj. 60 za sva tri razreda, poslije posebne knjige za filol. 
I historicki i filos.-juridicki razred, a poHcbne za matera.-prirodoslovni. 

[ Prvih izaslo 13, dnigih 7. 



Digitized by LjOOQIC 



HKV. mSTORIOGRAFUA 1885—1885. 295 

75, XXXI. Iu6) opisao sam potanko odpor Hrvata, Srba i Bugara 
proti Bizantincem, Mlettanom i Normanom, koji su jih htjeli pod- 
jarmiti, i pokazao na uzku svezu toga odpora. U toj se razpravi 
imeiiito obrada pa^nja na pokuse novih dr^avnih tvorba medju ju^- 
nimi Slovjeni u pravcu, da odpor bude uspjesniji. Sliedecie dvie do 
sada objelodanjene razprave: jedna „Hrvatska prije XII. vieka glede 
na zemljisni obseg i narod" (LVI. 63, LVII. 102), zatim o nutar- 
njem stanju samostalne Hrvatske prije XII stoljecia (LXX. 153) 
bave se nutarnjimi odnoSaji Hrvatske prije njezina sdru^enja s Ugar- 
skom. U prvom dielu one prve razprave ustanovljuju se driavne 
granice Hrvatske naprama susjednim zemljam ; u drugom pako dielu 
razpravlja se o zamrSenom pitanju etnografskom. §to je u drugoj 
razpravi priobdeno, samo je 6est onoga §to ima sliediti. Ondje se 
razpravlja o hrvatskom druitvu, t. j. odgovara se na pitanje o 
stali§ih, iz kojih se je hrvatski narod tada sastojao, pak se doka- 
zuje, da je razred robova bio brojem veoma ograni6en a institucijom 
tudjega proizlaza; razred pako vlastelinski bez feudalnih primjesa, 
a gradjanstvo po6ivalo na starijih rimskih uredbah. — toj sta- 
rijoj dobi hrvatske pro§losti razpravljaju takodjer pok. M. Mesii o 
kralju D. Svinimiru (XXXIX. 115) povodom 6edne proslave 800- 
godisnjice njegove krunitbe; i S. Ljubi6 o hrvatskoj Posavini do 
XI stoljeda (XLHI. 107), nastojed dokazati, da je panonska Hr- 
vatska IX i X stoljeca obseSnija od rimske posavske Panonije bila, 
pak da je ove panonske Hrvatske knezoni bio ne samo Ljudevit 
nego i Kedrenov ^xpaTtov Sep|j.ov" (1019) opirudi se na stari pjenez, 
nadjen u Sriemu na dunavskoj obali s nadpisom „Ssp|xo)". — Na 
drugo razdobje hrvatske poviesti, poslije sdru^enja Hrvatske s Ugar- 
skom, odnose se sliedede razprave: Ivana Tkalfeida „Borba Hrvata 
za An^uvince proti Andriji III Arpadovcu (XXXIV. 1)", za koju je 
upotrebio viSe netiskanih izvora. U drugoj razpravi o ustanku u 
zagr. biskupiji radi desetine u XIV vieku opisuje (XLIX) jedan 
dogodjaj u redu mnogih one uzburkane dobe. Na tu se dobu pro- 
tege takodjer moja obse^na (31 arak) razprava (II. 68, III. 1 i IV. 1) 
„Pokret na slavenskom jugu koncem XIV i pocetkom XV vieka, 
obuhvadajucii vrieme od 1382 do 1408 godine t. j. od smrti Ljude- 
vita I do gubitka Dalmacije. Kad je dio hrvatskoga plemstva otvo- 
reno ustao proti Ugarskoj, nastojalo se je najprije Hrvatsku, onda 
Bosnu, ufiiniti sto^erom nove dr^avne skupine balkanskoga poluotoka. 
Pojedini prvaci toga pokreta ta6no su orisani. Na kraju toga po- 
kreta stupa na pozoriste bosanski vojvoda Hrvoje, kojega je ^ivot i 



Digitized by LjOOQIC 



296 FB. ra6ki, 

djelovanje S. Ljubic u posebnoj razpravi (XXVI, 72) nacrtao. Vjerna 
se slika stanja Hrvatske za Jagelonida Vladislava II i Ljudevita I 
sve do Mohafike bitke prikazuje u trudu pok. M. Mesica, koji je 
objelodanjen pod naslovom: Pleme Berislavica (VIII, 1), banovanje 
Petra Berislavicia pod kraljem Ljudevitom II (III, 1) i Hrvatska 
poslije smrti bana P. Berislavi6a do bitke na MohaSu (XVIII, 77. 
XXII, 51), te napokon Krsto knez Frankopan u inozemstvu (XIII). 
Sve su ove razprave osnovane na izu6anju vrela, vedinom prije ne 
izdanih, kojihje jedna cest tiskana, kako spomenusmo, u „Starinah". 
One su znainenito obogatile hrvatsku historiografiju za one kobno 
doba prije obcenite poplave turske. Donjekle se kano nastavak za 
habsbur^ke periode rno^e smatrati biografija br. Gjorgja Martinusia 
Utje§eni(5a, sastavljena dvorskim sayjetnikom 0. Utje§enovi(5em (Rad 
LII, 1. LIV. 1), razsvjetljnjuca borbu izmedju kr. Ferdinanda I i 
Ivana Zapolje. Na ovo se tre(5e razdobje odnosi takodjer iztraMvanje 

I. Kukuljevi&t o sudjelovanju Hrvata u nasljednom ratu (XXXVIII). 
Za poviest dubrovacku imadu se bilje^ti dva priloga : S. Ljubida 

odnoSaju Dubrovnika naprama Mljetkam od najstarije dobe do 
propasti obiju republika (Rad V. 44. LVII. 94. LIV, 61) i naprama 
Ugarskoj u dobi od 1358 do 1526 god. (XVII, 1). Ove su razprave 
osnovane ponajviSe na mleta6kih izvorih, kojih je jedan dio objelo- 
danjen u „Staiinah", kako smo spomenuli. Drugi prilog dr. P. Mat- 
kovi6a (VII, 180. XI, 1) razpravlja o trgova6koj politic! Dubrovnika, 
osobito za ugarsko-hrvatskoga pokroviteljstva (1358 — 1526). Izvori, 
po kojih je ova razprava izradjena, jesu ponajviSe objelodanjeni u 
„Starinah", kako je navedeno. 

Nastavljam crtati razprave, prelazedi na one b) za crkvenu poviest, 
U razpravi o prieporodu zagrebatke nadbiskupije (Rad XLI, 122) 
razjasnjuje I. Tkalci6 stanje te biskupije pod biskupom Stjepanom 

II, koji je provalu tatarsku do^ivio i kaSnje nastojao njezine zlo- 
kobne posljedice izpraviti. U velikoj monografiji o Bogomilih i Pa- 
tarenih (VII, 81. VIII, 121. X. 160) ja sam po izvorih, veliMm 
dielom slavenskih i njekih novo odkritih, razpravio o postanku te 
vjerske sliedbe, o njezinu razsirenju, takodjer u Dalmaciju i Hrvat- 
sku, konafenoj sudbi njezinoj, o dogmatici, crkvi, ob6ini, apokrifnoj 
literaturi njezinoj itd. 2ivot s krivovjerstva obtuienoga spljetskoga 
nadbiskupa M. Ant. de Dominisa obsirno je po njekih novih u „Sta- 
rinah" priobdenih izvorih opisao S. LjubicS (X, 1). Jasan trag §to- 
vanju slov. apostola sv. Cirila i Metodija u Hrvatskoj odkrio je I. 
Brfiic u „slu2bi" njim posvetenoj po dvih glagolskih rukopisih (Za- 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOGRAFUA 1835-— 1885. 297 

greb 1870); borbu za glagolieu u LuSinu iztaknuo je S. Ljubid 
(LVII, 150). 

Na dalje je i c) poviest hrvatske knjizevnosti obogacena pojedininii 
iztra^ivanji. Jagi(5 je u razpravi o trubadurih i najstarijih hrvatskih 
liricih (IX, 202) pokazao na analogiju u lirickih pjesmah Siska 
Meneetida i Gjora DrM^a s liri6kimi pjesmaiiii trubadura. Zore uz- 
poredjuje „Jegjupku" Cubranovidevu s jednakom pjesmom „Caiito 
di Zigane" talijanskoga pjesnika Guglielma il Guiggiolo (XXVII. 
52). Pavi(5 izpituje u razpravi: prilog k dubrovatkoj hrvatskoj lite- 
raturi (XXX, 134) Zlataricev prievod Sophoklesove Elektre, u dru- 
goj pako (XXXIII, 58) analizuje „Osnian§6i6u" Ivana T. Mruavi(5a 
(1579 — 1639) uz obSiran ^ivotopis pjesnika. Svoju hipotezu o 14 i 
15 spievu Gundulifeva „Osmana" utvrdjuje obsirno Pavi(5 u jednoj 
razpravi (XXXIl, 104); a proti njoj ustadoSe L. Zore (XXXIX, 151) 
i dr. Fr. Markovi6 (XLVI, 78. XLVII, 129. L, 96. LII, 1) obSir- 
nim razlaganjem, koje izazva Pavida na novu obranu svoje tvrdnje, 
sada ponjeSto izmienjene (LV, 5). Istoga velikoga pjesnika I. Gun- 
dulicia pjesme „Ljubovnik srameJljiv" izpita pobli^e L. Zore (LV, 
185), te dokaza, da je po talijanskoj Girolama Pretia: L' amante 
timido, r amante occulto i Amore constante, secreto e pudico sa- 
stavljena. Tako je u drugoj razpravi (LXXHI, 129) dokazao, da je 
Gunduli(5eva Ariadna prievod talijanske melodrame Rinuccia, ufeinjen 
u mladosti. Opet u drugoj razpravi (LXXI, 145) traM L. Zore za 
oroikomifike pjesme dubrovaCke primjere i analogije u talijanskoj 
literatnri XVI stoljeda. A ovako je i Pavi6 prispodobio Palmotiievu 
Kristiadu s latinskom Jerolima Vida, te doSao do resultata, da je 
prva Slobodan prievod druge, ali uza to od velike vriednosti. Jed- 
nakim pravcem koraca i dr. Fr. Maixner uzporedjujuci Katan6i6eve 
„pastirske razgovore" s Vergilijevimi i Theokritovimi pjesmotvori 
te vrsti (LXV, 71), za tim D. Ranjine prievode latinskih i grfekih 
pjesnika (LXX, 196); napokon hrvatske prievode Katonovih „disticha 
moralia" (LXXIV, 79). PoSto je izvan svake dvojbe sveza izmedju 
stare hrvatske i suvremene ili njeSto ranije latinske literature, te 
se ona smije njekim nafiinom prozvati 6edom druge : nastojao sam i 
ja razjasniti doba i upliv humanisma u naSoj domovini u dvie raz- 
prave : u jednoj opisao sam obSimije Sivot Ivana Ravenjanina, Pe- 
trarkina u6enika, i prvoga humaniste u Dubrovniku (1384—87), 
kano predteSe ovoga novoga smjera u zapadnoj prosvjeti (LXXIV, 
135); a u drugoj priobdih iz vatikanskih rukopisa izvode slavnoga 
di|brova6koga humaniste E. L. Crievi6a (Starine IV), odsjeknuv mu 



Digitized by LjOOQIC 



298 FR. BA(^I, 

i polo^aj medju talijanskimi humanisti pod konac XV i po6etkom 
XVI vieka. Kano prilozi za historiju literature u naSoj domoYini 
imaju se smatrati takodjer ocjene Kr6eli(5evih knji^evnih radnja od 
pok. M. Mesi6a (XXXII, 1), onda Bartula Georgijevi6a u XVI vieku 
od C. Mijatovi(5a (XLIV, 108), te historika Ivana,Lu5i(5a (XLIX), 
od mene povodom proslave njegove 200 godiSnjice. Povodom obSir- 
nijih nekrologa, kano n. p. onoga na spomen M. Pucicia od dra Fr. 
MarkovicSa (LXVII, 70), imao se obzir takodjer na suvremenu hr- 
vatsku knjigu. Uz ove razprave izaSla su dva djela, koja obuhva- 
caju ili cielo jedno razdobje ill cielu jednu granu literature. To su: 
V. Jagida historija knji^evnosti naroda hrvatskoga i srbskoga (Za- 
greb 1867) i A. Pavica historija dubrovafike drame (Zagreb 1871). 
Ali prvo djelo nije podpuno, jer dopire samo do XV vieka obuhva- 
(5aju(5 sredovjefinu literaturu hrvatsku i srbsku. Pisac ostavivSi Za- 
greb i pre§av§i na drugo polje knjiXevnoga zanimanja nije imao do- 
kolice obraditi dalmatinsku i dubrovafeku literaturu iza XVI vieka. 
Pavidevo iztra^ivanje obazire se samo na dramatitke proizvode du- 
brova6kih pjesnika analizujudi i ocjenjujuci 116dmmaod 28 pjesnika. 

Na ovaj nacrt priloga za knjiSevnu poviest moie se odmah na- 
dovezati nacrt razprava d) o izvorih za hrvatsku poviest, kano i 
paleografske i diplomatske ocjene izvora. Do6im ovdje samo spoini- 
njem izvjeStaje, moj o izvorih, koji se nalaze u arkivih i knji^nicah 
Italije i Dalmacije (XVIH, 205. XXVI, 158), I. Tkalfiica o izvorih 
u Dalmaciji nalazecih se (XXXV, 168), V. Makuseva izvode njekih 
spomenika (V, 150), iztiSem svoju ocjenu historijskih pisaca prije 
XII vieka u razpravi: „Scriptores rerum chroaticarum" (LI, 140); 
zatim moje razprave o hrvatskoj dvorskoj kancelariji (XXXV, 1), o 
priepisih hrvatskih listina prije XII vieka (XXXVI, 135) i o pod- 
metnutih, sumnjivih i preradjenih listinah hrvatskih iste dobe (XLV, 
128, XL VIII, 222). Ove su razprave osnovane na priznatih paleo- 
grafskih i diplomatskih pravilih. U istom pravcu ocienio je N. No- 
dilo prve Ijetopise i starije dubrovacke historiografe (LXXV, 92) 
uz zaklju6ak, da je prvi Ijetopisac ^ivio u trecioj 6etvrtini XV vieka 
i da je pripadao po svoj prilici redu sv. Franje ; pak da je iza po- 
6etka XIII vieka upotriebio slu^ibene izprave. 

Od priloga za e) pravmi poviest spominjemo dva dra V. Bogisica, 
u kojih jednom govori o pisanom pravnom spomeniku XVI vieka, 
u kojem se pravni obicaji oko Zadra i Nina u Dalmaciji opisuju 
(Rad V, 129); u drugom razpravlja o pravu obiteljskom u Dubrov- 
niku po statutu god. 1272, po libr. reformationum 1311 — 1410, po 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. fflSTORIOORAFIJA 1835—1885. 299 

libr. virid. 1358—1460 i libr. croc. 1460—1583. Petranovi(5 izpi- 
tuje po starom srbsko-hrv. obifiajnom pravu ustanove o osveti, mi- 
renju i vra^di (VI, 1); za tim o robstvu po srbskih spomenicih i 
statutih primorskih dalm. gradova (XVI, 59), o pravu nasljedstva 
po obicajnom i pisanom pravu (XXIII, 24), napokon o kmetstvu po 
obi6ajnom pravu, po DuSanovu zakonu i po dalui. gradskih statutih 
(XXX, 60). Dr. Hanel priobciio je prvi dio svoje obSirne monogra- 
fije pravnoni iivotu u spljetskoj obdni (LIV, 178), osobito obzirom 
na spomenuti statut njezin. Na pravne se odnoSaje u Hrvatskoj i 
Slavoniji osvr^e i moja spomenuta razprava o nutarnjem stanju 
zemlje prije XII stoljeda. 

K prineskom f) za prosvjetnu poviest pribrajam: Kukuljevitevo 
iztra^ivanje o krunah hrvatskoj, srbskoj i bugarskoj, kako se na- 
laze na starih spomenicih imenito na kamenu i pjenezih (LVII, 188. 
LVIII, 1. LIX, 103), cem je za Srbiju napose progovorio takodjer 
St. Novakovic (XLIII, 189), na dalje obsirne razprave Fr. Kuhaea 
hrvatskoj i jugoslavenskoj glasbi (XXXVIII, 1. XXXIX, 65. XLI, 
1. XL VI, 1. L, 44. LII, 134. LXIII, 70), napokon fclanak Br6i(5a o 
staroslovenskih i starohrvatskih glagolskih prvotiscih (LIX, 158). 

Ni pomo(5ne grane historije nisu ostale neobradjene : g) Ne govo- 
re(5i o prilozih za nov zemljopiSj kao §to su prof. P. Matkovica raz- 
prave orografiji i hypsometriji ju^no-hrvatske visi i slavonskoga 
gorja, pak o bosanskoj stupnjevini (XXI, 1. XXIII, 43. XXXII, 
151), mnoge je tamne tacke u starom i srednjoviecnom zemljopisu 
razjasnio isti akademik u svojih ob§irnih iztra^iivanjih na temelju 
starih putopisa odnosecih se na balkanske zemlje. Razprava pocima 
s putopisi u vrieme prije i za kri^arskih vojna, nastavlja se izvie§6e 
XIII — XV vieka pofiam od Georgia Akropolite do Jana Lobkovica 
i A. Harffa, te prelazi na putopise XVI vieka, od kojih analizuje 
putopise F. Petan6i6a, B. Kuripe6i6a, L. Nogarolia, B. Ramberta, 
C. D. Scheppera, Jeanna Cherneau, D. Gillesa, P. Bellona, N. de 
Nicollay, C. Zena i biskupa A. Vran6i6a (XLII, 56. XLIX, 103, 
LVI, 171. LXII, 45. LXXI, 1). Isti je akademik razjasnio putopis 
Hrvata iz Rasinje Ivana Husa, turskoga god. 1532 zarobljenika, 
koji je od Carigrada sav iztok proputovao (LV, 556). Ovamo spa- 
daju jo§ : moj clanak o jugoslavenskih putnicih u Italiju u IX vieku 
na temelju pripisa k evangjelju cividalskomu (XLII, 198) i Brasni- 
cevi odlomci o geografiji i etnografiji Hrvatske i Slavonije u IX 
vieku (XVI, 7), pak iztra^ivanje o hrvatskih ^upah i municipijahu 



Digitized by LjOOQIC 



300 PR. ra6ki, 

XI stoljeiu (XXV, 31. XXXII, 82). Valja ovdje pripomenuti i Ku- 
kuljevidev prilog za rimsku geografiju Panonije (XXIII, 86). 

Napokon h) i mitologija hrvatsko-srbska na§la je iztraiiteija u N. 
Nodilu, koji je pod naslovom „Religija Srba i Hrvata" poceo (LXXII) 
priobcivati u nizu razprava svoja studija na glavnoj osnovi pjesama, 
prifea i govora narodnoga, kano na jedino pravom temelju, koji si 
je mitologija kod dragih takodjer naroda odabrala za uzpostavu 
stare vjere njihove. U objelodanjenom dielu razla^e Nodilo poslije 
obSirnijega uvoda o bo^stvu „Sutvidu i Vidu". 

Ovo je u krajnih crtah opisan rad jugoslavenske akademije na 
polju hrvatske historiografije toli izdavaiijem poviestnih izvora koli 
obradjivaiijem poviesti. Akademija je za poviest jo§ viSe ufiinila, 
kada se obzir uzme na njezine radnje oko poviesti ostalih jugosla- 
venskih plemena, osobito Srba i Bugara; ali taj dio njezine radnje 
ne spada u okvir ovoga nacrta, pak budi dovoljno sjetiti ovdje na 
mnogobrojne sredovjetne srbske i bugarske knji^evne spomenike, 
koji stoje i s hrvatskimi u tiesnom prosvjetnom savezu. 

§to je u drugom razdobju za hrvatsku historiografiju druStvo za 
jugoslavensku poviest i starine bilo, to je za nju u naSe vrieme i 
to u mnogo vedoj mjeri naSa akademija. Ovo nije nikakova samo- 
hvala, ve(5 iiva ufienim svietom priznana istina. 

Oko glavnih naSe akademije historiografskih radnja mogu se na- 
nizati druge, koje su u torn razdobju izvan kruga akademije izaSle. 
Ali poSto je takovih radnja razmjemo malo i po§to na temelju aka- 
demijskih vlastni smo sada od njih vi§e zahtievati nego li u prvom 
i dnigom razdobju ; po§to na dalje ta historijska djelatnost jeste tek 
u tefeaju ; napokon po§to je ovaj nacrt narasao ve(5 prieko prvobitne 
nakane, te ga valja zavr§iti: ja (5u samo njeke od ovih historijskih 
priloga spomenuti, koji ml se 6ine spomena vriedni, preskofeiv ostale 
ili odgodiv je na drugo vrieme. 

Ako se najprije na historijske izvore obazremo: valja nam s ove 
stmne Velebita iztaknuti na prvom mjestu I. Tkal6i<5em izdana „Mo- 
numenta historica episcopatus zagrabiensis" u dvie knjige, kojih 
prva (Zagreb 1873) sadr^aje listine XII i XIII vieka, a druga (1874) 
gorickoga arcidjakona Ivana „statuta capituli zagrabiensis" XIV 
vieka. Listine su crpene iz kaptolskoga i nadbiskupskoga arkiva, 
a imade jih od god. 1134 do 1299 ukupno 252. Njeke od njih bi- 
jahu jos prije ili cjelovito ili u izvodih izdane ; ali ovdje su objelo- 
danjene §to po maticah Sto po starinskih priepisih posvema vjerno; 
a imade jih, koje su prvi put na svjetlo iznesene. Ove su listine za 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOGKAFUA 1835—1886. 301 

posavsku Hrvatsku XIII stolje6a veoma vaine, i to ne samo obzirom 
na crkvenu nego i na dr^avnu i prosvjetnu poviest, a ponajpace za 
razjasnjenje feudalnih odnoSaja U torn posljednjem pogledu jo§ je 
va^niji statut XIV vieka, iz kojega se potanko mogu razabrati i 
znanstveno uzpostaviti odnoSaji medju vlastelinom i kmetom u Hr- 
vatskoj posavskoj. Obzirom pako na ustroj tako uglednoga tiela, 
kano §to je kaptol zagrebafiki, koji je onoliko uplivao na udes na§e 
domovine, obzirom na sudbinu njegovu za starije doba, ovaj je statut 
upravo odlu6uju(Se vainosti. Za historijsku geografiju i topografiju 
znamenita je osobito III. 6est statuta, koja razpravlja o arhidiako- 
natih, a iz koje sam ja opis ^upa priobcio u „Starinah" knj. IV. 
Manje je koristi uvod statuta sadr^avajudi kratki Ijetopis hrvatsko- 
ugarskih vladalaca i biskupa zagrebackih ; ali negovorei o pojedinih 
podatcih, koji su ovdje navedeni, nije bez va^nosti kano primjerak 
hrvatske historiografije XIV stoljeca. Veoma dragocjenu gradju za 
historiju protestantstva u Hrvatskoj i medju ju^nimi Slovjeni, kano 
i za poviest literature ovim vjerskim pokretom pokrenute, daje djelo 
I. Kostren6ica: Urkundliche Beitrage zur Geschichte der protestan- 
tischen Literatur der Sudslaven in den Jahren 1559 — 65 (Wien 
1874). Nista manje od 143 izprave, vecSim dielom prije nepoznate 
a crpene iz biblioteke universiteta u Tiibingenu, navode se u toj 
knjizi. Glavno lice crtano u tih spomenicih je bar. K. Ungnad, uz 
njega pako pomoinici njegovi Trubar Primus, Consul Stjepan, Dal- 
matin Aleksandro, Vlahovi6, Zvefiid itd. Na dalje S. Ljubi6 priob(5i 
izvjeStaje apost. poslanika u Burgundiji i Flandriji SibeniSkoga bi- 
skupa Luke de Tollentis i trogirskoga Lionella Cherezata god. 1472 
do 1487 (Zagr. 1876) kano prilog k njihovu ^ivotopisu. Napokon 
spominjemo dra. I. 6rn6ica novo izdanje popa Dukljanina i hrv. 
prievoda po vatik. rukopisu (Kraljevica 1874). S one strane Vele- 
bita priobdeno je u „Biblioteci za poviest dalmatinsku" (Biblioteca 
storica della Dalmazia), koju je G. Gel6i(S u Dubrovniku godine 
1882 — 1883 izdavao, vise izvora za historiju dalmatinsko-hrvatsku i 
dubrovatku. Tako su pod posebnim naslovom „Documenti" izdane 
izprave i izvjeStaji : kralja Ladislava god. 1403 za slobodu trgovine 
Kotoranom, kotorskoga proveditura god. 1539 o provali u Boku 
Chairidin-Barbarosse, M. N. Gufeeticia i N. Buni(5a o svojem poslan- 
stvu u Bosnu i Bugarsku god. 1678; Jerka Cornara god. 1689, 
P. Duoda god. 1691 o provalah novigradjana u Hercegovinu, neime- 
novanovica god. 1782 o Visu, o viskoj pomorskoj bitci god. 1811, 
vojni6kih poduzeciih Franceza i Rusa na Korfculi i u Bold 1806 



Digitized by LjOOQIC 



302 PR. raOki, 

godine, o Istranih slu^edih MletSaiiom u dalmatinskih ratovih (1648 
do 1704), popis poljifekih plemica, izvje§taj Andrije Zmajevi(5a o 
budvanskoj i barskoj biskupiji godine 1671. Uz ove mladje iraade 
i njekoliko starijih isprava, kano ugovor mira izmedju Spljeta i Ti- 
rana od god. 1192 i 1270, izvodi ti6u(5i se Korfeule iz XIV vieka. 
Drugi opet spomenici izdani su pod drugimi naslovi. Od njih spo- 
minjemo za dalmatinsko-hrvatsku poviest: neizdane izprave, brojem 
osam, odnoseie se na Velislavu udovu kninskoga kneza Nelepi(Saiz 
polovine XIV vieka (od G. Ala6evi(5a), forma matricolae marinario- 
rum et piscatorum Jadrae god. 1475 (od prof. Brunellia), izprave o 
dalmatinskih solanah XV i XVI vieka, inienici korSulanskih kne- 
zova od 998 — 1716 godine, pismo I. Cesene god. 1631 PeraS(5anom 
dalmatinskih robovih u Barberiji. Za dubrovafiku poviest: zani- 
miva pisma Dubrovfiana, kojimi ofiituju svoje veselje s pobjeda kr§- 
danskih kod Be6a god. 1683, upravljena caru Loopoldu, poljskomu 
kralju I. Sobieskomu, duki od Lorene i kralju Spanjolskomu, par- 
nica povedena god. 1622 proti dubrovaekomu Mdovu Izaku Jese- 
runu (od A. Kazna6i(Sa), popis dubrovafikih vlastelinskih obitelji po 
rukopisu pok. kan. Nat. Re§etara. Poduzetnik bio je nakanio izdavati 
takodjer pisce, te je izdao trudom A. K. Matasa „Meletii versus" 
s obiirnim tumacem, i od Gjona Rasti(5a kronake prve dvie knjige (do 
1170 god.); zatim R. P. Bettere o dubrovafikoj vladavini gl. I — IV; 
ali pokle je „Biblioteka" izlaziti prestala, ostali su ti i drugi spomenici 
nepodpuni. Uz spomenike priobdeno je i viSe razprava i monogra- 
fija s historijskimi prilozi, kojih (Su njeke niie spomenuti. I drugi 
sbornik, na ime „Bulletino di Archeologia e Storia dalmata", koji 
ve6 devetu godinu u Spljetu izlazi, prem je glavno arheologiji na- 
mienjen, priobci njekoliko izvora za dalmatinsko-hrvatsku poviest. 
Tako priobd bilje^ke i izvode Ivana Lufei<5a iz starih izprava (god. 
IV, V, VI); bilje^ke i izvode iz izprava §ibeni6kih (VIII), knjige 
zadarskoga gradskoga vie(5a iz XV vieka (1442 — 80, od prof. Bru- 
nellia V), popis povlasti grada OmiSa od god. 1628 (suplem. II), 
statut grada Spljeta u talijanskom jeziku, pripoviedanje kneza Ba- 
do§a A. M. Vitturia o dogadjajih u Dalmaciji poslije propasti mle- 
ta6ke republike do predaje te pokrajine u vlast habsbur^ke ku6e 
(1883). K ovim u Dalmaciji objelodanjenim izvorom dodajem izdanje 
prof. Brunellia Filipa de Diversis o Dubrovniku* i Historie Madii 



^ U programu zad. gimn. god. 1880 — 2 odkle je i naposeb pre- 
tiskano. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV* HISTORIOGRAPIJA 1835—1885. 303 

de Barbazanls^ te spomenike biskupije dibeni6ke^. Eritikom histo- 
riografa manje se bavilo; a kano ozbiljan prilog te vrsti moie se 
navesti Klaicieva razprava o Ivanu arcidjakonu gorifekom'; donjekle 
i „Seoba Hrvata i pripoviest cara Konstantina" * ; zatim Nikoli6evo 
iztra^ivanje o vjerodostojnosti historiae obsidionis Jaderae (Biblioteca). 

Dragocienih je izvora za naSu poviest priobdo takodjer profesor 
varSavskoga sveuSiliSta Vikentij MakuSev u „Monumenta historica 
Slavorum meridionalimn vicinorumque populorum e tabulariis et bi- 
bliothecis italicis", kojih je prva knjiga, sadr^avajuia spomenike iz 
jakinskoga, bolonjskoga i fiorentinskoga arkiva iza^la u Vargavi 
187-1, a druga, sadriavaju(5a spomenike iz genovezkoga, mantovaii- 
skoga, palermskoga i tarinskoga arkiva u Beograda god. 1882; ali 
po osnovi ovoga nacrta ova izdanja ne spadaju ovamo, te neka budu 
ovdje samo radi dopunitbe navedena.^ 

Ovo je razdobje iznielo na dalje i izradba podpune poviesti hr- 
vatske Nu djelca Simuna Balenoviia", Ivana TkalSicSa'', J. Tomi(5a®, 
namienjena puku i Skoli, pak osvr(Su(5a se viSe na razumljivo pri- 
poviedanje dogadjaja nego li na promicanje samostalnih iztraiivanja, 
za koja kod ovih pisaca, osim kod drugoga, nije bilo ni potrebite 
priprave, neka budu ovdje samo podpunosti radi spomenuta uz tu 
opazku, da ni ove izradbe ne odgovaraju zahtjevom, koji se danas 
mogu staviti i na poviest za puk ili za mlade^. Srednjim razredom 
a i inteligenciji hrvatskoj, koja se historijom ne bavi, namienjena 
je hrvatskom maticom u dvie knjige izdana a prof. T. Smi6iklasom 
izradjena „Poviest Hrvatska" (I knj. 1882. II knj. 1879). Kad se 
promisli, da su starije poviesti hrvatske iU pisane jezikom vedni 
hrvatskoga naroda nepristupnim, ili nepodpune, ili oboje ; da jih 
neprovejava duh nove dobe ; da i oblikom i osnovom svojom ne od- 
govaraju zahtjevom nove historiografije ; a da je Smifeiklasova poviest 
pisana hrvatski, da je podpuna, da pruia proziran pregled svekolike 

^ Program zad. gimn. 1878. 

^ Folium dioces. curiae episcop. Sibenicensis. 

' Program zagr gimn. 1874, 

* Program zagr. gimn. 1870. 

'" Tako i istoga pisca UncA^h^xon'dum o()'i> HCTopHHecKHXt iiaMHT- 
HHKax-B H 6MTonHcaTejiHXT> /^y6poBHHKa. C. neTep6yj)r 1867. 
Onda MaTepiajibi /\jih HcTopin /^niiJioMaTHqecKHX'B CHoraeHiw Poc- 
ciw cTh paryacKOH peny6JiHK0H. MocKBa 1865. 

* Povjestnica Hrvatske. Zagreb 1870. Troskom sv. jerolim, druztva. 
^ Poviest Hrvata. I, 1870, II, 1872. Po ovoj izradio je Krompler 

poviest za puk. Hrvatska poviest od V. Mafika je puka kompilaeija. 
^ Slike iz hrvatske i slav. poviesti. Zagreb 1879. 



Digitized by LjOOQIC 



304 PH. raCki, 

proglosti hrvatskoga naroda, da u prijaznoj slid i domoljubnom dohn 
razvija sliku svih grana njegova vjekovnoga ^ivota : onda je pojmljiv 
uzhit, kojim bijaSe u 6itala6kom hrvatskom obdinstvu primljena. 
Uz mnogobrojne predradnje, koje je Smifciklas osobito za stariju i 
srednju poviest naSao, i uz porabu izvora obielodanjenih u II i HI 
razdobju hrvatske historiografije, crtajudi proSlost hrvatsku poSaoje 
samostalnim puteiii i uz ona vrela upotriebio je i druga jo§te ne 
izdana. Premda je knjiga namienjena Sirjoj publici, koja se iztraHva- 
njem izvora ne bavi i baviti ne mo^e: to se ipak ima ialiti, da 
nisu glavna vrela navedena ili pod tekstom ili na kraju svake 
knjige, jer bi tim opravdanoj radoznalosti izobraienijega fiitaocaza- 
dovoljeno bilo. Poviest se zakljuJuje godinom 1848; prvi dio obu- 
hva(5a stariju i srednju dobu do mohafcke bitke, odnosno do habs- 
burike vladavine, koju obsi^e drugi dio. Smifciklas dieli hrvateku 
poviest u fietiri dobe ili periode: prva doba podpune samostalnosti 
pod domadimi vladaoci, druga od 1102 — 1437 godine, zavr§uju6a 
gubitkom Dalmacije, treda doba od 1437 — 1699 t. j. do karlovaJ- 
koga mira zapremljena je neprekidnom borbom proti premo6nomu 
Turfiinu ; a cetvrta poslije 1 700 god. doba sukoba s centralistiSkimi 
te^njami beSkimi, osobito u krajini, i najnovije proti hegemoniji 
magjarskoj, doba ustavne borbe. Ove su pako dobe podieljene u 
knjige, njih dvanaest, u kojih se najprije razlaie politifcki pak onda 
ustavni, crkveni, prosyjetni ^ivot. 

Od monografija i razprava novije dobe navesti (5u samo one, koje 
mi se znatnije fcine. Navodim najprije one, koje ili obsiiu cielu 
granu poviesti ili dobu njekoju, ili se svojim obsegom i sadranom 
izti6u. U prvom pogledu ovamo bi spadaJa Ivana Filipovi&i* i A. 
Pechana^ poviest hrvatske knjiievnosti , kada bi na samostalnom 
iztra^ivanju osnovana bila; ali to si pravo ni pisci ne prisvajaju, 
zadovoljni budud, ako su samostalna iztraMvanja drugih sveli u 
oblik, koji odgovara svrsi knjige, da bude na ime rukovodnikom 
u6e(5oj se mladeii, i to ponajprije u viSih djevojafckih ufiiliStih i u 
pripravnom te&tju za pu6ke u6itelje. Tko se Jeli upoznati s hrvat- 
skom tradicionalnom literaturom, tomu moie dobro posluiiti profe- 
sora I. Radeti(5a „Pregled". Veliki dio poviesti hrvatskoga naroda 

^ Kratka poviest knjizevnosti hrvatske i srbske za gradjanske i vise 
djevojaeke ucione. Zagreb 1875. Ocjena od L Milcetica u Viencu 
VIII, 1—3. 

* Poviest hrvatske knjizevnosti za kandidate uciteljstva. 11. popr. 
izdanje. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORIOGRAFIJA 1836—1886. 305 

obuhva(5a poviest vojni6ke krajine od bivSega ravnatelja vinkovafike 
gimnazije Fr. Vanifeka.^ Pisac dieli poviest krajine u tri razdobja: 
prvo od osnovanja trijuh kapitanija u t. zv. slovenskoj (windisch) gra- 
nici god. 1538 do organizacije granice pod vojvodom Hildburghau- 
senom god. 1737; drugo do kantonBkoga uredjenja 13 pukovnija 
god. 1787, napokon trede do ukinuia feudnoga sustava god. 1850. 
Pisac je kod obradjivaiya ovoga djela, sastojeiega se iz 6etiri krupne 
knjige, upotriebio uz Stampane i rukopisne izvore nalazeie se u 
c. k. ratnom ministarstvu, tajnom dr^avnom arkivu u Be6u i u re- 
gistraturi bivSega c. kr. krajiSkoga vojniSkoga zapovjednittva u Za- 
grebu, pak ovi izvori daju samomu djelu trajnu vriednost.^ S ovim 
djelom stoji donjekle u savezu liepa monografija R. LopaSiiia pod 
naslovom: Karlovac, poviest i mjestopis grada i okolice (Zagreb 
1879). Ova kiyiga ne sadriaje samo sudbinu grada Karlovca vei i 
ciele njekadanje karlovafike krajine; te govori u uvodu o navalah 
turskih na Unu i Kupu, o osnutku i razvitku Karlovca, o katoliSkoj 
crkvi te o gr6ko-izto6noj eparhiji karlovaftkoj, o karlovafckoj kra- 
jiSkoj vojsci i karlova6kih generalih, o Skolskih zavodih i o ob<Sinskoj 
upravi, a kano u dodatku i o bliiSnjem Dubovcu. Djelo je osnovano 
na izvorih, od kojih je 18 komada na kraju prvi put objelodanjeno. 
Poput Karlovca u LopaSitevoj i Seiqa u monografiji prof. M. Mag- 
di(5a: Topografija i poviest grada Senja (1876), osnovanoj takodjer 
na rukopisnoj gradji, naSli su i s one strane Velebita tri grada, 
na ime Zadar, Kotor i Dubrovnik i otok Hvar u novije doba svoje 
monografe, koji su jim proSlost razbistrili upotriebivSi takodjer nova 
vrela. Pod naslovom „Zara cristiana" (Zara 1877 vol. I., 1880 vol. II.) 
opisao je tamoSiyi kanonik C. F. Bianchi sve znamenitosti ne samo 
grada nego i okolice obzirom na historijski razvitak. U prvoj knjizi 
razpravlja o osnutku biskupije i onda nadbiskupije zadarske, o me^ 
tropolitanskoj crkvi sv. Anastasije, o metropolitanskom kaptolu i 
dlanovih i\jegovih, ob ostalih crkvah gradskih, o bratovStinah, druS- 
tvih itd. a u drugoj o Jupah, najprije na otocih, onda primorskih, 
pak onih u nutariyosti. Ovo djelo sadriaje uz njeke izprave i bi- 
Ije^ke nmogo gradje za stari mjestopis zadarskoga okoliSa. U dru- 



^ Specialgeschiehte der Militargrenze aus Originalen und Quellea- 
werken gesehOpft. Wien 1874. Bd. I— IV. 

* Kano dopunjak Vani^kovu djelu mo^e se ovdj© spomenuti dra. 8. 
H. Schwickera : Greschiehte der osterreichischen Militargrenze. Wien 
1883. Uz spomenute izvore Schwicker je job upotriebio rukopise u kr. 
ugarjskom zem. arkivu i iz arkiva bivse ugar. dvorske kaneelarije. 

20 



Digitized by LjOOQIC 



1 



306 TR. raCki, 



gom djelu pod naslovom : Memorie storiche delle Boche di Cattaro" 
razpravlja pisac J. Jel6i(5 (Zara 1880) o proSlosti onoga juinoga 
priedjela Dalmacije u staro i srednje doba do god. 1492. Pisac je 
upotriebio jo§ njekoliko rukopisa. U trecem djelu s imenom „Dello 
sviluppo civile di Ragusa" (1884) reSeni prof. J. Jel6i6 opisuje hi- 
stori6ke i umjetnifike spomenike Dubrovnika prikazav njeke u slikah. 
Ova se radnja mo2e donjekle smatrati dopunjkom poznate Eitelber- 
gerove.^ Spomenike razvr§(5uje u glavna razdobja dubrovafeke poviesti: 
do god. 1175, za mletaSke i ugarsko-hrvatske vrhovne vlasti (1175 
do 1420), u vrieme god. 1426 — 1571, i za posljednja dvaipol sto- 
lje6a republike. U Setvrtom djelu : Studi storici suU' Isola di Lesina 
(Zara 1873) opisuje prof. Jakov Boglii na temelju izvora, od kojih 
njeke priobd u dodatku, proSlost Hvara do god. 1420 t. j. do nde- 
tafike vladavine.^ Stjepana Skurle monografija pod naslovom: „Ra- 
gusa, cenni storici (Zagreb 1876), povodom posjeta nj. veli&tnstva 
onoga grada, jest kompilacija iz drugih radnja, kako sam pisac pri- 
znaje ; ali prikazuje u jasnom pregledu proSlost i sve znamenitosti 
Dubrovnika. Kada je govor o historijskih umjetnih spomenicih, umah 
(5u ovdje prisloniti dvie monografije, kojih jedna, na ime A. Hau- 
sera i Buli(5a potanko opisuje crkvu sv. Donata u Zadru', taj za- 
nimiv gradjevni spomenik iz IX. vieka ; druga, na ime : I. Tkal6i(5a, 
jo§ obSimije pripovieda sudbinu najznamenitijega gradjevnoga spo- 
menika u Hrvatskoj s ove strane Velebita, prvostolne crkve zagre- 
ba6ke*, upotriebiv za razjasnjenje njezine proSlosti dosta rukopisne 
gradje. Ako je Bulii u refienoj monografiji sabrao historijska data 
za crkvu sv. Donata, u drugom je spisu pod naslovom „Dva sarko- 
faga Ivana Bavenjanina i Lovre Dalmatina, spljetskih nadbiskupa 
(Zadar 1881), mnogo doprinesao k razjasnjenju priepomoga i zani- 
mivoga pitanje, je da li je tielo naSasto u sarkofagu, u koji bijaSe, 
§to se suvremenim nadpisom potvrdjuje, sahranjen Lovro (f 1066) 
nadbiskup, sbilja ovoga hrvatskoga nadpastira, koji je gledao raz- 
padnuie hrvatske samostalne dr^ave, ili 6ije drugo. Historijsko- 
umjetniSkoga smjera je takodjer monografija kan. Stjepana Skurle: 



* Drugo umnozeno i izpravljeno izdanje : Die Mittelalterlichen Kunst 
denkmale Dalmatiens. Wien 1884. Ragusa S. 308 ff. 

^ Poznata prepirka o polozaju stare Farie izazvala je razpravu S. 
Ljubica: Faria Cittitveccliia e non Lesina. P. Hektorovic Citt&veechiano 
e non Lesignano. Zagabria 1873. 

' S. Donato in Zara von A. Hauser und Fr. Bulic. Wien 1882. 

* Prvostolna crkva zagrebacka nekoc i sada. Zagreb 1885. 






Digitized by LjOOQIC 



HRV. HISTORICKJKAFIJA 1835—1885. 307 

Mo(5nik stolne crkve dubrovafcke (Dubrovnik 1868). U savezu s ovimi 
radnjami odnosetimi 8e na crkvu i njezine spomenike navodim te- 
meljitu, ako i oblikom nedotjeranu, radnju dra I. Crniiia : Najsta- 
rija poviest krfckoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji 
(Rim 1867), kojqj uz o§troumna razlaganja i mjestopisne izpravke 
podavaju trajnu vriednost ovdje prvi put u izvodu ili u cielosti 
objelodanjene izprave. Uzgredno budi ovdje spomenuta knjiiica: 
Crkva katoliftka i vjeroizpoviedanje iztoino u Boki kotorskoj (Zagreb 
1875) poradi njezine historiSke osnove. Na dvie znatne uredbe sta- 
roga Dubrovnika odnose se dvie monografije : jedna Antuna Iveliia : 
Saggio d'uno studio storico critico sulla colonia e sul contadinagio 
nel territorio di Ragusa (1873), druga pohvaljenoga revnoga I. Jel- 
Ji(5a: Delle istituzioni maritime e sanitarie della republica di Ra- 
gusa (Trieste 1882), u kojih se iznose na svjetlo takodjer izprave 
tifcude se jednoga i drugoga ovdje razpravljanoga pitanja, seljafikih 
naime odnoSaja i pomorsko-zdravstvenih uredaba. 

Od razprava navodim sliedede spomena vriedne priloge: a) Za 
drzavnu poviest: ^upanije u dana§njoj hrvatskoj krajini od 1102 
do 1301 godine od M. BraSni&t^; kralj Dimitar Svinimir i njegovo 
doba (Zagreb 1876) te Bizantinsko vladaiye u Hrvatskoj za cara 
Emanuela Koinnena od prof. V. Klai(5a^ ; Zvonimir prema Karantan- 
cem za investiture od I. Steklasa.' Ove razprave zasiiu u stariju 
dobu hrvatske poviesti, a osnovane su na izvorih ; BraSnideva je na- 
stavak njegovih studija u „Radu".* Povodom nasrtaja PeStyevih isti 
je prof. V. Klaid u obSimijoj razpravi na temelju izprava obranio 
driavopravnu svezu Slavonije s Hrvatskom.** Uz ove studije moXe 
se ovdje spomenuti i Dana Grubera „Borba Hrvata s Turci od pada 
Sigeta do mira 2itva DoroSkoga".* Dalmacije i Dubrovnika ti6u se: 
razprava M. BraSnida^ o „postavljai\ju zadarskih knezova za vlade 
mletafeke god. 1202 — 1358", izradjena po listinah mletaSkih naSom 
akademijom izdanih; onda J. Alaievida: tvrdjava Elisa i knez Ni- 

^ U programu rakovacke realke. 

* Program zagr. gimn. god. 1883. 
' Program rakovacke gimn. 1884. 

* V" Klaic priobci u „Viencu" III, br, 8, 13, 33 clanak o vojvodi 
Stjepanu, kasnje kralju toga imena 11, i o Svinimiru, te o Petru Kre- 
simira. U t. IV, br. 5 o smrti Svinimira. U V, 2 o kr. Petru Svacicu. 

^ Vienac XIV, br. 35 — 42. Izdano takodjer napose. 

* Od njega je i clanak: Obsjedanje Zadra po Mletcanih 1311 — 13. 
(Vienac XVI, 35—42). 

' Program vinkova^ke gimn. 1877. 

« 



1 

1% 



Digitized by LjOOQIC 



308 FR. ra6ki, 

kola Cindrii te uspomene o obitelji Alafieviia' ; na dalje V. Vule- 
tida znamenitijih sinovih otoka Kortule, imenito o Lazarinu Te- 
stiu, Vidu Ostoidu, krbavskom biskupu (1453), Andriji 11. Kanaye- 
lovi(5u biskupu stonsko-korfeulanskom (1450), arheologu PetruBarnabi 
Neru*, za tim Rosanea o obsadi KorSule god. 1571 i o kugi ondje.^ 
Razpravljano je i o Poljicah*, o zasuinjenju ugarsko-hrvatskih kra- 
Ijica JeUsave i Marije u dalm. Novomgradu^, o okruMoj vojsci 
Dalmacije*; ku§a se sastaviti tafian red naSelnika spljetskih od naj- 
davnijih vremena'' na temelju listina; F. Erber pi§e o arbanaskoj 
naselbini zadarskoga predgradja Erizza^, a Nikolid o dalmatinskih 
naselbinah u Istri tefeajem XV— XVII (1463—1671) vieka.^ Dubro- 
vafike proSlosti pojedina pitanja nastoje razjasniti: prof. A. Vu6eti6 
razpravami ob odno§ajih Dubrovfcana sa bosanskimi velikaSi za ste- 
cenje Konavlja^^ za tim o dubrovafikoj sili pomorskoj, pofcetkom no- 
voga vieka^\ za koje je upotriebio gradju dubrovafikoga arkiva; na 
dalje K. KuliSid razpravom^^ o carini nametnutoj robi u Dubrovniku 
i drugih jugoslovjenskih zemljah u srednjem vieku; napokon V. 
Adamovid o dubrovafchih potresih.^® Od priloga b) za crkvenu poviest 
spominjem Ivana Tkal6i6a „Sbor prebendara prvostolne crkve zagr. 
(1884), razpravu izradjenu po rukopisnoj gradji ponajviSe iz arkiya 
zagr. kaptola, u kojoj se govori o osnutku i razvitku sbora, o sta- 
tutih njegovih, o zakladah itd. te se dodaje imenik prebendara 
po6am od 1332 godine.^* Obilnije su radnje ti6u6e se c) knjizevm % 
prosvjetne poviesti. Ovamo spadaju najprije njeka izdanja starijih 



^ U spomenutoj dubrov. biblioteci. 

'^ Ondje BuUetino 1882. 

^ Bulletino di Archeologia e Storia dalmata V, VII. 

* Bulletino IV, 36, 54. 

s Ondje n, 100, 115, 133, 154. 

« Ondje VII. 

' Ondje VII, VHI. 

« Biblioteca 1883. 

* Ondje (negotovo). 

^® Program dubrov. gimn, 1874/5. 

" Ondje 1871—72. 

1? Bulletino HI. 

" Biblioteca 1884. 

^* Djelo M. V. Batinica: Djelovanje Franjevaea u Bosni i Hercego- 
vini (1235 — 1699). Zagreb 1881 — 3 spadalo bi ovamo u toliko, u ko- 
liko je njekada postajala sveza u redu s Dalmacijom. A tako i one 1. 
Vladica: Uspomena o Rami. Zagreb 1882. 



Digitized by LjOOQIC 



HRV. HI8T0RI0ORAPIJA 1835—1885. 309 

pisaca, kano §to: Nikole Buniia „glavosje<ienje Ivana Krstitelja" ^, 
I. GradWa „plam sjeverski"^ Gjona I. Palmotite „Dubrovnik po- 
novljen" i A. Vitaljida „ostan boJje Ijubavi", oba od Skurle', pjesme 
kneza Franje Kr. Frankopana imenom „vrti(5" od I. Kostrenfiida 
(Zagreb 1871), pjesnika XVIII vieka Senjanina Mate§e pi. Kuhaiie- 
vi(Sa od M. Magdida, djela obljubljenoga slavonskoga pisca M. A. 
Relkovida od M. Senekovida (Vinkovci 1875) itd. Stari se pjesnici 
predavaju obdnstvu u izboru takodjer u „Antologiji" (Zagreb 1876) 
i „Viencu" (1873) od A. Senoe uz porabu takodjer rukopisne gradje. 
Obradjuju se takodjer 6esti knjiXevne poviesti* : T. SmiSiklas razmiSlJa 
prve dvie dobe hrvatske knjiXevnosti ; Fr. Petra6i(5 iztraJuje o ii- 
votu i djelih M. Vetraiii(5a (Program senjske gimn. 1866/7) ; Pavi(5 
izpituje^ kako se je izgubilo XIV i XV pjevanje Gundulideva Os- 
mana, Sto je u „Radu", kako spomenusmo, nastavio; za tim kako 
su Vetrani(5, Buni6 i Lukarevid prevodili grfcke tragedije^; na dalje 
Novotny objelodani svoja studija o I. Krmpotidu, Vidu DoSenu i M. 
Divkovidu.'' Ivan Milfietid razpravlja obSirno o poslanicah u dubro- 
vafeko-dalmatinskoj period! hrvatske literature®, a u drugoj pod na- 
slovom „Hrvati od Gaja do god. 1850"® prozirno riSe sav ilirski 
knji^evan pokret. Ovo je doba predmetom „mislim o knji^evnom 
preporodu hrvatskoga naroda" prof. M. Petranovida^^. I. Forko pri- 
ob(5i" „crtice iz slavonske knjiJevnosti". Za stariju prosvjetnu poviest 
priloM I. Bojni6i(5 61anke: Znanosti u Hrvatskoj do XIV vieka, i 
Hrvati na befekom sveu6ili§tu u XIV i XV vieku^^; pak Ra6ki filanak 
kanoniku zagrebaSkom Martinu, astrologu na dvoru kralja M. 
Korvina.^' Na kakovu je stupnju stojala kod nas prosvjeta u viSih 
razredih, dosta razbistruje poviest Skolstva, koje se donjekle zrcali 



^ Godisnjak „Dubrovnik" 1868 sir. 265. 
' Dubrovnik 1866. 

* U Dubrovniku 1874—5. 

* Podpunu hrv. srb. historiju izradi 1 obielodani St. Novakovic u 
dva izdanja (I Beograd 1867, n 1871). 

^ Program po^ezke gimn. 1870. 
^ Program yarazd. gimn. 1867. 
^ Program belov. gimn. 1877 — 8. 
® Program varazd. gimn. 1881/2. 

® Hrvatski dom, tecaj III. Napose stampano u Zagrebu 1878. 
^^ Program belovarske realne gimn. 1885. 
^^ Program osiecke gimn. 1884. 
" Vienae XI, 23, 31. 
" Ondje br. 24. 



Digitized by LjOOQIC 



310 FR. ka6ki, 

u poviesti gimnazije varaidinske od Fr. Pongrafti(5a^, dubrovaSke od 
K A. Matasa', belovarske od Novotnoga', sirotiSta po^eikoga od 
St. Kosa* itd. Clanak I. Kukuljevida : Zvonolievstvo u Hrvatskoj^ 
navodi, Sto se je kod nas u toj grani obrta privriedilo. Ovamo mogu 
se takodjer pribrojiti d) zivotopisi, poSto se odnose vednom na mu- 
4eve, koji su se odlikovali na prosvjetnom polju. Ali ne dieleii od 
njih i one, koji su si stekli zasluga oko inih grana javnoga ^vota, 
svrnuti (5u ovdje painju na njeke biografije izdane u torn razdobju. 
Takove jesu: za srednje doba iivotopis Pavla §ubi(5a i sma mu 
Mladena od V. Klai(5a^ i „zadnjega §ubi(5a" (1322—58) u Hrvatskoj 
prekovelebitskoj od G. Ivanovid UrlicJa^ te knjiievnika XIII vieka 
Stanislava §ubi(5a od Ba6i(5a^ ; za novo doba Sivotopisi Pavla Skali(5a 
i Beatrice Frankopanke od I. Kukuljevi(5a^ bana Ivana Karlovi(5a i 
Matije Gubca od V. Klai6a'°, N. JuriSiia od R. Lopa§i(5a, o hrvatskih 
i talijanskih Frankopanih, M. A. de Dominis, P. Katanii6u od mene'S 
za najnovije doba spomii\jem obSiran i^ivotopis Y. Babuki(ia od prof. 
T. Smi6iklasa (Zagr. 1876), u kojem se ri§e cieli ilirski pokret, onda 
prvaka toga pokreta Lj. Gaja od I. Zahara i M. Bana^^ i drugih 
sutrudnika, kano P. Stosa od R. LopaSiia^', Stanka Vraza, dra. De- 
metra^*, P. Preradovi&t od I. Trnskoga u predgovoru k njegovim 
pjesmam (Zagreb 1873)'^, Ferda Livadi(5a^^ Ferda Rusana^^ Meda 
Puftiia^® itd. Ove ^ivotopise novije dobe popunjuju za dogodjaje god. 



* l*rogram gimn. 


varaid. 1873. 


» Program 1882. 






» Program 1877. 






♦ Program 1885. 






» Vienae XH, br. 


6- 


-11. 


• Ondje IV, 23. 






' Koledar matice dalm. 1882—3. 


8 Ondje 1882. 






» Vienae VI, 44- 


-5. 


xvn. 


i« Ondje V, 7. XVI, 


656. 


1' Ondje m, 37, 


VI, 


48—52, XUI, 15—17. 


»« Ondje IV, 17, 


21. 




»» Ondje XV, 99. 






>* Od I. Zahara HI, 


43, IV, 26. 


'» Vienae IV, 35- 


-6. 




»» Ondje VI, 32- 


-7 


od Fr. Kocha. 


>' Ondje VI, 49- 


-50 


od Kirinskoga. 



Ondje VI, 22 od A. Senoe. Obsirnije od Fr. Markovica u „Radu" 
knj. 47. 



Digitized by LjOOQIC 



HftV. BiSTOEtOORAFUA 1885—1885. 3l 1 

1848—50 zanimive crtice iz bojnoga odsjeka, koje je Ivan Perkovac 
priobdo.* Imade takodjer prilifian niz §to obSirnijih Sto sitnijih priloga 
c) za zemljo' i mjestopis. Cielu na§u hrvatsku domovinu obuhva(5a u 
torn pogledu V. Klai(5a „opis zemalja, u kojih obitavaju Hrvati"*, koji 
se imade ovdje napomenuti, jer se kod pojedinih gradova i miesta 
navodi njihova pro§lost u kratMh crticah. Opisuje se tim naSinom 
Hrvatska i Slavonija (sv. I), Dalmacija (II), Istra i Bosna s Herce- 
govinom (III). Razprava M. Bra§ni(5a: Mofevai'e izmedju Murse i 
Gibale' obazira se na starije, rimsko doba, onoga priedjela danaSnje 
Slavonije. Sudbinu primorskoga Biograda (Albamaris) riSe G. Urlii 
Ivanovi(5.* ObSirno je izpripoviedao stariju proSlost do XIV. vieka 
na§ega Zagreba I. Tkal6i(5* na temelju listina. Osobito je plodan u 
hrvatskom mjestopisu Radoslav Lopa§i6, kano Sto se vidi iz nje- 
govih opisa Bosiljeva i Severina®, Ogulina, Bariiovi(5a i Kloko&t', 
Lipe, Kamenskoga i Cazinskoga kraja®, Bihaca®, ^umberka^^, Jastre- 
barskoga^*, Kri2ani(5-turna i Novigrada na Dobri**, Slunjske krajine^' 
i Dragani6ke obdine.^* Trajnu vriednost, jer na izvorih osnovan, 
imade obse^an fclanak I. Kukuljevida : Zrin-grad i njegovi gospodari^*, 
u kojem se s tim gradom i njegovom sudbinom preplite poviest 
najprije Baboni&t, onda knezova Subii-Zrinskih Ja sam opisao 
proSlost Rieke, Hvara, Solina^* itd., V. Klaid Osieka i Bra6a", Kuha6 
Valpova^®, F. Dobrinski Kostajnice^®, S. Milinovid Sinja u Dalma- 

1 Vienac I, 31, 33—35. Takodjer u Kolu VH, 52. 

* Zagreb 1880—3. Sv. I— III. Izdalo sv. jorolim. druitvo. 
' Progr. gimn. vinkov. 1878. 

* Bulletino HI. 

* Vienac XIII. skoro kroz sav te6aj. Od njega i Varaiid. Toplice. 
Ondje 31 i posebno dielee. 

« Ondje VI, 20, 21. 
' IX, 23—25, 30—31, 42—43. 
8 X, 1—2, 15—18, 42—3. 
» XI, 18—24. 
1^ Xn, 39—46. 

11 Xm, 23. 

12 XIV, 37, 43. 
18 XV. 

'* Nar. novine 1883. Na pose prestampano. 

1*^ Iz nar. nov. prestampano, Zagr. 1883. Od istoga pisea Trsat. 
Vienac VI, 41—2. 
!• VI, 34, 35, Vm, 2, 11—13. 
" vm, 46, XI, 42. 
18 vm, 12—15. 
" VI, 46. 



Digitized by LjOOQIC 



312 FR. ra6ki, 

ciji^ itd. Za mjestopis posestrime Dalmacije nalazi se mnogo gradje, 
ako i ne dosta pro6i§(5ene, u „Manuale del regno di Dalmazia", koji 
je L. MaSek poslije 1871 stao u Zadru izdavati. Manje je izvan aka- 
demije uradjeno f ) za historiju prava. Dr. B. Sulek je u djelu: 
Hrvatski ustav (Zagreb 1883) kano uvod u pojedine ustavne uredbe 
nacrtao njihov historiiki razvitak. Liepa ruska razprava profesora 
kijevskoga sveu6ili§ta M. Vladimirskij-Budanova ^Hens^aHHwe sa- 
KOHw loro-aana/^Hbixt CjiaBHtn*", imenito o kastavskom i vepri- 
natkom zakonu, preSla je u hrvatsku historifiko-pravoslovnu liteia- 
turn tim, §to je prevedena u „Mjese6niku" god. 1882. Takoipoljsh 
Hubeova : vro^da, vroiba i pokora uz opazke prof. dra. F. J. Spevca 
(Mjese6nik 1885). K samostalnim radnjam spada istoga pisca: Pravo 
bli^e rodbine glede odsvoja nekretnina po starogermanskom i staro- 
slavenskom pravu (MjeseSnik 1883) uz obzir na istu uredbu kod 
Hrvata.* 

I tim zavrSujem ovaj „nacrt hrvatske historiografije" pofiam odna- 
Sega knjiievnoga prieporoda. Ne laskam si, da je podpun ; ali pri- 
kazuje u velikom vjernu sliku naSega rada na polju historijskora u. 
posljednjega poluvieka. Pak Sto moiemo primietiti obazrev§i se na taj j 
rad? I na§oj je historiografiji sudjeno predi sve faze, koje imade 
pre(5i svaki organizam neizklju6iv§i ni naroda. Niti u historiografij 
ne primietismo skoka. Od manjih felanaka, kojim je glavna svrh 
naprama cielomu narodu bila didaktifcko-pedagogicka, od prvih skroit 
nih pokusa oko izdavanja spomenika, od tjesnijega podru6ja poje 
dinih grana poviestnih prelazi se na kritiJko-historiSke monografij>> 
na znanstveno obradjivanje pojedinih grana i 6esti ejelokupne hr- 
vatske historije, na izu6anje i objelodanjivanje izvora u cielom ob- 
segu narodne proSlosti. U ilirsko doba hrvatska se je historiografij* 
rieSila povoja, u srednje prikazuje se kano 6vrsto nadobudno diett 
u naSe stoji kano kriepak mladid. Sada pribira svu svoju snagu 
Ali doba muievno sakriveno je u bududnosti. Sve Sto je do sadaj 
ufiinjeno, krasan je pofcetak — i niSta drugo. Jo§ se imadu izniei 
mnogi spomenici, bez kojih se nemo^e postaviti ruka na sastavljanjij 
velikoga historiSkoga djela, koje bi jednako izcrpivo i u je 
savrSenom obliku hrvatskomu narodu prikazao cjelokupan proSli i 



^ 1 vm, 32. 

* Uzgredno spominjem novo izdanje „zakona vinodolskoga" prifl 
djeno prof. Jagicem (Petrograd 1880) s mnogiml razjasnjivajacii 
opazkami. Taj isti zakon, kao sto i poljicki 1 slavonski (1273), ol' ' 
dani H. Jirecek: Svod zakonti slovansk^ch. V Praze 1880. 



Digitized by Google J 



HRV. HISTORIOGRAPIJA 1835—1885 313 

^ivot. Prigotoviti gradju za takovo djelo glavna je i najslavnija za- 
daca nase akademije. 

Kano §to sam ova feitanja, namienjena proslavi petdesetgodiSnjice 
prieporoda hrvatske knjige, otvorio uvodnim govorom, tako jih 
ovom razpravom zakljufiujem lelei^l da se naSa historiografija u 
ovoj drugoj petdesetgodiSnjici, koju zapo(Mma, popne do onoga stupnja 
razvitka, na kojem ju vidimo drugdje kod prosvietljenijih naroda. 



\1- 
I? 



ski 



Digitized by LjOOQIC 



Dioni6ka tiskara n Za^^^rebu. 



Digitized by LjOOQIC 



Sadiii^. 

Strana 
Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci 8 v. Ivana u Hrvatskoj. 

Od Ivana Eakaljevi6a Sakcinsko^ 1 

narodnim imenima i prezimenima a Hrvata i Srba. Od dra. T. Mareti6a 81 
Beligija Srbd. i Hrvatd., na glavnoj osnovi pjesama, pri6a i govora na- 

rodnog. Dio III Sauce. Od Nadka Nodila. (Ostatak.) 147 

Ostatak optativa a staroj slovendtini. Od M. Valjavca 218 

lEvodi 12 sapisnika 220 

Darovane knjige 237 



Digitized by LjOOQIC 



Digitized by LjOOQIC 



Priorat Traaski sa vitezi templal*! i hospitalci 
8V. Ivana « Hrvatsk^j. 

Citao u tjed^id JUalogMo'huioriSkoga rtmreda jug^tlaventke aktidemije »nano9ti 
i un^etnoHi due 25. fteljaSe 18Slk 

Ivan Eukujljbvk^'Sakcimski. 

UYOd- 

Dva sa povjestnika pisala do sada o prioratu vranskom. Sibea- 
^anin Ivan Tomko Marnavic i Ugrin Gjorgje Pray. Prvi ostavi 
n rakopisu na taljanskom jeziku godine 1 609 pisanu razpravu pod 
naslovom : ^Discorso delF priorato della Wrana**, Drugi dao je 
godine 1773 a Be^u tiskati svoju latinsku razpravu: ^Dissertatio 
historico-critica de prioratu Auranae, in qua origo, progressus et 
interitus ex monumentis nondum editis compehdio explicantur''^ 

Obje razprave su veoma uredjale. Prayevo djelce moie se jedva 
antikvarno nabaviti. Od Marnaviceva rukopisa poznat n^i je samo 
jedan eksemplar. Taj se ^uvao njegda u Pragu u arkivu ^eskib 
vitezova hospitalaca sv. Ivana, a sada se nalazi u knji£nici nje- 
ma^kih vitezova u Bedu. 

Marnaviceva razprava od male je kriti5ke vriednosti. Ali ima 
njekoliko podataka, koji se drugdje ne nalaze. Eao vrela upotrebio 
je rukopise popa Gjorgje Sriemoa i Antuna Vrandiia. Sa ovimi 
yreli upoznao se po svoj prilici kod ku6e. Slu^io se takodjer djeli 
starijih ugarskih povjestnika i razgledao njeke domade arkive. 

Svoju razpravu posvetio je Marnavic svomu zemljaku: „Pre- 
svietlomu gospodinu i zaititniku Franji Antunu Bertu^iju (Bertu* 
fevicu), najvriednijemu prioru vranskomu". 

n posveti ka£e M., da je to djelce sastavio po Bertu^ijevom 
naiogu. On se latio radnje velikom iestinom (avidit^), samo da 
xa40voi)| njegovo] ielji* Bojeci se, da mu ne dosadi sa svojom 

1 

Digitized by LjOOQIC 



1 



IV, KUKULJBVI^, 



6r^karijom (scartofacci), moli ga, neka ga izpri^a^ ako radnjom ne 
bude zadovoljan. Za sad imao je malo vremeaa; piSuci bijase za- 
bavljen raznimi javnimi poslovi. E tomu spremao se podjedDO na 
polazak iz Rima kuci. Uprkos 2elji BertuSijevoj nije nikako mogao 
sakupiti bolje podatke, jer ne mogaSe razviditi sve potrebite arkive, 
od kojih bijaSe odvise udaljen. Izvinjava se nadalje glede losa 

miti^^'m I* (Jliit?dj4 ^Mti Ki^kfsliti' talijarisfiiV poSto* re slU 
vecom stranom je;^^!t^r4ist^iiii ki^-HcUllsruilkim. Spominje na- 
pokon Poljaka Krsta Tarnovskog, koji se takodjer htio upoznati 
s»^ «godaiiii ' Vrane- i priorata -vranskog. O^j • Tariiovski * pre[R9ii 
Tomkovo djelo i prea:a' ga zasitupniku teda' 'ftospitalaca u Rimu, 
Jeronimu od Gvevare, koji ga je za to umolio. 

Prayeva razpAtA'ofen6v'aha'j4''iia^bdljiH 'trdit'/ Al ima takodjer 
mnogo mana i nedostataka. Zgode vitezova templara i hospitalaca 
sv. Ivana u Ugarskqj i Hrvatstoj- ^malo mu bijahu poznate. Nije 
se mnogp ni ob^zirao na nje, preinda ppvi.est^ yja«Lskj3^. pri(^ta 
stbji siasyim na podlezi poyieg^ti reC^nih, r,^.dwa., .,• . ;. -/^ •*. - 

. TsTa hryatstom jezitu priobci nedayno- Vyj^trei^i ro4olj[pb g..6i:^ 
tlrlic-IvanovJG u jQar.. koledaru llat^oe Dc^matin^ke :za g^ JIJ87J8— ;9, 
^6'veci ^lanak.p Yrar|i. fisao uzcjo je^ niyveoi 9,bzir J)a-.^poviQ9.t:S4- 
mo^a n^jesb. i na^.zgp^e .vri^i][jsike> .okolicej -Q grio^at^ vran^kam 
govcffi^m^o^jos p^pje.p povjesti ^tpnaplara i^,^y^pitalac^^ .. -^ . ; 
y . obce nye se , do sada nitkp bavio pogledona na Hrv:i^ta|)ca 
pr6u6av^iyem poviesti najyaznijiH;u srednjem vietu vite^kih redova 
t^piplara i. hospitalaca s^. Ivajia.. Ono, §to su Fuxhoffer i njeki i^a- 
e-tarski.pi8ci''ii novije doba b tih redovih pokusali' naii)isati ' neinui 
prave kriticke vriednosti. . ,. ,^ 

S toga imao ^sam pr9kr5iti sasvim novi put u knjizevnpsti. Ipiao 
rfafe fazgledati 'fitavu' literitu^ii inifi' njirbdk, 'pogl^db^i ^ n^^ povje^t 
i|e5eriih redoW li inib potrafinah. Najvecu pptiioc prii^ile su mil 
ijiak' zbirke/Iii^ina,'kWan^'U lio^ije .doW tf Hrvatskoj i X%Urato]i: 
TJpotrebip tt^tcL ' takodj[er* bt)gata vrela ' domaQih -ar^iya i' vjjuitifa' 
svoju ziiirKu" litftina. ' '' ' ^ "^^ ' - ^ ''^ r>^ -^ « ^ 

■ Ako mi ipak ^z^ sav'uloSe'm^ trud nije j^oSlo 55a^^ukoin'&tvt)riti 
dbvrgeiiu^pbyjestnu'sliku- -priorata Transkog i dpomenufih^^itteilrih 
redova, neka me izvine-'stara' rS^enica^ „Omhe initiuiii 3iirnm 8; 
dflBfeil^e est^j- * <\..... ii - . " j.' ,.'1 ?\ ~ i. .-<• - *; 

j^'IUtPuhakpVcu diiei;I7:.MioIovio^a^l884. '^ ^-i .l '.: 

J. 

Digitized by LjOOQIC 



PttlORAT TRANSn. 3 

''■•''■ I. ■ . . ' '■ ' . 

. * Mjeato YranfeL. 

Vi»an&, mafeno mjestance u benkova^om kotaru, le2i u pnpm 
dielu danaiinje Dalmacije, kojii ir prvuSnje doba isti Mlet^ani na- 
^iyiaba HWatskom. Vtana je ndaljena pd Zadra* 37; od Benkovca 
IB; a X)d primorskog Biograda'S kilometara: 

T>rie njeki; da je a Vrani bila naselbina rimska Araiisa^' kojtt 
Antoninov Itinerar spotamje medju Blandonom i Praetoriom. ' Dru^ 
tvrde,'da je Vrana Ptalomeova Arauzona, stari grad Liburhije.' 

Proti ovomu mnienju bijaSe ustao Portia u proSlbm riieku! Tra- 
ieci on oko Vrane rimske starine, nije mogao na6iiii jedati rimski 
kameii; kamo li nadpis. Ali a novije doba izkopaSe dbista oko 
Vrane, u daljini od pet do Seat kilometara, rimske zidine aa nad- 
pisi i novel rimskimi. On dokazuju, da su ti\ doista bile njeke 
rimske zgrade ili mjesto rimsko. 

U'srednjem vieko dolazi Vrana u latinskih i talijanskib izprava 
i listiiia ^ pod imenom 'Aui-ana, i Laurana (La Vrana). Tsto take 
bijaSe i istarska Vrana pozna^ pod imenom Laurana i Lovrana. 
Hirvati nazivahu od pamtivieka oba mjesta Vranoni ill Branom. 

Poloiaj dalmatihske Vrane divan je. Na produljenom ' polju 
ravnih kotara^ prislonilo se mjesto' sa ruSevinom staroga grada. 
Prama iztoku stoji tkvna ,,Crna gora"; Prama zapadu prostire se 
veliko bajevno jezero. Oyo su ktiSali u Tpi'oSlo doba* umjetnim pro- 
kopom spojiti sa ne dalekim morem. Ali 'posao ne podje za rukom 
poradi prirodnih zaprieka^. • • 

Jezero vransko Siri se do dvie milje a duljinu, a pol milje u 
Siriuu. Prima u se potodiee: ISkorobic, Bibu (stara Vila yoda), 
Smokovic, RidinU;^ Pe6inu i vrelo Vila. Jezero je po^am od god. 
16^ riano kao voda morska. Primjedava se na njem osjeka i 
pliina, ia brani'dobre ugore i jegulje. ' . . . 
' TJ Vfiani bijaSe njegda nz veliki samostan utvrdjeni grad.* Mjesto 
Je brojilo do 600 ka6a. 'Kiad ga g. 1538 osvojiSe Turcij podigoSe 
tt' njetdu *stolica' poglavice li^Skbga sand^akata. Silni sandi^ak Ali- 
beg Atlagi6 sagradi u Vrani prekrasan dvorac pod imenom Ea- 

^ Fortis dokaza a. obsirnom.razlagaojn^^ kako/bi svaki trud' 1 ra4 
fs^lnda^ . bio joko izsuSenja; jezera. vranskog. Ovo bp stoji upodzem^om 
savezu m mbrem, koje viSje leii iiego li jezero! F. je mislio, da bi 
86 pOpIavam oko|ice doskoSiti mogflo jedino Onda^ kad jbi se bliii po- 

tMS^em.' ^'' 'v--- ' ' ^.«'- i-- .' ' • . •-•''1 

Digitized by LjOOQIC 



4 IV. KUKUUBVld, 

ravan Sera]. Uresio ga divnimi baStami i perivoji. Ustrojio vodo- 
vode i umjetne vodomete. 

Prida se od AU-bega, da 06 je vlada dudio, kako su mogli atari 
Hryati divno ovo mjerto nazyati kukaynom Vranom, poSto W ;aa- 
vriedilo da «e nasove plemenitim sokolom. 

Kad j^ g. 1647 mletadki geneiial FoacplQ Vrimu Turkpm ot^^ 
poruSi on atari tvrdi grad i,Atlagi6ev dyorac^ kojega T.firci ka^aije 
ianova s^radiSe. 

(iodine 1684. osycfliSe Hryati pod. gpnei^alpxa PpMtom za uvjek 
Vranu. Protjerase Turke, Up^li^ ,vecu sitranu,. injc^tj^; Od pnc|a 
sto^ uVrpjii^ usred ponositih; ru§evinak» isamo jo§ njekoliko selj^&ih 
^UQ^;> i?a jdycjrc^m knezeyake: obitelji Borellija, koja dobi y^aoflki 
poaje4 od inletadke vlade na dar. 

Sa Vranpm apletena je oaamatogodiSiga povieat paroda bryat* 
akoga. Tri crkyena reda, pobo^ni Benediktinci, slavni vitezi tem- 
plari ili vitezi av. brama, i brabri bodpitalci av. Ivana jeruaolioiako^, 
imali au a Vrani glavno avoje aielo, a atranom i avoje podelo. Od 
tuda razproatraniSe re^eni vitezi avoju vlaat po ditavoj Hrvatakoj, 
Dalmaciji i Ugarakoj. S toga je i glavnim predatojnikom sYili 
brvatakib i ugarakib boapitalaca uz mnoga atoljeca bio predstoj* 
nik ili prior vranaki, Njegovo doatojanatvo bijade toli odli^no, da 
ae takmilo sa najviaimi erkvenimi i avjetakimi doatojanatvi. 

Moja je zadaca o torn prioratu predoditi, koliko bade moguce, 
vjernu povieat, vecom atranom po manje poznatih vrelib; na prije 
avega valja mi zaviriti u povieat onib redova^ koji bijabu ni^atariji 
posjednici Vrane. 

II. 

Redovnlci Benedlktinoi. 

Kao Sto av. Vaailje veliki (r. 329 f 379) na iztoku, Ijako bijaie 
na zapadu av. Benedikt (r. 480 f 543) pravi oanovatelj crkvenili 
,redova. Nu dodim je iztodna crkva akoro nepromienjene aa^uvala 
nredbe sv. Vaailja za ave avoje k^udjere ; raztvorio ap na zapadu 
red benediktinaki u ditavu vojaku razliditih redova, pod razli<Snimi 
uredbami i zakoni. 

Kao §to iztok Vasiljancem, tako ima zapad Benediktineem za- 
hvaliti veliki dio avoje duSevne obrazovanoati. 

Ako ae je red av. Vasilja odmah u avom za^etku mogao HS& 
brojem od 18.000 avojih kaludjera, to se red benediktinaki mofo 
ponoaiti; da je tedajem avoga obatanka uatrojio do 40.000 WM' 

Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANSKI. 5 

stira, i da je iz svoje sredine podao crkvi 35 papa^ 212 kardinala, 
1184 nadbiskupa, do 4000 biskupa, 55 000 svetaca i §to je naj- 
slavnije 15.700 apisatelja i khjizevnika. Tako barem tvrdi poviest 
njihova reda« 

Od slovjenskib pokrajioa bijaSe Hrvatska i Dalmacija svakako 
prva, kamo se doseUSe Benediktinci iz Italije. Neznam, koje upravo 
godine DastaniSe se kod nas, nu izviestno je^ da u zaklju^cih pr- 
voga soliaskoga crkvenoga zbora g. 530 to5ka VI govori jur o 
dalmatinskib monastirih i njihovih pred8tojn^c^h^ Od IX. do XII. 
vieka obstojalo je u Hrvatskoj i Dalmaciji jur trideset i ^etiri be- 
nediktinskih samostana, a do konca XII. vieka trideset i tri. 

Predaleko bib iSao, kad bi htio poviest i djelovanje reda sv. Be- 
nedikta u Hrvatskoj potanje orisati. Neka bude dosta napomenuti, 
dase i mi Hrvati imamo uvjek zahvalnim okom obazirati na ovaj 
red. Vriedni dlanovi i otci reda sv. Benedikta podupirabu i dizahu 
naSa narodnu knjii^evnost. Oni su revno gojili slovjensku liturgiju 
u crkvi. Oni su pomagali u^uvati starodavnu na§u glagolieu u 
sYOJih spisih. Oni su pou^avali djecu i odvracali narod od zla i 
opaCine. Oni su pristajali jur za vrieme hrvatskih narodnih vladalaca 
uyjek uz narodnu stvar proti tudjinskom duhu. S toga su ih rado 
podupirali naSi kralji, knezi, bani i mogudnici; darivajuc ib bla- 
gom i posjedom. Nije dakle ^udo, da je broj samostana benedik- 
tinskih, jur do propasti kraljevine brvatske toli znatno narasao. 

Evo ih poimence kronologijskim redom, kako se spominju u 
suYfemenih listinah ili u inih izpravah. 

God. 837. U Putalu. Samostan sv. Gjorgja, sagradjen vel zupanom 
Trpimirom. 

jf 837 — 852 medju Solinom i Elisom samostan sv. Petra; sa- 
gradjen Trpimirom. 

„ 850. U Karinu. Sv. Marija. 

» 850. U BeSevu (Busi) na otoku Visu Sv. Silvestar kasnije 
Sv. Nikola. 

n 908. U Zadru. Sv. ErSevan osnovan ili povecan po Maju, 
prioru zadarskom. 

„ 918. U Belgradu, kasnije u Tkonu. Sv. Kuzma i Damjan. 

„ 941. U Ninu. Sv. Ambrozije. 

a 948. U Ninu. Uzne'^enje sv. Marije. Samostan za kaludjerice 
sv. Benedikta. 



* Codex. Dipl. Croat. I p. 196. 

Digitized by LjOOQIC 



6 IV. KUKUUBVliSl^ 

God. 988. Na ostrvu -Uljanu. Sy/ Mih^Ij- arkaadj^l. • • • 
„ 1018. Eod Zadra. Sv. Nikola, osBavan* od Stjepana bana. 
« 1020. U Solinu. Sv. Stjepan inu^^enik. I - .... , ». ,-, - 
; 1020. U Solinu sv. Man>. } ^•*'* """i '^"•'*" 

J, 1023. Na Lokrumu. B. d. Marija. 

„ 1025 Na ostrva Mljetu. U Babinom polju. Sv. Pankracije.. 
„ 1030. Na Osoru. Sv. Nikola. 
„ 1038. Na Osoru. Sv. Petar. 
„ 1052. U Koprivi kod Obrovca. Sv. Gjorgje. 
„ 1057. U Sriemu kod Mitrovice. Sv. Dimitrije. 
„ 1059. Na Rabu, Sv. Petar u Dolcu. 
„ 1059. U Beigradu. Sv. Ivan Ev. Easnije u Rogovu,- o»novan 

po kralju Petru Kresimiru. 
• „ 1064* tj Trogiru. Sv. Dujam za kaludjeriqe sv. Benedikta. 
„ 1064! U Klobuku ill Klobu^cu kod Trpgira. Sv, Peter 
y, 1066. U Zadru. B. d. Marija, • osnovan po Ciki, rodjakinji 

kraija Petra Kresimira. 
„ 1069. U Beigradu. Sv. Tojna, za kaludjerice sv. B. 
„ 1069. U Beigradu. Sv. Bartol. 

„ 1069. U Spljetu. Sv. Benedikt, za kaladjerice sv. Ben. - 
. „ 1070. U Selu ili Gumaju kod Solina. Sv. Peter. Osnovao 

Peter Crni Gumajski. 
y, 1071. Na ostrvu LoSinju. Sv. Mihaljo od Sudaka (Saozikova). 
„ ia71. U Neumu. Sv. Petar. • 
„ 1072. U Bubnjarih kod Belgrada. Sv. Petar za- kalu4jerice 

sv. Ben. 
„ 1076. U Vrani sv. Gjorgje. Kasuije sv. Grgur. Nezna se kada 

i po kom je osnovan. . 
„ 1078. U Solinu sv. Mojsija. 
,, 1081. U Babinom polju na Mljetu sv. Benedikto. 
^ 1095. U Solinu sv. Nikola. 
„ 1100. Na Krku u BaSkoj sv. Lueija. 
„. 1100. (oko) Na ostrvu Krku sv. Jvan od visokoga brda., 
„ 1100. U Dubrovhiku sv. Srdj i Bako. 
„ 1 102. U gradu Pagu sv. Peter. 
„ 1105. U Spljetu sv. Stjepan de Pinis. 
„ 1109. U Dubrovniku sv. Simun za kaludjerice. 
„ 1121. U Ro2ati kod Dubrovnika. B. d. Marija. 
„ 1145. U Eamenici medju Ilokom i Petrovaradinom. Banski 

monastir sv. Stjepana mu€. Osnovan po banu Belu&i. 



Digitized by LjOOQIC 



Ood.iU5S'^'.Nau^<>8ti^^u Krku; Bv. Martiii osnoyaii pa Dujmu krie^bf 

«•.:-•: '^'fl vfa^akoni.-' ' '.'-^^ '.•'-• . . * •'' ---^ ' '"''■' 

„ 1166. U Budvi sv. Marija - :: : : i 

-VH66. U Kotoru^'sv, Iv^ri 4 M*aijo. * ; . [ ' 

•!^ 11B6. tf Bar«i av. Spas. ^ 

' Vi 1161- iU ZatiFu B*. Plalon. ' 

^ 1170v U Poiborju-kod Daruvara «v. Jelena. . . 

-r-^- 1174. U KobeSu (Kolban aliter ! Koblan) sv.: Benedifct. (?^ . ^ 

„ 1184/ Na' ostrvu'Bra^uu Povelji sv. Ivan. 
^»^'118S; Na (t»trvu Krkii svv Giprijan. 

„ 1189. U- Zadrft sv. 'EKmitrije za kaludjerice. 

,rtM!90. U.Vagki na Dravi sv! Martin. . i :. 

*'Veca''8traTia ovib samostana podignuta je u itnie zadUsbine' 6d 
hrVatskih kraljeva, kraljiea i banova. Medju njimi pripada' jedno 
dd' prvih mjesta samostanu sy. Gjorgja u^Vrani./ . ] ' \ .' '. V 

Nisam zaliboze naSab pismenk traga, kada i pD^'kbtii j'e o^uovan- 
vranski. Sudeci po tom^ da je g. 1076 slovio kao jedan od vecih 
i bogatijih samostana u kraljevini iEIrvatskoj, mozemo svakako za- 
kljuSiti, da je postojao^ \jur ^a yriem^ kraljeva Kresimira III i 
Drzislav^ (960-iOOO)^ ... ^ 

Kad je godirie 1076 mjeseca . listopada papa Grgur VII. Hilde-. 
brand, u crkvi sv. Petra na polju Solinskom dao sve^aao kruniti- 
hrvatskoga.bana.Sv'nmira (Zvonimira) za hryatstfoga ki^alja, r.tad 
je taj pobozpi kralj, prinrivSi starohrvatsku krunu, ie^Xo i kra- 
Ijevsku zastavu iz rukuh kardinala.rimskog Gebizona, ^prisiljen bio- 
u ime uzdarfa nagraditi stolicu rimsku On joj. darova velikoljepan 
samostah vranski za buduce svratiSte rimskih poslanika, koji u 
onb doba zaliboi^e yeoma.^esto uznemirivahu duhove hrvatske. Za- 
jedno sa samostanom vranskim pokloni novi tralj papi sve samo- 
starislce dragocjenosti. Medju ovimi bijahu maci sv. Grgura, sahra-, 
njene u srebmoj skrinjici', dva srebrenakriza®, jedan zlatni kalei 

:^ Uriic-Ivanovid drii, da je osnovan * negdje ii drugoj polovici IX. 
vieka za. zupanovanja Branimirovi^.j N)»r. kol. 1878 p.. 51. 

. 'Udem kanpnik zadarski Bianchi spominje u svom djelu: »Zai:a- 
Christiana^ t. 11.361 u bihje£ci/da se kod zadarskih kaludjerica bene- 
diktinskth nala^^i. srebrena skrinjica sa moci sv. Grgura, na kojoj su 
urezane slike njekoga'WaIja i kraljice. Oh misli/ da bi ova skrinjica 
mogla bitt oha Ista, koju je kralj Sv'nimir sa vranskim samostanom 
darovao stolid rimskoj. * . : 

• Tomko Mamavid tvrdi, .d^ se; jeAan, od-tH kri2a diiva u sakristani 
crkve vatikanske u Rimu. Da' j6' ssiib vidio i'protumadio nadbiskapu 



Digitized by LjOOQIC 



9 IV. %vwvwwn6f 

sa pladnjem, dvie zUtae krone, ureiene dragim kamenjeitt, i are^ 
brna knjiga evandjelja. , E tomu je kralj dodao joS diUv pokretas 
i nepokretan imntak samostana vranskog^ 

Da li je stolica rimska doista primila u podpuni posjed samostan 
yrauskiy nezna se pravo. Ali mo2e se o torn za delo dvo]iti, poSto 
je joS po^etkom dvanaestoga vieka samostMi bio u rukuh reda 
BY. Benedikta. Okb g. 1106 — 1111 spominje se joi Dei^ opat sv. 
Grgura od Yrane, koji je zajedno sa njekimi bisknpi i opati pri- 
BUBtvovao crkyenomu zboru a Zadru*. Crkva samostanska promie- 
nila je dakle samo svoga zaStitnika sv. Gjorgja sa sv. Grgurom, 
odkad joj postade poveljenim vlastnikom Grgur papa. 

Vifie pomenuti DeSa, kao jedini po imenu pozoati opat samostana 
vranskog, bijaSe po svoj prilici posljednji opat reda sv. Benedikta. 
Sredinom dvanaestoga vieka nalazimo jur u Yrani templare ill vi- 
teze sv. brama. Oni su preuzeli samostan vranski sa svimi pri* 
padci od Benediktinaca, kako demo vidjeti ni2e. 

III. 

Yltezl templari, 

IT vrieme krizarskib vojna razvili su se mnogi pobozni redovi. 
Medju ovimi bijaSe najglavniji red vitezova hospitala sv. Ivana 
jerusalimskog, i red vitezova templara. 

Oba reda stoje u tiesnom savezu sa povieScu Vrane i vranskog 
priorata. S toga mi je o njihovom postanku progovoriti koju, ako 
i u kratko, premda je poviest njihova osnutka u obca. poznata. 

Godine 1118 nadini devet francezka viteza u Jerusolimu bra- 
tinski savez u ime obrane groba spasova i krScanskih hododastnika. 

Pod zaititom bl. d. Marije poloziSe oni u ruke tadaiojega pa- 
trijarke earigradskog Garmunda svedanu zakletvu, da ce se strogo 
dr£ati distocd; siromaSjbva i posluSnosti; da de vazda biti pripravni 
na obranu svetoga groba Isusova i vjere krScanske. 

Pobo2na ova dru^ina vitezova, na polu kfdadjerska, na pola 
vojnidka, stavi se iz pri(ine pod strogi redovni zakon Benedtkttpa 
i Augustinaca. Ona stopi s^qstanski zapt sa obi&gi vojnidkimi; 



od Zanta hrvatski nadpis, dto se na njem nalazi: ,Li caratteri illi- 
rici, con li quali quella venerabilissima Croce viene a essere sopra- 
scritta". 

^ Codex. Dip. Regni Croatiae^ p. 152. 

* Farlati. T. V. 53, 235 i t. Ill p. 165, 



Digitized by LjOOQIC 



PlIOBAT TRAMgn. 9 

smjerna poboinost sa smjdooi hralH*oi6o; abojni ma6 sa skrude- 
nom moliiy<Mtt. 

Qtavo kridantft^o posdravi veUkom radoiiu novi taj riod vitezova. 

U prro doba nije imao inteiki taj r^d ni svoje crkve ni kapele 
u JeruBoHmu. Eralj jenisolimski Balduin II. darova mu svoju pa- 
la6u kraj brama svetoga groba. Od tada poprimio je red ime vi- 
tezova templara ili sv. brama (Templari, Milites seu fratres Templi, 
pauperes commilitones Cbristi templique Salainoniaei). 

Odje£a vitezova bijaie bMa balja. Godine 1146 dobiSe od pape 
Eugena III. dozvoljui da mogu noedti na bielom plaStu crveni krdt, 
kao simbol mudenidtva. 

Na ddtt reda stajaSe veliki meStar. Njemu bi)ade podredjeni: 
seneiali, marSali; blagajnici, drapieri, tarkopoljci i komturi. Poje- 
dinim dr^avam reda predstajabu veliki priori, veliki preceptori; za- 
tim priori, preceptori, bailli. 

U Bvib krSiaaskib bojevib bijabu vitezi by. brama i bospitalci 
jeruBoIimBki duia vojni^tva i naiodvai^nija sila u reda bojovaika 
Cesto borijabu se tolikom odva2no§6a, da nijedan od bore6ib ne 
osta na 2ivotu. Ead padoSe a Bui^anjstvo, voliSe svi do jednoga 
prije umrieti, nego li iznevjeriti i^ vjeri Isusovoj. Zasu2njene vi- 
teze nesmjedoSe drugovi izkupiti^redovnim novcem, nego jedino 
zamjenom neprijateljskib zarobljenika. 

Glas ovib vitezova odjeknu u to doba po Bvem kolikom svietu. 
Vitezki red bija&e obasut darovi pokretnina i nepokretnina u svih 
dr2avah krScanskih. Alfonso kralj od Novare i Aragonije ostavi 
im dapa^e oporukom 6itavu svoju kraljevinu; u to ime, da ju brane 
proti Arabom. 

Dakakoy da se umno^anjem slave, bogatstva i blagostanja poro- 
dilo u redu vitezova i mnogo mana. Medju ovimi bijaSe oholost i 
nadutost, kao i poblepa za joS vecom slavom i vecim bogatstvom. 

Ugled i bogatstvo reda povecao se joS tim, fito su templari u 
mnogib dr^^^yah obnafiali velike ^sti na dvorovih vladalaca. U svetoj 
zemlji, u Francezkoj, Englezkoj, Spaniji, Njema^koj^ Oeskoj i Ugar- 
skoj, nalazimo tem^are kao dvorske dostojanstvenike. Cestokrat 
bijaie im povjerena i uprava pjenezni^tva i poreznidtva. Kao umni 
poslanici bddabu oni od dvora do dvora. Kao brabri vojniei bijabu 
visoko Stovani od vladalaca i plemstva. 

U bogatstvii i ugledii templara imamo tra^iti uzrok, da osim 
ivete zeinlje nalazimo najvi&e templarskib mansija i priorata u 



Digitized by LjOOQ IC 



10 .nr. KBxmjmvti^i 

FranceskojV Engleskoj, Belgiji i Nytn^koj, ; manje: u It^iji,. Spa< 

niji, Portugalskoj, Ugarskoj, Ceskoj, Poljskoj i Hrvji/tskoj. .u 

Medju ovimi posljedfijimi dt^vami hijieAe Hrvat^c» jediia'-izmedja 
prvih, u kojoj se nastaniSe templari. v : . 

Po mnienju njekih povjestnika uveden je red! templai*^ jur po- 
cetkom XII. vieka u Hrvatsku, jer se drzalo do sad, da je Vninjt 
jur god. 1138 po kralju B^li II. darovaiia 'templarom. "Na*za to 
mnienje Deimamo jastiih dokaza^ > • 

Farlati, nespomiQJu6i vrieine dolazka templai'a u 'baSe 'strahcy 
tvrdi, da im je Vranu darovala stoHca rtmska*. ,Ovo mhienje mo- 
zemo prihvatiti; jer nije vjerovatno, da jekoji kraljSi ono dolia 
da crkvenimi dobri, osobito sa samostani Bvojeroljno ' riifzpoli^ao, 
bez privolje stolice rimske. . •' ; 

Na koliko nam svjedo^e liistine, posjedovali su templari svaki^^ 
i Vranu jur u drugoj polbvici XII. stolje6a.' Poradi ovog Bvog- po^' 
sjeda imali su odmah u podetku Ijute razp^e 'sa bidka][>oin skfa- 
dinskim. ^ - ' 

Kad Mlet^ani u ratu sa kraljem ugarsko-hrvatskim Stepanom 11 
godine 1128 razoriSe do temelja starodavni grad Belgrad na moru, 
nesta i stolice biskupije belgradske. Ovu razdieliSe tada u dvoje. 
Jedna pola pripade biskupiji zadarskoj, druga biskupiji skradinskoj. 
K ovoj bijaSe prislonjena i okolica vransfka sa benediktingkim sa- 
mostauom sv. Grgura. 

Kada kasnije templari preuze§e samostan vranski/ htjede bisknp 
skradinski svoju crkvenu vlast (jus parochiale) i nadalje sa^uvad 
nad samostanom vranskim. On htjede prisvojiti^i njeki dio njegovit 
posjeda. Jednomu i drugomu zahtjevu uzprotive se templari'. Tuzba 
obijuh stranaka dodje napokon pred papu Aleksandra III., velikog 
zastitnika templara. On podieli IS.'yelja^e g. 1169 strogi* nalog 
spljetskomu nadbiskupu i svotnu poslahiku Gerardu, da ima stititi 
templare, a biskupu skradinskomii zabraniti sVako' liifnemmvanje 
njihova posjeda i vlasti u Vrani* 

U isto doba, kad nalazimo templarom prve tragove u Hrvatskoj, 
uzpe se njihova moc na istoku do vrSka. U* samom Jerusolimu 
Civile je tada u dvoru kraj SalamoAova hrama do 400 vitezova. 
U njihovih rukuh bijahu skoro svi utvrdjeni^gradovi Palestine. V 

* Illyricum Sacr. T. I p. 190. 
.;* Codex Dipl. Croat.. Up, 86. . . . : i- • 



Digitized by LjOOQIC 



[ 



P&IORAT yBAMBm. 11 

neprestanom boju podje im za rukom pokoriti takodjer izmaelitskog 
poglavicu ^ deiha od Dzebela (starca od brda). Taj Seih zadavalei 
sa £vojom jEanati^nom 6etom .assasina ;8trah i trepet Saracenom i 
Ericanom. Osvojivsi asasinska najbogatija brda i doline prisiliSe 
templari Seiha na godiinji danak od 300 bizantina^ 
.Papa rimski Alaksandro' III. prizaavii velike zasluge templara 
za krScanstvo, izdade g. 1172 pe6atnicu, ko}om ih nadari necuve-: 
nimi povlasticanu. ^Yi.izabraate''; veli . papa, ' „u vaSoj ^ednosti 
strmo brdp; ^kojim se putuje do neba. U zoak, da yojujete kao 
yojnici bozj^, nosite na grudih sliku spasonosDa k^^ta* S toga iz- 
nimljem red templara izpod suda patriarke jerusplimskog i podia*: 
zem ga neposredno pod oblast stolice rimske. Zabranjujem svim; 
gyjet^kim i crkveium vladaocem zahtievati od velikoga meStr^ tem- 
plara zakletvu lepa i podloi^ni^tva. Svecenike reda poddinjanir je- 
djnqj vlasti velikoga meStra, a svoje bogomolje moze graditi red- 
u svakom svom. podru^ju (komturatu) bez idije dozvolje*. 

•Sa dizanjem slaye i . mo6i templara dizalo sepotajno sve vece 
neprijateljstvo proti njim. U srodnom redu vitezova bospitalaca 
sy., Ivana uyrie^i se takodjer Ijuta mr^nja proti templarom. Ne- 
sloga medju ova dya^ za obrahu svete zemlje najzasluinija reda, 
razplodi neslogu medju syimi kricani u iztoku. Po malo oslabi 
sva prvaSDJa sna^a krS^nauprav onda, kad bijaSe najnuzdnija. 
Jer tada pojavi se na polju bojnom veliki vladalac onoga vremena, 
hrabri i ^estiti sultan Saladin. 

U Hrvatskoj podeo. ^e medjutim red temfdara razplodjivati sve 
to ve6ma. Iz Vrane, kao iz prvobitna siela i matice ^prodrieie na- 
selbine templara u prekovelebitsku Hrvatsku i Ugarsku, a valjda 
i u Eranjsku. U* Ljubljani, nalazimo, baremr jur g. 1167 samostan 
templara^ do5im je kod Metlike, pripadajuce jofi tada biskupiji 
zagreba£kojy imao red tri svoja hrama^ 

U Vrani stolovabu poglavice :dr&ve Hrvatske (Sclavonia) i 
Ugatvke pod razli^nimi i^len]y medtara, priora. i preceptora. Jur g. 
1165 spominje se u listinah ^Praeceptoratus Templariorum S* Gre- 
gorii in Vrana*. 



^ Jacobus de Vitriaeo p. 1142. 

* Papinski taj list priob^eu je po Dupueju u ^Histoire de V ordre 
militaire des TempHers. p. 124. 

* Diemitz. Oeschichte Krains I p. 165, 

* Fej6r Cod. DipL VII, vol. 2, p 323. .... 



Digitized by LjOOQIC 



a IT. KXnsvjjjvfidy 

Ako smiemo YJerovati jediioj po Fej^ra veoma pogrieSno pri- 
obcenoj listini, to 8u templari jur g. 1165 posjedovali i gradBelu 
kod Vara£dina. U tqj listini spominje se njeki ^Gqillelmns dictus 
Althavis (ili Althaviz)^ kao praeceptor od Ourgova u sumskoj ivt- 
paniji, zajedno kao kastelaa belski (u Kstini sioji pogrieino Ca- 
pellanus). Grad Bela InjaSe kasnije svojina vitezova hospitalaca sv. 
Ivana. 

Kako se templari u ono doba sasvim udomifie u Hrvatskoj, do* 
kazom nam^je templar Bernardo, koj oko g. 1160^—1176 zasjede 
stolicu biskupije zagrebadke^ BivSi u milosti kndja Stjepana III. 
dobiSe od ovoga kralfa templari mnoga dobra u dar, koja darovanja 
kasnije kralj Andrija II. potvrdi. 

Bernardov nasljednik stolice biskupije zagreba^ke, Prodan (1170 
do 1175), bijaie takodjer veliki zaStitnik templara. On im darova 
imanja kod Glogovnice i Rasinje u krizeva^koj zupaniji, odkuda 
se kasnije znatno razpIodiSe. ^ 

Isti biskup Prodan uvede templare takodjer u glavni grad Zagreb, 
namjestiv ih u Novoj vesi. Njeki misle, da je njihov samostan sa 
crkvom stajao na onom mjestu, gdje je danas crkva sv. Ivana 
krst. Nu poznato je, da 2upu sv. Ivana zajedno sa crkvom ute- 
melji Ivan naddjakon gori^ki tekar g. 1334. S toga nam je tra- 
ziti za templare drugo mjesto u Novoj vesi. Ja driim da je redu 
templara pripadala sadanja zvonara, sagradjena njegda u roman- 
skom slogu, i nare&ena uklesanim krstom. A da je kuca sto- 
jeca uz crkvu bila prije valjda samostan, to nam dokazuje njezioa 
vanska slika i one velike plode od kamena, ito su ne davno izko- 
pane na zemljiStu iste kuce. 

O Glogovnici kaie kralj Andrija II. u svojoj listini od g. 1209, 
^* j^ j® biskup Prodan svojimi novci kupio, i dozvoljbm kralja 
Bele III. templarom u ime zaduSbine darovao. Medje glogovni^koga 
posjeda prostirahu se od potoka Seine i mjesta gdje ovaj uti^ u 
rieku Glogovnicu, uzdu2 njeke Suplje struge, do zemljiSta boljara 
Vinislava, i preko puta, koj vodjaSe u Kri2evac. Zatiem preko 
§uma do Sopota. Nadalje grani6ilo je zemljiSte sa velikom i malom 
vodom Vrtilnicom. Sa putevi koji vodjahu u „Kostinac" i Ke- 



^ Krdelic veli: ^Bernaldum hune ex Templariorum faisse ordine, 
vetus manuscriptum dicit et in tantis fuisse Stephani (III) Regi gratiis, 
ut plurima eis in Slavonia et Dalmatia Stephanus latifundia coneesserit. 
Hist. Eccl. Zagr. p. 76. 



Digitized by Google J 



1^ I>R|0BA7 VIUHWI. IS 

m^l^cth (? ViiJjda KlftmnHf); n^cblje sa sell V^jIaa^ Bata^.BojSka (sa- 

'Oy«'daroviMBJe po^ete kralj Emerik sa razSireDJ^n ^ranica do 
semalja mjestift Dnbo^ica'a Logdona, do f)otoka: QMnice, Orajena, 
Leskovieoii £op]HVD]ee^ eve' do £em|jiita bofipitalaca sv, Ivana^ 

I'u danaSfijoj'Slavbniji inrfazMo \i isto doba templare. Orim 
Mja«€> Boric liari bo«aii«fci' o*:6 gJ1160— HOS darovao sola Bsdel 
(Zdelja)y koj^mu baiiovi nnuci pridtni^iSe kasuije i druga injesta, 
tfz pOtrfdU' k^ljift'Bele Itl. • : ' 

" tJ bTVatskom i)rii46r^u'(i'ardvi templarom 'kralj Bela lit. jur g. 
1183 grad Seiij sa sviini pristoJaliS^i, i sa c^vom sv. Jurja izvan 
Seiija. Ovo darovanje potvrdio je papa Lucio III. g. 1184 — 5 dne 
22. studenoga*. 

Darovanje Senja i crkve sv. Gjorgje spominje i kralj Andrija 
11. u svojoj . povelji od g. 1209. Ali do6iin za Senj priznaje, da 
ga je darovao otac mu Bela III., veli za crkvu sv. Gjorgje kod 
Senja, da ju je templarom darovao spljetski nadbiskup Petar (VII. 
m Vm, U85-1197)'. 

Eoncem XII. vieka porodile se prepirke medju templari vran- 
skimi i Benediktinci samostana sv. Euzme i Damjana poradi gra- 
nica njihova posjeda. Ovu prepirku utalozi g. 1194 Mirko mladji 
kralj, koji je u ono doba mjesto svoga otca Bele III. kraljevao 
u Hrvatskoj i Dalmaciji 

Sa 8pljet«kim nadbiskapom i sa vi§e biskupa, opata, kaludjera, 
velmoza, plemica i gradjana sastale se tada a gradu Kninu pruce 
strapke, daizravnaju redenu prepirku Napokon nagode se sretiK). 
Granioe budu po obcenitoj zelji razvedene. Obje stranke ostaSe 
zadovoljne. U zboru bijahu od pru6ib stranaka prisutni Dominik 
opat sv. Euzfne i Daiojana, meitar templam Gvalter^ i preceptor 
Aco (Azzo). Ovo su uprav prvi po imenu poznati poglavari tern- 
plara u Hrvatskoj*. 



1 Tkalcid Mon. Ep. zagr. 20—24. 

« Cod. Dipl. R. Croat. II p. 172. Pari. Ill p. 225. 

* Cum ecclesia B. Georgii in eiusdem civitatis territorio/ quam eis 
Petrus archiepiscopus Saloniae dedit. Fej6r Cod. Dipl. II p. 204. Jafffe. 
Regesta Pontific. Peaty u svojoj razpravi a Templ&riosok MagyarorszAgon 
p. 36 — 38. Aril Senj (Signye) za ngarsko mjesto, te ga traii po 
abaiy'vardkoj, §aro§koj i liptovskoj 2apaniji. 

* Cod. Dipl. R. Croat. H p. 172- Pari. Ill 225, 



Digitized by LjOOQIC 



14 'nr.- kdftiMKVtd, 

Oetiri godine kasnge (1198) podieli Mirko, kaa kratj iigarski i 
hrvatski, na molbu meStra templara Eonj^, fratra Franka, i ostitie 
brace viteasava' sve^^u povelju/'kbjom potvrdi iijihoYoma redu 
Bay pokretan i nepokretan imutak. Uzme pod s^oju 'aaHtita .sve 
dianoye i podloinike reda. Qproati red od 9yih dacai p^reza. Poda 
mu sloboduj^ da ino£e po ditayonr l^rjjdjeygtyu, uiiyati 'pr<>sto yf^de, 
paSoyiAe i goriyo. Zabrftni . poliirati od teogiplari^ ikoju mittiicu, pv- 
jacoyinu, .trgoyinu Ui inu koju dadu, Napokon ppdieli zapoyif^d: 
da nitko nesmije uznemiriyati templare:bud Ujk^h> u posji^u jUii 
u ikojoj drugoj styari^. Oyu . ^naqieDitu poyelju potyrdi g, 1226 
papa &on9rio,in. i g. 1236 pa^pa Grgur J^. 

Kralj Mirko potyrdi templarpm joi i dru^u daroynicu syoga 
otca Bele III. yrhu yelikog zemljiSta zyahog Pis^jq^ a gorskoj 
zupaniji. Oyaj posjed graniiio je tada sa mjesti BeloSem, Kutioom, 
Gametom, Baukom, Noyakom, Caiylpvim moatom^ Vol^enom po- 
tokom itd, U isto yrieme bijade Gaufredo'meStar templara, a Ealan 
ban Hryatske i Dalmadje (oko 1195). 

U oyo doba pripade templarom i yeliki posjed kpd 'Vaske, kor 
jega im daroya g. 1199 ban hrvatski Benko u ime zadufibine* Tu 
podigoSe oni samostan to crkVom sy. Martina*. Taj posjed. zainie- 
niSe g. 1230 sa posjedpm Raseka^ kojega im predade Ibiskup zagr. 
Stjepan II'. - . • . . , 

Kad kralj Andrija II. g. 1209 templai*6m sye starife daroynice 
potyrdi, spomenu on jog druga daroyanja u^injena prije njega redu 
templara. Tako mu bijaSe za yrieme kraija JBele III. (1173 — 1196) 
iupan VukiSa (Wolchis) darotao mjesto Eupa (Kup^ina?). Jbi 
prije bijaSe 2upan gorski Godimfr (Gutimerus) za yrieme kralja 
Stjepana III. (1161 — 1173) daroyao templarom posjed Hako (Haco), 
takodjer u gorskoj i^upaniji. Taj posjed predadoie redu zakonitim 
ptttem pristav lyan Draydki (de Draya) i knez Burilo^od- Gorioe. 
JoS daroya templaroni kralj Bela III njeki trg (foiiim) u ime luti 
ili syiece (luminarii) za crkvu B. D. Marije, koja stoja^e u dVora 
templara kod Gore. Zatiem sola KreSeyo, (Cresseno) i Tresiuu kod 
rieke Kupe i yode Kremen^ice.- ^[Cremekysa). • ; " . ; • [ 

. U yrieme sramotna yojeysinja kri^ara pod mleta^kim duSclpm 
Andrijom Dandidom proti Ziidru (1202)^ kpjega.nemilice razorifie^ 

1 Theiner ision. Hist. Hun^. I p. 67 Pey6r Cod. Dipl/'W 11, p. 
329. T. IV vol. 1, p. 37 Pray. De.prioratu Wanae p. 7. , ' r 
« Fej6r Cod. Dipl. .11 348/ '; . / \ ' ' , ' ': ':' ; ; ' 
•Tkaldic Mon. fiecl. zagr. >; 65. • ' '' " ''- ' ' '' 



Digitized by LjOOQIC 



FAXOBAT TUN8KI. 15 

siajaie tempUn Bi^te^i sa ■sp]yd;8kim rnadtiiakufibm Bemardboi i 
bstaiiim D^malinoi^ JUL :&t^^ Zadifana. /U Vrani digo je i^dehi 
A^dbibkap odvtexaplara ludi^;. Iqpjipii'podinSti mornaeicu gajetanaka. 
iPomoou-ot^ 08¥DJ}ie i pno@n§aK Za^am g. 1203 riatrag bto} grad^ 
pbubivii ' o tii'd^izadi^rskQijIlfihruikotikfi posadu mleta£ka^ 
•: D[ ^ovoiiidobaKnaUfldni^ UKl&enjiii ^in^eptorai.-.templara Tersina 
(fiaibram Tompl^Hdmni iiicgD^nflhimi'A iU. dimztvu sa 

seiiSBkiiavCtfubiikom jEqiTOSjem- l^ostalm^ ;i£nirij> cue oa.g. 

i2Q5c £ja Bablpanif:|M^^£ igekih prepiBaka-^obijuli .^rijdova*. U isto 
do^a-ibijade ine&ar d^pid(R^ '.vpaxkAii. Elf^dljn^h koj^a; agode iiisu Ini 
mUo poaHatftl '.:/v .i 'i;..'.Hf.! '> i^/u:.' r,r .. 
.-■ :Omii]jjo»x posijedioe • iimda joi njeka! r&apvaf ; vr^nskil| templair« «a 
biflkitpi 'kumskhiau i i!MBskiin«: Chru jenioryp. Hmiti sttm.papa Itk)- 
oeneio IIL FoSto* se biska^ ninskiy valjfla na korist templara^ iz- 
mirio, razljiiti se h& igega biskup kniBski na toliko, da ga je 
izobcio. Sludaji ovkj. prijaTidevtemplari odmah papi Inocencia III. 
Ovaj nalo^i 11. lipnja 1208 nadbiskupu dubrovadkomu i naddja- 
konir. irogirskoma^! da pifoti ^biskupu: kniDskomu povedu strogu iz- 
traga. Fosljediceiztrageoiisu poinate^ 

>! Kadi YOJv<^.Jiryatakr Andrija zasjede priestol kraLjevski, sjeti 
se (Uagodamb; milogjh svojih priyrzeinika hrvatftkih, koji ga podu- 
pirahu. u buni proti svomu bratu kralju Mirku i n vrieme zatvora 
SYogav u . Enegihcu kod^ Vara^dina. Medju njegovimi najyjernijimi 
bijahiifi templaid. . 8a gore spomeni^tom poveljom 6d g. 1209 pod 
zWtno]?^ psdatju jpotvrdi'im on isva darovanja svojih predSastnika^ 
dodavSi joS nova. ^ i i 

- ¥Vije >svd^a"i2iuzme red tempkr|i izpod suda banskoga. Zabraui 
izi novae pobirati od njih bud knnovina, bud ikoju drugu dadu. 
Pottidi i|n jur'gore spomenuii posjed Pisana u gorskoj £upaniji. 
Granice o^omuiposjedu nazna^uje listina ovaka Najprije: drum 
la^jgku (viaexercitus), koji je'vodio prema „Tr»teniku" i stari 
drum, (i^nardki) .' kredom ifstda^ (via cementario opere circumfusa). 
Zatiem n^ieidto „6epreiH^' i rieka 61ina,'0d koje obedvie obale pin- 
paiefe^tfemplarom. Zadem zemljiSte ^Bria^ i „Lipjena** (Lipje?) 
odkuda; selgramcav vracala na • atari zidam drum. Ktomu'doda 

1 Thomas Arobid. SpaK Oad..:XXV.' 

'*.Pa(rlatKiT. V p. 239 priob^io jo 4alibo2e samo podetak pomiri- 
UJj'ae'izprave;". ;-o. ■ . .,; ;•• -i. . ,: j, <:_•;: 
i * Biaichfc Zara Ghristiana vol. IV p.^61. . 

* Theiner, Hon Slav. mer. I p. 44.-.: 



Digitized by LjOOQIC 



16 IV. KVKVumwsAy 

kralj Sest seljadkik ka6a (kmeta?). Ovim poda dobodn, cb neiaiiidn 
nikomu sloftiti nego meStru i fratrom teiapkrom. Joi Ui oprosti ed 
svih daca obi6a)iiih a HrraUkoj (per Scburaniam). Zatiem darora 
im bogati posfed w. Martina kod Zagr«ba i Zelioe (p<d Boi^aoi 
Dazvan Bo^jakovina). Ova] posjed bijaie Andrija II. od{Mije dsr 
rovao valpotu KrakonUi dok mu Ujaie vjeraii. Kad mu se isae- 
^eri) ttzme mu poejed i dade ga pogabitL Meclfa 'granicami by, 
Martina spoiBBDJe se ^Preliice^ mjealo, i potoei Orihoy, likofi 
(Likoos), veKki Crneo (Schern^t)) Fofioa i Zcli^a. Ue ovi^ potok 
tekia 76 gramca do fiialogia tibioa. Odovud do ^TuebedeTa polja'' 
(Terbensapole) do na Eoren i Lupoglavu. Zatiem kraj eabB 
LoBJe i zeml]i&fta ^Petko^ra* na velikii L(m)ii, do oeste zagreha^ke. 
Zatiem kraj zemljiita ^Hrtkova^ na Babinu goru i Todu' ^Bogecod'' 
(Bogord) koja uti^ a Zelimi. Zatiem kroa KioDOvieu do Dubrave 
(Dumbro) do Yode Ornidine i Q4oyice (GKogoynice?),. lioja ntide a 
Crnec. Napokon kroz njeku iuma do Eaiine Tode, i prolkzec preko 
nje svr^uje opet a Preliiou^ 

Iz oYoga popisa granica raaabire bo, kako na daleko £rio. se 
posjed BY. Martina, za kojim se kasnije otimale najotoienije .poro- 
dice plemicke. IT taj posjed uYede templare iupan Yanlegjin, dvornik 
(contubemalis) Benka bana, kasnije g. 1226 pod YoJYodom Kolo- 
manom ban hryatski 

Uz oYe posjede predade kralj Andrija II. viSere^enom poYeljom 
na proSnju meStra Konje templarom joi dya slobodnjaka od grada 
Gore: Velislaya i Hudislaya; sa ylafieu, dasiuie templarom onako, 
kako su do sada slu^ili kralju ili bann*. 

Odmah sliedede godine 1210 potyrdi kralj Andrija II. redu tem- 
plara joS njeke druge posjede. Medju oyimi nalaeimo pooajprije 
Ldemicu, na istoimenoj rieci u po2eikoj iapaniji. Ovaj posjed bi- 
jaSe kralj Andrija II. odprije daroyao svomu yjernomii Scepann 
(Chepano) yelikomu inpann badkomu i nadyomiktt. Oyaj pako 
ostayi taj posjed templarom a svojoj oporaci. Graoiee poigeda pro- 
stirahu se od mjesta ^StarSe^ (Starsa) do „Dobre rieke**. Zatiem 
od OYe rieke do mjesta gdje ona utide u Liesniou. Odarlje uzdui 
Liesnioe do njezina utoka u Sayu. Saya pako &xjihk je graniea 

^ Njekojlm od imeoovanih mjesta, neima sada traga. 

* Ya^na ova listina dava se u arkivu nadb. asagreb. same u prepisa 
Sigmunda kralja od g. 1425. Ima na hrbtu glagolicom pisann biljefto. 
,,Li8t kotarni priurije vranske ns, gore 1 na dmge grade ja Hryatih i 
a Slovinah od Sigmnnda kra^a*. 



Digitized by LjOOQIC 



PBIORAT VRANSKI. 17 

posjeda sve do „Trtine" (Tortina). Nu i Sava pripadala je unutar 
granica posjeda. Od Trtine prema sjeveru tekla je medja do po- 
toka Vjepernjaka (Wieperyek). Odavlje protezala se uz banski 
drum (via Bani) do brda velikog, zvana Pisana ili Picuna (magnum 
Pizun). Odavlje do Slemena. A po brdu iduci, sjedinila se sa 
Stardom. Sa ovim posjedom bijahu skopdani svi prihodi i porezi, 
koje davahu prije podloznici kralju ili banu u ime kunovine i ostalih 
krunskib daca. 

U darovnici primieti kralj Andrijall., da je taj posjed darovao 
zupanu Scepanu dviema listinama Jedna je imala vosdanu, druga 
zlatnu pe^at. Ovu posljednju listinu iiisu mogli templari naci medju 
ostavStinom 2upanovom. S toga odredi kralj: „ako bi tko kasnije 
sa ovom zlatnom pe^atnicom pokuSao zahtievati pravo na redeni 
posjed, da se ista listina nikad viSe pravovaljanom smatrati ne- 
smije". 

Istom listinom darova kralj Andrija 11. templarom susjedni po- 
sjed „RateS" ili RaceS (Racessam). Ovaj bijase oteo kralj Petru 
sinu Tatarovomu poradi njekih njegovih smrdu kaznjenih zlodina. 
Isto tako potvrdi redeni kralj redu templara njeko zemljiSte, ito 
mu ga bijaSe zajedno sa crkvom sv. Marije darovao Odola, unuk 
(nepos) Borica bana. Napokon potvrdi isti kralj darovanje pokoj- 
noga Stjepana zupana od Gorice, koj bijaSe templarom predao u 
ime zaduSbine njeko zemljidte leze6e u ^upaniji Vodici, kao ta- 
kodjer i drugo zemljiite u i^upaniji goridkoj, darovano templarom 
u ime zadu2bine od zupana Domalda. 

I u toj listini potvrdi kralj na molbu mefitra Eonje prvaSnje 
sYOJe darovanje, dvajuh slobodnjaka gorskib^ Velislava i brata mu 
Hudislava^. 

Iz nabrojenih do sada darovanja mo^emo razabrati, kolikim ob- 
Simim posjedom vladahu jur tada templari u kraljevini Hrvatskoj. 
Ovaj posjed dobi kasnije, kako 6emo viditi, jog daleko veci obseg. 

Za vrieme meStra Poncija de Cruce postigne vlast i mo<i tem- 
plara u Hrvatskoj svoj vrSak. 

Kralj Mirko i brat mu Andrija II. joS kao vojvoda hrvatski, 
bijahu se papi zavjetovali svedanom prisegom, da ce sa krizarskom 
vojskom poci oslobadjat svetu zemlju. Premda bijaSe u to ime jur 
mnogo novaca sakupljeno, ustru^avao se Andrija podjedno, kao 
vojvoda i kao kralj, zadovoljiti svomu zavjetu. U prkos nepresta*- 



^ Wenczel, Mon. Hung. hist. XX. (XI) Kdtet. p. 105—108. 

2 



Digitized by LjOOQIC 



18 IV. KUKUUEVld, 

noma poticanju i prietnjam stolice rimske, nemaknu se nijedna 6eta 
niti iz Ugarske niti iz Hrvatske. Tekar g. 1217 odvazi se kralj 
Andrija 11. izvrSiti svoj zavjet. Nezna se pravo, Sto je kona^no 
potaknulo na to malo- i lakoumna Arpadovca. Tvrde njeki, da 
ga nije toliko vodila u svetu zemlju iskrena pobozna cut, koliko 
taSta nada, da ce zasjesti stolicu izto6noga carstva. Ovu mu doista 
po smrti cara Henrika ponudiSe poslanstvom iz Carigrada. 

Jur bijage kralj spremio krizarsku vojsku i nadinio savez sa 
Leopoldom hercegom austrijskim. Jur bijase, po nalogu pape, sa- 
kupio dvadesetinom od svecenstva ugarskog i hrvatskog silni novae, 
kojim upravljahu templari i hospitalci^. Tad iznenada osujeti papa 
Honorio III. kraljeve teznje. On okruni u Rimu kraljeva tasta 
Petra od Courtenaisa za carigradskog cara. Tim se izjalovi pod- 
punoma laskava nada Andrijina. Nu sad nemogaSe vec od stida 
pred krScanstvom odstupiti od svoga poduzeca. On krone g. 1217 
sa deset tisuca vojske kroz Hrvatsku i Dalmaciju put svete zemlje. 

Uz svoju mladu zenu Jolantu od Courtenaisa povjeri upravu 
Ugarske nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu. U Hrvatskoj i Dal- 
maciji postavi kraljeyskim namjestnikom mestra templara i priora 
vranskog Poncija de Cruce, koji je 5ast bana obnaSao jur od g. 
1214 ili 1215., poslije Bertolda, brata ubijene kraljice Gertrude. 

Poncio bijaSe sa svojim redom veliku zaslugu stekao za Andriju. 
On ga je podupro ne samo znatnom detom svojih vitezova, nego 
i silnim novcem sahranjenim u Vrani. 

Ali ovaj novae nedotefie toli velikomu poduzecu. Kralj Andrija 
bijaSe prisiljen porobiti crkve i samostane u Ugarskoj i Hrvatskoj. 
Morao je prodati za 140 srebrnih maraka dragocjenu krunu Gi- 
aele, prve kraljice ugarske. OdluCio je napokon za nabavu brodova 
prodati Mletdanom i grad Zadar u Dalmaciji. U tu svrhu posla 
ou P. (valjda Petra) priora hospitalaca, (a ne Poncija templara, 
kako njeki drze) zajedno sa Aleksandrom predstojnikomerdeljskim 
u Mletke. Ovi sklopise ugovor sa Petrom Zianom duzdom mler 
ta^kim. ObvezaSe se u ime kralja s jedne strane, da ce predati 
Mletdanom grad Zadar na vjeCna vremena. S druge strane obrekne 
mletaC'ki duzd, da ce poslati kralj u potrebite brodove i momare, 
koji ce ga s vojskom prevesti u svetu zemlju^ 

* Theiner Mon. Hist. Hung. I p. 6. 

* Ljubid, Listine I p. 29. i 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANSKI. 19 

Baveci se kralj Andrija u Spljetu, kamo je sa fitavom krizar- 
skom pratnjom doSao 23. kolovoza 1217, predade meStru Pon- 
cija tvrdi grad Klis, da ga u napried dr^i sa svojimi templari. 

Kada kralj iza dnljega boravka u Spljetu krene napokon put 
svete zemlje, pratijahu ga uz ine Hrvate u velikom broju templari 
i hospitalci i dvie galije spljetske sve do Dra^. U kraljevoj 
pratnji bija§e i Stjepan Stjepanov Babonic sa 250 svojih konja- 
nika i rodjaka, koji se o svom troSku odpremiSe u svetu zemlju. 

U Hrvatskoj ostade neograni^enim gospodarom meStar Poncio de 
Cruce, imajuci glavni svoj stan u Vrani. 

Jo§ iste godine 1217 dade on za svoj red sagraditi samostan u 
Kamenskom, koji je valjda spadao pod preceptorat gorski^. 

Kao Sto je Poncio jur prije dvie godine na saboru kod sv. Petra 
na Bo]i§ca bUzu Vrane upokorio bio na korist Trogirana silnoga 
zupana Domalda Kafica*: isto tako umio je sada po svoj Hrvat- 
skoj i Dalmaciji uzdr^ati mir i pribaviti si veliku privr^enost 
mlade kraljice Jolante. 

Kad se kralj Andrija II. g. 1218 vratio iz kri^arske vojne, pre- 
porufi kraljica meStra Poncija svomu suprugu. Iz blagodarnosti i 
za njegove zasluge nadari kralj Andrija g. 1221 njegov red Su- 
panijom gadskom, u primorju, koja leSaSe medju gradovi Senjem, 
Buzani i ModruSami. 

Darovnicu kraljevu potvrdi papa Honorio III g. 1226 •. U toj 
darovnici spominje kralj velike troskove (gravissimas et non mo- 
dicas expensas), kojimi je Poncio podupirao kralja tako na putu u 
Bvetu zemlju, kao i na povratku kroz Gr^ku, braneci &u3t i osobu 
kraljevu. Kralj priznajuci njegove zasluge veli: da poslije Boga, 
imade najviSe zahvaliti banu i meStru Ponciju". Na njegovu molbu 
darova kralj templarom i grad Steniinjak. 

Poslije godine 1221 nestaje traga meStru Ponciju de Cruce. 
Njegov nasljednik bija^e me§tar Rainardo Argentarus Kao prior 
Transki imao je razpre glede njekih posjeda sa Benediktinci samo- 
stana St. Kuzme i Damjana od Bogova. Dodje tuiba obijuh stra- 

^ Maretic, MSC. 

* Lucius Mem. di Trau p. 30. 

^ Theiner, Mon. Hist. Hung. I p. 68. Fej6r II p. 272. Mikotzi 
Series Banorum p. 97. U Andrijevoj listini stoji pogrjesno datum anno 
MCCXVIIII Regiminis A. decimo sexto. §to se medju sobom nikako 
ne sla2e^ po§to znamo, da je Andrija II. prenzeo vladu g. 1205. Sada 

dakle §€^tnaesta godina pada na g^ 1221. 

n 

Digitized by LjOOQIC 



20 IV. KUKuuiEyid, 

naka pred Kolomana kraija gali^kog i vojvodu hrvatskog, te pred 
bana hrvatskog Gjulu. Ali ovi nemogoSe izmiriti pruce se stranke. 
IzabraSe za pomiriteljnog sudca Gun^ella nadbiskupa splietskog. 
Pred ovim zastupao je templare meStar Rajnardo, a benediktince 
Stjepan Subii knez trogirski, te brat njegov Grgur knez spljetski. 
Ali ni nadbiskup nemogaSe izmiriti stranke. Dogovori§e se napokon 
g. 1229.; da ce parbu odstupiti odabranomu sudu. Polozise i pri- 
segu, da ce se svakako zadovoljiti onom presudom, koju ce izreci 
odabrani sudci. UstanoviSe ipak, poSto jeban Gjula oteo bio njeka 
zemljista u ime krune, za koja bijafie benediktinci u ime odkapa 
platili 60 zlatnih romanata, da ce templari^ ako bade njihova debit, 
benediktiD<5em redeni novae vratiti. S druge strane obvezaile se 
Stjepan i Grgur Subici, u ime takodjer svoje brade i rodjaka, da 
od zemalja i posjeda poruSena grada Belgrada^ koji je sa svojimi 
pristojaliiti pripadao tempiarom vranskini; od ovih na korist bene- 
diktina ni§ta zahtievati nece. 

Za pomiritelje sudce bijase odabrani, osim spljetskog nadbiskupa 
Guo^ella, takodjer Borislav biskup ninski sa svojim bratom kalu- 
djerom cistercitskim iz Toplica (Topuskoga); zatim jedan fratar 
hospitalac, dva fratra dominikaaca, i dva malobracanina sv. Franje. 
Ovim bijaSe naloxone, da se sastanu na dan sv. Andrije (30 stud.) 
god. 1229. 

Nadbiskup Gun^ello sazove jur mjeseca rujna i. g. odabrane 
sudce u Rogovo. Za svjedoke uze Nikolu biskupa skradinskoga, 
R. popa bribirskoga, Dodoua popa, Fuskona djakona; njeke kauo- 
nike iz Spljeta i njekoliko plemida i gradjana. Ali od templara 
nedodje nitko na odabrani sud. !Na molbu Roberta opata benedik- 
tinskog poslase i pismo u Vranu, pozivajuci templare na sud. Tada 
dodjoSe dva viteza, ali izjaviSe, da nisu doSli praviti mir. Oni da 
nece odgovarati sudcem. Ali nezele ni odgadjati rok suda, jer 
neimadu od svoga meStra za oto naputaka. I odo§e. Za njekoliko 
dana pozva ih sud po drugi i treci put preda se. Oni dodjoSe opet, 
ali odgovorige isto te isto. Napokon izrekole odabrani sudci, u 
prisucu dvojice templara, odluku na korist benediktina. Ovi doka- 
zase svoje pravo trimi listinami, dobivenimi od kraljeva Stjepana 
II., Bele III. i Andrije II. Dobise dakle pravdu i posjed. Obve- 
za§e se ujedno, da ce nadbiskupu nadoknaditi troSkove putne, ako 
bi ga templari tuzili papi ili kralju poradi izre^ene presude i kad 
bi ga pozivali bud u Rim, bud u Ugarsku^, 

* F^lati Illyr. Sac. UI p. 2, 57. 

Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT TRANSKI. 21 

Nezna se pravo, da li su templari trazili dalje pravdu, premda 
su pred sudom stolice rimske skoro vazda pobjedjivali. 

JoS prije nego bijaSe svrSena re^ena parnica, potuzili su se toplidki 
cistercite g. 1224 pred mladjim kraljem Belom i banom BeluSem, 
da je £upan Domaldo Ea6i6 njihov posjed MogoS u ^upaniji gor- 
skoj darovao u ime zaduSbine templarom gorskim. Na Sto izjavi 
Domaldo : da je darovanje iz pogreSke u^injeno, jer da on u gor- 
skoj i^upaniji nikada posjeda imao nije^ Iz 6esa moie se zaklju- 
6iti, da su ga templari krivo izviestili o lezaju redenog posjeda 
kad su zanj' molili. 

Godine 1227 potvrdi papa Honorio UI templarom mansiju u 
Luku (Luz) sa lukom i ribnimi trgovi (piscariis). Zatiem: Rasan, 
KarreSice, Liemicu (Licenica) Odohilu ? i Vodicu, Od ovih posjeda 
bijahu skoro svi u Hrvatskoj^. 

I sa crkvom zagrebadkom imali su u ovo doba templari pre- 
pirke radi zemljiSta Raseke. Napokon izmiriSe se g. 1236 pred 
nadbiskupom kolodkim Ugrinom sa zagreba^kim biskupom Stje- 
panom II. Ovaj im odstupi za uviek svoje pravo na Baseku. 
Templari pake predadoSe biskupu i kaptolu zagreba^komu njeko 
zemljifite u Podravini kraj VaSke, fito ga bijaSe njihovomu redu 
u ime zadudbine darovao Benko ban'! 

U OYO njekako doba medju 1221 i 1230 bijaSe ban hrvatski 
Gjula sa svojom zenom Jelenom darovao templarom veliki svoj 
posjed Nekce (Necche) ili NaSice, sa svimi zemljami^ Sumami, otoci 
1 kmetovi. Darovnicu banovu potvrdi papa Grgur IX. g. 1230*. 
U istom mjestu sagradi reCeni ban templarom i samostan sa cr- 
kvom. Poslje dokinuca reda darova kralj Earlo Roberto taj posjed 
Aleksandru Aleksandrovidu od plemena Abe, za njeke izvanredne 



Veliki udarac zada templarom, valjda iz stare osv&te, silni i^upan 
Domaldo Kadic. Znamo, da je kralj Andrija II. za vrieme meStra 
Poncija templarom darovao tvrdi grad Elis, koji se mogao smatrati 
kao vrata u primorsku Dalmaciju. Od tada uznemirivahu templari 
Cesto puta neprijateljske gradjane spljetske i trogirske. SpljetCani 
bijahu dakle pravedno ogor^eni na svoje susjede kliSke. Oni pod- 

* Tkal6i6, Mon. I p. 52 i 54. 

> Mon. Hung. hist. XX kOtet p. 21. 

* Tkaldic, Mon. Eccl. zagr. 65. Farlati V. p. 363. 

* Mon. Hung. Hist I. k(5tet, p. 277. 

'^ Tramsumpta. Doe. mixt. In Archive Regni Croat. T. I p. 54. 



Digitized by LjOOQIC 



22 lY. KUKULJBV16, 

huSkaSe zupana Domalda) da templarom otme grad Klis. Stari vuk 
Domaldo izvede njihovu 5elju lukavim nadinom g. 1229^ Templari 
nedobiSe vi§e natrag izgubljene tvrdje. Easnije izprosise u zamjenu 
od kralja Andrije II. grad SibeDik. Ali Siben^ani nehtjedose se 
staviti pod upravu templara. Tako nedodjoSe oni ni do uzivanja 
dohodaka grada Sibenika. 

Tvrde njeki, da su templari u to doba osvoiili predgradje i tvr- 
djavu Ninsku. Nu torn neima vjerodostojnih dokaza. 

Sretni bijahu templai*i sa jednom parnicom, koju vodjahu proti 
kralju i vojvodi Kolomanu. Taj bijase templarom oteo neke posjede 
u Hrvatskoj sto silom, §to sudom. Templari podnesoSe proti tomu 
8V0JU tuzbu stolici rimskoj. Papa iialozi Ugrinu nadbiskupu koloc- 
komu, Bartolu biskupu pecujskomu i Stjepanu biskupu zagrebaS- 
komu, neka prisile Kolomana makar i crkvenim izobcenjem, da 
otete posjede templarom povrati. Koloman uplasen obeca povratiti 
ne same otete posjede, nego izdade ujedno g. 1231 povelju na 
korist templara, kojom se obveza, da ce braniti unapried sav njihov 
posjed i sve njihove povlastice. Ujedno podieli zapovied kao voj- 
voda citave Slavonije, da nijedan vojvoda, ban, zupan, ill bio tko 
mu drago u Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji, nesmije zahtievati od 
vitezova hrama jerusolimskog i njihovih Ijudih i dobarah bud 
Stan (descensum), bud kakova godj imena danak ill pla6u. Ovu 
povelju poslase obzirni templari u Rim, te ju papa Grgur IX doe 
8 srpnja 1231 radostno potvrdi^ 

Ali vojvoda Koloman povriedi do skora svoju pismenu obreku. 
Po savjetu svqjih velmoza stao se izvinjavati, da nije svojom vec 
kraljevom vlascu oteo tem^plarom gore spomenute posjede. Tem- 
plari odpravise opet tuzbu u Eim. Papa Grgur IX nalozi 30 srp- 
nja 1236 biskupu i predstojniku pecuvskomu, zatim opatu cister- 
cita cikadorskih u istoj biskupiji, kao i opatu varadinskih benedik- 
tina, da prisile Kolomana na drzanje svoje riedi, ili da ga ujedno 
sa njegovimi savjetnioi i upravitelji otetih dobara izobcenjem kazne*. 
Koloman pokori se iz nova. 

Jur prije bijaSe isti papa nalozio biskupom vaeke, njitranske i 
bosanske biskupije, da prisile i kralja Belu IV. na povratak crk- 
venih dobara, sto ih bijaSe oteo templarom, hospitalcem i njekim 

^ Thomas Archid. Cap. XXXI. 

* Theiner Mon. Hung. hist. I p. 97. 

» Theiner I p. 146. 



Digitized by 



Google i 



PRIOR AT VRAN8KI. 23 

drugim redovom. Ujedno potvrdi papa templarom g. 1236 sve da- 
rovnice podieljene im od kraljeva ugarskih i lirvatskih (Ungariae et 
Sclavoniae regibus) Mirka i Andrije IP. 

U nijednoj od navedenih listioa i papinskih pe^atnica nespominju 
se zaliboi^e poimence ona dobra i posjedi, koji bjeSe oteti templa- 
rom. Nu nesmiemo dvojiti, da su templari pomocu papa Grgura 
IX napokon postigli svoju svrfau i da su otete posjede natrag do- 
bili. Jer moramo uzeti u obzir, da je isti papa i od kralja An- 
drije II, kad ga bijaSe po nadbiskupu ostrogonskom sa ditavom 
Ugarskom izobcio iz crkve, takodjer postigao podpunu zadovolj- 
stinu. Krsilj Andrija drugi morao je ne samo nadbiskupa, kao pa- 
pina poYJerenika, po trikrat skru^eiio moliti da digne izobcenj^; 
nego je i u Rim poslao svoga naddvornika Dioiiisa sa gjurskim 
zupanom Simunom i sa Rembaldom mestrom Hospitalaca sv. Ivana 
Jerusalimskog. Ovim nalozi kralj, da u njegovo ime najvecom po- 
nizQodcu umole papu za oproatenje kazni^ 

U ovo doba bijaie nakon Rajnarda postao meStrom templara 
Rembaldo de Karon, nazvan takodjer Earomp i Karumb. On se 
spominje jur g. 1235 u jednoj listini kralja Andrije II. Ovom po- 
tvrdi kralj iznova onu slobodu, koju bijaSe za vrieme meStra Konje 
podao templarom, da mogu u ime zaduSbine primati od svietskih 
Ijudih i od koga im drago posjede, kmetove, slobodnjake itd. 

Istomu meStru Rembaldu i njegovomu redu darova oko g. 1236 
ban hrvatski Opoj Rasinski, znameniti posjed kod Rasinje, sa 
gradom Opojem, od njega sagradjenim*. 

Za Rembaldovo vrieme izmiri konaCno g. 1239 Bartol bisk up 
pecuvski red templara sa Kolomanom vojvodom poradi polovice 
posjeda od Liesnice u po^ezkoj i Mladine u dubi^koj ^upaniji le- 
2ecega. Ovom nagodom dobiSe templari svu crkvenu desetinu od 
Liesnice i NaSica, koja imanja njim pripadoSe*. 

Znameniti dar dobiSe templari u isto doba i od mestra Gjule. 
Ovaj im darova svoj posjed, nazvan Novak kod Drave. Tu po- 
digose oni kasnije i svoju manziju ili samostan. Posjed taj lezaSe 
nedaleko od Vaske. Darovnicu potvrdi ponajprije vojvoda Koloman 

1 Fejer. C. D. T. IV. vol. I. p. 33, 37. 

* Theiner Mon. Hung. I. p. 104. 

' Krdelic. Hist. Eccl. zagr. p. 84. 

* Fejer Cod. Dip. p. IV. vol. 1, p. 172. 



Digitized by LjOOQIC 



24 IV. KUKULJBVI<5, 

zatim g. 1255 kralj Bela IV., premda je ovaj Citavu 2upu Novak 
darovao bio prije banu Prezdi*. 

Godine 1240 imadoSe templari glavnu skupstinu (generale capi- 
tulum) u Glogovnici pod predsjedanjem meStra Eembalda Karon- 
skog. Tu zakl]u^i§e, da ce toplidkim (topuskim) Cistercitom pre- 
dati u gradu Senju njeko zemljiSte, da mogu sagraditi tamo jednu 
kucu. ZemljiSte ovo pripadalo je njegda prioru Opraku. Templari 
staviSe uvjet, da cistercite nesmiju nabaviti u Senju drugu kacu, 
ili vinograd, ili bud kakav posjed, bez dozvolje meStra i vitezova 
reda templara*. 

U ovo doba spominje se i templarski preceptorat u Gori. 

Sliedijahu dvie u^asne godine. Nastade borba sa Mongoli i Tatari. 
Templari bijahu u prvom redu vojnika hrvatskih, koji vojevahu sa 
vojvodom Kolomanom kod Sajove, i kasnije u Hrvatskoj uz kralja 
Belu IV. Oni pomagaSe kralja novcem, savjetom i hrabrom miSi- 
com. U bitki kod Sajove pao je takodjer meStar Rembaldo sa 
ditavom ^etom svojih vitezova^. Kad se kralj Bela vracao nakon 
slavne pobjede Hrvata nad Mongoli u Ugarsku, bijahu uz knezove 
kr6ke templari, koji ga pratijahu i potrebitimi sredstvi podupirahu. 

U ovo doba spominju njeki* kao priora vranskih templara Deiu 
SpingaroUa rodjena Zadranina. Sudeci po krstnom imenu i po rod- 
nom mjestu bio bi ovaj prvi Hrvat, koji se podigo na uzviSeno 
mjesto vranskog priorata, poSto su do njega vecom stranom Fran- 
cezi i Talijani obnaSali tu dast. 

Odkad Hrvati slavno pobiedi§e u Primorju Tatare, a kralja 
Belu IV. sa svom Ugarskom spasiSe od najvece nevolje, desio se 
Bela IV ^estokrat u Hrvatskoj. Kao mjesta njegova boravka na- 
znaCuju se Zagreb, Virovitica, VaSka, Spljet, Trogir i Vrana. U 
ovom posljednjem mjestu nalazimo ga na s&m uskrs godine 1245 
Zajedno sa novoizabranim nadbiskupom spljetskim Ugrinom, i sa 
sjajnom pratnjom svojih dvornika. Tu je primao i mnoga poslan- 
stva od razli^itih gradova dalmatinskih i hrva^skih. Tu se saku- 
pljahu oko kralja boljari i plemici hrvatski i ugarski. Ovamo je 
do§ao proti svojoj volji i umni Ijetopisac Toma naddjakon spljetski, 



^ Tkal^id Mon. Eccl. zagr. I, p. 103. 

* Tamo p. 78. 

' Thomas Archid. Spal. Cap. XXXVII Tomko Marnavi6 imenuje 
pogriesno mjesto Rembalda njegovog starijeg predsastnika Poncija de 
Cruce. Rogerius Carmen miserabile, 

^ Bianchi. Zara Christiana. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT YRANSKI. 25 

jer ga prisiliSe, da je sa sve^anim izaslanstvom povesti morao iz 
Vrane novo izabranoga nadbiskupa i dovesti ga do one stolice, 
koju romanski njegovi prijatelji prije malo vremeaa bijahu njemu 
ponudili. Jednom rie^ju, Yrana bijaSe u ono doba, ako i na kratke 
?asove, ona to6ka, oko koje se kretaSe sav drSavni iivot kraljovine 
Ugarske i Hrvatske. 

Za vrieme navale tatarske izkusiSe templari^ koliko je po 
DJekih mjestih razdra^en bio puk proti njim. Uz ino stanovni^tvo 
moradoSe pred Tatari bjezati i templari staliSa svecenidkog. Medju 
ostalimi pobjegoSe takodjer svedenici templarskog samostana by. 
Gjorgje kod Senja. Oni utekoSe na susjedni otok Krk. Ali tu na- 
vali^e na njih mjeScani iz BaSke i oplieniSe ih, pod izlikom, da su 
i templari senjski g. 1239 za vrieme meStra Eembalda, prilikom 
njekog pozara u Senju, do gola oplienili trgovce krSke, rabske i 
mleta^ke. Tekar g. 1248 dne 25 travnja nagodili su se templari 
sa mletadkim duSdom Jakovom Tiepolom radi naneSenih medju- 
sobnih Steta i uvrieda. Nagodu sklopio je sa Mlet^ani 6 travnja 
1248 izaslanik meStra templara Guilelma od kr)onara ili Sinaja, i 
vitez Jakov de Tornellis. Prisutni bijahu u Mletcih od strane tem- 
plara fratar Herman od Burga^ preceptor a Kampaniji, i krajini 
tarvizkoj, i fratar Jordan preceptor od Vrane i Senja ^ Ugovoreno 
bijaSe: da templari u ime naneSenih steta podloznikom mleta^kim 
u Senju imadu platiti 5250 libara malenili mleta^kih dinara, a 
glede Stete naneSene njim po Bagcanih^ da 6e se povesti iztraga 
i knezu krdkomu naloziti, da u^ini pravdu templarom. Ujedno ob- 
vezaSe se templari, da nece vriedjati ni Krdane ni Rabljane radi 
naneienih im raznih Steta. 

Nu Mlet^ni nisu od templara ugovorenu odStetnu svotu nikada 
podpunoma primili. Mleta^ko veliko viece izabra joS iste godine 
5 kolovoza Ivana Kvirina za svoga povjerenika, podavSi mu nalog 
da ide u Senj, i da utjera od meStra templara i manzije senjske 
5200 dinara, koje templari ostadoSe du^ni u ime od§tete za po^i- 
njenu Stetu trgovcem mleta^kim, kr^kim i rabskim u Senju, u 
Trieme gradskog pozara. Povjerenik imao se pozvati na izpravu 
fratra Guilelma od Sonara ili Sinaja, meStra templara, providjenu 
redovnom olovnom peCatju*. 

^ U listiniy priobcenoj po men! u Borbi Hrvata s Tatari, i a listinah 
Ljubicevih 1. p. 76 stoji pogriesno Oranie mjesto Vranae. 

* Ljubic Listine I. p. 138, III. p. 42. Nu ove odluke senata stav- 
Ijene su ta pogrieSno pod g. 1284 mjesto g. 1248. 



Digitized by LjOOQIC 



26 rv. KUKULJBT16, 

Vise re^ena nagoda mira nije imala povoljnib posljedica ni za 
jednu ni za driigu stranku. Mlet^ani nisu dobili ugovorene odstete, 
a templari moradose do skora napustiti grad Senj i zupu gadsku, 
za kojim posjedom vrebahu jur od davna silni knezovi kr^ki i 
modruski. 

Medjiitim umjeli su templari podjedno koristiti se zastitom rimske 
stolice. Na njihovii molbu potvrdi im g. 1253 papa Inocencio III. 
zlatnu biilu kralja Bele IV., kojom bijaSe taj kralj zajamfiio sav 
darovani posjed i podieljene im povlastice od predSastnika svojih; 
premda je ova darovanja prije njekoliko godina opozvao bio^. 

Manji iispjeli imala je pefiatnica Aleksaiidra IV. od 5 srpnja 
1255. Templari bijahu se potuzili papi na Sibendane, koji njihovu 
tvrdju iiad Sibenikom razoriSe i svaku im poslusnost odrekose. 

Redenu tvrdju i sav grad bijahu templari, kako gore spomenuh, 
dobili od kralja Andrije IV. uz kasniju potvrdu kralja Bele IV., u 
zamjenu za grad Klis. Papa nalozi uslied tuzbe templara nadbi- 
skupu zadarskomu i opatu samostana sv. KrSevana, da razvide 
stvar, i ako nadju, da templari imadu pravo, neka Sibendane na- 
tjeraju na posluSnost. Sibendani braniSe tvrdokorno svoju slobodu 
i neodvisnost. Po smrti kralja Bele IV, prite^e im u pomo6 i kralj 
Stjepan sin Bele IV. Templari nemogose nikada upokoriti Si- 
benfiane. 

U to doba 1254 nalazim kao priora vranskog templara Crnotu 
od Botona, kojem negovore poblize na§a vrela. j 

Sretniji bijahu templari jednom parnicom, Sto su ju imali sa nje- | 
kimi plemici pokupskimi, poradi posjeda zvana Novak i njekih i 
driigih zemalja uz Kupu. Fred banom Stjepanom izmiriSo se obje | 
stranke g. 1258 na debit templara. Ovi dokazaSe svoje pravo 
listinami kaptola zagreba^kog i Pajdona opata toplifikoga^. Parnicu 
vodio je meStar templara Jordan, bivSi prije preceptor vranski. 

Spomenuo sam, da je kralj Bela IV. knezove kr^ke i modruSke, 
za velike slu^be izkazane mu u vrieme navale tatarske, nagradio 
gradom Senjem, dodavSi im kasnije i upravu zupe gadske. 

Templari nemogahu mirnim okom gledati, da im kralj toli veliki 
i bogati posjed na silu otimlje i drugim poklanja. Premda oni ka- 
snije priznaSe, da im u Senju nebijaSe obstanka, jer im gradjani 
senjski svaku pokornost odkazase (cum apud Sceniam propter ma- 



^ Fej6r t IV. vol, 2 p. 202. 
* Fej6r IV. vol. 2 p. 47b. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANaKI. 27 

litiam ciyium proficere non possent), Cutiv se ipak prikracenimi 
u svom pravu; podigoSe tuzbu pred stolicom rimskom. Parba tra- 
]aSe njekoliko godina. Kada vojvoda Bela, raladji sin kralja Bele 
IV, kao samovlastan gospodar preuze vladu nad Hrvatskom, Dal- 
macijom i Slavonijom, obrekne on templarom, da ce im u^initi 
pravo i riesiti ih troSkova, koje imadoSe pri vodjenju parnice. 
Uvjet uagode bijaSe, da templari pristanu na zamjenu grada Senja 
sa drugim posjedom. Posto tadasnji meStar templara u Hrvatskoj, 
putujuci u svetu zemlju, bijaSe dobio u gradu Akonu od svog ve- 
likog mestra dozvolju, da se moze nagoditi i pristati u zamjenu, 
prihvatise templari uvjet vojvode. Ovaj im uslied toga g. 1269. 
za izgubljeni Senj i za zupaniju gadsku podieli u zamjenu grad 
Dubicu na Uni sa ^itavom zupanijom i njezinora upravora, sa 
svimi pripadci i pravicami (cum omni districtus jurisdictione ac suis 
pertinentiis). Ujedno odpusti im sve dace, bir, kuuovinu, bansku 
zalazinu (descensus bani, vulgariter zalasina). Za sebe sacuva voj- 
voda dohodke i bire, koji se po svoj Hrvatskoj pobirahu u ime 
komorske dace. Iziizme templare izpod suda banskog i zupanijskog. 
Darova im 1050 maraka fina srebra. Obveza se napokon, da ce 
red templara braniti u svih pravicah i povlasticah, kao i u posjedu 
re^ene zupanije dubifike proti svakomu neprijatelju. Ako bi pako 
red templara pokusao raditi proti ugovoru zamjene, onda ima red 
platiti u ime globe dvadeset tisuca maraka fina srebra. Istu 
svotu da je duzan platiti i onaj, koji bi templare smetao u posjedu 
Dubice. U svakom sluCaju ima zupanija dubi^ka ostati u rukuh 
templara (comitatus de Dubicza nihilominus apud domum manente). 
Templari obvezase se ujedno, da ce odstupiti od svih prava, sto 
ih imadoSe na grad Senj i zupaniju gadsku. Nadalje da ce po- 
vratiti sve izprave, darovnice i listine glasece na Senj i gadsku 
zupaniju, podieljene im od kraljeva Bele III, Andrije II, Bele IV 
i vojvode Kolomana, kao i potvrde rimskih papa. 

Medje zupanije dubi^ke poCimale su tada od Smrzenice (ili Gver- 
zenice) i kod Save, gdje voda Pakra uti^e u Savu. Zatim prote- 
zala se granica uzduz Pakre prema iztoku, do mjesta, gdje gornja 
ili siroka Pakra utide u Veliku Pakru. Od tuda prema iztoku do 
zemlje sinova PetruSa. Zatim dugim putem do rieke Kosa^ine, i 
uzduz ove rieke gore prema jugu do mjesta KaliUa i do rieke 
Ravenice preko sela VraSiSca (Wrachiche i Bratyche.) I opet kroz 
Sumu na brdo, a odavle na rieku Veliku, do utoka ove u Klo- 
kovec. Onda uzduii Velike do rieke Granice i Nagadine do Save. 



Digitized by LjOOQIC 



28 IV. KUKUUBVia, 

Zatim dugim putem uz Sava do mjesta, gdje rieka IzpijaS (Ls- 
pyas) uti6e u Savu, i gdje se diele granice ^upanije dubi^ke i 
vrbaske. Odavlje prema jugu, uzduii IzpijaSa, do utoka rieke Lf- 
kovice (Lykovich) u Izpija§. Zatiem kroz Sumu gore do brda 
Rakova glava. Odavlje do mjesta Rasoj, preko brda Kosmareva, 
do mjesta EaliSta i gore preko Slemena na veliki drum, koj vodi 
u Vrbas. Po ovom drumu prema zapadu na brdo medju Rakoveem 
i Jastrebicom (Ystrebycha). Zatim preko visokih gora do mjesta 
Siroka (Syrugo, Symiga) i opet preko brda i doline do brda Ho- 
dinova glava. Od tuda u Gvozd i kroz njega do rieke MeS^enice, 
g^j® j® granica vrbaSka. Jo8 se imenuju sela Jelavec, Predol, Vi- 
sovic, Puliska, VraCa ili Vraga, Rokmiceva glava. Zatim potok 
Kojvanica ili Kotmanica, rieka Strigonja ili Strigonina, JalSovica. 
Drum koj dieli granieu dubidku od Vodice, veliki drum Vranica 
(Wranza), rieka Suhodol, Kostajnica i Una, i potoci Turica, Tuija 
i Pulska. 

Ovu darovnicu potvrdi joS iste godine 1269 kralj Bela IV. za- 
tim godinu dana kasnije njegov stariji sin kralj Stjepan V. i g. 
1272; na molbu mestra Guilelma, kralj Ladislav IV. Napokon g. 
1274 papa Grgur X^ 

Godine 1277 darova kralj Ladislav IV zagrebaCkomu kaptolu 
i biskupu Timoteju zemlju BlaguSu kod KaSine, §to ju prije driaSe 
Vuk sin Dobrolica. U darovnici spominje se fratar Benvenud pre- 
ceptor templara od sv. Martina (Boijakovina). Ovaj uvede zagre- 
bafikog biskupa i kaptol u posjed, i podnese kralju svoje izvjeSie*. 

Sliedece godine 1278 dne 19 travnja primio je tadaSnji mefitar 
templara i prior vranski fratar Gerardo riedke goste u gradu svoga 
reda Dubiei. Tu se sastadoSe na redeni dan ^lanovi dvajuh Ijuto 
zavadjenih vlasteoskih porodica. Bijahu to sinovi slavnoga Stjepana 
bana i kapetana Utajerskog, i knezovi Ivan Stjepanov Babonic ban 
6itave Slavonije, brat njegov Radoslav i rodjaci njihovi Nikola i 
Stjepan. U Dubieu biSe pozvani po Timoteju biskupu zagreba^- 
kom, po Mati palatinu ugarskom, po Mati opatu toplidkom i po 
re^enom meStru Gerardu, kao pomiriteljnimi sudci. Po nalogu kralja 
izmiriSe oni zavadjene stranke. iSinovi bana Stjepana oprostiSe Ba- 



^ Dva primjerka ove darovnice nalazila su se u kasuijih kra^evskih 
potvrdah u zem. arkivu N. R. A Fasc. 458 br. 31. Fasc. 1550 br. 
22. Theiner Mon. Hung I p 310 

* Tkal^ic. Mod I p. 184 



Digitized by 



Google 



I 



PBIORAT VRANSKI. 



bonidem ubojstvo svoga brata Ja6ima bana^ jer on pade od njihove 
ruke u pravednom boju kao buntovnik^. 

Templari obi^avabu takodjer svoje privrzenike i zaslui^ne za red 
Ijude nadarivati novceiu i posjedom, Tako nagradiSe god. 1284 
svoga vjernog privrzenika Luku Desevica, gradjanina zadarskog, 
zemljifitem Podskalinom, leiecim u preceptoratu zablatskom. Darov- 
nicu izdade na dan sv. Andrije ap. fratar Ouilelmo de Peymes, 
mefitar templara u Ugarskoj i Hrvatskoj. Njegovu listinu odobriSe 
Petar od Beizeja podpreceptor u Vrani, Ivan od Foisa preceptor 
u Zablati, zatim fratrovi Oliver, Toma i Ivan. Kasnije, g. 1291 
7. travnja, izdade istu darovnieu u vjerodostojnom prepisu Marcello 
biskup ninski, a potvrdi ju ScUamon prior templara vranskib^. 

ViSe re^ni meStar Guilelmo darova takodjer njekomu Jakovu, 
sinu Bartola zeinlju zvanu Turguda, kod Berzenice u poze^koj 
£upaIuji^ 

Po smrti kralja Ladislava IV. Eumana; kad je velika stranka 
tt Ugarskoj izabrala posljednjeg Arpadovca Andriju III za svoga 
kralja, iznevjeride se templari papi i Subidem, kao privr^enikom 
kttde aniovinske. Oni popratiSe bivSeg hrvatskog vojvodu Andriju 
iz Dahnacije do Zagreba. PotratiSe nmogo novaca u svrhu njegova 
izbora. Branijabu ga odva^no proti njegovim neprijateljem. 

Poradi oskudice novaca moradoSe kasnije zalagati svoje posjede. 
Medju ostalimi zaloiiSe njekomu Niemcu (Theutonico) Petru za 
27 srebmih maraka svoj glogovnidki predium Gradjina ili Grajina 
(Gragina et Gragena). Ovaj posjed drzao je njekad Butko od 
Butkovca. Medjadio je sa zemljama istoga Butka, zatim sa mje- 
atom Selnicom, i velikim drumom, koji je vodio u Kri£evac. Za- 
lozni list izdade u Zagrebu 5 srpnja 1292 fratar Guilelmo de 
Peimes meStar templara. Zalog odobriSe fratar Franko de Valegio^ 
fratar Viliam de Brabantia, preceptor sv. Martina kod Zeline, 
fratar Rogerio, preceptor od Glogovnice, fratar Grgur, preceptor 
Vranski^ i fratar Samson^ 



^ Moja razprava Zringrad i njegovi gospodari, 1. 8. 

* Kubinyi Mon. Hung. Hist. II. kcJtet p. 148, 174. Wenzel Mon. 
Hung. Hist. IX. p. 403. 

» Fej6r t. VIII. vol. 2 p. 619. 

^ Bianchi Zara Christiana spominje pod g. 1290 njegova predSasf- 
Bika Mirka de Qrabonja. 

^ WeozeL Mon. Hung. Hist. t. X. p. 79. 



Digitized by LjOOQIC 



I 



30 IV. KUKULJSVid, 

Godine 1293 nalazim opet kao mefitra templara u Hrvatskqj 
fratra Gerarda. On je nasliedio staroga Guilelma, koj bijaSe preko 
dvanaest godina meltrom. 

MeStar Gerardo bijaSe privrienik kuce aniovinske, a prijatelj 
porodice Subica. Redene g. 1293. putovao je zajedno sa Volfetom, 
rodjakom bana Pavla Subica, u Napulj do kralja Martella, u poslu 
nasljedstva priestolja ugarskog^ i hrvatskog Kad se kuci vracao, 
nalozi kralj Martel svojim ^inovnikom lu^kim u Apuliji, da ga u 
putovanju po moru neprie^e, udario on kojom godj stranom. Ujedno 
mu dozvoli kralj, da poveze iz Pulje 30 salma sofiva^ Dvie go- 
dine kasnije putovao je u Napulj u istom poslu preceptor templara 
Roberto de Gude, vracajuci se iz Napulja natrag u Dalmaciju 28 
kolovoza 1295^ 

Medjutim primicahu se sve to bliie crni dani za red templara. 
U potaji radili su vecom stranom svcdenici i kaludjeri jur od davna 
po svih stranah Europe i Azije proti redu vitezova sv. hrama. Ve- 
liki njihov upliv u krscanstvu ; izvanredne povlastice podieljene im 
od papa i vladara; ogromno njihovo bogatstvo, njihovo nasilje i 
lakomost za jo§ ve6im blagom i posjedom — sve to ogordi vladare 
i pu^anstvo svake ruke, nahuskano ponajvige po monasih i. svece- 
nicih. Jur papa Grgur X. pokoSa ra crkvenom zboru lugdunskom 
g. 1274. stopiti u jedan red templare i bospitalce sv. Ivana Je- 
rusolimskog. Ali mu nepodje za rukom. Tomu se protivila ponaj- 
vise Spanija. Papa Nikola IV. nastavi pokuSaj pape Grgura X. 
I on nastojavaSe stopiti oba reda u jedno tielo, da mogu toboze 
sjedinjenom silom uspjeSnije vojevati za krst proti poganom. U 
torn smjeru pisa on nadbiskupom narbonskomu i soligradskomu, 
koji posljednji drzao je u tu svrhu i koncil g. 1292'. ZaHrvatsku 
obrati se papa na spljetskog nadbiskupa. On naloii ovomu, da sa- 
zove pokrajinski (provincijalni) crkveni zbor i da sa podloznim 
svecenstvom podupre ielju pape pogledom na sjedinjenje obijuh 
redova. Nu templari umjeli su odstraniti prietecu im ppasnost. Vio- 
canja spljetskoga i qstalih koncilija ostadoSe jalova. 

U Hrvatskoj i Dalmaciji bija§e templarom lak posao. Tu yla- 
dahu tada domace razpre poradi nasljedja novoga kralja. U Dal- 
maciji drzahu najvecu vlast u ruci knezovi Subici. A ovi bijahu 

^ Mon. Hung. hist. Acta extera p. 101. 

* Ibidem, p. 127. 

• Hartheim. Concilia Germaniae t. IV. p. 1. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANSKI. 31 

saveznici i prijatelji templara Pobjeda ostade dakle na njihovoj 
strani. Protivnici njihovi bijahu preslabi da im nahude. 

Gorje bijaSe po njih u drugih drzavah. Jur g. 1287 bijaSe u na- 
puljskoj kraljevini oduzeo kralj Karol redu templara sva imanja, 
]er su podupirali Hugona kralja od Cipra, koj se, uz prkos kralj u 
napuljskoinu , poinocu templara u azijskom gradu Akonu dao 
okruniti za kralja jertisolimskog. 

Do skora padoSe i u svetoj zemlji svi gradovi i ogromni po- 
sjedi templara i hospitalaca u ruke muhamedanske. 



Vriedno je da se u kratko osvrnemo na znamenite tadasnje 
zgode svete zemlje, koje su tiesao svezane sa sudbinom reda tem- 
plara. 

U Palestini bijaSe jur od poduljega vremena medju krscani za- 
vladala velika pokvarenost i cudoredna razvracenost. Bijase se 
tamo sakupio izmet svih zapadnih naroda. Onamo posiljahu svi 
rimsko-zapadni krscani najvece zlotvore, da kao hodo^astnici nadju 
milost pred sudom. Mnoge pro tube pohrliSe u svetu zemlju, da na 
Jabak na'^in do^epaju se ziveza i imetka. Kr^mari, lihvari, svako- 
jaki trgov^idi obogatise se do skora i pobrase sav imetak poboznih 
putnika i hrabrih borioea za krst. U priraorskih gradovih vrvilo 
je od svakovrstnih igra^a, razuzdanih ^ena, lopova i ubojica. Svjet- 
ski i redovni vitezovi zaboravise destokrat na svoju svetu zadadu, 
predavSi se u ruke razkalaSenosti. Obogaceni novcem i imutkom 
osironaasili su Ijudi na zna6aju i krieposti. Oni zaboraviSe sasvim 
na krsiansku poniznost i pokomost prema poglavarom. Redovnici, 
bpati, priori, kaludjeri i kaludjerice ostavljahu svoje zatvorene sa- 
mostane, da se nau^iju sTJetsCe slasti u gostionah, kupalistih, igrao- 
nicah i u raznih tajnih vrelih tjelesne naslade. 

Najveca razvracenost vladaSe u gradu Akonu, trgova^kom sielu 
i smjesi svih naroda. Tu bijase sedamnaest predjela, sa toliko na- 
rodnosti krScanskoga svieta. Tu se nagomilaSe svi krscani, koji 
pobjegoge iz razlifitih gradova pred ma^em musulmanskim. 

Hrabri Malek al A§ra, sin sultana Eelavuna, bifaSe jur predobio 
8ve gradove u svetoj zemlji. Tad se odvazi da osvoji i grad Akon. 

Po^etkom travnja mjeseca god. 129*1 dodje sa velikom vojskom 
pred grad. Po^e ga odmah obsjedati sa svih strana. Rrstonosci i 
vitezovi templari i hospitalci sv. Ivana jerusolimskog predadode 

Digitized by LjOOQIC 



32 IV. KUKULJEVI6, 

zapoTJedni6tvo vojske velikomu me§tru templara Vilimu Beaujeu 
(tal. Bellgioco). 

Izvanrednom hrabro§6u i umDom razboritoildu branio je veliki 
meStar, zajedno sa svojimi vitezi, posljednju tvrdju krScanstva u 
Bvetoj zemlji. Ali nesloga medju kri^arskimi vojnici i gradjani 
prisili ga do skora na ugovaranje sa sultanom glede predaje grada. 
Pu^anstvo se tad podigne proti zapovjedniku. Ovaj odstupi od za- 
poYJedni^tva. Kad uvidi, da za grad neima viSe spasa, pobere blago, 
dragocjenosti i svetinje svoga reda, ukrca se sa 10 svojih vitezova 
na jedan brod, ostavi goruci za sobom grad i ode u Cipar*. Sultau 
Melek osvoji grad 18. svibnja 1291. Trideset tisuca krScana pade 
u gradu od ma^a i noia, arapskog. Medju ovimi bijaHe 490 templara. 

U ditavoj Falestini ostadoSe tada u krS6anskih rukuh joS dva 
grada: Sidon i tako zvani grad ^poboznih putnika'^. Oba vlast- 
Didtvo templara. Oba od njih samib branjena. Kad uvidiSe templar! 
da za kricanstvo neima vi§e spasa u svetoj zemlji, ostaviSe oni i 
ta dva grada, te odoSe stranom na Cipar za velikim meStroni; 
stranom na ostrov Aradus (Tortozu). 

Ta dva ostrva postadoSe posljednja zakloniSta prebjeglih iz 
Sirije templara i hospitalaca. Odavlje nastaviie oni po mora krvnu 
borbu proti muhamedanskim gusarom. Odavlje dopira^e sa svojimi 
galijami do Aleksandrije i juine Anatolije. 

Na Cipru sprovede svoje posljednje godine i posljednji veliki 
meStar Jakov Molaj stojeci u vje^nom tajnom sukobu sa kraljem 
od Cipra Henrikom II od Lusinjana. 

Sa odlazkom templara i hospitalaca iz Palestine ostade prazna 
od krScanskih borilaca sveta zemlja. Eraljevstva krdcanskog, podr- 
£avana od zapadnih krdcana 180 godina, nestade sa lica poviestL 
Fanati6na i oduSevljena borba za krst i za koran, kojoj pade 
^rtvom do deset miliuna IjudiL, svr$i se onkraj sredozemna mora 
da se kasnije tim 2ed6e i groznije nastavi na zemljiitu gr^koiQ; 
sloyjenskom i germanskom. 



* Kolinovic (Chronicon Templariorum) i Falkenstein (Gesch. des 
Tempelherm-Ordens) tvrde: da je veliki mestar Beaujen n jednom 
uasrtaju izvan zidina gradskih, hrabro vojuju6i pao. U drugih vrelih 
nisam oadao istinitom ovn tvrdnju. Gl. Havemann GeBch. des Ausgaogs. 
des Tempelherrnordens p. 99. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VBAMSKI. 33 

Templari hrvatski, ostaviSe, kako spomenuh, do skora stranku 
Andrijinu, prisloniv se uz Subice i stranku anzovinsku. Koncem 
godine 1298 primise oni u Vrani slavuoga bana hrvatskog i bo- 
sanskog Pavla Subica kneza bribirskog kao svoga gosta i prija- 
telja. U torn gradu izmiri medju sobom ban Pavao 26. prosinca 
knezove i plemice krbavske od plemena Gusica^. Dvie godine za- 
tini odvede on u druztvu sa vranskimi templari Karla Roberta 
u Zagreb, gdje ga Ilrvati sve^ano okrunise za kralja. 

I zagrebadki templari bijahu odvazni privrzenici Karlovi, doticno 
papinske stranke. Kada sinovi bana Henrika Gusingovca sa gospo- 
darl medvedgradskimi podigose bunu proti zagrebadkomu biskupu 
Mibalju i njegovom kaptolu^ kao privtzenikom kralja Andrije III. ; 
tada se sjedinise i novoveSki templari sa buntovnici, vodeci krvavi 
rat proti svecenstvu*. 

U proglasu pape Bonifaca VIII. g. 1303, sto ga razasla na sve 
crkvene i svjetske oblasti kraljevine Ugarske i Hrvatske, poziva- 
juci ih, da priznadu za kralja Karla Roberta, spominje papa ta- 
kodjer templare i hospitalce kao vjerne svoje privr^enike^. 

Nu sva naklonost dojakosnjih papa i vladara krscanskih neiz- 
bavi templare od kona^ne zalostne katastrofe, koja unisti za uvjek 
vitezki i mnogo zaslu^ni njihov red. 



U Hrvatskoj i Dalmaciji uzivahu templai'i svoja prava i svoja 
dobra sve do god. 1313. Jo§ za vrieme iztrage u Francezkoj za- 
iskase vranski templari g. 1308, po njekom starom pravu, od ob- 
cine dubrova^ke, da im se predade ostrv Lastovo. Dubrovdani 
privoliSe. Ali pu^anstvo na ostrvu, nahuskano valjda od monaka 
1 svecenika, nehtjede pod vlast templara. Kada dodjo§e na Lastovo, 
da preuzmu ostrvo, digne se puk i protjera ih oruzanom rukom. 

Bulla Klimenta V. od 6 svibnja 1312, kojom se dokida red 
templara, prizna, da ga nemogaSe dokinuti putem suda iz zako- 
nitili razloga, nego iz obzira shodnosti. (Ordinis statum, veli bulla, 
habitum atque nomen, non per modum definitivae sententiae, cum 
cam super hoc secundum inquisitiones et processus super his ha- 
bitos non possemus ferre de jure, sed per viam provisionis seu 

^ Ljubi6. Listine III. p. 432. 
^ Krcelic. Hist. Eccl. zagr. p 99. 
• Theiner, Mon. Hung. hist. I. 401. 



Digitized by LjOOQIC 



34 IV. KUKUUBVK), 

ordinationis apostolicae sustulimus.) Nu papa i koncil odrediSe ipak, 
da se sva templarska dobra imadu predati redu vitezova hospi- 
tala sv. Ivana jerusolimskog^. Naredbu papinsku primiSe u Dal- 
maciji nadbiskup spljetski i biskup zadarski. U primorju biskup 
senjski. Od godine 1313 moze se dakle smatrati dokinutim i sa- 
mostan templara sv. Grgura u Vrani i sv. Gjorgje kod Senja. U 
ovo doba predana je i Vrana, u smislu papinske odredbe, redu 
bospitalaca sv. Ivana 

U danaSnjoj Hrvatskoj primi biskup zagrebadki Augustin Ea- 
zotic preko Vinka nadbiskupa kalo^kog papinsku' naredbu od 2. 
kolovoza 1309. Papa poziva svecenstvo ugarsko i brvatsko naob- 
cinski erkveni koncil, sazvan u poslu reda templara. 

Ova bulla pape Klimenta V. pisana je a Piktaviji. Glasi na 
nadbiskupa kalodkoga i njemu podredjeno svecenstvo. Prije svega 
navadja papa, kako je katolidka crkva uviek nastojala oko toga, 
da oslobodi svetu zemlju iz rukub nevjernika. Zatim, kako je 
stolica rimska viteze brama jerusolimskog u tu svrhu uviek podu- 
pirala i mnogimi povlasticami nadarivala. Kako je kasnije tuznim 
srdcem i potresom duSe razabrao papa njibove zlodine, koje potanje 
nabraja. Kako je francezki kralj Filip, duvsi za ove zlo^ine, ne 
iz pohlepe za blagom, nego iz Ijubavi krScanske potaknuo ga na 
strogo postupanje proti templarom. Kako su na dalje pod iztragom 
dvajub kardinala i velikoga ink vizi tora veliki meStar, preceptori 
i mnogi vitezi templari svoju krivnju priznali i za oproStenje svojih 
zlodina molili. Kako je uslied toga papa odludio da sazove obce- 
niti erkveni zbor mjeseca listopada na dvie godine, da mo^e na- 
^initi shodne naredbe, take glede reda templara i njibovih dobara^ 
kao i glede osvajanja svete zemlje i glede popravka stanja crkve. 
Papa pozivlje napokon redenoga nadbiskupa kalodkog i biskupe 
zagrebadkog i sedmogradskog na erkveni zbor u Viennu, kamo 
imadu osobno doci. Za druge biskupe veli, da mogu doma ostati'. 

Nadbiskup Vinko posla ovo papinsko pismo biskupu Augustinu 
iz Dmitrovice 15. veljade 1310. Pisa mu, da ga je primio tek Sestoga 
siednja. Pozva biskupa na osobni sastanak, da se mogu u toli 
vaznoj stvari ozbiljno dogovoriti (quia cum grande sit negotium, 
matura oportet deliberatione super eo providere.) 

Po svoj prilici radio je blaieni Augustin u smislu redenog do- 
go vora, kad je naloiio svomu vikaru Petru i predstojniku kaptola 

1 Fejer, t. VIII. p 462. 

* U arkivu nadbiskupije zagr. Liber Privilegior. p. 61-63. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIOBAT VRANSKI. 35 

zagr. JakovU; da povedu iztragu proti templarom. Cini se ipak, 
da je ova za templare povoljno izpala. 

Nalazim u jednoj zagrebadkoj listini, da je jos g. 1311 Andrija, 
preceptor templara sv. Martina (Bozjakovine), potvrdio darovnicu 
svoga predSastnika preceptora Vilima, kojom ovaj, dozvoljom svoga 
meStra, darova zupanu PariSu za vjerne sluzbe njeki posjed pre- 
ceptorata sv. Martina, Sto ga je prije kao predium od straue tem- 
plara drzao ban Aleksander. Ove listine prepis izdade jos iste 
godine na molbu zupana Pari§a obcina grada Zagreba po svojem 
sudcii Nikoleti^. 

Da li je biskup Augustin na poziv pape i doista oti§ao u Fran- 
cezku, 1 da li je sudjelovao na obcenitom koncilu, nisam nigdje 
nagao zabiljezeno. Nu kasnije, primivdi isti biskup Augustin pa- 
pinsku odluku od g. 1312, kojom se red templara dokida, dr^ao 
je tekar g. 1314. pokrajinski crkveni zbor. U ovom bija§e zamet- 
nuto pitanje dokinuca reda templara §to je na tom zboru zaklju^eno, 
nezna se. Nu neima sumnje, da su do skora i u Hrvatskoj tem- 
plarska dobra vecom stranom predana redu hospitalaca. Tim je 
dakako i reda templarskog sve pomalo nestalo u Hrvatskoj. 

Po svjedodanstvu suvremenog Ivana naddjakona Goridkog, ostav- 
Ijen bijaSe templarom u Novoj vesi, blizu sv. Ivana u Zagrebu 
Stan, (valjda samostan). Tu su njeki templari stanovali do kraja 
svoga zivota pod upravom ili pazkom (cura) biskupa i bana. 

Dobra templara bijaSe biskup Augustin uzeo iz prvine pod svoju 
upravu. Proti tomu podigao se ban Ivan Babonic, a za njim i 
iijegovi sinovi, nezna se iz kojih razloga. Ovaj odpor silnih vel- 
moia, natjera biskupa Augustina Eazotica, da je kasnije ra- 
^une o upravi istili dobara javno iz prodikaonice polagao pred 
pukom^, dok nije veca strana templarskih dobara predana hospi- 
taleem sv. Ivana. 

Pregleda radi smatram za shodno navesti ovdje sva dobra i po- 
sjede, koje su templari za vrieme svoga obstanka drzali u pokra- 
jinah hrvatskih. 

U Dalmaciji. 

1. Vrana, grad sa samostanom i okolicom 2. Klis grad. 3. Si- 
benik grad. 2. Zahlatje samostan i preceptorat. 5 Luka sa lukom 
i trgom. 

^ Matica u arkivu grada Varazdina. Sv. II br. 9. 
^ Krgelic. Hist. Eccl zagr. p. 103. 

Digitized by LjOOQIC 



36 TV. KUKULJEYld, 

U danadnjoj Hrvatskoj. 

1. Sen) grad na moru. 2. Sv. Ojor^e kod 8enja, samostan. 3. 
^upanija gadska, 4. Sv. Marija kod Gore sa samostaDom. 5. Knya 
Hi Kupcina u gorskoj zupaniji. 6. Pisana, u gorskoj ^upaniji. 7. 
Hako u gorskoj Zupaniji. 8. ZemljiSta N. u gorickoj i vodidkoj 
zupaniji. 9. Kamensko sa samostanom. 10. Dubica grad sa samo- 
stanom i £upanijom. 11. SteniUnjak grad. 12. Zagreb, Novates sa 
samostanom. 13. Sv, Martin kod Zeline sa samostanom 14. Gh- 
govnica sa samostanom. 15. Gradjina kod Glogovnice. 16. Sasika 
ili Basan, 17. Bela grad sa samostanom. 18. Ivanec sa kapelom. 
19. Basinja sa gradom Opojem. 

U Slavoniji. 

1. Berzenica ii poi. zup. 2. Liemica, u poz. zup. 3 JSa^e^ ili 
Baces (Racessa) u poz. zup. 4. Bezenica u poze^koj £up. 5. iVdfic^ 
u viroviti^koj zupaniji, sa samostanom. 6. Novaki kod Drave, u 
vir. zup. 7. Sv. Martin kod Vaske sa samostanom, u vir. iuf 
8. Zdelja. 

U Medjumurj u. 

Strigovo i Novi dvori. 

U turskoj Hrvatskoj sadadnjoj Bosni. 
1. Mladina, u dubi^koj Zupaniji. 2. Vrbas, u vrbaSkoj iapaniji. 

U sadainjoj Eranjskoj. 
U Metliki, pripadajucoj biskupiji zagr., sa tri hrama templara. 

IV. 

Hospitalci Hi vitezi hospitala sv Ivana 
jerusolimskog. 

PoSto sam po mogucnosti iztaknuo u glavnih crtah poviest naj- 
starijih vlastnika Vrane, imam sada razjasniti poviest mladjih po- 
sjednika, koji ju nasliediSe odmah iza dokinuca reda templara. 

Kako gore spomenuh, pripade odlukom obcenitog crkvenog sbora 
vienskog od 6. svibnja 1312 veca strana dobara templarskih redu 
vitezova hospitala sv. Ivana jerusolimskog. 

Red ovih vitezova bija8e nje8to stariji od templara. Jur godino 
1048 zamoliie njeki trgovei iz Amalfija, tadainjega kalifu MostdcSi 



Digitized by 



Google I 



PEIORAT yEANSKl. 37 

Billaha za dozvolju, da mogu u Jerufiolimu, ne daleko od svetoga 
groba, aagraditi pristani^te za putnike i hododastnike zapadnoga 
knScanstva: oni dobiSe dozvolju i sagradiSe crkvu Sv. Marije, (S. 
Maria della Iiatina) ujedno sa pristaniStem, bolnicom ili hospitalom 
i kapelom sv. Ivana krstitelja. 

Monaai, koji crkvom i boiDicom upravljahu, primiSe iz prvine 
zakon i odoru benediktina^ pripojivSi na haljini sa lieve strane 
grudih bidi krst. Dvorbom i njegovanjem putnika i bolestnika 
stekoie doskora veliki glas u krScanstvUy i dobivahu podpore od 
svih strana zapadnoga svieta. 

Po amrti Gerarda, prvoga predstojnika redenih monaka, stupi na 
njihovo ^lo kriiarski vitez Rajmundo de Puy (de Podio i deil 
Poggio). Ovaj pretvori skromne kaludjere u vitezove. Ponizni dvo- 
ritelji bolestnika zamieniSe samostansku emu halju sa crvenom 
odorom ureSenom sprieda i straga bielim krsiom, i sa i^eleznim 
oklopjem i kacigom. Iz tihe svoje sobice premjeste se novi vitezi 
na borno pozoriSte krvave borbe, razora i uniStenja. Red je dobio 
od tada dvostruku zadacu: braniti ma^em svetu zemlju, i paziti 
bolestnike i putnike. 

IT red yitezova hospitala sv. Ivaua primahu se mu2evi same 
diate plemicke krvi. Osam 6istih djedova plemenita svoga koljena 
imao je dokazati svaki, koji htjede da bude primljen za dlana. 
Svaki dlan reda imao je biti jaka tiela, zdrave pameti, i na 
jdemicko odgojen. U medjusobne borbe i kavge krScanskih vla- 
dara niesu smjeli hospitalci uticati. Svrfaa im bijade poticati krScane 
na medjuaobni mir i na rat proti nevjemikom. Njihov bieli krst 
bijaSe razdieljen na osam Siljaka ili ugla, kao simbol osam krScanskih 
krieposti. Predstojnik reda nosio je naslov: ^Sluga ubogib Isusa 
krsta, i meStar hospitala sv. Ivana jerusolimskog." Citav red bijaSe 
razdieljen na viSe jezika Medju ovimi brojila se Ugarska i Hrvatska 
(Slavonia)^ 



^ Dojakoinji pisci poviesti vitezova reda bospitalaca tvrde jedno- 
glaanoy da je taj red razdieljen bio samo na osam jezika i driiava po 
imenee: 1. Jezik i driavu od Provenee. 2. Od Aavergne. 8. Franoezke. 
4. Ta^anske. 5. Aragonije, Katalonije i Novare. 6. EUiglezke* 7. NJe- 
ma&e. 8. Kastilije, Leona i Portngalije. K njeina6koj driavi radunj^u 
Ugarsktt i Hrvatsku. Nn poito nigdje ne nalazim traga, da bi ogarski 
i hrvatski bospitalci ikada pripadali bill pod veliki priorat Njema6key 
to sam prisiljen tvrditi, da je Ugarska 1 Hrvatska (Slavonia) sva- 
kako sadinjavala posebnn driavu i posebni Jessik. 



Digitized by LjOOQIC 



'38 nr. kokuusvi<6, 

n svakoj dr^avi stajaSe na 6e\n reda izvan samostana prior ili 
predstojnik driSave. Ovu ^st obnaSao je po dokinucu templara u 
Hrvatskoj i Ugarskoj prior vransM, dodim je prije na delu reda 
u istih pokrajinah stajao posebni mefitar. 

Red hospitalaca uveden je u Hrvatske zemlje poslie templara, 
ali takodjer u XII. vieku. Prve tragove nalazim hospitalcem u 
2upaniji i biskupiji ninskoj. Tu im darova g. 1184 biskup ninski 
crkvu sv, Petra u BojiiSu, gdje podigoSe hospitalei svoj hospitd. 

Darovnicu biskupovu potvrdi 9. svibnja g. 1186 papa Urban 
III. na molbu Mateja predstojnika re^enog hospitala. Papa primi 
pod sToju zaStitu hospital sa svimi darovankni bospitalcem zem- 
Ijisti. Osigura im taj dar sa svimi buducimi posjedi, koje bi mogli 
u napried dobiti bud od papa i vladara, bud od drugih pobo^ib 
darovnika. 

Medju pristojaliSti hospitala sv. Petra imenuje se i njeko mjesto 
zvano Pala^a (palatium). Papa oprosti hospitalce od svake vrsti 
desetine. Podieli im slobodu, da mogu primati u svoj red svecenike 
i svjetovnjake, koji bi se k njima utekli. Zagrozi se napokon kaznom 
svakomu sveceniku i svjetovnjaku, koj bi se usudio red vitezova 
hospitalskih uznemirivati bud u imetku bud u posjedu^. 

U sadasnjoj Hrvatskoj nalazim hospitalce koncem XII. vieka 
ponajprije u Mar^i, njegdaSnoj krizevaCkoj; sadaSnjoj belovarskoj 
zupaniji. Ovamo naseli ih kralj Mirko koncem XII. stoljeca. Tu 
im sagradi samostan i darova potrebno zemljiSte. U isto doba 
uvede brat kralja Mirka, Andrija, tadaSnji vojvoda hrvatski, hospi- 
talce u Glogovnicu. Na molbu Nikole predstojnika reda hospitalaca 
u Poljskoj i Ugarskoj, darova on njegovomu redu sedam sela, po 
imence: Kuzme ili Kuzminee, Porev, Vistumeje, Poklanicu, Zido- 
vinu i Durbe (ili Turje, Dru2e). Sela ova le^ahu kraj potoka 
Glogovnice, Stra^ila, Rasinje, BrSdine i Koprivnice. MedjaSila ili 
granidila su za zemljami templara i Pridanca ili Prodavca, i sa 
seli Dolja, DvaSe, .Kusinci, Zadrec, Pridanka, i sa brdi Lipa gora 
i Graded. Ovaj dar potvrdi Andrija kao kralj godine 1207. i dade 
hospitalce uvesti u zakoniti posjed po kraljevskom pristavu Osenu 
iz Paga. Stanovnikom re^enih sela podieli iste slobode, koje u£- 
vahu ostali podlo^nici hospitalaca i templara. A samo vlastniStvo 
vitezova rieSi od svake dace. Istom darovnicom potvrdi hospitalcem 



1 Codex Dipl. R Croatiae II p. 135. 



Digitized by Google j 



PmORAT YEAKSKI. 39 

i njihov posjed u MarCi*. Kasnije sagradiSe u Glogovnici vitezi 
hospitala sv. Ivana jerusolimskog i samostan sa crkvom sv. Marije. 

U isto skoro doba nalazimo bospitalce sv. Ivana i oko Vara£- 
dina kod Gazisca ili broda Plitvicje, zvana Brodni (Prodni). Tu bu 
u blizini jur g. 1201 posjedovali njeko selo (villa Hospitaliorum)^. 
Ovo selo pripadalo je valjda preceptoratu hospitalaca varaSdinskih, 
koji se kasnije (1238) spominju (teiTa s. Joannis de Vorosdino)'. 
U Varasdin uvede ih bez sumnje takodjer hrvatski vojvoda An- 
drija oko g. 1197-1200. 

MeStar Hospitalaca hrvatskib stanovao je u prvo doba u Marci. 
Pod ovu spadale i Glogovnica. ZemljiSta glogovnidkib hospitalaca 
ili Kriznika, kako ih tamoi^nji narod nazivao, spominju se desto 
a suvremenih i kasnijih listinah i razvodih. 

Glogovni^k) hospitalci posjedovali su kasnije njeka zemlji§ta 
kod Ljudhreffa, gA]e bijahu sagradili posebni samostan sa crkvom^. 

Podetkom XIII. stoljeca bijahu hospitalci nastanjeni i u ^upaniji 
Gorskoj oko Kupe. Tu su imali samostan sa crkvom sv. Mihalja. 
Medju njihovimi tamodnjimi posjedi spominje se jur g. 1211 Pes- 
cenica (Pescenyce quae est villa patrum Hospitalis**. 

Ead se kralj Andrija II. vracao sa svog pustolovnog puta kri- 
zarskog iz Palestine, sjetio se je velikih zasluga, ste^enih od 
hospitalaca u svetoj zemlji. ^Gledao sam", veli kralj, ^mojima 
o6ima, kako bratovStine sv. Ivana jerusolimskog uz razne krieposti 
podnaSaju za krS6anstvo velike irtve. Vidio sam danomice, kako 
poput Joba i Tobije hrane uboge i daruju ih. Kako bolestnike 
i ranjenike dvore i goje. Kako mrtve dostojno pokapaju; a voju- 
ju6i proti nevjernikom nemare za iivot i hrle u smrt za vjeru i 
'krst." 

Hospitalci svete zemlje podvoriSe kralja Andriju sjajno u gra- 
dovih: Akonu, Kratu i Margati. Zajedno sa svojim meStrom Qua- 
rinom de Monte pratijahu ga svuda i vojevahu § njim u Siriji i Palestini. 
Oni ga odpratiSe i ku6i. Iz blagodamosti zapisa im kralj u ime 



^ Darovnica Andrijina sa^uvana je u jednom prepisu kaptola caz 
manskoga od g 1375. Acta Coll Soc. Jesu zagr. Fasc. II cr. 34. 
Farlati i Fej6r priobcise ju veoma pogriesno. 

* TkaWid. Mon. Hist Ep. zagr. I p. 13. 

» Fej6r. Cod. Dipl. Hung IV vol 1, p. 110. 

^ Informatio circa alienationem agrorum Ludbregensium. MSC. 
saec. XVII. 

*^ Tkal5ic. Mon Eccl zagr I p. 26. 



Digitized by LjOOQIC 



40 IV. KUKUUBVld, 

nadarivanja ubogih godimice 500 srebmih maraka, a u ime ur 
drzavanja gradova Margati i Krati, kao predzidja svete zemlje, 
darova za podporu svakoga grada godimice 100 maraka srebmih 
iz dohodaka soli i solare u Sola^cu (Scolascbe). Ove darovnice 
potvrdi sliedece godine 1218 papa Honorio IIP. 

Za Trieme kralja Andrije II. podigoSe hospitalci znatno svoj 
upliv i moc u Hrvatskoj i Ugarskoj. Jedan od njihovih dkmova 
Guncello Kornelijev sjede dapa^e nastojanjem bana Gjule na sto- 
licu nadbiskupije spljetske. A ova smatrala se tada joS uviek pri- 
matom fitave Hrvatske. 

Godine J 220 bude Guncello kod templara u Vrani po Grubu 
biskupu ninskom posvecen za djakona. Iz Vrane odvedena u Spljet 
do^ekaie tamo njegovi bira^i velikom sve^anoficu. § njim posta- 
vi§e na stolicu nadbiskupsku muza, koj odprije ni svecenikom nije 
bio. Papa Honorio III. potvrdi ipak njegov izbor, same iz toga 
razloga, jer oni, koje prije njega izabraSe, nehtjedoSe radi siro- 
mastva nadbiskupije primiti ovu ^ast. Ovo bijaSe proti obi&ja 
stolice rimske i proti zaklju6kom obcenitoga zbora crkvenog. Jer 
ovaj bijase zabranio^ da vitezi reda sv. Ivana i templari zasjedaju 
stolice biskupske. 

Po primjeru templara i ostalih redova i bratov^ina one dobe 
upotriebiSe i hospitalci poboznost i dobrocudnost vladara i moguc- 
nika na svoju korist. 

Hospitalci glogovni^ki nezadovoljni sa svojim posjedom oko Glo- 
govnice, zamoliSe kralja Andriju II., da im daruje imanje LagUj 
kasnije zvano Kalec i Tkcdec, Sto je pripadalo grada Eriiu (Kri- 
2evci). Kralj Andrija II. darova im doista ovo imanje g. 1223 i 
dade ozna^iti njegove medje po Joni Pavlovom od Gjoga. Granice 
safinjavahu potoci KamaSnica, Velika, Vogrica, Sopot, mjesto Go- 
tovec i zemlja kneza Pavla*. 

Ovu darovnicu potvrdi kralj Bela IV. god. 1244 na molbu 
Arnolda meStra kospitalaca glogovnidkih. U prepisu izdade ju 
Vilim biskup pecujski i kancelar kralja Ludovika I. g. 1366, na 
molbu Petra kanonika crkve jerusolimske i predstojnika glogov- 
nifikih fratara od sv. groba jerusolimskog. 

Stjepan biskup zagrebadki oprosti g. 1226 na molbu hospitalaca 
glogovni^kih dobro Tkalec od crkvene desetine*. 

^ Theiner. Mon. Hist. Hung. I p. 14—17. 

* Acta Coll. Soc. Jesu zagr. Pasc. VHI br. 1. U zem. arkivn. 

• Acta. Kako gore. Fasc. VIII br. 2. 



Digitized by Google I 



PRIORAT VRAN8KI. 41 

Cini se, da sa u ovo doba hospitalci imaU jur posjed i u Sriemu. 
Oni bijahu oko g. 1220—1224 oplienili samostan benediktinski sv. 
daha u NuStru. Radi toga zavade se sa benediktinci, te ih mo- 
radoSe pomiriti izaslanici pape Inocenca III. i Honoria III.^ Moguce 
je, da su re^eni hospitalci pripadali samostanu od Kamenice, gdje 
ih Pray spominje, ili hanskomu monastiru (B&n monostor), kako 
Mikotzi tvrdi. 

Opaka vladavina kralja Andrije II. i po torn nastavSi obceniti 
metez u dr^avi upotrebiSe na svoju korist plemstvo, 8ve6enstvo i 
redovi. Hospitalci obogatiSe se silno a to doba. Oni posudjivahu 
novae i primahu ga u zastavu. Tako uzeSe u sahranu 30.000 sre- 
bmih maraka od udovice kralja Mirka, koje kralj Andrija II. 
njihovom dozvoljom u nu^di za se upotrebi. S toga se uzdr^aSe 
oni podjedno u kraljevoj milosti. 

Kad je kasnije nadbisktip ostrogonski i papa rimski kralja An- 
driju II. radi povrede svoje zakletve izobcio, bijaSe nz nadvomika 
Dionisa, kraljera Ijubimca, Bembaldo meStar hospitalaca sv. Ivana 
jedan od onih odiidnika, koje zamoli kralj g. 1232, da idu u Rim 
i da izprose od pape Qrgura IX. pomilovanje. Ovo im sretno za 
rokom podje. 

Veliko povjerenje niiivahu hospitalci i kod stolice rimske. Papa 
Grgur IX., poSto je nahuSkao Kolomana vojvodu hrvatskog na 
rat proti Bogomilom u Bosni i Hrvatskoj, naloii g. 1234. svojim 
„dragim sinovom" kri^nikom (Cruciferis) : Da.kao vojnici krsta 
dignu svoj ma^ proti nevjernim Bogomilom, i da se sjedine proti 
njim sa ugarskom krii^arskom vojskom. U ime nagrade uze ih 
papa pod svoju osobitu zaStitu'. 

Erdelic tvrdi, da su hospitalci u ovo doba, za vrieme zagr. 
biskupa Stjepana II., imali takodjer u Cazmi dva samostana (duas 
residentias)*. Dokaza za to naSao nisam. 

Mefitrom hospitalaca u Ugarskoj i Hrvatskoj (in Ungaria et Sla- 
vonia) bijaSe u to doba podjedno Rembald od Vodana (de Voczan). 
Njemu povjeri papa Grgur IX. g. 1237. iztragu proti biskupu 
^anadskomu, koj bolestan i sliep nehtjede upravu svoje biskupije 
predati u druge ruke*. 

^ Brtlsztle. Recensio Cieri Dioecesis Qninqueecclesiensis III p. 946. 
Theiner. Mon. Hnng. Hist. I p. 55. 

* Theiner. Mon. Hist. Hung. I p. 129. 

* Kr^elic Hist. Eccl. zagr. p. 81. 

* Theiner. Mon. Hung. I 168—163. 

Digitized by LjOOQIC 



42 IV. KUKUIiJBVK); 

Isti Rembatd potuzi se kod dtolice rimske na novoga kralja Bek 
IV., koj htjede opozvati njeke darovnice, podane od njegovih pred- 
sastnika crkvam, gvecenstvu i plemstvu. Posljedica ove tuzbe Ih- 
)a§e, da je kralj Bela lY. g. 1238 poveljom, izdanom pod zlatnom 
pe^atju, i dozYoljom svoga brata vojvode hr^atskog Eolomana, po- 
tvrdio sve darove podieljene hospitalcem od svojih predSastnika, 
kraljeva Mirka i Andrije II., dodavSi joS njeke druge^. 

Medju ostalimi darovanimi hospitalcem pOsjedi spominje kralj 
Bela IV. njeko zemljiSte Eroak, (Novak?), Sto je pripadalo prije 
gradu Vcdpovu (castro Walkoy) : ovo aenaljiSte le2aie kraj samo- 
stana (domus) hospitalaca, stojecega u Velikoj (magna villa). 

Jo§ im darova isti kralj zemljidte zvano Petric u po£e£koj zu- 
paniji, pod uvjetom, kad bi se tamo pronaSle zlatne rude, da imaju 
od njih davati petu stranu dobitka njegovomu bratu Eolomanu, 
kao vojvodi krvatskomu. Kad bi se pako pronaSle rude zlata i 
srebra, tad imadu hospitalei dobivati od njih samo trecinu, a dvie 
strane, po obidaju zemlje da ima pripasti kraljevskoj komori. Jos 
im darova kralj i njeke zemlje, u zupaniji varazdinskoj, leze6e kraj 
zemalja njihova samostana sv. Ivana u Varasdinu*. 

Za vrieme navale tatarske ne nalazim da bi se hospitalei u borbi 
onako iztaknuli bili kao templari. Rukopisne ppvjestne ertioe u 
Glogovnici, iz XVII. vieka spominju samo, da su Tatari samostan 
i crkvu hospitalaca u Glogovnici razorili i fratre raztjerali. Nje- 
koliko godina kasnije morao je papa Inocencio IV. (1248) pismeno 
pozivati ugarske i hrvatske hospitalce, neka se spremaju na vojnu 
proti Tatarom, kad bi ovi iz nova navaiili na opustoSenu zemlju'. 

Odmah po odlazku Tatara (g. 1242) spominju se u jednoj li- 
stini vojvode i bana Dioniza i kralja Bele IV. hospitalei sv. Mar- 
tina i sv. Jurja*. 

Samostan sv. Jurja le2a§e kod Planine blizu Kafiine. Od tuda 
nosio je kasnije ime (monasterium s. Georgii de Planina). Jog danas 
stoji u kaSinskoj 2upi kod Planine kapela sv. Jurja. Kako su dodli 
hospitalei do posjeda Kafiine, nisam mogao pronaci. Godine 1278 
bijahu Planinu prodali Timoteju biskupu zagr. za 20 maraka dinara 
zagrebadkih, braca Aleksander Petrov i Matej Blazev od plemena 
06a. Imao je dakle biskup zagr. darovati Planinu hospitalcem. 

* Fej6r. Cod. Dipl. IV vol. 1, p 104—111. 

* Fej6r. T. IV vol 1, p. 109—110. 
» Theiner. Mon. Hung. I p. 206. 

^ Moja borba Hrvata s Mongoli i Tatari, 1. 79. 



Digitized by Google 1 



PftlORAT VKANSKI. 43 

Savremene listine govore i o sadafinjih hospitalcili u Duhici^. 
Njihov posjed proiio se duboko u Slavoniju prema iztoku do rieke 
Pakre i Vuke, a preko Une po danaSnjoj Bosni. Sa dubiCkim po- 
BJedom grani£io je DJihbv posjed samostana sv. Mihalja u gorskoj 
£upaniji, koji je dopirao do Petrinje i Eupe. 

Iza navale tatarske, dini se, da su hospitalci sv. Ivana glogov- 
sidki posjed i samostan napustili i predali kanonikom sv. groba 
jerusolimskog reda sv. Augustina. Ovi kaupnici bijahu takodjer 
po kratju Andriji II. uvedeni u Hrvatsku. Posjedovahu Bienik kod 
Zagreba. Priznavabu zakon sv. Augustina, a noSahu bielu halju sa 
pet crvenih krsta. Ovim glogovnidkim kanonikom bijaie u to doba 
pred6tojnik Stjepan (Praepositus S, Sepulchri de Glogovnicha et 
canonicuB ecclesiae Iherosolomitanae'. Od tada govore 6esto li- 
stine o inedjah posjeda ovih kanonika. Oni posjedovabn i Pla- 
ninu. 

U ovo doba spominje se i njeki posjed hospitalaca oko vode 
^epnice u zagreba^koj ^upaniji, ali neznam pod koj samostan pri- 



Godine 1255 dne 13. travnja rieSi kralj Bela IV. dugotrajnu 
parnieu, koju je vodio radi posjeda sv. Martina na Dravi zagr. 
bisknp Filip proti Pavlu sinu Borida bana. Taj posjed pripadao je 
prije hospitalcem. Ovi ga prodadose u vrieme meStra Rembalda 
biskupu zagrebadkomu Filipu. Ali Pavao Bori^evic ote isti posjed 
na silu, kao toboze svoju djedovinu. Filip podigne parnicu pred 
kraljevim sudora. Pavao htjede krivimi izpravami dokazati, da je 
taj posjed njegova zakonita djedovina. Ali biskup Filip, pozivajuci 
se na svjedodanstvo praeeeptora hospitalaca Arnolda^ dokaza pred 
kraljeyim sudom, da je biskup doista taj posjed kupio od meStra 
Rembalda, predSastnika Arnoldova. Biskup dobi svoj posjed natrag. 
Pavao Bori^evii izgubi radi prevare sva svoja imanja*. ReSeni 
Arnold bijage veliki preceptor joS g. 1259. 

U to doba bijahu hospitalci nastanjeni i u Zagorju. Oni posje- 
dovahu kod grkda Belca: Kremene gorice i Selnice (sadaSnja Sel- 
nica). Ovaj posjed pripadao je valjda samostanu sv. Margarite pod 
Belom*^. Malo kasnije pojavljuje se i preceptorat u Ci6ah na Savi. 

1 Fej6r. T. XI Suppl. p. 408. T. VII vol. 4 p. 102. 

^ Acta Cap. zagr. Antiqua. Fasc. 32 nr. 9. 

* Tkaltid. Hon. Ecel. zagr. I p. 93. 

^ N. R. A. Fasc. 1531. N. 13, odnedeno iz zem. arkiva. 

^ N. R. A. Fasc« 1675. Nr. 2, odnedano iz sam. arkiva. 



Digitized by LjOOQIC 



44 IV. mrkuuvnd) 

Kolikom brigom njegovaSe podjedno atolica rimska red hospita- 
laca, svjedokom nam je pe^atnica pape Aleksandra VI. pisamia a 
Viterbu 10. lipnja g. 1258 kralju Beli IV. U njoj opominje papa 
kralja, neka uredno placa hospitalcem godimioe one 1000 srebrne 
marke, koje im zapisa otac mu Andrija II. na podporu reda, a a 
svrhu uzdrfavanja svete zemlje^. 

Nije mi poznat povod, zaito je kralj Bela IV. pod konac svoje 
vlade hospitalcem manje naklonjen bio, nego li odprije. Ovo nam 
svjedode dvie listine istoga kralja. Prva je od g. 1267. Njom oslo- 
badja kralj Hala Euzmi6a i sinove Bodica, podloznike grada Za- 
greba^ izpod vlasti hospitalaca, I^ojoj bijabu se podvrgli prinoj^deni 
gladom. Druga je listina od g. 1264. Ovom podjeljuje kralj nje- 
komu meStru Tiburciju vlast, da moie prodati svoja imanja komn 
godj ho6e, samo ne hospitalcem ili kri2nikom (cruciferis dontaxat 
exemptis). Premda po zakonu Tiburdo nebijaSe vlastan prodati 
svoj posjed, ne ima)u6i odvjetka*. 

Moguce je, da }e vladi i zemlji sada jur dozlogrdilo, Sto su nz 
templare i hospitalci sve to yi§e gomilali dobara i kmetova u Ugarskoj 
i Hrvatskoj. Nu kadikad bijahu prisiljeni i hospitalci prodarati svoje 
posjede.. Tako prodadoSe oni, kako gore vidismo, svoj posjed kod 
sv. Martina biskupu zagr. Isto tako prodade g. 1262 meStar Fe- 
ruatan njeke zemlje u Ugarskoj knezu Ivanu Kerekiju, u svrhu 
da podupre hospitalce u svetoj zemlji*. 

Ugled vitezova reda hospitala sv. Ivana dizao se medjutim sve 
to veema i u Hrvatskoj i Ugarskoj. Redovna meStra zastupao je 
kad i kad veliki samostalni prior dr^ave Ugarske i Hrvatske. U 
to doba (1272) obnaSao je ovu dast priora fratar Pontius de Fayn 
(Prior IIosp. per Hungariam et Slavoniam). Suvremene listine spo- 
minju ga zajedno sa Margaritom preceptorom od Oi&i. Re^eni prior 
Poncio darova g. 1275 knezu Per^inu, sudcu (potestati) grada 
gri^koga u Zagrebu i njegovomu bratu Andriji, za vjeme sluibe, 
njeke puste zemlje zvane PeScenica i Lekenik u ime lena. Zem^e 
ove lei^ahu u vlastelinstvu hospitalske kuce (samostana) od ^^ 
(Chichan)^. Kasnije se ne spominje nikad viSe taj samostan n po- 
znatih mi izpravah. Isti prior Pontius putovao je g. 1276 u svetu 



* Theiner. Mon. Hist. Hung. 1 p. 236. 

*' Acta monasterii Oaric. Fasc. I Nr. 2, odnedffii iz zem arkiva. 
" Fej6r Novel. 3, p. 98. 

* Wenzel IX (XIII) p. 128. FejSr V vol. 1, p. 212. 



Digitized by LjOOQIC 



PBiORAT VRANSn. 45 

zemlju preko Pulje. Od napuljske vlade dobi dozvolju, da moze 
Zajedno sa svojom pratnjom ukrcati u Brindizu ili u BaruluS 

U Hrvatskoj upotriebljivahu hospitalce ili viteze sv. Ivana ta- 
kodjer za yjerodostojne svjedoke kod razvoda medja i kod uvoda 
stranaka u dopitani po kralju ili sudu posjed. Tako uvede g. 1277 
fratar Benvenud, preceptor hospitalaca sv. Martina kod Zagreba, 
po ualogu kralja Ijadislava IV. kaptol zagreba£ki u posjed zemlje 
BlaguSe. Ova je medjaiila sa zemljami hospitalaca sv. Jurja od 
Planine. 

Vitezi sv. Ivana podjeljivahu svojim podloSnikom takodjer oso- 
bita prava i povlastice. Tako bijase oko g. 1230-40 meStar Rem- 
bald, sjedeci u samostanu svoga reda u Ci^ah stanovnikom slobodnoga 
mjesta Ci^a podielio sli^na prava kt^ova dobivahu slobodni gradovi 
od kraljeva. Njim bijaSe dozvoljeno prodavati svoje pokretnine i 
nepokretnine domacim Ijudem i ostavljati ih po smrti komu su 
htjeli. Ako bi tko ubio domacega ^ovjeka^ bijaSe duzan platiti 100 
penza a preceptoru hospitalaca pet penza. Ako li bi ubojica uto- 
^i$te tra£io u samostanu hospitalaca, to ga onda preceptor izdati 
nije smio. Preceptor mogao je poku$ati sa neprijatelji ubojice na< 
goditi se, ako li nagoda nije poSla za rukom, imao je ubojica pla- 
titi preceptoru jednu marku, a on ga je imao pustiti na slobodu, 
da ide kamo mu drago. Ali njegova dobra nije smio nitko otimati 
ili prodavati. Erivce radi kradje, pale^a ili proljevanja krvi imao 
je pravo suditi preceptor sa svojimi vitezi itd. Poito su Rembal- 
dovu povelju Cidani prilikom nemira za vrieme Andrije III., kad 
je i njihov grad (castrum) upaljen bio, izgubili, to umolide oni 
1293 fratra Guilerma, propreceptora Belskog i namjestnika meStrova 
u Ugarskoj i Hrvatskoj, da im viSe spomenuta prava potvrdi, Uo 
je on i u6inio, poSto se iz izvjeSca fratara OriSa iz Cica, i N. pre 
ceptora pakra^koga osvjedo^io, da Ci^ni istinu govore^. 

Eoncem XIII. vieka dovrSili su hospitalci svoje spasonosno dje- 
lovanje u svetoj zemlji. Godine 1291 pade sa gradom Ptolomeisom 
ili St. Jean d' Acrom posljednji bedem krScanstva u ruke muha- 
medanske. Sveti grob i svetu zemlju osvojise opet nevjernici. Red 
hospitalaca sv. Ivana morao je iz svojega mirnoga sjediSta u Pto- 
lomeisu preseliti se u Europu. On odabra za svoj stan ponajprije 
ostrvo Cipar. Na svom ob6enitom zboru", dr^anom u Limissu, 

* Acta Externa I p. 33 (Mon. acad. Hung.) 

* Codex Dipl. Patrius Hung. T. VII p. 228. 

Digitized by LjOOQ IC 



46 IV. KVKjjuwnCf 

ustanovio se red h nova. Njegu bolostnika odabra on prvom svojom 
zada6om. U svrhu progona nevjemika po moru ustroji mornaricu, 
koja a vremenom uspe se do velike sile i moci, all uprav ova 
vojni^ka mo6 i snaga izkvari prvobitni znadaj hospitalaca. JoS go- 
dine 1259 izmoli tadaSnji meStar u Ugarskoj i Hrvatskoj, fratar 
Bembald, tezkim trudom dozvolju : da vitezovi njegova reda mogu 
kod objeda i ve^ere medju sobom razgovarati se. Strogi zapt dr- 
zaliu joS tada posvema. SiromaitvO; poniznost i posluSnost vladaSe 
obcenito kod svih dlanova. Nu kad se obogatiSe, zavlada medju njima 
razkalaSenost. Oni drzabu konje i mno2tvo podvornika. Odjevahu 
se sjaJDO. Njihovo viteiko oklopje i bogati uresi potamnjivahu 
velikoljepje mogucnika i vladara Dragocjene gostbe i zabave do- 
djoSe u obi^aj. Take prevrnu red u svemu prvobitnu svoju svrhu 
i zadacu. Jedinoj borbi sa nevjernici i dvorbi bolestnika ostade red 
Iiospitalaea i na dalje vjeran. 

Nu pojediiii poboSnjaci nadarivahu red i u napried novimi po- 
sjedi. Tako dobi samostan B. D. M. od Novaka opet novi posjed. 
Njeki me§tar Egidio Gregurov darova g. 1298. u ime zaduSbine, 
t. j. za duSu svoju, svoga otca i svoje 2ene Anke, re<ienomu samo- 
stanu posjed Vratinu, u vesnidtvu (visnicatu) istoga imena, sa svimi 
zemljami, oranicami, livadami, Sumami, mlinovi i sa dva vinograda. 
Ovo darovanje potvrdi kasnije (1461) Ivan Vitovee Grebenski i 
Nikola Ilo^ki, banovi hrvatski'. 

Koncem XIII. i po^etkom XIV. vieka dokazuju sve to jasnije 
izprave, da je i grad Bela jur od davnih vremena pripiadao hospi- 
talcem sv. Ivana. Nu poSto ima tragova, da su ovdje svoj posjed 
imali takodjer templari, to moramo pristati uz misao, da su se i 
ovdje ta dva vitei^ka reda uprav onako dielila u posjedu kao i u 
Glogovnici. 

Stari grad Bela lei^aSe u varazdinskoj 2upaniji. BijaSe sagradjen 
na obronku gore IvanS6iee. Brdo na kom se joS danas vide ruse- 
vine toga grada, zove narod IvanuSevo brdo. Izpod grada uzduz 
drama, koj vodi u Gotalovec, te^e potok BeUdina toli silnim tiekom, 
da u daljini od V^ ^^ta moze tjerati pet mlina. Prema iztoku di£e 
se brdo Banjak. Prema zapadu mali i veliki VrSinec. Prema sje- 
veru leii gornje i spodnje Pleso, odmah kraj rieke Bednje, pri 
novih gradovib. Iznad Bednje stoji brdo zvano Gradi§6e sa ostanci 
staril) zgrada. Podalje za selom Margecani stoji 2upna erkva sv. 

^ Zem. arkiv. Acta Jesuitarum zagr. Fasc. I br. 2. 

Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRAN8KI. 47 

„Margete", kojoj i crkva hospitalaca posvecena bijaSe. Kraj po- 
toka Jalovca vide se opet starinske zgrade, valjda od samostana, 
koj se tu naktzio. 

Vlastelinstvo belsko bijaSe tada jedno od najvecih u ^upaniji 
vara^dinskoj. Njegove granice prostirahu se s ove i one strane 
IvanScice daleko u Zagorje i do Stajerske. K vlastelinstvu pri- 
padala je i ogromna dubrava Cerje gomje i dolnje, i prostrano 
imanje Ivanee, sa posebnim utvrdjenim samostanom i kapelom. 

Grad Bela smatrao se pogranidnom tvrdjom prema Niemcem. 
(Theutonicos), s toga bijaSe jedan od poglavica vitezova sv. Ivana 
uYJek Zajedno i kastelan grada Bele. 

Godine 1301 bijaSe meStar hospitalaca u Hrvatskoj fratar Ko7i- 
stanch. U osmici bogojavljenja iate godine, sjedeii on u gradu Belt, 
darovao sa dozvoljom svoga reda Tomi cmomu, posjed Ponikve, 
uz pla6anje obi6nih daca^. Taj Tomo cmi bijaie vlastnik razboj- 
ni^koga grada Lobora, le^eca na juznom obronku IvanScice, po- 
sred guste §ume. Njegovo ime spominju ^esto suvremene listine. 
Nasiije i zloba bijade zna6ajni biljeg toga crnoga vitezd. 

Godine 1306 darova meStar Oliverio seio Tu2no, pripadajuce 
gradu Bell, svomu momku ili StitonoSi Ivanu, za vrieme sluzbe 
podinjene redu od svoje mladosti. U ime pripadnosti imao je Ivan 
i njegovi nasljednici meStru hospitalaca ili pako kastelanu od Bele 
svake godine na Martinje pla6ati jednu marku starih dinara^. 

Eoliko je rimska stolica u ovo doba Stitila red hospitalaca sv. 
Ivana, svjedo^i nam pe^atnica pape Klimenta V. od 21. prosinca 
1307, ovom nalozi papa biskupu ostrogonskomu, neka ni posto ne 
dozvoli proganjati meStra i viteze reda hospitala sv. Ivana jeru- 
solimskog, proti kojim bijahu se podigli njeki moguci neprijatelji^. 
Vriedno je sjetiti se, da je to nalagao onaj isti papa Kliment V., 
koji je u isto doba biesnio proti templarom. 

Dvie godine kasnije osvojiSe Hospitalci pod svojim velikini me- 
strom Fulkom od Villareta sjajnim junadtvom na jmiS grad i ostrov 
Eod. Ovamo premiestiSe oni tada svoje glavno sielo. Sviet ih nazva 
od tada vitezovima od Roda. 

Njihova snaga, slava i bogatstvo ponaraste silno sa padom tem- 
plara. Oni nasliediSe kako gore iztaknusmo vecu stranu dobara 
tega prebogatoga reda u svih drzava zapadnoga svieta. 

^ N. R. A. Fasc. 1597 br. 16 odnesen iz zem. arkiva. 
« Fej^r. C. D. VIII v. 1, p. 202. 
' Theiner Mon. Hung. Hist, I p. 422. 

Digitized by LjOOQIC 



48 IT. KUKULJBYK^, 

U Hrvatskoj bijaSe glavna stefieviaa hospitalaca, poslje dignuca 
templara, Vrana^ Dubica, Bozjakovina ill sv. Martin kod Zeline 
Ci^e, Novaki, Novi Dvori (Nova curia) u Medjumurju, Pakrac, Na- 
Sice, Kamenica ill banski monastir u Sriemu. Od ovib posljedojih 
nalazim jur g. 1315 preceptore fratra Ivana i fratra Adama. Ovi 
se spominju u daroviiici mestra hospitalaca Rolanda de Grandam^ 
kojom ovaj darova posjed Nasice mestru Nikoli AleksandroTU, za 
izkazane vjerne sluzbe^. 

Prije nego prvi an^uvinac Karlo Roberto kod nas kraljevsku 
stolicu zasjede, nastadoSe u pograni^nih krajevifa uz Dravu i Sutlu 
grozna komeSanja. Kao sto se proti Karlu Robertu podigao u Slo- 
vadkoj Mato Trendinski, a u Erdelju yqjvoda Ladislav Apor^ koj 
na kraljevsku stolicu ugarsko-hrvatku svoga zeta Milutina kralja 
srbskoga posaditi ht]ede, isto tako uznemirivali su podravsku hr- 
vatsku koezovi Gasingovci, sinovi bana Henrika, kao proUynici 
Karla Roberta. 

Hrvatski hospitalci sa svojim priorom Franjem od Granane pri- 
stadoSe uz rimskoga papu i njegova sticenika Karla Roberta. Gii- 
singovci im se osvete, otmu in^ sa njemackimi ^etami tvrdi grad 
Belu; koji je njeki kastelan veoma slabo branio. Taj kapetan 
bijaSe po svoj prilici Gerardo, kojega spominju listine g. 1322 kao 
kastelana belskog, podpriora i preceptora po Ugarskoj. 

Gubitak Bele bija§e velik udarac ne samo po hospitalce nego i 
po 6itavu podunavsku Hrvatsku. Tada sakupi iznenada Nikola 
Petrov vlastelin Ludbre^ki hrvatske 5ete oko Drave, pohrli pod 
grad Belu, raztjera privrzenike Gusingovaca, osvoji grad Belu i 
obskrbi ga zivezem i svim potrebnim. Popravljen i snova utvr- 
djen grad predade natrag u ruke hospitalaca sv, Ivana. 

Za ovu veliku zaslugu nagradi Nikolu IjudbreSkoga prior Filip 
od Granane, brat i nasljednik Franje, bivSi tada u Perusiji na 
dvoru pape rimskoga, njekim posjedom lezecim medju riekom 
Lonjom i Zelinom, pripadajucim samostanu sv, Martina. Nu radi 
ovoga posjeda podigne parbu knez Pariz, koji iste zemlje jur prije 
od hospitalaca ili templara u dar dobio bijase. Iza poduljeg prepi- 
ranja zadovoljiSe napokon hospitalci Nikolu. Oni mu darova^e g. 
1320. imanje Cernec, lei^ece u blizini grada Ljudbrega, i njeki drugi 
posjed medju Lonjom i Zelinom*. 

1 Codex Dipl. Andegavensis 376 390. 
* Zem. arkiv. N. R A. Fasc. 605. Br. 1. 



Digitized by Google J 



PBIORAT VRANSKI. 49 

I kralj Karlo Roberto htjede se oduiiiti hospitalcem za njihove 
vjerne sluibe. Prije svoga odlazka u rat proti Mladenu banu i 
hrvatskim ustaSem izdade on 15. sie^nja 1322 povelju, kojom po- 
tvrdi ua molbu podpriora Gerarda od Granane, reda sv. Ivana, 
8va ona prava i sloboStine, koje mu bijaSe podielio kralj Andrija 
II. g. 1217. Istu povelju potvrdi kralj Karlo po drugikrat g. 1324 
na molbu Filipa od Granane, priora hospitalaca rimskih i ugarsko- 
brvatskih*. 

Kad se je Karlo Roberto povratio iz Hrvatske i Dalmacije u 
Ugarsku, potvrdi 13. prosinca iste godine 1323 ugovor mira, 
sKlopljena medju Gerardom, podpriorom vitezova sv. Ivana i kaste- 
lanom grada Bele, u ime takodjer Filipa velikog meStra sjedne 
strane, a Hektora Vekoslavica Grebenskog i brata mu Punika 
8 druge strane. Obe stranke izjaviSe pred kraljem, kako se pred 
dobrimi Ijudi obvezaSe, da 6e zaboraviti na sve medju sobom 
nane§ene stete, razore, pale^e, ranjenja i ubijanja Ijudih, jednom 
riedju na sva bivSa neprijateljstva, i da ce od sada ziviti u skladu 
i u miru^ 

I stoliea rimska ostade vjerna zaStitnica reda sv. Ivana. Papa 
Ivan XXII, ^uvSi od davna, kako se je taj red u Hrvatskoj i 
Ugarskoj zaduzio, kako je uslied toga prisiljen da proda ili zaloii 
njeka svoja imanja: podieli 17. studenoga 1322 zapovied svim 
nadbiskupom, biskupom i kaptolom, stojecim u zemljah kralja 
Karla Roberta, da imenuju od svoje strane odbornike, koji ce sa 
izaslanici hospitalaea razviditi, koja njihova dobra mogla bi se 
prodati; zalo^iti ili u vje^ni zakup dati'. 

Zalibo^e nije nam sa^uvana nijedna listina, iz koje bi se raza- 
brati moglo, da li su uslied papinske dozvolje ikoja dobra toga 
reda prodana, zaloiena ili u zakup dana 

Nu imamo dokaza, da su hospitalci joS uvjek nadarivali svoje 
vjerne. Tako je 28. studenoga 1323 fratar Filip od Granane, me- 
Star hospitalaca rimskih i ugarsko-hrvatskih, bivSi tad u NaSicah, 
darovao Hrenji, podlo£niku samostana sv. Martina, njeku kucu u 
]t?adicah, zajedno sa mlinom, vinogradom i ostalimi pristojaliSti^. 

Valjda radi svojih velikih dugova nemogoie hospitalci kaptolu 
zagreba^komu placati desetinu^ na koju biie se obvezali. S toga 

1 Fej6r. T. VIII v. 2, p. 543. 

* Nagy. Codex Dipl. Andegavensis. T. II p. 55. 
» Theiner. Men. Hung. I p. 485. 

* Fej6r. Cod. D. T. VIII vol. 2 p. 495. 



Digitized by LjOOQIC 



50 IV. KUKULJEVlO, 

nastadoSe velike svadje medju njimi i kaptolom. Napokon uvidi 
Filip od Granaue, prior (ne vec meatar) rimskih i ugarsko-hrvatskih 
hospitalaca, stetu naneSenu kaptolu zagreba^komu. On se odvazi 
nagoditi s kaptolom. Vrativ se iz Rima u Hrvatsku na^ini g. 1324 
iia dan uzaSasca Isusova podulji pismeni ugovor sa kaptolom u 
Zagrebu. Vitezi sv. Ivana obvezase se, da ce kaptolu duznu dese- 
tinu za Sest godina izplatiti. OpredieliSe ujedno potanko na^in, 
kojim ce se unapried desetina davati i utjerivati od onih devet 
bospitalskih pivnica ili samostana (domibus), §to su ih imali u 
zagreba^koj biskupiji^. 

Sliedece godine 1325 spominje se Filip prior hospitalaca zajedno 
sa svojim generalnim odvjetnikom fratrom Markom od Bolonje u 
jednoj izpravi. Tom izpravom darovan je od hospitalaca mestru 
Dominiku posjed Bezmica a pozezkoj zupaniji, a njeki dio toga 
posjeda Jakobu sinu Bartola. Posjed oraj biSe hospitalci naslie- 
dili od templara^. 

Isti Filip, kao prior od Kapue, Ugarske i Hrvatske, sjedeci u 
svom samostanu u Pakracu, darova na dan sv. Jelene g. 1326 
Fabijanu Borislavicu, svomu sudcu, za vjerne sluzbe izkazane od 
mladosti redu hospitalaca sv. Ivana i priorovomu bratu knezu 
Petru kastelanu grada Pakraca, posjed Slatinu, koju drzahu strici 
Fabijanovi, Junac i Sek*. 

Filipa od Granane kao priora hospitalaca ugarskih, hrvatskih 
i od Kapue u Italiji nalazim posljednji krat spomenuta godine 
1328 u jednoj za grad Vranu vaznoj listini. Dne 26. svibnja re- 
6ene godine desio se Filip u samostanu vranskom. Tu je od svoje 
brace fratra Gerarda od Granane, podpriora vranskog, fratra Franje 
Grenje iz Karana, fratra Marka iz Bolonje, fratra Gerardina iz 
Massadelora i ostalih vitezova ^uo : kako je plemeniti muz Kodul, 
sin Luke od Spinagarole, gradjanin zadarski, juna^ki se vladao u 
ono doba, kad su Hrvati (valjda pod banom Mladenom) obsjedali 
grad Vranu. Kodul bijaSe zatvoren u gradu sa svojom bracom 
sa vqjnici hospitalaca, braneci grad i samostan veoma odvazno. 
Nije mario, Sto su mu Hrvati iz osvete spalili ku6e i odtjerali 
marvu. On obrani slavno grad. Za ovu vjernu sluzbu nagradi ga 
prior Filip sa njekim posjedom (praedium) zvanim Mihagran (?) 

1 Farlati. Illyr. Sacr. T. V. p. 416. 
« Fej6r Cod. T. VIII. vol. 2. p. 619. 
' Fej6r. Cod. T. VIII. vol. 3. p. 147. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VBAN8KI. 51 

Ovoga medje dopirahu do Dobrogdola, Blata, Okrinja i Stenica; 
zatim do brda Visokog i Murne i do vrela Triglava^. 

Da sa hospitalci u ovo doba dr^ali u vlasti jos posjed Novake 
kod Vaske, svjedofii nam darovnica Jakova; Ivana i Petra sinova 
mestra Lovre od Soprona ili Soplona, kojom ovi darovaSe g. 1331 
samostana hoapitalaca od b. d. M. u Novdkih njeku zemlju ii ves- 
nidtvu (visnicatu) vratinskom*. 

Uz priorat 6itave Ugarske i Hrvatske (Slavonia) poCimlje se u 
to doba sve to vecma izticati podpriorat vranski. Spomenuh gore 
fratra Gerarda. Taj bijase g. 1322 podprior i kastelan belski. G. 
1328 bio je podpriorom vranshim. 

Nu godine 1333 spominju izprave mleta^ke jur bezimena priora 
vranskog. Iste naimo godine nalozi mleta^ko viece svojemu posla- 
iiiku u Hrvatskoj, da po mogucnosti posjeti u Vrani priora vran- 
skog ^ i da se radi njekih stvari s njime dogovori*. 

U isto doba imenuje se priorom ^itave Ugarske i Hrvatske (per 
Hungarian! et Sclavoniam) fratar Petar Kornuto, koj se kasnije 
izti^e kao prior vranski. Ovaj dakle imade se smatrati prvim 
priorom vranskim, s kojom ^sti bijase skopdan priorat ditave 
Ugarske i Hrvatske. 

V. 

Priori vranski. 

Petar Kornnto. 

Petra Komuta nalazim spomenuta u listinah prvi krat g. 1336. 
Desio se tada u gradu Beli. Tu potvrdi 6. prosinca na molbu 
kneza Bede, sina kneza Ivana, onu darovmcii, kojom bijase mestar 
hospitalaca Oliverio (g. 1306.) darovao njegovomu otcu Ivanu posjed 
Tuzno kod Bele. U listini govori se i o ratu, koji su tada vodili 
Hrvati proti Niemcem (Guerra Teutonicorum quam habent cum 
illis de partibus Sclavoniae). Izti^u se nadalje zasluge Bedove glede 
obrane granica grada Bele naprema Njeraadkoj. Izrazuje se ujedno 
nada, da ce knez Beda i nadalje braniti grad Belu kao i njegove 
granice i njegove podloznike*. U istoj darovnici navode se kao 
prisutni svjedoci: fratar Lovro od Perusije, preceptor Soprunski, 



1 Fej6r. Cod. T. VIII vol. 3 p. 341. 

* Arkiv. Nadb. zagr. Donationalia vol. I br. 8. 

* Ljubic. Listine I p. 398. 

* Fej6r. Cod. T. VIII vol. 4 p. 204. 



Digitized by LjOOQ IC 



52 IV. KUKUWBVI6, 

fratar Ivan Latin od Perusije preceptor Novih dvorova hod Ca- 
kovca, fratar Krevlo, preceptor od Corgovice i fratrovi Ivan Mala- 
raion i Tadija de Altitio. Kako vidimo, poglavari hospitalaca u 
Hrvatskoj i Ilgarskoj bijahu jos tada sami Talijani. Neima dakle 
sumnje da je i Petar Kornuto (Comuto) bio rodom iz Italije. 

Njeki pisci stavljahu po^etak priorata vranskog, skop^iana sa 
prioratom Citave Ugarske i Hrvatske, u kasnije doba. 

Pray, a za njim Kr^elic tvrde : da je kralj Ludovik oko god. 
1345 prvi utemeljio za hospitalce sv. Ivana u Ugarskoj i Hrvatskoj 
priorat u Vrani, te da je imenovao prvim priorom vranskim Raj- 
munda de Bellomonte. Ivan Tomko Marnavic stavlja po^etak pri- 
orata vranskog u vrieme vladavine kralja Karla Roberta. Nu i 
Marnavic imenuje pogriesno prvim priorom vranskim njekog bez- 
imenog sina Nikole Drugetica^. 

Glede imena prvoga priora vranskog nije dakle osnovano ni 
jedno ni drugo mnienje. Rajmundo Bellomonte pojavljuje se kao 
prior mnogo kasnije. A Drugeticu ili Drugetu neima medju vitezi 
sv. Ivana nigdje spomena, vec samo medju svjetskimi plemici. 

Driim dakle opravdanim svoje mnienje, da se prvim priorom 
vranskim i obcenitim priorom vitezova sv. Ivana u Ugarskoj i 
u Hrvatskoj ima smatrati Petar Kornuto. Jer premda ga listine 
jos g. 1347 spominju samo kao obcenitog priora u Ugarskoj i 
Hrvatskoj, moramo ipak uva^iti, da susjedna mleta^ka vlada, kojoj 
sve §to je u Dalmaciji i Hrvatskoj bivalo; dobro poznato bijade, 
u svojih javnih izpravah govori izridno jur g. 1330—33 o prioru 
vramkom, ako mu ime i ne kaze. Prije g. 1330 bijahu pako, kako 
gore vidismo, jos podpriori u Vrani (na primjer Gerardo 1322 do 
1328). Ovih podpriora nestaje kasnije sasvime. 

Kolika razvracenost bijaSe zavladala u ono doba kod njekih 6lsr 
nova reda sv. Ivana, pokazuje nam jedan slu^j, koji se dogodio u 
samostanu vranskom. Tu je zivio njeki fratar Ivan de Camporiano, 
kao jedan od poglavica (praefectus) reda hospitalaca. Ovaj fratar 
ozeni se njekom djevojkom. Ukrade u samostanu viSe pokret- 
nina (izprava veli : ^mobilia et immobilia" ?), te ute6e sa ienoixL 
Primi zatim krivo ime Bon Joannes i stavi se pod okrilje obcine 
zadarske. Na tuzbu priora hospitalaca nalozi papa Benedikt XII. 
g. 1337 nadbiskupu zadarskomu i biskupom ninskomu i skradin- 

^ Nikola Druget bijase brat Vilima Drugeta palatina ugarskog 
(Archid. de Ktlk5l5). 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANSKI. , 53 

skomu, neka povedu iztragu, i neka postupaju proti zlo^incu u 
amislu zakoDa^ Uspjeh iztrage nezna se. 

Ako su ovaki zlo^ini mogli pobuditi ogor^eiiost svecenika i svje- 
tovnjaka proti redu vitezova sv. Ivana, to je ipak stolica rimska 
uz vladare zapadnih drzava taj red krepko ititila radi njegove 
vojnidke snage na kopnu i na moru, radi njegova velika upliva u 
krScanstvu i radi bogatstva, Sto ga je stekao nasljedstvom templar- 
skih dobara. Na sredozemnom moru bijahu hospitaici jaki §tit u 
obrani proti navalam turskim. 

Kad je papa Kliment VI. g. 1343 i 1345 pozivao krscane u 
krizarski boj, umoli on uz kralja od Cipra i uz republiku mleta^ku, 
osobito hospitalce^ da se pridruze krizarom sa svojom pomorskom 
vojgkom. Pod svojim velikim meStrom Helionom od Villeneuv'a 
(Villa nova) starcem od 80 godina i pod svojim admiralom Ivanom 
od Biandre oteSe oni 28. listopada g. 1345 na juri§ bogati trgo- 
vacki grad Smirnu i odtisnuse Turke od Jonskih ostrova. U toj 
borbi sudjelovahu i hrvatski vitezi sv. Ivana. Oni bijahu pozvani 
u krizarski rat po papi, kroz nadbiskupa ostrogonskog^. 

U svrhu. ovog krizarskog rata dao je prior vranski, ujedno i 
prior ^itave Ugarske i Hrvatske drzave, graditi poveci brod, za 
kojega je u Mletcih platio brodarinu. Od mleta^ke vlade dobi on 
i dozvolju dne 2. srpnja 1345, da moze kod Zadra isti brod nato- 
variti sa vesli, na porabu mornarice velikoga mestra sv. Ivana. 
Od njega imao je pribaviti i namiru vrhu doista primljenih vesala^ 

Da li je prior vranski doista odpremio re^ena vesla do opredie- 
Ijenog miesta, o torn bi se dalo posumnjati, posto je uprav tada 
buknuo rat medju kraljem Ludovikom I. i Mlet^ani poradi Zadra. 
A uz stranku kraljevu pristajali su potajno i hrvatski vitezi sv. 
Ivana, premda se javno prikazivahu kao prijatelji Mlet^anom. 

Kad je mjeseca studenoga 1345 dosia u Dalmaciju sjedinjena 
ugarska, hrvatska i bosanska vojska na obranu Zadra, pala je 
uprav kod Vrane, da si osigura zaiedje. To bijase uzrok, zasto su 
hrvatski protivnici kraljevi zajedno s mletackimi vojnici sjedinili 
se proti hospitalcem. Pod vodstvom kneza Mladena III. Subica 
navalise oni po^etkom mjeseca prosinca 1345 jurisem na grad 
Vranu. Poubijase ninoge branioce gradske, upalise i tvrdju vransku. 

1 Farlati. Illyr. Sacr. T. V p. 96. 
« Theiner. Mon. Hung. I p. 658, 697. 
• Ljnbic. Listine II p. 253. 



Digitized by LjOOQIC 



54 ly. KUKULjicvr6, 

Mleta^ka vlada naSia se u 6uda radi toga 6ina, jer je driala, vi- 
teze vranske za svoje najiskrenije prijatelje (qui sunt intimi et 
devoti Dostri Dominii). S toga se poi^urila; da upita pismeno svoga 
pomorskoga kapetana i svoje upravitelje dalmatinskih gradova : §to 
je dalo povod njezinim prijateljem, da navaliSe na grad Vranu^. 

Da su vitezi vranski pristajali uz kraija Ludovika I., potvrdjuje 
joS bolje slim kralj. Vracajuci se on godiDe 1348 iz napuljskoga 
rata, ukrea se 1. srpoja i. g. uprav kod Vrane. On odsjede u 
popravljenom gradu kod hospitalaca, kao svojih vjernih privrze- 
nika. Odavle stoprv premjesti se u jo§ jaCu tvrdju Ostrovicn*, koju 
bijaSe godinu dana prije dobio u zamjenu za grad Zrin od Grgura 
i Jure Subica. 

Za 6itavo ovo vrieme predstojao je redu sv. Ivana u Hrvatskoj 
prior Petar Kornuto. 

Kao prior hospitalaca ugarskih i hrvatskih spominje se isti Petar 
jos g. 1347. Ove godine nagodio se sa biskupom pecujskim radi 
desetine, koju su imali davati Iiospitalci od svojih dobara lezecih 
u kotaru pakra^kom i od NaSicah u Slavoniji®. 

Za vrieme Petra Kornuta bijaSe predstojnikom samostana i do- 
bara u Glogovnici i u Novakih fratar Petar Ladislajev. S ovim 
se zavadi ban hrvatski Nikola, i ote na silu njeke posjede crkve 
glogovni^ke. Kad predstojnik Petar zamoli bana, da mu posjede 
vrati, protjera ga ban pomocu i^upana krizeva^kog Pavla Pol6e i 
njekih susjednih plemica. Ban skine ga i sa ^asti predstojni^tva, 
otme sve pokretnine i nepokretnine crkvene i preda npravu glo- 
govni^kih dobara njekomu apostati Pavlinu, Ivanu KorniSu. Isto 
tako protjera te izrani Petrova brata Nikolu, kqji je upravljao kao 
svjetski dovjek imanjem samostana Novaki. 

Na prituzbu predstojnika Petra kod rimske stolice nalozi papa 
Kliment VI. iz Avinjona 2. travnja 1347 biskupu pecujskomu, 
opatu od Hocka i predstojniku crkve po2e2ke, neka bez vike i 
buke izravnaju tu stvar. Papa nije htio dati isti predmet po crkve- 
nom propisu na razpravu biskupu zagreba^kom, u kojega biskupiji 
lezahu ista imanja, jer se Petar predstojnik, iz bojazni pred banom, 
straSio putovati na sud u Zagreb^. 

^ Mod. Hung. hist. Acta extera II p. 124. Ljubici, Listine II p. 247. 

* Lucius. Memorie di Traii p. 244. Bulletino Arch; 1. 1881. 
» Fej6r. Cod. Dipl. T. IX vol. 1 p. 515. 

* Theiner. Mon. Hung. Hist. I p. 738. 

Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANSKI. 55 

Poslje godine 1347 neima u javnih izpravah traga prioru Petru 
Kornutu. Kao njegov nasljednik pojavljuje se: 

Monialis. 

Uspomenu ovoga priora safiuva nam suvremeni Ijetopisac i kan- 
celar kralja Ludovika Ivan naddjakon Kikelevski. Pray nazivlje 
ga pogrie§no Morialis. Listiiie pisu ga jos izkvarenije Monergalus. 

Ivan naddjakon imenuje ga naro^ito priorom vranskim (priorem 
Auranae, mjlitem ordinis S. Johannis Hierosolimytani). Sa svojimi 
vitezi bijaSe on g. 1347 poSao u Italiju u rat proti kraljici Ivani 
Napuljskoj. Kralj Ludovik I. bijaSe mu povjerio grad Anversu, 
da ga ^uva i brani. Poslje odlazka kraljeva predade on sramotno 
grad u ruke principa Ludovika od Tarenta, privr^enika kraljice 
Ivane. Ovo izdajstvo dade povod, da je Monialis g. 1348 sa 6asti 
priora skinut. 

Nu on bijase u Italiju ponio pe^at i veoma vazna pisma prio- 
rata vranskog. S toga je njegov nasljednik morao listine po njemu 
izdane ili izpraviti ili iz nova izdati. Kralj Ludovik I. podieli 
njedno zapovied svim hospitalskim samostanom, neka bolje ^uvaju 
svoja pisma, i neka ih po nikom raznaSati nedozvoljavaju^. 

MonijaloT nasljednik bijaSe: 

Bandon ili Baldon i Yaldon Kornnto. 

Ovaj bijaSe po svoj prilici ili brat ili bliznji rodjak priora Petra 
Kornuta. Za njegovo doba nastavljena su u Hrvatskoj nasilja i 
otimanja gradova, sela, kuca, zemalja i ^itavih posjeda vitezova 
sv. Ivana. Poremeceno drzavno stanje, te vanjski i domaci ratovi, 
prijahu otima^em i silnikom. Na prituzbu priora Baudona izdade 
kralj Ludovik I. dne 6. velja^e 1349 povelju, kojom se prioru 
Baudonu daje sloboda^ da moze sva hospitalska imanja, koja su 
te^ajem od 32 godina na silu oteta, natrag uzeti^. !Nu kad kraljeva 
dozvolja pomogla nije, ute6e se prior k stolici rimskoj. Papa Kli- 
ment VL nalo^i iz Avinjona 29. sie^nja 1352 biskupom, pecuj- 
skomu i bosanskomu, kao i opatu sv. Nikole u Sibeniku, neka 
povedu strogu iztragu proti svim otima^em hospitalskih dobara, i 



* Pray. De prioratu Auranae p. 15. Archid. de Ktlk5ld Chronica 
Francofurti 1600 p. 101 

« Fej6r. C. D. IX v. 7 p. 94. 



Digitized by LjOOQIC 



56 ^ IV. KUKUIJBV16, 

neka nastoje, da se u^ini pravica vitezom sv. Ivana makar i oru- 
zanom rukom svjetovne vlasti^. 

Nu 6ini se, da je i papina rie^ u ono ratno doba u drzavi kraija 
Ludovika I., kao neprijatelja papina, veoma malo yaSila. 

I sami hrvatski hospitalci imali sa malo rremena brinuti se za 
svoja prava i dobra. Oni bi§e prisiljeni podjedno vojeyati uz 
kraija proti Ivani napuljskoj, proti Mlet^anom, proti Du8anu caru 
srbskom i u pokrajinah poljskih. 

Prior Baudon Kornuto nosio je u to doba jur naslor zupana 
dubidkog. Ovaj naslov zadr^ali su kasnije svi skoro priori vranski. 
Dubi^ku zupaniju nasliediSe hospitalci od templara. 

Eao zapan dubi6ki darora prior Baudon godine 1353 knezu 
Ivauu Ivanovicu selo Sitno ili Zitno, a kotaru gorskom. Ovom 
prilikom opozva on sve izprave izd^ne po fratra Monorgalu (Mo- 
nijalu), odpadniku vjere (rebellem religionis), koj bijaSe, kako gore 
spomenuh, stari pe^at priorata krivo posvojio*. 

Radi velikih zasluga hrvatskih i ugarskih vitezova sv. Ivana 
uze ih kralj Ludovik I. pod svoju osobitu zastitu. Godine 1355. 
18. listopada podieli on prioru Baudonu Eornutu pohvalnu povelju 
poradi vjerne sluzbe, izkazane mu u svih zgodah (pro fidelitatibus 
quibus idem Regi in cunctis negotiis, toto suo posse laudabili vir- 
tute studuit complacere et se reddere gratiosum). Ovom poveljom 
izvadi kralj priora i sav njegov red izpod suda hrvatskoga bana, 
velikih zupana i plemickih sudaca. On stavi ^lanove reda vitezova 
pod svoj osobni sud ili svoga nadvornika i dvorskoga sudca*. 

Istu povelju potvrdi kralj Ludovik I. dne 9. ozujka 1357*. SHe- 
deci dan, naime 10. ozujka i. g., podieli kralj prioru Baudonu 
Kornutu i fratrom Donatu podprioru u Krasovu i Novih dvorih, 
Guilermu preceptoru u Corgovu, i Albertinu preceptoru u Soprunu 
i Gori iznimnu vlast, da mogu bez ikakove parnice i suda oteti 
posjede onim plemicem, koji bijahu obvezani davati hospitalcem 
desetinu, a ne htjedose ju dati. Tzuzeti bijahu samo oni posjedi, 
koje darova sam kralj ili njegov otac. Od ovih posjeda imala se 
desetina tjerati sudbenim putem*^. 

* Idem. C D. T. IX v. 7. p. 170. 

* Arkiv Nadb. zagr. Donationales. Vol. I. Nr. 17. 
» Fej6r C. D. T. IX vol. 2 p. 369. 

* Tamo p. 373 
« Tamo p. 582. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANSKI. 57 

Nu do6im su hospitalci od svjetskih plemica i vlastele, pomocju 
vlade utjerivali najvecom strogoscu duznu desetinu, to su ipak od 
svoje strane na tu du^nost rado zaboravljali. 

Spomenuh jur gore, kako au medju hospitalci i kaptolom zagre- 
ba^kim dugo trajale ogordene razpre i parnice poradi duzne kap- 
tolu desetine. Pruce stranke bijahu se nagodile za kratko vrieme. 
Ali nagoda osta na papiru. Godine 1358 podignu kaptol zagreba^ki 
pred hrvatskim banom Leustakijem iz nova parnicu proti prioru 
Baudonu i njegovom redu poradi duzne desetine. Kaptol izasla na 
samo Jurjevo svoga kanonika pjevca Pa via i kanonika duvara 
Ivana, da se sastanu u Zagrebu pred banom sa izaslanici priora 
Baudona. Izaslanici bijahu dubi^ki preceptor Ilija i Soprunski i 
gorski preceptor Albertin. Stranke se i opet nagodiSe. Hospitalci 
obrekoSe za vje^na vremena, da ce kaptolu revno placati u ime 
desetine svake godine na Martinje tri marke dobrih dinara. Ako 
li nebi platili, da je kaptolu prosto ovrhu voditi na stvarih hospi- 
talskoga posjeda u Sv. Martinu (Bozjakovini)^ 

Vise spomenuti preceptor dubi^ki Ilija obnasao je svoju dast u 
Dubici jur g. 1354. On podieli tamo svjedo^anstvo dubi^kim Pav- 
linom, kako im knezovi Nikola i Stjepan Odulenovici od Kosuce, 
u ime zadusbine, dar^vaSe njeki posjed nazvan Otok. Sa precep- 
torom imenuje se ujedno i zemaljski zupan (comes terrestris) du- 
bi^ki Filip Varkovic*. 

Baudon iKornuto prior vranski i zupan dubidki nije imao svoga 
stalnoga stana. U vrieme mira bavio se je obi^no u Hrvatskoj na 
raznih imanjih. Mjeseca svibnja (25.) g. 1357 nalazimo ga u Pa- 
kracu (domo nostra). Tu je darovao njekomu Gjorgji Rusu, sinu 
Ivanovu, posjed nazvan Veliki Martin, radi zasluga u^injenih ho- 
spitalacem'. 

IT to doba po^ese se plemici zupanije dubicke otimati izpod suda 
vitezova sv. Ivana. Prior Baudon potuzi se radi toga god. 1359 
kralju Ludoviku I. Ovaj nalozi kaptolu zagreba^komu, neka po 
Bvom ^ovjeku dade razviditi: da li ovi plemici podpadaju doista 
pod sud hospitalaca. Kaptol javi kralju 18. prosinca 1359, da je 
kanonik Dionisij saslusao ove plemice od Kosuce, Grede, Perca i 
Vrucine. Oni izjaviSe, da su njihovi djedi i pradjedi, odkad tem- 



* Listinu priobcio mi I. Tkalcic. 
« Fejer. C. D. IX vol. II p 708. 
« Tamo t. IX v. 2 p. 624. 



Digitized by LjOOQ IC 



58 IV. KUKUUBVld, 

plari i hospitalci posjedovahti Dubicu, vazda podpadali pod sud i 
sudiste (judicio et judicatui) priora i preceptora dubi^kog^. 

Kad se plemici dubi^ki hospitalcem jos uviek pokoriti nehtjedoSe, 
zapovjedi kralj Ludovik I. na molbu priora Baudona kaptolu po- 
zezkomu, neka iz nova razvidi, da li su plemici zupanije dubi^ke 
stojab' od njegda pod sudom priora i preceptora dubi^kog, i da li 
su im placali kunovinu i njeke druge dace. Kaptol poi^ezki odgo- 
vori kralj u 20. sie^nja 1360, da su plemici dubi^ki doista od vaj- 
kada placali kunovinu templarom i hospitalcem'. 

Da predobe Sto vige mogu6nika za svoj red, obi6avahu hospitalci 
plemicem od najboljih obiteljih darivati predija. Tako podieli prior 
Baudon g. 1360 sinovom bana Nikole od Lendave posjed Sentu 
u ime predija^ uz godi^nju placu od pet maraka dinara^. 

Iste godine spominje se u listioah Albertin kastelan od Mostenice, 
Zajedno kao preceptor vitezova sv. Ivana od Dubice, Gore i So- 
pruna. Ovaj prijavi sluibeno kaptolu poie^komu, da je Jakov siu 
Ladislava od Toplica dne 20. prosinca 1360 jednoga slugu priora 
Baudona zlostavio i jednu marku novaca mu oteo, premda sluga 
nista nije skrivio; jer ga bijaSe kanonik Dionis u njekom poslu 
hospitalaca k njemu poslao. Albertin moli; da mu to kaptol pismeno 
posvjedofi*. 

Neznam, kojemu sv. Martinu samostanu hospitalaca pripadao je 
prior Grgur, koj se g. 1363 bavio u poslu svoga reda u Dalma- 
ciji. Tu je on (valjda u Vrani) izdao priznanicu, da je od Adama 
Varika§i6a, za du§u njegove zene primio pet libara*^. 

Godine 1364 24. srpnja baveci se kralj Ludovik I. na lovu u 
Geren^eru nalozi kaptolu pecuvskomu, da razvidi granice medju 
posjedom Ladislava Filipova svoga dvornika i Vandona (Baudona) 
Kornuta priora vranshog^, Znamenito je, da u toj listiui kralj uz 
naslov priora vranskog nikakav drugi dodao nije. Nov dokaz, 
kako je u ono doba jur sasvim u obi^aj uSlo, obcenitoga priora 
ugarskih i hrvatskih vitezova sv. Ivana nazivati prosto priorom 
vranskim. 



> Fej6r. 


T. IX vol. 7 


p. 170. 


* Isti. T 


\ IX V. 3 p. 


195. 


» Tamo 


p. 198. 




* Tamo. 


T. IX. vol. 


7 p. 188. 


" Arkiv 


Fanfonjin u 


Zadra. 


• Fej6r. 


T. IX V. Ill 


p. 390. 



Digitized by Google J 



PRIORAT VRANSKI. 59 

Imamo i drugu listinu od iste godine 1364., kojom je kaptol 
pecuvski razvodio granice . hospitalskog posjeda Dobre, Tu se po- 
zivlje kaptol na svjedo6aDstvo Stjepana biskupa njitranskog, koji 
je isti posjed njegda u prisutnosti priora Donata, a u novo doba 
sa priorom vranskim Vaudonom, razvodio bio*. 

Baudon Kornuto, kao 2upan dubi^ki, darova g. 1365 Pavlinom 
dubi^kim sve kunovine i dace, koje pripadahu hospitalcem od ma- 
loga posjeda Otoka, darovana Pavlinom po sinovih Odolena^ 

U ovo doba vojevahu vitezi sv. Ivana zajedno sa kraljem od 
Cipra proti Saracenom u Africi. Kod Aleksandrije razbiSe oni 
mprnaricu turskih gasara. Oiii bi$e odlu^ili oBvojiti i Aleksan- 
driju za red hospitalaca. Veliki meStar Rajmundo Beranger, grof 
od Barcelone, na delu svojih vitezova stane juriSati grad velikom 
^estinoHL Eralj od Cipra videci da je grad tezko osvojiti, refie ve- 
likomu meStru: „Zabadava nas trud, mi smo izdani!" Ponositi vitez 
odgovori : „Hrabri vitezi sv. Ivana nesmjedu nikad biti nadvladani 
od Saracena''. On poda odmah znak za novi juris. Uzpe se sUm 
na Ijestve, te protjera svojim ma6em neprijatelja sa zidina. Za njim 
uzapnu se i njegovi vitezi po Ijestvah na zidine. Prodru u grad 10. 
listopada 1365 i posjeku sve §to im se uzprotivi. Ali kao pobjed- 
nici zaboravise, da su krs6ani. Oni paliSe, ubijaSe, robiSe kao divja 
zvierad. PoplieniSe sve kuce i ku6arice i odvedoie mnogo roblja 
obojega spola, poSto se u gradu uzdr^ati ne mogoSe'. 

Kad se sliedece godine 1366 spremahu Turei na oavetu, pisa 
papa Urban V. iz Avinjona kralju Ludoviku: Neka priteSe u 
pomoc vitezom u Cipru i Rodu sa njeSto vojske*. Nezna se, da li 
86 je kralj odazvao pozivu ; ali prior yranski Baudon Kornuto ode 
sa svojimi vitezi valjda u pomoc svojoj braci, jer mu kod kuce 
sve do g. 1370 neima traga u listinah. Na njegavo mjesto dodje 
privremeno za priora 

Arnold Belmonte. 

Ovoga priora spominje same jedna listina kaptola zagrebadkog 
od g. 1367. U toj listini svjedofii kaptol, kako je na molbu. Mi- 
halja i Benka sinova Stjepana, unuka Luke od Gjepova svetope- 
tarskog, poveo iztragu proti Arnoldu^ pnoru hospitalaca, poradi 

1 Tamo p. 455. 

*.Acta Mon Dubieensis Fasc. I Nr. 6. OdneSena iz zem. arkiva. 

' Falkenstein. Gesch. d. Johanniterordens p. 133. 

* Fej6r. C. D. T. IX vol. 7 p. 241. 



Digitized by LjOOQIC 



60 nr. KUKULJBvid, 

njekog nasilja, Ito ga po6iai$e Ijudi samostana Bo^jakovine na 
imanja zvanom Lumpno (?) kod a v. Nikole^. Kasnije bijaSe Arnold 
pod svojim rodjakom Rajmundom podprior i preceptor od Corgova 
i Novih dvorova. 

Baadon Kornato 

is nova. 

Oko godine 1369 imao se vratiti prior Baadon iz Cipra, jer 
po6etkom g. 1370 desio se u Dalmaciji u gradu Vrani. 

Eada re^ene godine dodjoie u Dalmaciju kraljevski poyjerenici 
Ladislav biskup njitranski i Saracen Supan komore pecuvske, da 
sude u njekih pamicah, sjedio je pri takom jednom sudu 29. svibnja 
1370 u IVogiru i Baudon Komuto, prior vranski, zajedno sa po- 
vjerenici*. 

Iste godine 8. studenoga bivsi Baudon jos uvjek u Vrani darova 
mestrom Stjepanu i Ivanu sinWom pok. Nikole bana od Lendave, 
njeki posjed pripadajuci samostanu ^orgovskomu. Ova darovnica 
znamenita je za pravnu povjest. Prior daruje prije svega reteni 
posjed po savjetu (consilio) svoje redomie brace i boljara (fratrum 
et procerum nostrorum). Banovi sinovi postadose lim darom pre- 
dijaliste reda hospitalaca. U to ime iniali su im svake godine pla- 
cati 14 maraka dobrili dinara uz pripadajucu desetinu*. 

Da je u to doba red ugarskih hospitalaca spadao pod vlast 
priora vranskog, dokazom nam je i ova i mnoge druge listine, jer 
kao §to se ovdje spominje 6orgovski samostan, lezeci u sumskoj 
ili Bomodjskoj zupaniji, tako svjedo^e druge listine, da je i podprior 
(Donat) stolno-biogradski sa svojim velikim samostanom i mnogimi 
mansiami pod^injen bio Baudonu prioru vranskom*. 

U ovo doba spominje se u Varazdinu jos uvjek samostan hospi- 
talaca sv. Ivana^, koji je u kasnije doba pretvoren u samoatan 
reda sv. Franje. 

Baudon Kornuto zivio je pod konac svoga 5ivota u samostann 
Corgovcu. Tu je imao dugotrajnu parbu sa mestrom Nikdom od 

* Arkiv grofova Orsica. Sv. 22 br. 50, 

* Lucius. Memorie di Trau p. 291. 

» Fejer. Cod. D. T. IX. vol. 4 p. 263, 371. Pray. De prior. Aan. 
p. 19. 

* Fej6r t. IX vol. 4 p. 258. 

^ N. R. A. Fasc. 446, Nr. 17 odnesepo po banu iz zem. arkiva, 
i arkiv grada Varazdina. Fasc. II. N. 10. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIORAT VRANSKI. 61 

Kanize, sinom Ivanovim. Ovaj htjede osvojiti mjesto Beren sa po- 
vecim posjedom lezeiim u blizini 6orgova. Jos nebijaSe svrsena 
parba, kad prior Baudot! po^etkom g. 1374 umre. Parbu nastavi 
tadaSDJi preceptor ^orgovski Rajmundo od Bellmonta, i Alberto 
preceptor stolnobiogradskog samostana. Pred sudom pokazaSe oni 
darovnicu kralja Bele III. od g. 1193. § njom u ruci dokazaSe, 
da im je po materi istoga kralja darovao Corgov sa ytavom oko- 
licom. Nu poSto se sud iz opisanih medjah nemogaSe uvjeriti; da li 
mjesto Beren unutar nazna^enih granica doista lezi, odlu^eu bi 
nov razvod medja\ U isto njekako vrieme, na samo Jurjevo g. 
1374., bude izabi*an priorom vranskim 

Rajmnndo Bellmonte. 

Kako gore iztaknuh, bijase Rajmundo Bellmonte preceptor u 
Corgovu. Izabran priorom vranskim i zupanom dubickim ode sta- 
novat u Hrvatsku. Mjeseca maja 1374 desio se u svom dvorcu 
MlaJci u Turovom polju. Tu potvrdi listinu svoga predSastnika 
Petra Eomuta, kojom ovaj bijase darovao Pavlu Ivanovu njeki 
posjed. Ujedno potvrdi on isti dan darovnicu priora Baudona, ko- 
jom ovaj darova sinovom bana od Lendave posjed Lentu^. 

Jedva bijaie imenovan novi prior, kad prije uzkrsa god. 1374. 
kralj Ludovik I. zapovjedi banu hrvatskomu Petru Sudaru i 
fratru Gerardu predstojniku (Praeposito) hospitalaca od Gore, da 
povrate njekomu Vuku Mateovom Turopoljcu i Andriji od Bachina, 
imanje njihova strica fratra Ilije viteza sv. Ivana, sina Odolenova 
i njegova brata Stjepana. Ovo imanje bijaSe oteo Orlando preceptor 
dubi^ki, pridruzivsi ga preceptoratu dubi^komu, premda je to imanje 
bilo djedidno i vlastitim novcem kupljeno, kako su oni tvrdili'. 

U jeseni iste godine, na dan rodjenja B. D. Marije (8. rujna) 
drzao je prior Rajmundo obceniti zbor (generate Capitulum) sa 
svimi svojimi vitezi, prijatelji, podloznici (vasallis) i 6inovnici. Tu 
predade on gore re^enomu Pavlu Ivanovu imanje Jurketinec kod 
VaraSdina, pripadajuce pod grad hospitalaca sv. Ivana Belu. Da- 
rova ga pako u ime predija na vrieme, dok se bude njemu i nje- 
govim nasljednikom svidilo. (Usque ad beneplacitum nostrum et 
nostrorum successorum). Kao predijalista imao je Pavao placati 



^ Fejer. T. IX vol. 7 p. 348. 

* Fej6r. T. IX vol. IV. p. 613—615. 

* Marcellovic. MSC. 



Digitized by LjOOQIC 



62 IV. kukuljbvk), 

svake godine osam penza dioara, i desetinu. Vitezi sv. Ivana 
zadrzaSe po obi^aju za sebe pravo suda rad paleza^ rad prolie- 
vanja krvi i rad nasilja. Nu krivce trecega prestupka mogase 
odsudjivati samo predijalista^. 

Za vrieme priora Rajmunda imenuju se kao poglavicc ugarskih 
i Iirvatskih hospitalaca: Gerardo i Albertin preceptori od Dubice, 
Arnold Bellmonte preceptor od Corgova i Novih Dvora u Medju- 
uiurju, zajedno i podprior Gerardo 'preceptor od Gore; Guilelmo 
de Alcaria ili Alcaniz, kastelan gradova Bele i Novih dvora. 

Sa istimi poglavicami reda nagodio se g. 1375 Stjepan biskup 
zagreba6ki i brat mu meStar Ivan, sinovi Ivana od Crne (Corne), 
poradi njekog posjeda zvana Somlom (Somlov?)'. 

O prioru Rajmundu govore riedko suvremena pisma. Cini se, 
da se bavio 6esto izvan Hrvatske i svoga priorata. Vojevao je 
valjda uz svoju bracu od Roda, koja u ono doba pod velikim 
meStrom Rajmundom Berangerom i Robertom JuUiakom bijahu 
osvojili Aleksandriju i obranili Smirnu. 

Rajmunda Bellmonta zastupahu u prloratu vranskom vecom 
stranom podpriori i preceptori. 

Tako je g. 1376 ban Petar Sudar, povodom gore spomenute 
tuzbe Vuka Turopoljca, u smislu dobivena naloga kraljeva, jur g. 
1374 poradi otetih po hospitalcih posjeda Kosuce, Le6enice i Ba- 
^ina pozvao pred sud Albertina preceptora dubiSkog, nasljednika 
Orlandova. Kad na poziv nije dosao, odsudio ga s ogluhe (in con- 
tumaciam)'. 

Sliedece godine 1377 dodjose pred kralja Ludovika I. u Vi§e- 
grad Stjepan preceptor stolnobiogradski i Baudon od Ljube pre- 
ceptor varagdinski u ime svoga reda. Oni se potuziSe proti Stjepanu 
Lackovicu vojvodi erdeljskom; koji je putujuci u svetu zemlju, 
izmamio bio od velikoga me§tra u Rodu dozvolju, da moze imanja 
Gjant i Fat u ^upaniji tolnanskoj, pripadajuca samostanu stolno- 
biogradskomu, zamieniti za druga imanja. Kralj usliSi njihovu molbu 
i odobri polozeni po njima prosvjed*. 

Njeko vrieme bavio se prior Rajmundo i u Vrani. Tu je, nezna 
se koje godine, prodao sela priorata vranskog Bojisce i Zablace 
zadarskim gradjanom Zaninu Butasu, Ivanu Viktorovom i EreSu 

^ Arkiv Kaptol zagr. Tkalcic. 

« Fej6r. T. IX vol. V. p. 68. 

8 Marcellovid. MSC. i 

* Fej6r. C. D. T. IX vol. V p. 149. 



Digitized by LjOOQIC 



PBIORAT VRANSKI. 63 

Gali VarikaSicu*. Za vrieme Bajmundovo nalazim u Glogovnici 
predstojnikom glogovnickim fratra Petra. On je nosio sliedeci na- 
slov: „Hon. et religiosus vir frater praepositus mentis S. Mariae 
de Glogoncza, imo Canonicus S. Stephani Dominici sepulchri Hiero- 
solimitani^. Na njegovu molbu izdade kaptol Casinanski u prepisu 
povelju kralja Andrije II., kojom ovaj g. 1207 darova sedam sela 
glogovni^kih redu hospitalaca sv. Ivana. 

Oko g. 1378 odreko se Rajmundo za njeko vrieme 6asti priora 
vranskog. Na njegovo mjesto izabran je priorom : 

Ivan od Palij^ne. 

Medju priori vranskimi bijafie Ivan prvi po rodu Hrvat. Njegov 
otaC; takodjer Ivan, stari plemic zupanije krizeva^ke, posjedovao 
je imanje Palizna, kasnije nazvano Pali(ina. Od tuda nosijaSe po 
obi^aju onoga vremena ditava obitelj svoje prezime. 

Prior Ivan imao je bracu Tomu i Petra, uz to Seat stridevica, 
Jurja, Berislava, Ivana, Nikolu, Matu i Petra. Ovi bijahu kasnije 
svi zapleteni u urotu proti kraljici Mariji i Sigmundu. 

Ivan od Pali^ne izabran je priorom vranskim oko g. 1378. Ali 
je jur prije, po^am§i od g. 1370, upravljao Vranom kao podprior. 

Ovo nam svjedodi jedan pismeni naputak gradjana splietskih, 
sto ga dadoSe svomu poslaniku putujucemu g. 1388 do kralja 
Sigmunda. Tomu poslaniku naloziSe, neka se pritu£i kralju u nji- 
hovo ime, kako jur 18 godina trpe velika ugnjetavanja i progone 
od fratra kri^nika (Cruciferorum) Ivana od Paliine*. Imao je dakle 
jur godine 1370 biti bud podpriorom, bud preceptorom vranskim. 

Gini se, da je Ivan od Paliiine kao prior najprge pomislio, kako 
da natrag osvoji miesta BojiS6e i Zabla6e, koja bijaSe njegov pred- 
Sastnik, valjda proti volji svoje redovne brace, prodao viSe spome- 
nutim gradjanom zadarskim. Ovi se potu^iSe radi toga na Ivana 
njekoliko krat kralju Ludoviku I. Zadnju tuzbu odpraviSe 26. svibnja 
1381. Uslied toga zapovjedi kralj, da im se oteta po Ivanu sela 
vratiti imadu. Ali Ivan nehtjede sluSati kralja, bivsi u svom pravu. 

U vrieme smrti kralja Ludovika bavio se Ivan od Palizne u 
Ugarskoj kod kraljice Marije i Jelisave. Tu se spozna sa svimi 
uplivnimi muievi kralj eva dvora. 



^ Lucius. Hist. Dalm. Amst. p. 326. 
* Ludius. Mem. di Trau p. 339. 



Digitized by LjOOQIC 



64 IV. KUKUURVI6, 

Osamnaest dana iza smrti kraljeve (29. rujna 1382), dodje 
Ivan u Stolni Biograd, u samostan tamoSnjih vitezova sv. Ivana. 
Ovi ga nazivahu u javnih izprava svojim prelatom (Joannes prior 
de Aurana, Praelatus noster). 

Ivan donese ovamo pismo od kraljice, kojim ova, sa znanjem 
svojih boljara i velikaSa, dozvoli, da mo2e kao prior zaloziti u pre- 
ceptoratu od Novih dvora njeko imanje na rieci Enezini (Kanizi) 
sa svimi svojimi pristojaliSti sinovom Ivana od Kanize za 4000 
forintih^. Povod ovomu zalogi^ bijaSe, Sto je prior Ivan toboze za 
crkvene potrebe svoga reda trebao mnogo novaca. A u istina za 
tajne priprave na bunu. 

Mjeseca travnja godine 1383 bijaSe Ivan od Palizne joSte vjeran 
privrzenik kraljice Marije. U ovo doba izdade kraljica na molbu 
Ivanovu svojim ru^nim pismom zapovied kaptolu stolnobiograd- 
skomu, da povede iztragu proti meStru Jakovu, iEupanu dvornika 
kralji^inih, koji na priorovom posjedu Gerenas ili JerenaS bijase 
odveo priorova kmeta Ivana, sina Vogiceva, bez dozvolje gospo- 
dareve*. 

I kraljevski dvorski sudac Ivan Sed izdade iste g. 1383 prioru 
Ivanu svjedodbu, da je u njekoj parbi podprior Luka u ime priora 
Ivana jos g. 1381 pozvao pred kraljev sud Stjepana Lackovica, 
sina vojvode Dioniza i njegova brata Dioniza'. 

U ovoj listini imenuje se i njeki prior Petar (g. 1381), o ko- 
iemu neima nigdje drugdje spomena. Ako se pod ovim Petrom 
nerazumieva mo^biti Petar Komuto (1336 — 1347), ili je pako ime 
pogriesno zapisano. 

Eratko vrieme zatim vidilo se na koje svrhe je Ivan zalagao 
dobra svoga reda. Odmah, kako se vrati u svoju domovinu, stane 
ustrojavati pokret proti obstoje6oj vladi. 

§ njime bijase se zavjerili prvi velmoze i dostojanstvenici ugarski 
i hrvatski. Medju ostalimi: Stjepan Lackovi6 i sinovac mu An- 
drija od Dobrogosca, Pavao Hrvat biskup zagreba^ki, Ivan brat 
njegov, ban Ma^ve i zupan sriemski i pozeiki, napokon i treci brat 
Ladislav, sva trojica sinovi Petra. Zatim Stjepan Frankopan knez 
kr^ki, senjski i modru§ki, Ivan i Ladislav Korpad, Nikola Se6, bivsi 
dvorski sudac, Nikola Sambor, kr. tovarnik i mnogi drugi. 



* Fejer. T. X vol. 1 p. 52. Pray de Prior p. 21. 
« Fejer. T. X vol. 1 p. 125. 
3 Tamo. T. X vol. I p. 130. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIOBAT VBAKSKI. 65 

Ovi muievi odludiSe podici barjak slobode proti mlitavom via- 
danju zenskom, i proti samosilju ponositog Dadvomika Nikole 
Gorjanskog, Ijubimca, ako ne Ijubovnika, kraljice Jelisave, majke 
Marijine. 

Pri skupnom vieeanju o torn: kogSL da izaberu kraljem? sjetiSe 
se re^eni pleini6i njegdaSnjega voJYode hrvatskog, a tadaSnjega 
kralja napuljskog, Karla Dradkog. 

Po rodu i po krvi imao je Earlo iz ku6e Anzuvaca prvo pravo 
na priestol ugarski i hrvatski* Eao ma£ i kralj ugledne dr2ave 
imao je svakako prednost pred slabom zenom, stojeiom pod gkrb- 
ni^tvom taSte matere i ohola palatina. 

Kralj bosanski Tvrdko I. podupirao je tajno urotnike. Plemstvo 
hrvatsko i bosansko, a stranom i ugarsko, spremalo se sve po malo 
da stupi u kolo nezadovoljnika. Nada bijaSe tvrda, da 6e pokret 
uroditi dobrim plodom. S toga je i prior Ivan odva^no pristupio 
uz kraljidine protivnike sa ditavom svojom obitelju i mnogimi 
Bvojimi uplivnimi prijatelji. 

Dok se u Hrvatskoj spremalo sve na ustanak, pohrle savjeto- 
vane po Nikoli Gorjanskom kraljice u Hrvatsku i Dalmacijji. Ski- 
nuSe sa Casti banske Stjepana Lackovi6a, te imenovaSe njegova 
rodjaka Hinka Lackovica banom. Ovaj doprati 24. listopada 1383 
kraljice u Zadar. Sa kraljicama Jelisavom i Marom bijaSe doSla i 
mladja Jelisavina k<ii Draga, kao i mnogi velmoze sa svojimi 
6etami. 

Prior Ivan od Pali^ne, joSte nepripravan za otvoren rat, bijaSe 
se zatvorio u Vranu. Ovamo poslaSe kraljice svoje 6etey da obsjednu 
grad i po mogucnosti da ga otmu Slaba posada vranska nebijaie 
pripravna za obranu proti preteznoj vecini kraljidine vojske. Hi- . 
trina kraljica iznenadi priora i njegove prijatelje. Cetiri dana iza 
dolazka kraljica u Zadar predala se Vrana. 

Nakon boravka od sedam dana u Zadru, krenu kraljica 4. stu- 
denoga u Vranu, da razvidi osvojeni grad. Tu ih vitezi sv. Ivana 
gostoljubivo primiSe. Da li je medju njimi bio prior Ivan, nezna 
se. Na neima nikakova dokaza, da se pokorio. Kraljica Mara liSi 
ga dapa^e jar tada priorske ^asti. 

Dne 25. studenoga bijaha kraljice u Zagrebu. Tu nalo^i kra- 
ljica Marija Pavlu Horvatu biskupu zagrebaCkomu, njezinomu 
tajnomu protivniku, da povrati samostanu Pavlina dubidkih posjed 
Otok, kojega Ivan bivSi prior vranski (condam prior Auranae) i 

5 

Digitized by LjOOQIC 



66 IV. KUKULJBVid, 

dvugi priori re^enomu samostanu oteli biSe. Sliedece godine uve- 
dose doista sudbonim putem Pavline u re^eni posjed^. 

Po6etkom godine 1384 priznavahu ipak u javnih hrvatskih listina 
Ivana od Pali^ne jo§ uviek zakonitim priorom vranskim i velikim 
zupanom dubidkim, prem da kraljica bija§e imenovala njeke vrsti 
upraviteljima (occupatores) Jupanije dubi^ke Jauka i Irana Ivano- 
vice. Ivan od Pali^ne imao je pako svoga podzupana dubiSkoga 
kneza Filipa Markova. 

Pod konac godine 1384 primi valjda po nalogu kraljice iz nova 
naslov priorata vranskog 

Rajmnndo Bellmonte. 

Ovaj se pisao i opet ne samo priorom hospitalaca, n^o i zu- 
panom dubifikim. Desivsi se u Zadru^ darovao je 16. studenoga 
1384 novomu hrvatskomu banu Tomi od Gjurgjevca (de S. Gre- 
orgio), poradi zasluga ste^enih za red hospitalaca i za priorat 
vranski, u ime predija dva sela svoga priorata, leze6a u ioprunskoj 
zupaniji. 

Darovnicu potvrdise £patar Arnoldo Bellmonte, podprior i brat 
priorov, fratar Bolladiu de Monte Justine, fratar Petar od sela 
Musi, uz ostalu bra6u^. 

Kratko vrieme zatim odstupio je Rajmundo priorat ili od svoje 
volje ili po nalogu krs^ljica. Na njegovo mjesto bje imenovan 

Ivan od Hedery&ra. 

Zajedno sa ovim priorom spominje^se g 1385 i njeki Luka, 
kao predstojnik reda sv. Ivana jerusolimskog. Uz njega imenuju 
listine kneza Nikolu sina Dujma Blagaja zupanom ^upanije du- 
bi^ke, i drugoga Nikolu, sina Hektorova, zemaljskim Zupanom 
grada Dubice. Ali uz ove nosijaSe podjedno naslov priora vranskog 
takodjer Ivan od Palizne, ne obziruc se ni malo na svoje skinuce 
i na kralji^ina imenovanja. 

Kraljica Mara bijaSe medjutim, po naputku svoje matere Jeli- 
save i nadvornika Nikole Gorjanskog, sudbenom odlukom otela 
sva imanja priora Ivana od Palizne, kao i njegova brata Tome i 
njegovih rodjaka Jurja i Borislava, sinova Nikole, zatim Ivana, 



^ Iz odnesenih pisama zem. arkiva. Acta mon. de Dubicza. Fasc. L 
N. 10. 

» Fej6r. C, D. T. X vol. 2 p. 179. 



Digitized by 



Google J 



PRIORAT VRANSKI. 



6t 



Nikole i Mate sinova Peteva ili Petra, takodjer brata priorova a 
sina Ivanova. 

Ova imanja bijahu: Palizna, Sivec (Zywech) i CokovStina; le- 
ieca, u kri^eva^koj ^upaniji. Eraljica ih darova Stjepanu Korogu, 
banu Ma^ve^. 

Ovo nasilje kralji^ino moralo je da kako joS ve<Sma razgnjeviti 
ponosita i zestoka priora Ivana. 

Godine 1384 posla on jednoga od svojih sinovaca a Napulj, pod 
izlikom, da ide zajedno sa banom Ivanom Horvatom Da pomo6 
kralju napuljskomu proti njegovim neprijateljem, a u istinu, da mu 
ponudi u ime Hrvata kranu i priestol^. 

Po odlazku bana Ivana Horvata sa svojom pratnjom u Napulj, 
ostadoSe njegovi prijatelji u Zadru izlo^eni najvecoj opasnosti. Kad 
je mjeseca svibnja iste godine 1384 doSao u Zadar novi ban Toma 
Gjurgjevadki, dade on pohvatati uglednije protivnike kraljidine, i 
javno ih pogubiti. 

Prioru Ivanu neima u to vrieme nigdje traga. Njegovi prijatelji 
Horvati, Lackovi6i, Se6, Zambov, Simontornja itd. po^eSe g. 1385 
dogovarati i miriti se sa kraljicom Jelisavom u Pozegi. Isti kralj 
bosanski Tvrdko I. sprijatelji se sa Nikolom Gorjanskim. Njeko 
vrieme izgledalo je dapa^e, kao da 6e se sav pokret u svom zametku 
utrnuti. 

Ali urotnici dr^ahu i nadalje svoje tajne sastanke Oni nastojahu 
predobiti §to vi§e privrzenika i nabaviti sto viSe sredstava za rat. 
Po slo^nom dogovoru poslaSe Ijeti godine 1383 i Pavla biskupa 
Zagreb, u Napulj, da ponudi opetovano kralju Earlu priestol i 
krunu. 

Dok se kraljica Jelisava bavila u Poiegi, podielila je na sam 
uzkrs (2. travnja) 1385 zapovied Luki preceptoru hospitalaca du- 
bi^kih, da brani dubi^ke Pavline proti puku, koji im bijase nanio 



^ N. R. A. Fasc. 442 N. 43, odneseno iz zem. arkiva. U izkvarenoj 
listini nemo^e se ^aliboiie pro^itati Vltava godina, samo MCCCLXXX. 
Ali je iz dmgih listina poznato da je Stjepan Korog bio ban Ma6ve 
samo do g. 1386. 

^ Ovako se ima svakako razumievati ovo poslanstvo, koje se bijaile 
i zavadilo sa privr^enici kraljicinimi u Zadru. Njeki najnoviji pisci 
dr2e neimenovanoga sinovca priorova za istovietna sa banom Ivanom, 
premda suvremenik Pavao Pavlovic naro^ito veli: „cum Joanne bano 
et nepote Prioris Auranae" od sinovaca priorovih nebijase nijedan ban 
bud Hrvatske bud Madve. 



Digitized by LjOOQIC 



68 ty. isxjKXjtjwndy 

razne Stete^ Dne 18. travnja iste godine bavila se Jelisava joS 
u Pozegi. Ovdje nalo^i opetovano svomu prioru vraaskoma Ivann 
od Hederv4ra, zatim novomu preceptoru dubidkomu Iliji, kao Sto 
i svim buducim preceptorom, da brane Pavline dubidke od sviii 
nepravda, jer ih je primila kao vierne prijatelje pod sYoju osobitu 
zaititu'. Kadi toga bijaSe narod i razjaren proti ii]iin. 

Eralj Earlo; primivSi u Napulju poslanstvo hrvatskoy odazva se 
doskora gvojim. Preko Barleta i Senja dodje on mjeseca rujna 
1385 sa sjajnom pratnjom u Zagreb. Taj grad bijase mu dobro 
poznat od njegovih mladih godina. Tu je stolovao kao Yojvoda hr- 
vatski. Yecina naroda hrvatskog prizna ga odmah svojim kraljem. 
Bisknp Pavao Horvat pogosti ga vile dana u zidinah svoga 
dvora. 

Stoprv mjeBoca prosinca odputi se kralj Earlo iz Zagreba a 
Budim. I tu stede veliko rono^tvo privrzenika. Na samo staro 
Ijeto g. 1385 dade se u Stolnom Biogradu kruniti za kralja ugar- 
skog i hrvatskog. 

Ivan od Pali^ne 

(iz nova prior.) 

Ivan od Palizne ne bijaSe kod krunitbe. Kao izabrani prior 
hospitalaca imao je valjda posia sa odpremanjem vitezkih deta u 
boj proti Turkom, po^to je papa Grgur sa svojom pe&itnicom od 
18 prosinca 1385 nalozio vitezom sv. Ivana ugarskim i dalma- 
tinskim, da posalju u Romaniju proti Turkom 500 viteza i toliko 
StitonoSa (scutiferos)'. 

Karlo, postavii kraljem ugarskim i hrvatskim sjeti se svoga 
revnoga prijatelja i privrzenika priora vranskog Ivana od Palizne. 
On ga imenova po^etkom g. 1386 banom kraljevine Dalmadje, 
Hrvatske i Slavonije. Jur prije primi da kako Ivan fakti^no natrag 
i 6ast priora vranskog i zupana dubi^kog. 

Kratko vrieme iza toga zgodi se u zidinah Budima grada uzasna 
katastrofa, kojom se okaljase kraljice savjetom Nikole Gorjanskog^ 
a rukom ubojice Blaza ForgaSa. 

Kad se grozni ^in kraljeva umorstva u zatvorenom kraljevskom 
dvoru dovrSio, prodrieSe Hrvati oruzanom rukom kroz nagomilane 
madjarske 6ete i straze. Oni ostaviSe sa banom madvanskim Ivanom 

^ Iz odnesenih pisama arkiva zem. Acta Hon. Dubic. I. N. 14. 
* Gl. arkiv za jugosl. povjest. Knj. II str. 36. 
8 Fej6r Cod. D. T. X. vol. 8, p. 184. 



Digitized by LjOOQIC 



PRIOBAT YRANSKI. OV 

Horvatom u najvecoj ogor^enosti kraljevski dvor i grad Budim^. 
Uroinici hrvatski i ugarski dadoSe sad po svoj kraljevini nositi 
krvavi mad, da zovu na osvetu narod radi silovite smrti svoga 
krunjena kralja. 

Ban Ivan Horvat digne do skora na oruzje svoju madvansku 
banoYiDu i Slavoniju. Prior i ban hrvatski Ivan od Paliine sakupi 
oko sebe dete nezadovoljnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. 

U Madvi, Sriemu i Slavoniji zapode§e prve borbe medju stran- 
kama. Sad nadvlada jedna, sada druga stranka. Nikola Gorjanski 
odvazi se na pokon na odludnu borbu. On sakupi u Ugarskoj po- 
vecu vojsku i naumi udariti ponajpiije prema Gorjanom u Slavoniji, 
da obrani tamo svoj veliki posjed. 

Zla kob namami Gorjanskog, da je sa sobom poveo i kraljice. 
Sretno prodje preko Drave. Dodje i do Djakova, gd;e odpo^inu 
njekoliko dana sa ditavom pratnjom i sa kraljicama. Na praznik 
sv. Jakova (25. srpnja) krenuSe u zoru prema gradu Gorjani, 
Jur gledaSe iz daleka visoke gradske kule. Tad na jednom drumu 
navali^e iz nenada, kao oluja morska, ili kako sSrma kraljica u 
listinah veli : „poput tica grahilica i groznih krvnika", na kralji- 
6inu pratnju razjareni Hrvati i Srblji iz Madve, na 5elu im Ivan 
i Ladislav Horvati, sa priorom Ivanom od Palizne. Oni razbise u 
tren oka kraljevske i gorjanske 6ete. Pratnja kraljiCina lezaSe bud 
poubijana, bud svezana i zarobljena. Ubojici Forgadu odrubi§e 
glavu, Nikola Gorjanski, braneci junaifki kola i prsa kraljidina, 
pade od mada osvete. S njim zajedno pade Ivan sin Pavlov i 
Pavao sin Stjepana Gorjanskog. Pokraj njih i Grgur Botofi sin 
Andrije od Keresttira. Zivi padose u suzanjstvo Ivan Morovicki, 
Ivan Trewtel od Nevne, Ivan Gorjanski sin palatinov, Medtar 
Pavao sin Ivana bana od Alsana i njegovi sinovi Ladislav i Nikola. 
Sljepan od Kani^e, Stjepan od Koroga, kraljidin ban madvanski, 
Stibor Stiborski i mnogi drugi. U ruke hrvatske pade i veliko 
blago i sve kraljevske dragocjenosti sa spravami (cum imnumera- 
bilibus reginalis decentiae thesauris, amictibus et supellectilibus)*. 

Kraljice i njihove gospodje moradoSe saei s kola. DovedoSe ih 
pred bana Ivana. Kraljica Jelisava baci se na koljena pred bana. 
On joj predbaci smrt kralja Karla. Ona prizna svoju krivnju. Mo- 
IjaSe za iivot svoj i svoje kceri. 

^ Thnroczy. Chronica Hang. Cap. VIII. 

» Fejer. C. D. T. X vol. 1, p. 390. T. X vol. 3, p. 312, 322. 



Digitized by LjOOQIC 



70 IT. KUKuuayi6, 

Posred neprijateljskih lieiina, ranjenika i zarobljenika utiSi se 
jad i ogordenost banova. On osveti grozno abojstvo kralja, ali kra- 
Ijicam pokloni iivot; jer glavni krivci le^ahu mrtvi*. 

ZarObljene kraljice odvedoSe pobjeditelji najprije u gradove bi- 
skupske Ivanic i Gumnik (Bosiljevo), a zatim u Novigrad na moru. 
Sujinje, sapete verugama na rukama i vratu^ natjeraie u tamnice 
gradova Pozege, Oriovca, Cakovca i Poditelja*. 

Urotnici postadoSe sada gospodari sitaacije. Hrvatska, Slavonija, 
Dalmacija, Ma^va, Banat seveiinski; Baranja i Ba^ka sluSahu viSe 
ili manje zapovjedi urotnika. 

Medjutim sakupljao je lakomiSljeni ali lukavi suprug Marijin 
Sigmund luksenbur^ki svoje vierne a Ceskoj, Ugarskoj i oko Drave. 
Kad stigne sa svojom vojskom do grada Koprivnice, premjestide 
urotnici svoje djelovanje u primorske zemlje i u Dalmaciju. 

Prior Ivan od Pali^ne, kano ban brvatski, postade tada duSom 
pokreta. Podetkom g. 1387 sastane se u Zadru sa Ivanom i Pavlom 
Horvatom. Tu se d njimi posavjetova o dalnjem radu. Dne 16. 
siednja iste godine dodje glas iz Novogagrada, da je kraljica Jeli- 
sava umrla, ili kako drugi tvrdijahu, ubijena. Malo zatim dade ban 
i prior Ivan Florentincu Marinu u zakup sar prihod od soli i ca- 
rine u Dalmaciji, jer je trebao novaca za yodjenje rata. Ujedno 
zametnufie kolovodje pokreta dogovore sa bosanskim kraljem Tvrd- 
kom I. i sa napuljskim dvorom. Oni odladi§e poslati u Napulj 
opet biskupa Pavla sa njekimi zadarskimi plemici. Ovomu po- 
slanstvu pridruzio se i Toma, brat priora Ivana od Palizne. 

Mnogi gradovi daimatinski pokoriie se prioru i banu Ivanu. 
Opomi grad Novak, u okolici kninskoj, obsjede prior Ivan mje- 
seca siednja 1387. Tu bija^e 28 istoga mjeseca. Da li grad osvoji, 
nezna se. 

Mjeseca veljaSe krenu Ivan od Paliine sa Ivanom Horvatom u 
prekovelebitske strane. Oni naumiSe oprieti se novomu po Sigmundu 
imenovanomu banu Ladislavu od Lu^enca. Ovaj bija§e dopro do 
Zagreba i utaborio se na Gri^u. 

Zabadava nalozi novi ban 1. o2ujka 1387 stanovnikom Gri&h 
da navale na protivnidki grad Zagreb i da razore zidine kaptolske, 



* Thuroczy. Ohron. Hung. Cap. VIII. 

' Ovi gradovi pripadahu tada porodicam Horvata i Lackovica i 
prioru vranskom. Turoci tvrdi, da je kraljica Marija bila zatvorena i 
u gradu Krupi, sto nitko drugi ne potvrdjige. 



Digitized by LjOOQIC 



PBJORAT YRAM8KI. 71 

posto biskup i kanonici bijahu otiSli sa ustasami^ Gricani neposlu- 
Sa§e zapoviedi magjarskoga bana. 

Medjutim sakupi§e urotnici jaku vojsku i proceraSe novoga bana 
iz Gri^a. Oni se utvrde u Zagrebu i Medvedgradu. Tad poSalju 
vojsku u Slavoniju pod Ivanom Horvatom i Borislavom sinovcem 
priorovim. 

Posljednjega ozujka 1387 dade se Sigmund u stolnom Biogradu 
kruniti za kralja ugarskog i hrvatskog. Kao kralj izda 4. travnja 
proglas na Hrvate, pozivajuci ih na mir. Ujedno stavi se u do- 
govor sa republikom mleta^kom, moleci ju, da mu pomogne oslo- 
boditi suprugu Maru. I u Hrvatskoj po^e za novoga krunjena 
kralja dizati vojsku Ivan knez krdki i modruSki, brat Stjepana, 
koj bijade na strani urotnika. * 

Do skora promieni se ratna sreca u Hrvatskoj. Ustase bijahu 
istinabog proglasili za svoga kralja Ladislava sina Karia Dradkoga. 
Ali taj nebijase krunjeni kralj. On nemogase hladnokrvnije na te- 
melju zakona stoje6e i nepristrane muieve za sobom povuci, kao 
Sto krunjeni kralj Sigmund. 

Urotnici sakupljahu istinabog napetimi silami §to vecu vojsku u 
Hrvatskoj i Slavoniji. Ali kralj Sigmund sastavi jos vecu sa svih 
strana svoje drzave^ kao takodjer iz Ceske i Njema6ke. Iz Hrvatske 
priteku mu u pomoc Ladislav od Lu^enca, njegov ban hrvatski, 
Nikola Gorjanski, ban Madve, te Ivan Morovic. U primorju dodje 
knezu krdkomu Ivanu u pomoc mietadka pomorska vojska. 

Okrgaji zapo^ese sa svih strana. Prior Ivan pohiti u svoj grad 
PoCitelj, gdje bijahu zatvoreni prvaSnji ban madvanski Stjepan od 
Koroga, Stjepan od Kanize i Ladislav i Nikola od Alsana. Taj 
grad obsjede iznenada Ivan knez krdki sa knezovi krbavskimi 
Butkom, Nikolom i Tomom od plemena GuSica. 

Prior Ivan, braneci se hrabro, izgubivSi mnogo momaka, nemo- 
ga§e odoljeti gladu i neprekidnoj borbi po danu i po no6i. On 
preda napokon grad na vjeru. Pusti na slobodu suznike i ode u 
Novigrad, da ^uva zatvorenu tamo kralj icu^. 

Ali i taj grad obsjednuSe Mlet^ani galijama sa mora. Ivan knez 
kr^ki i Budislav knez krbavski pohitiSe im u pomo6 sa kopna. 
Dugo je branio i taj grad prior Ivan riedkom odvaznoscu i hra- 
broScu. Napokon iznemogose mu sile. On u6ini ugovor sa mle- 



\ 



^ Krceli6. Hist Eccl. zagr. p. 147. 

« Fej6r. C. D. T. X vol. 1, p. 317 i 357. 



Digitized by LjOOQ IC 



72 IV. KUKULJBVI(), 

tadkim zapovjednikom mornarice Ivanom Barbadikom dne 4. lipnja 
1387. Uvjeti bijahu, da prior Ivan ima pustiti kraljicu Maru na 
slobodu, a njemu da bude prosto iza<Si iz grada sa oruzjem i po- 
sadom^. 

Kraljica izbavljena iz sramotna zatvora otide najprije u Nin, 
zatim po moru, pracena od mletadkih galija, u Senj, kamo dodje 
u nedjelju 16 Ipnja 1387. U Senju ostade do konoa mjeseca kao 
gost Ivana kneza kr^kog, modruSkog i senjskog. 

Tekar dne 1. srpnja krenu kraljica put Zagreha, gdje se 5. 
srpnja sastade sa svojim suprugom Sigmundom. U Zagrebu slavili 
su oba svoju srecii velikom sve^anosti (magna solemnitate)^ 

Nesretni bojni uspjesi djelovahu zlo i na piiorove bojne drugove 
kao i na bana Ivana Horvata u Slavoniji u Ma^vi i na ostale urot- 
nike u juznoj Ugarskoj. Tu se bijahu pridruzili banu Ivanu Stjepan 
od Hedervdra, valjda brat bivSega priora Ivana, zatim braca Kor- 
padi, Ladislav Suljok, Borislav od Palizne, sinovac priorov, Gjuro 
biskup bosansko - djakovadki, Mirko Lackovic i njeke bosanske i 
srbske 5ete. 

S po6etka vojevaSe sretno pod stiegom Ladislava ijapuljskoga. 
Ali kada Sigmundu dodjoSe u pomoc novo ^ete sa gornje Hrvatske 
i primorja, tad nadvladaSe hitro Sigmundovci. Ban Ivan Horvat 
jedva izmaknu iz obkoljene Pozege. On se pridruzi ustaskim 6e- 
tam, §to su preko Save traiile uto6i§te na bosanskom zemljiStu. 

Prior Ivan od Palizne vladao je medjutim kao ban hrvatski joS 
uviek u Dalmaciji. Tu je driao 6vrstom rukom u zaptu njeke po- 
morske gradove, koji nagibahu na stranu Mare i Sigmunda. Kad 
se do skora stavi na ^elo hrvatskog pokreta umni kralj bosanski 
Stjepan Tvrdko I., tad oja^a znatno Ivanova snaga u Dalmaciji. 

Medju svimi gradovi dalmatinskimi ostade grad Vrana svomu 
pravomu prioru vazda vjeran i odan. Njegovi drugovi vitezi sv. 
Ivana branijahu ga postojano proti svim njegovim neprijateljem. 

Kad kralj Sigmund u Hrvatskoj i Slavoniji nad urotnici pobjedu 
odr^a, imenova on za Dalmaciju banom Lacka Lackovica od Ve- 
likog Miholjca, a priorom vranskim i podbanom njegova brata 
Alberta Stjepanova Lackovi6a. 

Prva skrb novoga bana bijaSe, da za svoga brata Alberta pre- 
dobije grad Vranu, znaju6i, da bez njega zabadava nosi naslov 
priora vranskog. 

^ Paulus de Paulo Memoriale. Ed. Lucii Francf. 1666 p. 424. 
' Isti i Caresinas, Lucius Hist. p. 254. 



Digitized by Google j 



PRIORAT VRANSKI. 73 

Novi ban posia Tomu i Butka GuSica, sinove Budislava, da za- 
jedno sa naslovnim priorom otmu grad Vranu. Mjeseca listopada 

1387 obkolide oni doista grad. AH io§ polovicom mjeseca studenoga 
nebija$e Vrana u rakuh novoga priora. Do skora zatim morade 
ugarska vojska uzmaknuti pred vojskom bosanskom, kqja je vodio 
8am atari ban Madve Ivan Horvat i prior vranski Ivan od Palizne. 
Naslovni prior Alberto utede u grad Nin. Odtuda je 17. studenoga 
pisao Spljat^anom, da radi velike mnozine BoSnjaka nemogaSe ostati 
na bojnom polju, i da se, radi toga morao povuci natrag u Nin\ 

Prior Ivan od Pali^ne osvoji do tada veoma va2nu tvrdju Ostro- 
vicu. JoS koncem prosinca iste godine spominju zapisniei grada 
Trogira Alberta Lackoviea samo kao naslovna ili izabrana (electi) 
priora vranskog, dodim se u istih zapisnicih Ivan od Pali^ne jo§ i 
sliedece godine bilje^i kao pravi prior vranski, ban Dalmacije i 
Hrvatske*. 

U godinu 1388 stavlja Pray i trecega priora vranskog Ivana 
Berislavica Grabarskoga. On veli o njem, da ga je naSao u jed- 
noj listini arkiva grofa DraSkovi6a. Pray tvrdi dapa^e, da je taj 
prior bio sinovac Ivana Horvata bana ma^vanskoga. Imao bi bio 
dakle pripadati protivnikom Sigmundovim. Nu nije ni malo vjero- 
vatno, da bi ban Horvat uz kosu prijatelju svomu Ivanu od Pa- 
lizne dao bio svomu sinovcu onu dast obnaSati, kojom se Ivan od 
Palizne di^io u toli dugo vrieme. A Sigmundovoj strani tezko 
da je pripadao ikoj sinovac bana Ivana. Dalo bi se dakle naga- 
djati, da je taj Prajev Ivan Berislavic onaj prior Ivan, sinovac 
Ivana od Palizne, koj tekar po smrti ovoga posta priorom vran- 
skim. On je ujedno m* gao nositi i ime Berislava, pod kojim se 
doista spominje jedan stridevic priora Ivana, kako gore navedoh, 
tegajePray svakako pogrie§no pri&slio Berislavicem Grabarskim. 

Po^etkom g. 1388 (19. sie^nja) tu2e se Splje^ni kralju Sig- 
mundu na Stete, §to im po^iniSe kralj bosanski i prior vranski'. 

Da se jos iste godine bavio u Dalmaciji naslovni prior Alberto, 
svjedodi nam pismo kralja Sigmunda, pisano u Ostrogonu 8. svibnja 

1388 sliedecim velmozam: Dionizu novomu banu, Albertu Lacko- 
vicu prioru vranskom, Nikoli, Tomi, Butku i Pavlu Gusicem, kne- 
zovom krbavskim, Margariti kneginji cetinskoj, Nelipicu kastelanu 

^ Lucius Memorie di Trafi p. 334. 
« Tamo p. 335. 
» Tamo p. 337. 

Digitized by LjOOQIC 



74 lY. kukuubyk), 

skradinskomu i svim plen)i6em hrvatskim i gradoYom pomorskim. 
U listu preporu^ im kralj njeke gradjane trogirske, na £elu Ka- 
zotice, koje protivnici kraljevi prognafie iz Trogira^. 

Dok je novi ban od Ma6ye Nikola knez Gorjanski sretno voje- 
yao u Slavoniji proti ustaSem i mnoge zasu^njene prvake poslao 
u Budim na grozan sud razjarenoga kralja i kraljice: do toga 
napredovaha Sigmundovci i u Hrvatskoj. Oni sazvaSe sabor u 
Eri^evac. Tu odsudide medju ostalini na smrt meStra Stjepaoa 
(Hedervira). 

Ali u Dalmaciji uzdr^a prior i ban Ivan od Pali^ne pobjedonosno 
svoju vlast. Izabrani Sigmundovi banovi mienjahu ondje podjedno 
svoje mjesto. Novi kraljevski poglavari pojavljivahu se jedan za 
dragim iznenada kao gljivO; ali privrzenosti naroda steci nemogahu. 

Kolikom strogoScu postupao je prior Ivan proti svojim protiv- 
nikom, svjedodi nam opetovana prituiba obcine spljetske, koja je 
vazda mienjala svoje politi^ko uvjerenje. Ova obcina odpremi 19. 
sie^nja i 10. lipnja 1388 svoju tu^bu po malobracaninu Nikoli. 
Ovomu nalo^i, da javi kralju i kraljici, kolika progonstva trpi grad 
vec tri godine od mada kralja bosanskoga, a osamnaest godina od 
Ivana iz Palii^ne, kriznika (Cruciferi). Ovi su prije, kaze obcina, 
svaki za sebe proganjali na§ grad; ali podam^i od 18. velja^e sta- 
doSe nas sjedinjenimi silami proganjati, tla^iti, ubijati i uniitivati, 
i to sve radi toga, §to poStujemo „svetu krunu ugarsku", ^Bosnu i 
grad Klis", vele nadalje, „napanige oni na§imi zarobljenici, mx- 
tvaci; plienom i odkupnimi stvarmi, koje im dadosmo na izmjenu 
naSih su£anja. oto god posjedujemo, oplienjeno je, razoreno ili po- 
zgano sve do zidina gradskih. Na§i suznji stavljaja se na grozne 
muko; trpe glad i ^edju, sjeka im se ada, ubijaju se nemalo. Ob- 
koljeni od neprijateljskih 6eta izdekujemo badava pomo6i po moru. 
NaSi susjedi i seljaci pridruzili se protivnikom, i vojuju proti nam. 
Vojska kralja bosanskoga sjedinjena s priorovom, provalila je joS 
18. svibnja u na§a polja i naSe vinograde. Ona haradi i pali pod- 
jedno tamo. U samom gradu imamo se dan i noc boriti i zidine 
nase braniti. Sa istoga mora sprema se neprijatelj na nas, jer kralj 
bosanski gradi u Kotoru galije i brodove". 

Na koliko bijahu Spljetdani razjareni proti prioru, dok su stojali 
pod gospodstvom svoga taljanskog na^elnika Malatesta iz Jakina, 
svjedodi nam naputak, Sto ga dadoie 28. kolovoza 1388 svomu 



* Tamo p. 338 

Digitized by LjOOQIC 



PBIORAT YSANSKI. 75 

izaslaniku Petra Zoricu. Ovoga poslafie knezu Nelipicu u Skradin ; 
zatim Vidu Ugriniiu knezu bribirskomu, i gradu Sibeniku sa na- 
logom: da sa svimi ovimi vjernimi svetoj kruni ugarskoj naCini 
savez proti okuimomu (pestiferum) prioru vranskom. Jer od njega 
neimaju mira u nijednoj uri, ni po danu ni po no6i. Valjalo bi ga 
obkoliti sa svih strana u njegovom gradu Klisu, jer ako njega 
uhvate, fasti 6e svi gradovi i sva zemlja u ruke kraljeve\ 

I doista bi udinjen obranbeni ugovor medju Skradinom, Spljetom, 
Sibenikom i yiSeredenimi knezovi. Ali krbavski knezovi, kao i 
grad Trogir sa ostalimi gradovi na kopnu, nehtjedoSe pristati 
uz njih. Savez dakle Dije imao nikakova povoljna uspjeha. 

Najogordeniji protivnici priorovi, Spljet^ani, po^eSe tada misliti, 
kako da se predadu kralju bosanskomu. Oni na^iniSe mir sa pri- 
orom vranskim, poSto od Sigmunda nikakove pomoci ne dobise. 
Opasnost za Sigmundove prijatelje nastade joS veca, kad na 6e\u 
bosanske vojske dodje u Knin slavni junak Hrvoja Hrvatic, sa 
svojim bratom Vojslavom, koje kralj Tvrdko posla u Dalmaciju, 
da predobe narod zanj. 

Kao suri orao sjedio je tada Ivan od Palizne, prior vranski i 
ban hrvatski, u svom strmom gradu Klisu. Od tuda gledao je 
izpod sebe na kolebajuce se u vjeri i u mislih gradove primorske, 
kao na slabaSne ptice trepte6e pred njim. 

Grad Trogir, da se uzdrii u njegovoj milosti, posla mu sto mje- 
rova hrane. Ujedno je nastojao, da ga smiri sa gradom Spljetom. 
U Klisu primio je prior Ivan po^etkom mjeseca ozujka i bosanske 
poslanike vojevodu Vladka, i Stanoju Jeladi6a, zajedno i poruke 
od raznih gradova i knezova Dalmacije. 

Mjeseca kolovoza 1388 dodje u Dalmaciju u6eni biskup senjski 
Ivan od Pezara, kao namjestnik Sigmunda kralja. Ali kako dodje, 
tako prodje, bez da je Stogod znamenita u^inio. 

Koncem re^ene godine dodje u Zadar i Sigmundov ban Slavonije 
Ladislav od Ludenca. On ostade tamo od 23. prosinca do 8. ve- 
lja6e. Ali ni njegovomu djelovanju neima traga u suvremenih spisih. 
Od protivne stranke bijaSe po^etkom g. 1389 poslan po treciput 
u Napulj Pavao Horvat, biskup zagrebadki. Imao je nalog, da do- 
vede na priestol Ladislava sina Karla dradkoga. 

Kad se vracao iz Pulje, razbio mu se brod u zaljevu kod Ta- 
renta. Mletdanom, koji vrebahu na brod, dopala su rukii pisma 



^ Lucius Mem. di Trau p. 341. 

Digitized by LjOOQIC 



76 IV. KUKULJBYI^, 

kraljice Margarete i biskupa Pavla. Kao vje^ni neprijatelji svakog 
Darodnog pokreta hrvatskog poslaSe prepise re^enih pisama kralju 
Sigmundu u Ugarsku. 

Dok je u Dalmaciji Stitila ustaSe krepka ruka Tvrdka kralja, do 
toga spadoSe njihovi poslovi na gore u Slavoniji. Da pomogne svo- 
jim tamoSnjim prijateljem, pohiti onamo prior Ivan podetkom g. 1389. 

Kralj Sigmund, zabavljen ratom sa srbskim knezom Lazarom, 
koji sa brvatskimi ustaSi bijaSe u tajnom savezu, posla u Slavo- 
niju naslovnog priora vranskog Alberta Lackovica, da brani zemlju 
proti starorau prioru i staromu banu Ma^ve^ Alberto ne naSavSi 
odziva u narodu, nije mogao uspje§no djelovati. Ivan od Palizne 
opirao mu se umno i odvazno. Uz njega odlikovao se tada u svih 
borbah Tibaldo sin Dezeva od Sinca (Zenche) u krizeva^koj zupa- 
niji. Njemu oduze kasnije kralj Sigmund sva imanja, koja darova 
svomu privrzeniku meStru Ladislavu Kastelanovicu , plemicu iz 
Sv. Duba^ 

Pokle je kralj Sigmund svrsio svoje razmirice sa Lazarom, krenu 
i on po^etkom g. 1389 sa vojskom put Slavonije. U Madvu posla 
proti starorau banu Ivanu Horvatu novoga ma^vanskog bana Ni- 
kolu Gorjanskog. Ovaj odrza pobjedu nad Ivanom. On ga iztisnu 
iz MaSve. Po svoj prilici nemogaSe se ni prior Ivan uzdrzati u 
Hrvatskoj, jer ga odmafa zatim, odkako se kralj Sigmund sa svojom 
vojskom povratio u Slavoniju i Hrvatsku, nalazim opet u Dalmaciji. 

Tu su medjutim bosanski vojevode Vladko i Hi'voja Hrvatic 
pritiskivali primorske gradove, pozivajuci ih na predaju. Trogir 
bijaSe jur cd prije priznao gospodstvo kralja bosanskoga. Spljet i 
Sibenik moljahu kroz poslanike, da im se rok predaje produlji, dok 
se vrate njihovi poslanici iz Ugarske*. 

Ivan od Palizne, vrativ se u Dalmaciju, utabori se sa svojima 
^etama medju Zadrom, Vranom i Ostrovicom. Od tuda provali on 
30. rujna 1389 sred no6i do zidina zadarskih i popali njekoliko 
ku6a. UplaSeni Zadrani poslase svoga nadelnika i Ijetopisca Pavla 
Pavlovica dvakrat u Senj, da moli pomoc od Ivana, kneza krfikog 
i senjskog. Ovaj, prem da bijaSe u ratu sa knezovi krbavskimi, 
posla napokon Zadranom u pomoc 6et\x od 400 konjanika pod 
kapetanom Markom Spinelom. Ali joS prije provali prior Ivan sa 

1 Fej6r. Cod. D. X vol. 1, p. 517. 

« Isti t. X vol. 1, p. 514. T. X vol. VIII, p. 291. 

• Lucius Mem. di Trau 345 1 347. 



Digitized by LjOOQIC 



^BIC»AT TRANSKI. 77 

bosanskom yojskom iz nova a zadarski kotar. Tu podini mnogo 
Stete, uznemiriyajuci 6ete kraljevske, koje se gpremahu na obsje- 
danje grada Yrane. 

Oja^iani pomocu Krdana i Banana krenude napokon 20. studenoga 
1389 Zadrani sa 1200 pjeSaka i 400 konjanika prama Vrani, s na- 
m]eroiD, da se pridru^e detam kraljeyskim, i da osvoje grad Vranu, 
glavno sielo Ivana od Pali^ne. Ovaj pohiti odmah u pomo6 svomu 
gradu i samostanu. Pobije se sa protivnici. U bitki pade od kra- 
Ijevaca zapovjednik jedne 6ete Jure Spartic. Ivan posjece svojom 
rukom jednoga Niemea od dete krdkoga kneza. Mnogo Ijudi pade 
jedne i druge stranke. NajzeSca bitka zametne se 24. studenoga. 
U njoj bude po nesreci iz jednoga vretena (veretono) sam prior 
Ivan ranjen u bedro. Do njega pade do 120 vitezova sv. Ivana i 
momaka, Sto mrtvih Sto ranjenih, kraj mnogo konja. Napokon 
povuku se obje vojske natrag. Bitka osta nerieSena. Vranu zadr2e 
na dalje Ivanovi vitezi. Eraljeva vqjska vrati se sramotno (tur- 
piter) 10. prosinca u Zadar^. Grad Elis, kojega bijade zauzele kra- 
Ijeve detO; predade se opet 15. prosinca bosanskomu kralju. 

Sliede6e godine dne 20. ozujka pro vale opet Ivanovi vojnici iz 
Vrane do zadarskib zidina. Upale njeke zadarske vanske ku6ice, 
u kojih poginuSe Ijudi, djeca i marva. Njefito roblja odvedoSe u 
Vranu. 

Ovo bijaSe same predteda sliedecih pobjeda bosanskoga kralja. 
Sigmundove dete uzmicafau na svih stranah u Dalmaciji. Gradovom 
primorskim ne preosta drugo, nego pokoriti se kralju Tvrdku i 
njegovomu novo imenovanomu namjestniku (vikaru) banu Ivanu 
Horvatu. 

Prvi bijahu kod predaje najosorniji do tada Spljet^ni. Oni po- 
slaSe 29. ozujka i 28. travuja 1390. opetovano svoje poslanike u 
Trogir k banu Ivanu, mole6i ga, da ih primi pod svoju zaStitu 
kao podanike kralja bosanskoga. Za Spljetom priznaSe podani^itvo 
bosansko Trogir, Sibenik, Elis itd. Tvrdko potvrdi u Sutiskoj 8 
lipnja 1390 Spljetdanom, Trogiranom i Sibendanom sve povelje i 
slobofitine, koje im bijaSe potvrdio kralj Ludovik I^. Do skora 
pridruiili su se redenim gradovom Hvarani i Bra6ani. 

Tako je te^ajem g. 1390 kralj Tvrdko I. pridruzio Bosni svu 
skoro Dalmaciju, osim Zadra. Da dobije i taj grad u svoje ruke, 
zametne dogovore sa svojom toboSnjom prijateljicom republikom 

^ Paulus de Paulo Memoriale p. 426. 
* Lucius mem. di Trau 360—362. 



Digitized by LjOOQIC 



78 iy« KUKUUEYldy 

mletadkom. Ali kao vazda tako i tada iznevjeri se ona slavenskomii 
prijateljstvu. Ona priobci izdajiii6ki kralju Sigmundo, kroz svoga 
poslanika i poyjestnika Lovru de Monacisa, sve tajne namjere 
Tvrdkove, znajuci dobro, da Mletci mogu Dalmaciju dobiti uvjek 
laglje od bud koje druge ruke nego li od slavenske. 

Kralj Sigmund posla na obranu Zadra u Dalmaciju novoga bana 
Slavonije Detrika Bubeka sa vojskom. Podetkom rujna 1390 pre- 
vail ovaj velebitske gore i utabori se izpod grada Knina. Ali ju- 
nadtva nije nikakova po^inio. Bosanski kralj ostao i nadalje vk- 
daocem ^itave Dalmacije, osim Zadra. 

Iza posljednje bitke vranske ne nalazimo 6itavu godina dana ni 
na ratnom, ni na politidkom popriStu priora Ivana od Palii^ne. 
Javne izprave onoga vremena ne spominju ga ni kao bana. Mjesto 
njega imenuju kao kraljeva namjestnika u Dalmaciji Ivana Hor- 
vata, bana Ma^ve. Ovaj je dakle jedini zastupao kralja Tvrdka. 

Da se Ivan od Pali^ne u javnih izprava onoga vremena ne spo- 
minje, bijaSe uzrokom njegova bolest. On je bolovao od Ijute rane 
dobivene u bitki vranskoj. Od ove rane umre veliki taj mu2 16. 
velja^e g. 1391. u omiljeloj svojoj Vrani. Jedan mjesec i sedam 
dana kasnije sliedio ga u grob i slavni kralj bosanski i hrvatski 
Stjepan Tvrdko I. 

Sa ovimi dvimi heroi pade u grob najveca nada i podpora ro- 
doljubnih i slobodoumnih muzeva na slavenskom jt^u. 

Iztaknuh gore, da je Ivan od Paliine bio prvi prior vitezova 
sv. Ivana roda hrvatskoga. Al i u rodoljubju i u obrani zemlje i 
njezinih prava pripada mu jedno od prvih mjesta. Neprijatelj 
gospodstvu zenskomu, nosio je iz prva visoko stieg dinastije svoga 
pokojnoga kralja Ludovika I., kojemu bijaSe istinski odan. Earlo 
Dra^ki imao je svakako od muzkaraca najvece pravo na nasljed- 
stvo kuce anzuvinske u Ugarskoj i Hrvatskoj. Kad njega izdaj- 
ni6ki smaknuSe, pristane Ivan sa svom mu^evnom snagom uz 
kralja bosanskoga Tvrdka I. Kao neprijatelj slabosti i neodlu^- 
nosti, nije htio da pristane uz Ladislava sina Karlova, koj bijade 
tada joS slabaSno diete pod skrbnidtvom svoje matere Margite. U 
savezu sa slobodoumnimi mu^evi vojevao je umno i hrabro za 
ideu narodnu. Na ^elu Hrvata i BoSnjaka odbijao je oduSevljeno 
podle pristane slabih zena i jo§ slabijega inostranca iz Luxenburgft; 
koji je dvorio svim manam dovjeka razkalasena. Odvainost i krie- 
post viteza pokazao je Ivan kod Vrane, Klisa, Ostrovice, Zadra, 
Novigrada, Po6itelja kao i na poljanah kod Gorjana i Djakova. 
Ista njegova smrt bijaSe posljedica mu^evne hrabrosti. 

Digitized by Google J 



PRtORAT TRANSKt. 79 

Medju banovi hrvatskimi ide ga ^tstno mjesto. Medju priori 
vranskimi sjaje kao prva zviezda. 

Po smrti ovoga najumnijega kolovodje ustaSa poleti sav muko- 
trpni pokret nizbrdice. Sa kraljem Tvrdkom I. izgubise oduSev- 
Ijeni osvetnici snaznu ruku. Sa Ivanom od Paliine nesta ini umnoga 
vodje. Poraz sliedjaSe za porazom. UzneSeni prvaci padoSe u su- 
zanjstvo. Zlocudni okrunjeni bjesnik ubija§e groznom smrcu i mu- 
kami svoje plemenite zrtve. U Pecuhu, Krizevcih i Budimu dade 
ih on sjeci i rubiti im glave, dade ih na konjskih repovih trgati, 
i polu^ive po ulicah vuci. Zapovjedi razsie^na njihova uda raz- 
bacivati preko zidina gradskih na hranu pasa i divje zvieradi. 
Kukavni njema^ki ^ovjeCac bez srdca i zna^aja osveti se grozno, 
ali kukavno nad najhrabrijimi i najzna^jnimi muzevi svoga ne- 
zasluzena kraljevstva. 

Ivan mladji od Paliine. 

Ivan, stri(5evic Ivana starijeg od Paliine, bijaSe takodjer vitez 
reda hospit'tlaca. Po smrti svoga strica bijaSe izabran bud po 
braci svoga reda, bud po kralju Tvrdku I. priorom vranskim. 
Njegov brat Nikola od Palii^ne bijaSe u isto doba knez od Ostrovice. 

Oba brata ponoviSe 26. travnja 1392 sa obcinom trogirskom ono 
prijateljstvo, koje bijaSe ona sklopila sa pokojnim stricem „Ivanom 
priorom vranskim i banom Dalmacije i Hrvatske^, kako izprava 
kaie. DavSi gradjanom slobodu da mogu u Vranu i Ostrovicu do- 
laziti i od onuda odlaziti po svojoj voiji, izklju&Se ipak one, „koji 
se proti gradu joS uvjek bune**. A to bijahu pristaSe Sigmundovi^. 

Neima ni malo sumnje, da je porodica vlastele od Palizne pp 
smrti priora Ivana I. ostala nepomidno uz protivnike Sigmundove. 
Tim veca je zagonetka, zasto biiase bosanski ban Vuk Vukcic, 
brat vojvode Hrvoje, po^etkom mjeseca velja^e g. 1392 oba brata, 
,,Ivana i MikloSa" Paliznu, uhvatio, traieci od njih Vranu i Ostro- 
vicu*. Nemogu naci tomu u ni^emu povoda, van u torn, da je ban 
bosanski po smrti priora Ivana I. od Palii^ne drzao ove gradove 
za dobra krune bosanske, kao sto je grad Ostrovica pod kraljem 
Ludovikom I. doista i bio posjed krunski, odkad ga Subici pre- 
dadoSe kralju 

^ Lncins Mem. di Trau p. 352. 
* Paulas de Paulo p. 426. 

Digitized by LjOOQIC 



80 IV. KUKtruiYsd, 

Medjutim bijahu, kako gore vidismo, oba brata jar mjeaeca travnja 
Da slobodi i a vlasti redenih gradova. 

O javnom djelovanju Ivana II. od Palizne, kao priora vranskog, 
malo je ostalo spomenika. Samo dvie listine Sigmunda od g. 1398 
sa^uvaSe o njemu uspomenu. 

God. 1395. kad je Ivanov brat Nikola (Mikola i MikloS zvao) 
bio pao u robstvo tursko, preda Ivan II. kao prior vranski jednu 
gkrinju sa dragocjenostmi i listinami priorata u sabranu Pavlinoni 
od Garica. Medju timi listinami bijahu i obiteljska pisma njegova 
brata Nikole i njekog meStra Loranda, sina Lorandova iz Toplica 
kod sv. Gjorgje (Thopolcha Szent Gyurgy), sestrida Nikolina. 

Re6eni Nikola od Palizne, vrativ se iz turskoga robstva, iivio 
je na dvoru kralja Sigmunda kao plemCe (aulae regiae juvenia). 
Na njegovu i Lorandovu molbu pisa kralj Sigmund iz sola Ku- 
tinje (Eathennia) 26 kolovoza, a po drugikrat iz Budima 8. pro- 
sinca 1398 prioru i fratrom garickih Pavlina, da redena pisma 
Zajedno sa dragocienostmi predadu njegovim izaslanikom^. 

Podetkom vi§e spomenute godine 1395 morao je Ivan 11. od Pa- 
lizne iz nepoznatih uzroka odreci se dasti priora vranskog. Vitezi 
sv. Ivana povjeriSe mu priorat belski. Kao prior belski potvrdi 
Ivan 20. lipnja 1396. stanovnikom slobodnoga mjesta Ivanca stare 
sloboStine, koje im njeki neprijatelji (emuli) bijaSe oteli. Stanovnici 
ovi, kao podlo^nici grada Bele, bijahu razdieljeni u staroselce i no- 
voselce. Staroselcem, koji u zadruzi ziviSe, potvrdi prior Ivan slo- 
bo§tinu, da godimice od svake rali zemlje samo tri dana za gospo- 
stinu orati, zeti, ^itak sakupljati, i taj u grad Belu dovesti imaja. 
Za vr§enje zitka ima im ipak vlastelinstvo u gotovom platiti. IT 
ime godignjeg bira imali su „staroselci^ platiti od seliSta 20 di- 
nara, i to oko Martinja. Desetinu vinsku i £itnu imali su davati 
u naravi. U ime ostalih desetina davali su na godinu tri obi^ne 
darove (tria munera eonsueta). ^Novoselci, koji posagradiSe kuce 
u Ivancu, bijahu prosti pet godina od svake dace i od redenih 
trijuh darova. Kad godine minuSe imali su jednaka prava i dui* 
nosti sa staroselci^ 

Ovom listinom svrSeno je djelovanje Ivana mladjega od Palizne. 
Kasnije neima mu traga u poznatih meni suvremenih spisih. 

^ Arkiv zem. Acta monast. de Gorigh. Fasc. II. Nr. 55 i 56. 
' N. R. A. Fasc 207. N. 26. Odnedena pisma iz zem. arkiva. 

(Ostatak sliedi.) 



Digitized by Google J 



narodnim imenima i prezimenima n Hrvata 

i Srba. 

Of too tt sjedmiei filologidko-higlorif^oga razreda jugoslavenske akademije znanosti 
i umjetnosH dne 28. Trafyha 1886, 

DR. T. Mabbtk^. 

ixii OVOfi!.* OTTl <5t XStdl JCaXsOV (XTlTYip TS TTaniip T6, 

oO piv yap ti; 7ca{it.7rav av(i!)vu(jL6€ ecr* av^pciTrwv, 
ou xaxd^ ouSe (jiev scr^Xo?, STTifiv toc TcpoiTa yevriTat, 
aXX* sTul Tuaai Tt-^evrai, iirei xe T^xoxit, ToxfSe;, 

OdyiiM nil 6M. 

Predgovor. 

Gotovo bi ^ovjek rekao, da narodnib naSib imena i prezimena 
ima tolika mnozina, da ib nije mogu6e sva ni doznati, a nekmoli 
ispitati. Tko bi ib sva botio sa svake strane ispitati. trebalo bi 
mu najprije imati u rukama knigu, koje jo§ naSa literatura nema, 
a to je potpusi kriti^ki uredeni onomastikon, koji bi bio od pre- 
velike cijene koliko za filologa toliko i za istorika i etnografa. 
Veliku korist 6im potpunijega i pouzdanijega onomaatikona upravo 
za naSu literaturu, osobito za na§e ptarodrevnosti, uvidao je po- 
kojni P. J. Safeffk, koji je pod konac svqjega za nauku slovensku 
blagoslovenoga £ivota podeo spremati gradu za takovu knigu, ali 
kao i druge gdjekoje negove osnove legla je i ta s nim u grob^. 
Ni u naSoj dici, u nasem tesaurusu t. j. u akademi^kom rjeCniku, 
ne nalazimo zabile^ena sva na§a narodna prezimena, a i gdjekoje 
ime uzalud ce ^ovjek tra^iti u nemu Mogao bi dakle tko pomi- 
sliti, nijesam li ja mo^da priredio re^eni onomastikon i iz iiega 

' Vidi torn u St. Novakovi6a u predgovoru k negovim pome- 
nicima, koje je izdao u 42. knizi glasnika srpskoga u^. druitva. 

6 

Digitized by LjOOQIC 



82 T. MARBTldy 

gradio ovu radnu. Ja sam isprvice doista i mislio na taki posao, 
ali sam se brzo uvjerio, da bi mi za n trebalo mnogo viSe prosta 
vremena nego li ga jest a mene, pak da se i nekoliko godina uz- 
mu^im oko takoga djela, opet tko zna, ne bi ii i onda bilo dosta 
nepotpuno. Za to sam stegnuo podrudje ovoj radni svojoj na dosta 
uzak okrug, stavio sam na ime sebi zadatak, da napisem rasprava 
samo o narodnim naSim imenima, a od prezimemi samo ona da 
navodim, koja su postala od pravih imena kako je n. pr. Blagoje- 
vii od Blagoje ili Markom6 od Marko. Ne mogu se pohvaliti, da 
je i u torn uskom krugu grada moje radne potpuna. Nastojao sam 
doduSe sabrati je ^im viie, ali znam za cijelo; da ima jos dobrano 
imena i prezimena, koja bi trebala da stoje u ovoj radni, a opet 
ib nema u n6j. Ne cu i ne mogu tajiti, da se mnogo prezime, a 
mo^da i gdjekoje ime za to ne nalazi u ovoj raspravi na svome 
mjestu, Sto me je iznevjerilo moje znane i domi§|ane, te mi nije 
poslo za rukom prepoznati u nima stare zuance samo viSe ili mafte 
,,zakuku}ene i zamumu|ene^, pa ih za to nijesam upotrebio. A i 
u ovoj gradi koliko je ima znam dobro, da 6e se o\romu ili onomu 
6itaocu udiniti gdjekoje moje tumadene i nagadane sad nesigurno, 
sad pogrjeSno. Premda to dobro znam, ipak izdajem na svijet ovu 
radnu, jer imam toliko vjere u sama sebe, da sam tvrdo uvjeren, 
da ce ditalac naci u ovoj radni dosta i sigurnih i dobrih stvari. 

Gdje je trebalo pogledati, kako je Sto u ostalih Slovena, tu sam 
se pomagao poznatom radnom prof. MikloSica, koja je stampana 
1860. godiue u X. svesei ^Denkschriften der philosophisch-histori- 
schen Classe der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften" u 
Be^u, a naslov joj je : Die Bildung der slavischen Personennamen. 
— Kojima sam se djelima jos sluiio u svojim gramatidkim i dru- 
gim tuma^enima, to cu sve uavesti gdje bude trebalo, a sada evo 
popisa onih kniga, iz kojih je uzimana grada za ovu radnu. 
Anonymus. ycxaHaK y Bochh o^ 1875 ^o 1878 ro,'\HHe. Fpa^a 

8a HOBHJy cpncKy HCTopnjy para. Hobh Ca/\ 1884. 
1). Avramovii- CneTa ropa ca CTpane nepe, xy^oMcecTna h noBCCT- 

HHi;e. y Eeorpa^y 1848. (Znatno djelo poradi mnogobrojnib 

imena i prezimena prenumeranta). 
B. DaniciS. PjeHHHK hb KH>HHceBHHx CTapHna cpncKHx. I, II. IH. 

y BeorpaAy 1863—64. 
Imenik ^lanova knji^evnoga druStva svetojeronimskoga. Godina 

1885. — Zagreb 1885. 
Izvjestaj matice hrvatske za god. 1884. U Zagrebu 1885. 



i 

Digitized by Google j 



NARODNA IMBNA I PRIBZniBNA. 83 

Kojien^ap ca meMaTiiBMOM KH>a»cecTBa Op6HJe sa ro^HHy 1882. 
y Beorpa^y. 

Fwi S. Karc^iS. IIpaBHTejiCTByioiniH coB'krh cepdcKin. Y Beny 

1860. (KAiga ima preko 2000 prenumeranta.) 
Vuk S. Karct^iS. CpncKH pjeHHHK. Y Beny 1852. (Upotreb|ena su 

i imena prenumeranta). 
L KtikuleviS S. Monumenta historica Slavorum meridionalium. I. 

Acta Croatica. Zagr. 1863. 
Z Kukulevii 8. Marko Marulic i njegova doba. str. VII — X. 

(Stampano u I. knizi starih pisaca hrvatskih; u Zagrebu 1869). 
M. S. MilojeviS^ /^enancKe xpHcoBywi.e. Y Beorpa^y (Stampano u 

12. knizi II. odjejena glasnika srpskoga u6. druStva). 
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium. Volum. 

Vn. X. XIII. XIV. Zagrabiae 1877. 1879. 1882. 1883. 
S. NovcJcoviS. CpncKH ^0MeHH^H. Y Beorpa^^y 1875. (fitampano u 

42. knizi glasnika srpskoga ud. druStva). 
I^am Cp6HJe ca TypcKOM sa oc.io6oi^eH>e h HesaBHCHocT 1877 — 78 

ro/\HHe. Y Beorpa^y 1879. 

Bjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje jugoslaven- 

ska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu 1880 — 85. 
Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae ordinis fratrum 

minorum pro anno 1864. Budae 1864. 
Schematismus oleri archidioecesis zagrabiensis pro anno 1880. Za- 
grabiae 1880. 
UleMarnvsaM HCTOHHo-npasocjiaBHe MHTponojiHJe cpncKe y Aycxpo- 

yrapcKoj ro^. 1878. HanHeBo 1878. 
Zvonimir hrvatski ilustrovani koledar za godinu 1886. (str. 149 
i da}e: iematizam). 
Pri vecini primjera ove radne naci ce Citalac zabijeieno, otkle 
je koji uzet. Pri sasvim poznatim primjerima nije mi se ^inilo 
nu^no bijeiiti izvor, otkle su. Veoma ih je malo, kojih nema ni 
u kojoj od navedenih kiiiga, a u mojoj se raspravi ipak nalaze, 
]er znam za cijelO; da se nalaze u narodu i jer sam poznajem 
|ude, koji se take zovu. Imena, koja su uzeta iz Vukova rje^nika, 
imaju na sebi akcente i to onakove, kako ih Vuk bijezi; i po 
tome se zna; da su iz Vukova rjednika. Iza ovoga predgovora 
prijedimo na posao. 



Digitized by LjOOQIC 



84 T. MARimd, 

Sto sn imena, sto li prezimena. 

Premda se ^ini, da se odgovor na to pitane razumije sam od 
sebe, opet nam je potrebno zabaviti se oko toga pitana^ jer bismo 
inade lako doSli u pogibe|, da gdjekoje pojare u narodnoj naSoj 
onomastici krivo shvatimo. Buduci da je ovoj raspravi duznost 
pretra^iyati imena i prezimena u Hrvata i Srba, za to cemo mi 
na ono pitane, §to &mo ga postavili, gledati tako da odgovorimo, 
kako ce nas odgovor biti u suglasju sa shvacanem naSega naroda 
i 3 negovom jezi^nom svijeScu ili osjecanem. Najkraci odgovor ha 
postavjeno pitane bio bi ovaj : Imeje u Hrvata i Srba ono, 
kako koga zovu po nemu samomu, a pfezime, kako 
koga zovu po ocu. Rijefi n. pr. Bldgoje, Mdrko jesu imena, a 
prezimena an Blagojevid^ Markovid t. j. Blagojev sin, Markov sin, Iz 
naSega se odgovora vidi, da su naSa prezimena pravo uzevsi sva 
nomina patronymica, a ako je tako^ onda bi valalo, da se samo oni 
Judi zovu Blagojevi6, Markovid, kojima se otae zvao ili zove : Blagoje, 
Mdrko. Tko se pravo prezimenom zove BlagojeM, a negovo je 
individualno ime Jovan, negov sin trebalo bi da se zove prezime- 
nom ne vise Blagojevid, nego Jovanovid t. j. Jovanov sin; isto tako 
ako je u kakoga MiloSa MarkoviSa sin, trebalo bi, da se taj zove 
prezimenom MiloseviS, a ne MarkoviS itd. U kratko govoreci tre- 
balo bi, da je u Hrvata i Srba prema onomu nasemu odgovora 
onako; kako je bilo u starih Grka: LtoxpctTTic 6 S(j>(ppovt<7xou ili 
Oou/jj^tSvi; 6 'OX6poi» itd. Pa tako je bez sumne i bilo u narodu 
nasem u najstarije vrijeme, kako nam dokazuje obi^aj, koji se u 
Srbiji sacuvao sve do po^etka ovoga vijeka. Istom kada se iza 
narodnoga oslobodena i u Srbiji put otvorio evropskim obiCajima 
i institucijama, prestala sn se prezimena mijenati od ko|ena na ko- 
Jeno, te tko se danas u Srbiji prezimenom zove Blagojevic ili Mar- 
kovid, tako se isto zove i negov sin i unuk i praunuk itd. bez 
ikakoga obzira na individualno ime o6evo. I austrijski su Srbi do 
ovoga vijeka mijenali prezimena od kojena na kojeno kao i nihova 
braca u Srbiji (Vidi o tom u Vukovu rje^niku s. v. „prezime"). 
U ostalim zem}ama naroda naSega: u Hrvatskoj, Slavoniji, Dal- 
maeiji, Crnoj Gori, Hercegovini vlada od pamtivijeka evropski 
obi^aj, da se prezimena ne mijenaju od sina na sina; ali to nema 
drugoga znacena, nego da je u re^enim zem)ama mnogo prije ne- 
stale pravoga narodnoga obi^aja nego u Srbiji, koja je staromu 
obidaju duje ostala vjerna. 



Digitized by Google j 



NARODNA IMBNA I PRBZIMENA. 85 

Sve je ovo bilo potrebno reci, da se razumije nas odgovor na 
pitane, sto sii prezlmena, i nase identificirane prezimena s patro- 
nimicima, koje cemo dvoje u ovoj radhi jednako identificirati ne 
obaziruci se na okolnost, sto d a n a s nijesu vise naSa narodna pre- 
zimena isto §to i nomina patronymica. 

Gdjekojega ^ovjeka zovu same najblizi negovi pravim negovim 
imenom, drugi ga zovu ili po onome, sto vide, da mu je zanat ill 
stalig, ill po onome, otkle se doselio. Tako ce jednoga prozTati 
KovaCy drugoga Pop; tako ce im govoriti i u o6i i iza nih: po- 
mozi bog kovacu! evo pope, dao sam kovacu, vidio sam popa itd. 
Koga ^itav negov zivot ne zovu selani drukdije nego : Kovac ilF 
Pop, naravno je, da ce nihove sinove zvati jednoga Kovacevii, 
drugoga Popovic. U istom ili u drugom selu zvace selani jednoga 
dovjeka Arnautin, jer je doSao iz Amautske, drugoga Crnogorac, 
jer je iz Crne gore ; sin prvoga imace po tomu prezime Arnauti- 
novic, sin drugoga Crnogorcevid. 

Ako je roditejima sin vrlo lijep, ili oni zele, da takov bude, 
prozvace ga od miloSte Paun, drugoga ce opet prozvati Orao 
(Novak.-pom.), jer je junak, ili oni zele, da bude junak od oka. 
Kao roditeli prozvace tako i drugi ludi -redene mom^ice; a kad 
oni odrastu i dobiju sinova, ti 6e sinovi biti u selu poznati kao 
PaunoviH, Orlovidi. Kako smo prije vidjeli, da se danas po 6itavom 
narodu prezimena ne mijenaju, te se Blagojevic ili Markovic moze 
zvati svaki ^ovjek, komu i nema otac ime Blagoje, Mdrko, tako 
se isto moze zvati tkogod Paunovic, ako i nije lijep ni on ni otac 
mu, Orlovid, tko i nije hrabar niti mu je otac. 

Nijesu Judi samo onda domiSlati, kada treba komu izmisliti ime 
od miloSte, oni umiju vise ili mane karakteristiCno okrstiti i onoga, 
koji poradi kake pogrjeSke na tijelu ili na dusi zasluzuje, da ga 
svatko vec po imenu poznaje, ako ga i ne vidi. Kakome ludeskari 
govoride selani Pddrug t. j. velik kolik podrugi ^ovjek, a sia ce 
mu se onda zvati Podrugovic ; drugome ce opet govoriti Glavan, 
a sinu mu Glavanovic. Ima li medu se|anima kaki naletica ili do- 
sadnik, prozvace ga Obad, a sina mu Obadovic. Tko se sraijesno 
gizda i misli, da je bog zna koji, a ono je prazna glava ili otrcani 
siromah, govorice mu selani Kokot, jer se kokoti po selu, a sina 
ce mu zvati Kokotovic. 

Sada da slozimo u prijegled narodna nasa imena i prezimena. 
Evo toga prijegleda: 

I. Prava ili krsna imena : Blagoje, Marko ; — prezimena Blc^o- 
jevid, MarkoviS. 

Digitized by LjOOQ IC 



86 T. MABBndy 

n. Imena po zanatu ili zavi^ju: Kovdi, Arnautin, prezimena: 
KovaceviS, Amautinovid. 

in. Imena od miloite : Paun, Orao, prezimena : Paunovid, OrlomS. 

IV. Imena podrug|iva i smijeSna (nadimci): Glavan, Kokotj 
prezimena: Olavanomd, Kokotovi6. 



Moglo bi se re6iy da su samo tri kategorijo; a ne ^tiri, kako 
ih ja uzimam, jer da se prva i tre6a (I. i III.) kategorija mogu 
i imaju sjediniti. Easnije cemo reci svoje, kako mislimo, va^ne 
razloge, za Sto treba oStro dijeliti imena prve kategorije od tre6e. 
A sada jo§ da se vratimo na govor o prezimenima, jer §to smo o 
nima do sad govorili, to se sve ti6e nutarnosti i^ihove; a va}a go- 
voriti i o nihovoj spo}aSAosti t. j. o nastavcima, s kakimi se u je- 
ziku pokazuja. 

Iz onoga, Sto je vec kazano o narodnim naSim prezimenima, 
slijedi, da bi se sva prava prezimena morala svrSivat na -ovii 
(-emS), kako su n. pr. Markovii, BltzgojeviS, jer kako su po svome 
posta&u sva naSa prezimena nomina patronymica, treba da se u 
prezimenu kojim osobitim sufiksom pokai^e posesivnost t. j. da je 
X. sin Y-ov. A taj je sufiks u jeziku hrvatskom kod subst.-masc. -ov 
(-ev): Jovanov — toO Iwdcvvou, kovaiev — toO -/aXxsco?. Za to bi rije^i 
Jovanov, Kovacev same po sebi mogle biti prezimena, kako nalazimo 
u Rusa i u Bugara, da se prezimena svrguju na -ov (-ev), Ali naS 
se narod nije tim samim zadovo}iO; on je joS sufiksu -ov (-ev) 
dodao 'i6, Koje je znadene toga -46? Isto ono, koje i u drugim 
rijedima, koje nijesu nikaka prezimena, n. pr. jundtciS = mali ili 
mladi junak, labUdi6 = mali ili mladi labud, brcid = mali brk 
itd. Iz toga se vidi, da su naSa prezimena kao Jovanovii, Kova- 
cevi6 za pravo nomina hypocoristica t. j. JovanoviS je = mladi ili 
mali Jovanov (soil, sin), a Kovacevii je = mladi ili mali kovacev 
(soil. sin). 

Istina je, da se velika vecina naSih prezimena svrSuje na -oviS 
(-emd), ali ima dosta i takovih, gdje je na kraju samo 46 bez -of 
ili -ev n. pr. Jovani6, KovaciS. Va|a nam razloziti, kako su zna- 
^ene prezimena dobile take rijedi, premda nemaju u sebi elementa, 
kojim se naznaduje posesivnost. Rijefi JavaniS, KovaM6 po svome 
postanu i jama^no po najstarijoj svojoj porabi nijesu znadile drugo 
nego: mali ili mladi Jovan, — mali ili mladi kovaS, bile su dakle 
nomina hypocoristica imenima Jdvan, Kovdi, dakle nijesu bile mti 

Digitized by LjOOQIC 



NARODNA IHBNA I FSBZIMBNA. 87 

8U mogle biti prava prezimena iliti nomina patronymica. Najprije 
hajde da poka^emo, da su rijeS kao JovaniS, KovaUS po svome 
postanu imena, a za tim 6emo razloziti, kako su te rije^i dobile 
zna^ene prezimena, sto ga danas imaju. 

§to se ti6e prve tofike, koju treba razloziti, vaja znati: a) jo§ i 
danas ima dosta rijedi na s&mo 46 (bez -ov ili -ev pred sobom), 
koje narod upotrebjava kao prava pravcata imena ; — b) da je 
toga bilo jos vise u starije vrijeme, dokazuje nam prilidan broj 
narodnih naSih prezimena, koja se svrSuju na -ideviS t. j. 46 -f- 
-evi6, imenu dakle na 46 dodano je -eM i nastalo je prezime kao 
i od svakog drugog imena, kojemu se doda -ovi6 ili -m<5; — c) 
u Kajkavaca ima nekoliko prezimena, koja se svrSuju na 4cek = 
§tok. 46ak, dakle je imenu na 4c (stok. 46) dodano joS -eh (§tok. 
-ah), kako se moze dodati i svakomu drugomu individualnomu 
imenu. — Odmah ovdje treba reci, da ja momentima pod b) i c) 
pripisujem tim vecu vaznost, §to do sad nijesam opazio, da bi 
prava prezimena na -oM ('evi6) primala joS na kraju kaki za- 
vrsetak^. 

a) Sada evo Stula rijefii na 46,' koja se jos danas upotreb|avaju 
kao prava imena ili su se Aekada tako upotreb}avala : Bali6j 
^atri6, Ban6 (acta eroat. 137), Bdgi6y Bozi6, Brati6, Dobri6, Dragi6, 
DuMncic, Burid, Ivanci6, JanMS, Jovd^nci6, Maksimci6, MarkU, 
MUi6, MUn6, Novaci6, Pavi6, PMt6, Peri6, PHri6, Predum6 (ded.- 
hris. 24), Prlbi6, BadiS, Rani6 (rat 393), Sam6, Stdji6, Toddrcic, 
Tomasi6 (acta croat. Ill), Vladi6, VuiH6, Vuji6, VtJiM6, Vuli6, Zi- 
vanUd, Zivoji6 (rat 234). Medu navedenim imenima nalazi se ne- 
koliko, gdje je i u 46 dugo; takih ima i apelativa: bag^U, b^zt6, 
gdlU, kbnUy mladic, muSki6, slam6 itd. 

b) Evo prezimena, koja se svrSuju na 46em6 i koja su mogla 
postati samo od imena na -t(5: Anti6evi6, Bali6evi6, Bari6evi6, 
Batri6evi6, Bogi6evi6, Boli6evi6, Bozi6evi6, Dobri6evi6j Dragicevi6, 
Frani6evi6j Grgi6evi6, Grguri6evi6 (acta croat. 19\\ M6evi6, Jani- 
Sevic, Jeri6evi6y Juri6evi6, Kali6evi6, Kristi6evi6, Luki6evi6, Mati6em6j 



^ Jedini bi izuzetak, §to sam ga ja do sad opazi% bilo istarsko 
prezime Mohorovi6i6 = ]ldohorovi6-\-i6. To se prezime pise doduSe 
Mohorovicic (izvjeStaj 43), i ohda bi bilo izvedeno od imena *Mo- 
horovica; ali opet mislim, da bi moglo pravo biti i MohoroviSic, 
akoprem ne umijem protuma&ti zavrSetka 'Ovici6. Da nije prezime 
Mohorovici6 nastalo istom u novije vrijeme? 



Digitized by LjOOQIC 



88 T. MARETI<!l, 

MarideviS, MilideviS, Paskvaliievic^, PaskiSevid,^ Pavli6evi6, PetriSeviij 
Badidevii, Rakicevid, Stojicevii, TomiieviCj VuciSeviS, Vukicevic, Vu- 
lidevid^. 

c) Sada 6emo navesti kajkavska prezimena, koja su tako na- 
^inena, da je imenu ca -id dodano jo§ -ak (t. j. kajkavski -icek), 
koje se ne dodaje prezimenima na -oviS, -eviS, a ne dodaje se za 
to, jer prezime ne treba da bude ipokoristik, a pri imenima je 
veoma obidna pojava, da se od jeduoga ipokoristika tvori drugi 
8 novim Daatavkom : BoSicek, Iviiek, Mihiiek, Pavlicek ; isto je tako 
i u ovinia: Basariiek, KovaUcek, Solaricek. U Stokavskom bi go- 
voru bilo: BoziSak, Ividak, Mihidak itd. 

Da je doista samo u -ov, a ne u -ii elemenat, koji prezime 6ini 
prezimenom, to mislim da dokazuju gdjekoja od onih prezimena, 
koja se svrSuju na -ovac (-evac), gdje je posesivnom -ov (-ev) do- 
dano -ac isto onako kao u drugim prezimenima -id, a to -ac kao i 
'i6 daje kadSto rije^i, kojoj stoji na kraju, zna^ene ipokoristidnosti : 
krusac, \zvorac, br&tac; i imena ima takih: Vukac, Grubctc, Burac, 
Vilipac itd. A sada evo prezimena na -ovac (-evac): Blazevac, 
DavidovaCj Ilakovac, Jaksevac, Jovanovac, Markovac, Matijevac, 
Pekovac, Bajkovac, Vidovctc, Vucinovac, VukovacK Buduci da je u 
prezimenima -ac svakako neobi^nije od 46, za to se kaSto osnovi 
prezimena na -ac doda joS -ii, da se izjednadi s ostalim prezime- 
nima, n. pr. MarkovUS (od: Markovac, izvjeStaj 71), MatovUc (od: 
MatovaCj imenik 77). 

Mnogobrojna mjesna imena na -ovci (-evd) suponiraju prezimena 
na 'Ovac: Alilovci, Mikanovd, Rokovci, Vinkovci, Kukujevci itd. 
Zadruga prozvana po kakome Alilu — Alilovci naseli se u kojemu 
mjestu i ono se onda prozove AUlovd itd. 

Istina je, da se danas sva pomenuta pod a) imena upotreb|avaju 
i kao prezimena n. pr. Balic, Dobrid, BuriS, Zivancid itd. Evo 

^ Ta dva prezimena dolaze u monum. XIV. 144 („Pasqualichie- 
vich") i 143. („Paschichievich"), a isto je 6e}ade; tako ne znam, 
koje je pravo, za to mecem oboje ovamo. 

* Danas se mjesto -idevid rado pise -icemc; n. pr. Petriievid ill 
PetriSevid, Mi cemo na drugom mjestu ove rasprave (gdje budemo 
razabirali imena po nastavcima) reci o tom zamjenivanu §to treba. 

^ TJ Vukovu rje^niku nalazimo Badovac kao ime, isto tako u 
Dani^icevu rje^niku Dragovac (i m e) i u Novakovicevim pomenicima 
Milovac (i m e). To treba ovako tumaditi : od im^na Radovan, Bra- 
govan, Milovan postalo je skracivanem Radov, Dragov, MUov, i tim 
se tako postalim imenima dodalo deminutivno -oc. 



Digitized by Google J 



NARODNA IMBNA I PRBZIMBNA. 89 

kako je to nastalo. Sjetimo se, §to srao naprijed govorili o da- 
nasnim prezimenima. Danas se ovaj ili onaj covjek zove Blago- 
jem6 za to, jer mu se i otac zvao tim prezimenom i djed i pradjed 
i ^ukundjed, a isto ce prezime imati i njegov sin i unuk i pra- 
unuk. Videci to narod lako se dao zavesti, te je prozvao ovoga 
ili onoga fiovjeka onakim prezimenom, kakovim-se imenom 
zvao negov otac, bez patronimidkoga -ovi6, -evic. Tako se dogodilo, 
da se danas mnoga prava pravcata imena upotreblavaju za prezi- 
mena, premda u nima nista nema, ^im bi se oznadivalo prezime. 
Svi znamo i osjecamo, da je rijefi Zivko pravo ime, ali gdjekojim 
je judima ta rije^ prezime: Stjepan Zivko (imenik 91), jer se u 
starini hetko zvao Zivko, pak je to ostalo negovim potomcima ne- 
promijeneno. Da se danas sva prezimena mijenaju od sina na 
sina, ne mislim, da bi moguca bila taka prezimena kao §to je re- 
deno Zivko, jer bi narod imao ostrije osjecane, kakova treba da 
budu prezimena. Ja to po tome sudim, sto primjera, da ista rije6 
bez ikake promjene sluzi i za ime i za prezime, nalazim mnogo 
marie u Srba nego u Hrvata, a vec je kazano, da su Srbi mnogo 
du|e nego Hrvati mijenali prezimena od kolena na koleno. 

Sada cemo navesti nekoliko pravih imena, koja se upotrebjavaju 
kao prezimena. Evo ih : Antolak (kajkavski -lek), Antolas, Antos, 
Balan, Balas, Balota, Bares, Bedec, Bedenko, Bjelan (kajk. Bel-), 
Bjelas (kajk. Bel-), Bjelca, Bjelica (Vuk, sovjet 167), Blazac (kajk. 
-ec), Blazek, Bolf, Bolfan, Boleta, Boneta, Boras, Boreta, Borosa, 
Borota, Brneta, Broz, Bujan, Bujas, Cvjetas {"po zenpainom goYorn: 
OviU), Cvjetko (acta croat.), Cvjetkus (stari pisci I. str. VIII), Ceko, 
Cure, Danko, Dobraca, Dobrila, Dominko, Domjan, Dosen, Buran, 
Buranac (kajk. -ec), Burasin, Buns, Gasparac, Orgac, Hodak, 
Hodaf, Ilak, llijas, Ivak, Ivanac, Ivanus, Jares, Krasona, Lubas, 
]/uta (Vuk, sovjet 156), Marac, Marek, Markac, Markes, MarMs, 
MarkuS, Martinko, Matas, Matkun, Matok, Matos, Miladin, Milas, 
Milos (imenik 39), Mtrceta (izvjestaj 112), Miskulin (imenik 36), 
NMjejko (imenik 33), Ndvdk, Negojica (rat 224), Negovdn (imenik 
61), Paviac (kajk. -ec), Pavlac (kajk. -ec), Pavlis, Pavunac, Pecoje 
(imenik 39), Perat, Perok, Petrak, Pefras, Petris, Petrus, Pribak, 
Prdddn, Radas, Badinac, Radoj (acta croat.), Bados, Baseta, Ratko 
(imenik 35), Stahan, Simat, Tomac, Vitas, Vlddun, Viican (Avra- 
movid 276), Vucin, Vukhdin, Viiksan, VUksa, Zagoda itd. itd. 

Osobito nadimci ostaju rado nepromijeneni od kolena na ko- 
leno: Barabas, Bjelobrk, Buha (ustanak u Bosni), Cutura, Mlati- 
suma, Rukavina, Smiciklas, Sova, Sipak, Zee, Zlovecera itd. 

Digitized by LjOOQIC 



90 T. MAaxn6j 

Svi Bu nam ti primjeri svjedo&tnstvo, da je danas dosta vec 
tupo narodno osjecane u razlikovanu im^ni, od pr^zimena, a na- 
tuknuli smo i razlog tomu. Ne moie nam se dakle davati na ^udo, 
sto se danas 08Je6aju kao prava prezimena i onake rije^i, koje a 
po^etku nijesu bile niti su mogle drugo Sto biti do prava pravcata 
imena, n. pr.' Antii, JoviS, SimiS, JovaniS, PetriUd, MiletiS itd 
Dapa^e te su rijedi mogle jo§ prije dobiti zna^ene prezimena, jer 
se narod dao zavesti onim -46, koje stoji na kraju u tih rijeci kao 
i u pravih prezimena n. pr. JovanoviS. Tako se moglo dogoditi, 
da su ]udi liotedi koje tude prezime kroatizirati dodali mu samo 
'id kao karakteristiku toboze pravih hrvatskih prezimena: Kol- 
mani6 (imenik 30), Rihtarid (schem. zagr.), Vahtarid od nemadkih 
prezimena: Kohlmann, Richter, Wachter itd. 

Cudno bi se moglo komu 6initi, kako je to, da narod tvori i 
od zenskih imena nova na -iS, n. pr. AniS, KatiS, MandiS, Zoricic 
od Ana, Kata, Manda, Zorica. Taj cemo pojav lako razumjeti, 
ako pomislimo ovo: NaS narod uopce nastoji, da prema mu§kim 
imenima stvori koliko je mogu6e slidna ^enska. N. pr. Milan pored 
MUana, RMul pored Radula, Stdnko pored Stdnka, Viikan pored 
Vtikana itd. Osobito se lijepo vidi ta te^na kod krScanskih imena, 
gdje je naS narod prema mudkomu imenu na^inio zensko ili obratno 
ne pitajuci, ima li ili nema crkva toga sveca ili sveticu. N. pr. 
Kuzman i Kuzmana, Lazar i Lazara, Manojlo i Manojla, Jadim i 
Jacima, Jakov i Jakova, Vasilije i Vasilija itd. (Kuzinana se na- 
lazi : stari pisci I, str. IX., Vasilija u kalend. str. 68 ; a Lazara, 
Manojla, Jadima i Jakova u Novak, pom.). Obratni primjeri, gdje 
je nadineno mulko ime prema ^enskomu, jesu: Korun (rat 376) 
prema Koruna (za pravo : corona u Novak.-pom.), Margit ili Mar- 
garit (u Novak.-pom.) prema Margita ili Margarita. Sada nam je 
dakle jasno, da narodu nije zadavalo nikake teSkoce nadiniti imena 
Ani6, Katie itd. prema Jovid, Petrid itd. Sdmo se po sebi razumije, 
da su i Ani6, Katid iznajprije bila prava imena, istom kasnije 
su postala prezimena kao i Jovic, Petric itd. Ime n. pr. Anic da- 
valo se muskomu ^e]adetu kao n. pr. Kuzmana zenskomu. 

Nije potrebno daje raspredati ovoga predmeta, za to zakju- 
dujemo i velimo: po svome postanu i najstarijem na- 
rodnom osjecanu samo su ono prava prezimena, koja 
se svrguju na -oviS (-evid); sve su drugo imena, koja su 



i 

Digitized by Google J 



NARODNA IMBNA I PRBZIMBNA. 91 

istom sekundarnim putem mogla dobiti zna^ene priz- 
im6na.* 

OtrsivSi tako posao oko pitana, Sto su imena, §to li prezimena, 
va)a nam se vratiti na diobu im^na, kako smo je vec nadinili. 
Buduci da ce najveci dio radne obuhvatati imena; koja smo metnuli 
u I kategoriju, a o III cemo kategoriji morati govoriti u savezu 
8 prvom ; za to cemo sada reci u kratko §to treba o kategorijama 
II i IV, jer je vec na po^etku kazano, da je krug ovoj radni 
stegnut, a stegnut je bas na kategorije I i III. 

Govorimo najprije o II kategoriji. Nu cemo razdijeliti na dvoje : 
a) imena i prezimena po zanatu ill stalisu, b) imena i prezimena 
po mjestima otkle je tko. 

Evo nekoliko primjera, koji idu pod a): Brodarovid, Kadid 
(mjesto Kadijd, a to opet mjesto Kadijid), Kamenar, Kamenarid, 
Klobucarj KlohucariS, Kovac, Kovacid, Kovacevid, MesaroviS, Popovid, 
PutniUd, Putnikj Putnikovid, Batajac, Batajic, Sahovlevic, Soldatovic, 
Sucevic (ustanak u Bosni, — mjesto Sudcevic), Sucic (mjesto Sudcic, 
koje se takoder nalazi n. pr. acta croat. 166; u istoj se knizi 
nalazi i Sucic str. 161), Tkalac, TkalciSy Tkalievidj Vodenidarevic, 
Zlatarevic (ill Zlatarovic, ovo drugo danas, a ono prvo u Danidi- 
cevu rje^n. iz kniz. star.) itd. 

Najzgodnije mi se ^ini metnuti ovamo i imena, kojima se na- 
zna^uje, da je tko kmet ili kmetov sin: Hlap^ Hlapac, Hlapcic, 
*Hlapen,* HlapenomS, Hlapota^ Hlapovic (staroslov. ^aani servus, 
ruski xcjidnrb, ^eSki chlap, pojski chtop itd.). Sva se ta imena na- 



* S^mo se po sebi razumije, da se svako ime i svako prezime 
za jedno Pelade mo2e govoriti same u singularu. Tomu se pro- 
tive primjeri : Jabland (vidi u ogledu akademi^koga rje5nika^l878, 
ste. IX), Matund (schem.-zagr.), mjesto Jablanac^ Matunac, Cudno- 
vati se oblik tih imena, koja se upotreb}avaju kao prezimena, tu- 
ma^i ovako : 6itavoj zadruzi ili kuci govori se : to su Jabland, ono 
su Matund. Drzavna je vlast tako i bi|e2ila redene zadruge, pak 
se po malo zaboravilo, da su oblici Jabland, Matund plurali, te 
se i svakomu pojedinomu ^lanu re^enih zadruga pomelo govoriti 
Jabland, Matund; a u starije se vrijeme jamadno govorilo Jab- 
lanac, Matunac. 

* Pred kojim imenom stoji zvjezdica, to je znamene, da toga 
imena ne mogu potvrditi, nego same zak|u^ujem, da je bilo, i to 
poradi dotidnih prezimena ; buduci da se nalazi prezime Hlapenovid, 
za cijelo je bilo i ime Hlapen itd. 



Digitized by LjOOQIC 



1 



92 T. M ABXnd, 

laze u Dani^idevu rje^niku iz kniz. star., samo se Hlapac nalazi 
i u Novakovicevim poraenicima. U Dani^icevu rjecniku nalazim i 
ime Rob, a u de^anskim hrisoYu)ama sir. 49. Rohan, a na str. II. 
Simica (muako ime), u acta croat. Sliigohi6. 8a svim tim imenima 
stoji mozda u svezi i ime Kuplen (emptus), koje bi moglo biti si- 
nonim s imenom Hlap. 

Toliko imenima i prezimenima po zanatu ili staliSa, a sada 
da se ^asak zadr^imo kod imena sto smo ih metnuli pod b) Evo 
ih nekoliko: Adanin Adanski (cf. ada = ostrvo), Arapovic, Ar- 
nautinovic, ArnautoviS, Bakarcic (od Bakarac, a to od Bakar), 
Biogradac, Bjelostjenac (kajk. Belostenec, poznati leksikograf hr- 
vatski), Blaznavac (cf. Blaznava — selo ii Srbiji), Bosanka (fem., 
u Novak.-pom.), Bosnaky Bosnakovic,^ Bugarin (ime, de6.-hris. 48), 
Crnogorcevic, Crnopotocanin, Drincic, Drinanka (fem., Novak.-pom.), 
Frugina (Novak.-pom., cf. staroslov. ^^skT% Francus, od toga ce 
imena ovo, koje sada dolazi, biti ipocoristik), i^rw;a (Novak.-pom.), 
Grkina (Novak.-pom.), Grkovi6, Hera (masc. Rat. 96, gdje pise: 
Era), Herac (kao prezime: Rat 185), Herdk (ime i prezime), He- 
raka (fem., Novak.-pom.), Herakovic, Heric (kao prezime : Rat 89, 
gdje pi§e: Eric), Herko (Novak-pom.), Hero (kao prez. : imenik 
93). Sva ta imena od Hera do Hero dolaze od imena H^rcegovaCj 
mjesto kqjega se ipokoristifiki veli i Hiro. — Hrvat (ili Horvat)^ 
Hrvatin (ime, u Dani^icevu rjeSn. iz kniz. star.), Hrvatinic, Hrva- 
tinovicj Hrvoj, Hrvoje, Hi*voji6, Ova tri zadna imena mislim, da 
su samo ipokoristici od: Hrvat, — Jarmen, Jd^rmenka (u Novak.- 
pom nalazi se i Armenka i Rmenka), JeliniS (cf. gr^ki "EX>y)v), 
Jelinka, Jelinovic, Jezerka, Kuman (ime u Dani^icevu rje^n., cf. 
prezime Komanovid: Rat 264. 330), Kumanic (u Danidicevu rjecn. 
i u de6.-hri80vu|ama 18, nastavak isti, koji i u rije^ima: vj^tric, 
d^zdic, konic, bghic itd.), Kumanin (ime, de^.-hris. 47), Lapcevic 
(mjesto LahcevU, kako se i piSe : Rat 360 ; cf. ime rijeke u Srbiji : 
Lab gen. Laba), Latinka (Novak.-pom., i danas: kalendar 59), 
Nemicic (po istodnom govoru Nemicic), Pecanin, Persa (Novak.- 
pom.), Persida (Novak.-pom.), Posavac, Pirocanac, Resavac, Saracin 



^ Nalazi se i Bosna kao zensko ime, za koju Vuk pise, da je 
u Crnoj Gori zenski nadimak ; ali kako u toj rijeci nema nista 
smijesna ni podrugliva, bez sumrie je najprije bila pravo ime. U 
akad. rjecn. protuma^eno je ime Bosna vajano, po torn tumacenu 
ne stoji u svezi s imenom zemle, koja se isto tako zove, nego 
s imenom cvijeta, otkle je i ime Bosifka, 



Digitized by LjOOQ IC 



J 



r 



NARODNA niENA I PREZIMBNA. 93 

(ime postalo od: Saracenus, u DamScevu rje^n.), SariS (prezime 
danas, mislim, da je ipokoristidki od SaraSin), Sasin (od: Saxo 
de5. hris. 54), Sasinid {stsci^i pisci hrv. I. VIIL), Sebisanin (kao 
prezime u Danificevu rje^n., — of. u istom rjeCn. ime Sebis t. j. 
p^ad Mlihlenbach u Erdelu), SebiSanoviS (prezime danas), Sibin 
(musko ime dosta obi^no u Srba: Vuk, sovjet 170, Rat 109.405. 
413., of. ime erde}skoga grada: lat. Cibinum, ma^arski Szeben), 
Sibincic (kao prezime : kalendar 129), 8ibinovi6, Slankamenac, Sracin 
(cf. Saracin, u Dani^icevu rje^niku), Sradnovic, Srb (Novak.-pom.), 
Srba (ibid.), Srbina (ibid.), Srblin (prezime katoliku danas: Srbjin 
Jakov, imenik 35), Srijeynka (Novak.-pom.), Tatarin (kao prezime : 
de^.-hris. 24), TrebiiiaCj Turcic, Turic, Turina (kao prezime : imenik 
41. 75), Turkal (imenik 72), Turko (kao prezime: acta croat. 185), 
TurkoviCj Triro (muski nadimak u Crnoj Gori, isprva bez sumne 
pravo ime), TuroviS, Tuskan (mjesto : Tmkanin, ^ovjek iz Toscane), 
Tuskanic (acta croat. 335), Cfgra (Novak.-pom.), TJgravic (kao pre- 
zime danas), *Ugren (ime), Ugrenic (danas), Ugrenovie (danas), 
*Ugrica, Ugricic (kao prezime, danas), Ugrin (musko ime: Rat 
220), Ugrina (Novak.-pom.), Ugrinka (ibid.), TJgrinko (ibid.), Ugri- 
novic, Ugrina (fem.), Vlahina (Novak.-pom.), Vlahna (ibid.), Vlasic, 
Vlaskalic (kao prezime danas, mozda bi pravije bilo pisati: Vla- 
skafic od VlaSkaj, cf . Turka^), Zadravac (kao prezime : imenik 90), 
Zagdrka (ime fem.) itd. Medu ta ce imena pripadati po svoj prilici 
i zensko ime Inda ili Indija, koje se oboje nalazi i u Vukovu 
rjedniku i u Novakovicevim pomenicima, osim toga i Indelija same 
u ovom drugom djelu. Cf. ime selu u Srijemu: Indija, ' 

Imena se nekih voda govore bez ikake promjene i kao zenska 
imena: Nlsava, Sdva^ Sitnica (Novak.-pom.), Struma (ibid.). — 
Prva i treca rije^ zna^e vode u Srbiji, druga je svima nama po- 
znata voda, ^etvrta je rije5 za cijelo STpu[j-(iv. 



Red je, da vec nesto progovorimo o fietvrtoj nasoj kategoriji 
im^na — o nadimcima. Vec je kazano, §to su nadimci, a sada 
da vidimo, kakih sve ima nadimaka. 

Dosta ima primjera, da koga zovu po kakoj zivotini ili po kakoj 
bijci ili plodu nezinom. Tako n. pr. Bobaja (ime mugko u Dani- 
ficevu rjecn.), Boba}, Bobajevic, Boban, Bobanic^ Bobe^ Bobesic, Sva 
sa ta imena izvedena od riefi bob, po kojoj mogu zvati gdjekojega 
6ovjeka ili za to, §to je sitan kao zrno bobovo, ili sto se hrani 



Digitized by LjOOQIC 



^ 



94 T. HARimd, 

bobom ili poradi drugoga ^esa. — Buha (ustanak u Bosni), Gpris 
(kao prezime, za pravo: cupressus), Orvenperkomc ; i tu rie6 stavlam 
ovamo, jer se pravo moze ^ovoriti samo za kaku pticu, pak je 
ime ptice dano fiovjeku. — Gavka (kao prezime, ustanak u Bosni ; 
8- torn rijeCju stoje po svoj prilici u svezi:) Cava (musko ime), 
Cavic (kao prezime), Cavlin (Novak. -pom ; — mozda i nije srodno 
s predasne tri rijedi). Droca (muiko ime, ded.-hris. 37; to je ipo- 
koristik rije^i:) Drokun (za pravo: draco, ded.-hris. 4.), Gavran 
(monumenta X. 174), Gavraniic, Gavranic, Gavranovid, Gmaz, Jei 
(de^.-hris. 25), Jezid, JeSota (Novak.-pom.), Kabila (kao prezime: 
izvjeSce o c. kr. viSoj dubrovadkoj gimnaziji 1875 — 76, str. 60.), 
Kokot, Kokotovid, Kraguj (kao ime muSko u Danificevu rje^n.; 
danas kao prezime : kalendar 83), Kragujiid (kao prezime : deS.-hris. 
17), Kragujevic, Ku6ak (danas kao prezime), Kucan (danas kao 
prezime), Kucanid (acta croat. 200), Kucas (danas kao. prezime), 
Kucek (u kajkavaca), Kuievac (muSko ime: ded.-hris. 46\ Ktwie 
(kao prezime, ibid. 53), Kticinid (danas) ^, Kukavica (kao prezime: 
imenik 103), Kukol (u Danidicevu rjedn.), Kukolii (danas prezime), 
Lisac (imenik 58), Lisica (nadimak muSkarcu: de^.-hris. 11), Ma- 
garasevi6y Muha (danas kao prezime), Obad, Pauk (kao ime : de6.- 
hris. 17), Prasetid (u Dani^icevu rje^n.), Rogufa (kao nomen appel- 
lativum govori se kravi, pak je preneseno na dovjeka), RoguliS 
(danas, pise se Rogulid), Sova (danas kao prezime), Sovic (u Dani- 
^icevu rjeCniku), Sipak (ustanak u Bosni), Vran (ded.-hris. 53), 
VranciS, Vr&nes^ Vranesii, Vranesevic, Vranie, Vranko (kao pre- 
zime: imenik 41), VrankoviS, Vranotko (u Danidicevu rjedn.), Vra- 
noviS (ded.-hris. 8), VraAaliS, Vranesevic (kalendar), Vrebac (imenik 
33), Vrabcevic, Zee, Zvijerko (u Danidicevu rjedn., ali samo u 
adjektivnoj formi: SBi^iibKOBb), ZiviniUS (u istom rjedniku). 

Evo sada iiekoliko nadimaka, Sto oznaduju dovjeka, u kojega 
je §to na tijelu ruzno ili nespretno ili smijeSno : Bradef (u Danidi- 
cevu rjedniku), CrnkoviS, CrvenkoviS, Debelak, Dokolen {J^OKO^^Hh — 
dovjek malen, do ko|ena, ded-hris. 60), GlavaUd (Novak.-pom.), 

^ Sto sam ja imena Kiicak-KimnU ovamo metnuo, tomu je raz- 
log moje mnijene, da u svezi stoje s rijedima Kucka, KUci6i. Komu 
bi se to dinilo nevjerojatno, neka pogleda u MikloSicevu raspravu 
slovenskim imenima, br. 456 ; tamo ce naci iz ruske onomastike : 
4aHHjio m,eHa; osim toga neka se sjeti prezimena Co6aKeBHH'B u 
Gogo|evim mrtvim dusama. Krivo se piSu imena Kucak, Kucan, 
KiAcas s 6 mjesto c. 



Digitized by 



Google J 



NARODNA IMBNA I PRBZIMBNA. 95 

Glavan, Glavanovii, GlavaS, Glavasevic, Glavatac (de6.-hris. 52), 
OlavUcj Glavic (u Dani^i(5evu rjedniku), Glavina (masc, ibid.), 
Glavinic, Glavona, Grhanovid^ Grhatinic (Zvonimir 158), Grhavcic 
(ded.-hris. 12), Grhesic, Grhic, Grbovic, Grpcic (acta croat.), Gro- 
we^a (masc, monum. VII; gdje je latinski pisano: „Gromela"; cf. 
gromMa — sehr grosser Mensch, gromdradan — sehr gross, rpOMn^a 
ili ri^auap acervus), Gromna (Novak.-pom.), Hrncic (prezime danas, 
vidi: Hrnak), Hrnetic (selo u Hrvatskoj, postalo od pluralnoga: Hrne- 
tici kao i ostala takova imena sela), Hrnko (Novak.-pom.), Hrnak 
(u Vuka: Rndk; cf. adjektiv rnjav — homo labiis diffissis), Hr- 
naka (Novak.-pom.), Hrmneevic (piSese: Rom^evid, rat S57), Hro- 
mic (u Danifiidevu rjedn.), Hudina (masc; monum. VII. 133, gdje 
se piSe: „ChudiDa"; u slarom slovenskom jeziku ?fOVA'i» znaS parvus, 
tenuis, vilis; u deSkom cbudy zna^i: mrSav, isto tako po|sko chudy, 
rusko xy^OH, za to mislim, da pomenutomu imenu Hudina odgo- 
vara latinsko : Macer, n. pr. Licinius Macer), Hudonic (acta croat,), 
Klajic (mislim, da je to postalo od klajo, zsl koju rije^ nemam po- 
tvrde, a mogla bi biti ipokoristik od k^dst iii klakav — manu mu- 
tilus. Re^eno ime pi§u i Klaidy ali pravo t. j. s ^ nalazim pisano 
u schemat -fratr. 17 i u Sematizmu pravosl. 165), Krnuj (Novak.- 
pom., cf. staroslov. Kf^iNi wtotijiyito? cui aures amputatae sunt.; 
hrv. krfi ili krhav — mutilus), Krnul (Novak.-pom.), Krnak (ime- 
nik 39), Krnejevic (ded.-hris. 38), Krtesic (u Danifiievu rjedn. ; 
cf. hrv. krto meso — das Fleisch allein mit Ausschluss des Pettes ; 
prema tomu ce i KrtesiS znafiiti lat. Macer), Krtez (de^.-hris. 35, 
vidi predalne ime), Migaca (masc. u Dani^icevu rjedn.), Migovic 
(ibid.), Mrsa (masc, ibid, takoder = Macer), Mrsid (danas), MrSko, 
MrSten (ded.-hris. 10, cf. mlrska = ruga, mrStiti se = frontem 
contrahere), Mrvd} (cf. mrva = mica; Mrvaf 6e dakle biti: vrlo 
sitan dovjek), Mrveta, Mrvos (kao prezi